1              62 P Ob-302/2019-26

62 P Ob-302/2019-26

 

              

           Republika Hrvatska

      Općinski sud u O.u

  31000 O., Europska avenija 7

        Stalna služba u Valpovu

31550 Valpovo, K. P. Krešimira IV br.3

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Općinski sud u O.u, Stalna služba u Valpovu, po sutkinji toga suda Tatjani Varžić, u pravnoj stvari tužitelja I. R., OIB: … iz V., …, zastupan po punomoćnici V. Š., odvjetnici iz N., protiv tuženice M. R., OIB: …, iz Š., …, sada na adresi …, zastupane po punomoćnici M. M., odvjetnici iz D. M., radi razvoda braka, nakon održane i zaključene glavne rasprave na kojoj je javnost bila isključena 03. veljače 2021., u prisutnosti tužitelja i punomoćnice tužitelja te zamjenice punomoćnice tuženice M. K., odvjetničke vježbenice u odvjetničkom uredu M. M., odvjetnice iz D. M., na ročištu za donošenje i objavu presude 19. ožujka 2021.,

 

p r e s u d i o     j e

 

I/ Brak sklopljen …. godine u M., koji je upisan u matici vjenčanih matičnog područja M. za godinu …. pod rednim brojem …

 

              između

 

tužitelja I. R., OIB:…, rođenog …. u N., s prebivalištem u V., …

 

i

 

tuženice M. R., OIB:…, rođene …. u N., s prebivalištem u Š., …, sada na adresi …

 

              r a z v o d i    s e    temeljem odredbe   čl. 51. t. 1. Obiteljskog zakona.

 

 

II/ O d b i j a    s e   u cijelosti, kao neosnovan, zahtjev tuženice M. R., OIB: …, iz Š., …, sada na adresi …, radi plaćanja uzdržavanja, koji glasi:

 

              "Nalaže se tužitelju I. R., iz V., …, da za uzdržavanje tuženice M. R. iz Š., … doprinosi mjesečni iznos od 2.500,00 kn mjesečno počev od podnošenja tužbe odnosno od dana 28. kolovoza 2019.

pa ubuduće, dok za to budu postojali zakonski uvjeti, do svakog 10.-og u mjesecu za tekući mjesec, i to tako da dospjele obroke plati odjednom, u roku od 15 dana, sve sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje  uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koja teče od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, a ostale kako budu dospijevali, na tekući račun M.R.."

 

III/ Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

 

 

Obrazloženje             

 

 

Tužitelj je podnio ovome sudu tužbu protiv tuženice, radi razvoda braka. U tužbi navodi da je s tuženicom zaključio brak …. u M.. Kako stranke nemaju zajedničku maloljetnu djecu, nisu u obvezi provoditi postupak obveznog savjetovanja prije podnošenja ove tužbe. Bračni odnosi između stranaka su poremećeni od samog zaključenja braka, a tuženica je uslijed pokušaja suicida sada teško narušenog zdravlja, radi čega se nalazi u Domu … i nije u mogućnosti komunicirati zbog neurološkog oštećenja. Posljednje zajedničko prebivalište stranaka je bilo u Š., …. Zbog navedenog, tužitelj podnosi ovu tužbu i predlaže da sud razvede brak stranaka.

 

Tuženica, po punomoćnici, u odgovoru na tužbu čini nespornom činjenicu zaključenja braka stranaka, kao i činjenicu da stranke nemaju zajedničke maloljetne djece, već djelomično osporava navode tužitelja da su bračni odnosi bili narušeni od početka braka. Naime, tuženica navodi kako su stranke skladno živjele i slagale se u braku te su namjeravali pokrenuti zajednički posao. Ne osporava tužbene navode da je ista sada smještena u Domu …, jer je u teškom stanju i potrebna joj je stalna briga i njega. Smještaj u Dom iziskuje trošak od 4.000,00 kn mjesečno, koji se djelomično podmiri od sredstava koja su tuženici priznata kao osobna invalidnina u iznosu od 1.500,00 kn. Budući da tužitelj nema obveze zakonskog uzdržavanja prema djeci ili drugim osobama, tuženica se ne protivi razvodu braka, ali smatra osnovanim temeljem odredbe čl. 295. st.1. i 2. Obiteljskog zakona obvezati tužitelja da doprinosi uzdržavanje za tuženicu u iznosu od 2.500,00 kn mjesečno. Tuženica nema dovoljno vlastitih sredstava za život i nije u mogućnosti bilo kakva sredstva priskrbiti radom zbog svoga zdravstvenog stanja, jer nije sposobna za rad.

 

U dokaznom postupku sud je saslušao tužitelja i svjedoke: E. R., D. A. i V. A., te izvršio uvid u izvadak iz matice vjenčanih za stranke na listu 4 spisa, u med. dokumentaciju za tuženicu na listu 7-9 spisa, pročitao podnesak tuženice od 30. siječnja 2020. na listu 12, izvršio uvid u rješenje CZSS D.M. od 22. siječnja 2020. o imenovanju skrbnika tuženici na listu 14 spisa, pročitao podnesak tuženice od 1. lipnja 2020. na listu 16 i rješenje odobravanju pravne pomoći tuženici na listu 17-21, pročitao odgovor na tužbu na listu 23-24, rješenje CZSS D.M. od 25. srpnja 2019. na listu 25-26, ugovor o međusobnim pravima i obvezama zaključen između Doma …, zastupanog po ravnatelju M. B. i D. A. od 12. lipnja 2019. na istu 32-36 spisa, izvršen je uvid u presliku uplatnica na listu 37-48 spisa te je pročitana socijalna anamneza CZSS D. M. za tuženicu na listu 56-57 i socijalna anamneza CZSS N. za tužitelja na listu 58. Izvršen je uvid u potvrde Porezne uprave, Područni ured O., Ispostava N. o visini dohotka i primitaka za tužitelja na listu 59-62 spisa, pročitan je podnesak tuženice od 7. listopada 2020. na listu 64-65, podnesak tuženice na listu 66. Izvršen je uvid u dokumentaciju dostavljenu od CZSS N., odnosno očevidnik iz FINE, otplatni plan iz Slatinske banke, platnu listu … d.o.o. i promet po računu, sve na listu 77-86 spisa.

 

              Na izvedene materijalne dokaze nije bilo primjedbi ni prijedloga za dopunu dokaznog postupka.

 

Na temelju svih izvedenih dokaza, među strankama je kao nesporno utvrđeno slijedeće:

-da su tužitelj i tuženica zaključili brak …. u M., koja je činjenica upisana u matici vjenčanih matičnog područja M. za godinu …. pod rednim brojem …, što proizlazi iz izvatka iz matice vjenčanih na listu 4 spisa;

-da u braku stranaka nije bilo rođene djece, niti stranke imaju zajedničke maloljetne djece;

-da se obje stranke žele razvesti;

-da je tuženica pokušala suicid 7. ožujka 2019., uslijed čega je vrlo teškog zdravstvenog stanja (preslika medicinske dokumentacije na listu 7-9 spisa) te je smještena u Dom …

-da je tuženica korisnica prava na osobnu invalidninu u iznosu od 300% osnovice, što iznosi 1.500,00 kn mjesečno, počevši od 27. svibnja 2019., prema rješenju Centra za socijalnu skrb D.M. od 25. srpnja 2019. (list 25-26 spisa);

-da je tuženici odobrena pravna pomoć u visini od 100% iznosa troškova pravne pomoći za zastupanje po punomoćniku odvjetniku te za plaćanje sudskih pristojbi (rješenje o odobravanju pravne pomoći od 28. svibnja 2020. (na listu 17-21 spisa);

-da je tuženica djelomično lišena poslovne sposobnosti pravomoćnim rješenjem ovog suda broj R1 Ob-… od … te joj je za Centar za socijalnu skrb D.M. za skrbnika imenovao majke D.A. što je razvidno iz rješenja CZSS D.M. od 22. siječnja 2020. na listu 14 spisa;

-da tuženica nije sposobna samostalno odlučivati o liječenju i smještaju, trajnom smještaju, pristupanju dijagnostičkim i terapijskim postupcima, raspolaganju novčanim sredstvima, raspolaganju i upravljanju pokretnom i nepokretnom imovinom za sklapanje pravnih poslova (bilo kakvog ugovora ili pravne radnje iz kojih mogu proizaći neki novi odnosi ili obaveze), niti je sposobna samostalno odlučivati o osobnim stvarima kao što su promjena imena, bračni status, boravište i prebivalište i ishođenje osobnih dokumenata.

 

Među strankama je sporno da li su ispunjeni zakonski uvjeti za određI.je uzdržavanja tuženici od strane tužitelja, kao bračnog druga, odnosno sporna je i osnova i visina zahtjeva za uzdržavanje.

 

Ove sporne činjenice sud je utvrđivao naprijed navedenim, izvedenim dokazima.

 

              Iz socijalne anamneze Centra za socijalnu skrb D.M. od 30. srpnja 2020. na listu 56-57 spisa utvrđeno je da je tuženica završila Srednju školu u N. za zanimanje kuhar te je ostvarila oko 4 mjeseca radnog staža radeći sezonske poslove u svojoj struci. Nema vlastite prihode i nije vlasnica imovine. M. je 20. svibnja 2017. sklopila bračnu zajednicu s I. R., koji je po zanimanju kuhar te prema posljednjim saznanjima Centra vlasnik ugostiteljskog objekta … u N.. U braku stranaka nisu rođena djeca. Prema navodima M. roditelja, M. je 07. ožujka 2019. pokušala počiniti suicid popivši veću količinu lijekova te je liječena od 07. do 14. ožujka 2019. na Klinici za unutarnje bolesti KBC O., no tada je, zbog aspiracijske pneumonije i posljedičnog ARDS-a, upućena u Kliniku za infektivne bolesti "Dr. F.M." u Z., gdje je boravila do 24. travnja 2019., nakon čega je ponovo boravila u … O. u razdoblju od 25. travnja do 17. svibnja 2019. Po završenom liječenju u … O. M. je prebačena na Odjel palijativne skrbi i dugotrajnog liječenja Specijalne bolnice "S.R." u S., gdje je boravila nekoliko mjeseci zbog narušenog funkcijskog statusa posljedično hipoksijske postreanimacije lezije mozga. Budući da joj roditelji po otpustu iz bolnice nisu mogli kod kuće pružiti odgovarajuću brigu i skrb, smjestili su M. u Dom … u Z.u, gdje se još uvijek nalazi. M. je nepokretna, otvorenih očiju, ima plasiranu nazogastričnu sondu,  trajni urinarni kateter i trahealnu kanilu na koju diše bez potpore kisikom. Majka ju redovito obilazi i brine o njoj u suradnji s djelatnicima ustanove u kojoj se M. nalazi. Prema navodima majke, M. reagira na njezin glas prilikom posjeta, gleda u njezinom smjeru i teku joj suze. Međutim, kontakt s njom se ne može uspostaviti, jer ista ne govori, ruke su joj zgrčene, nepokretna je i u potpunosti ovisna o pomoći i njezi druge osobe. Obzirom da se radi o osobi koja zbog teško narušenog zdravstvenog stanja nije sposobna brinuti o zaštiti svojih prava, potreba i interesa te nema uvid u svoje zdravstveno stanje, Centar je za tuženicu pokrenuo postupak lišenja poslovne sposobnosti, koji je pravomoćno okončan rješenjem ovog suda br. 66 R1 Ob-593/19-9od 02. prosinca 2019., a kojim rješenjem je M. djelomično lišena poslovne sposobnosti na način da su joj oduzeti slijedeći vidovi poslovne sposobnosti: odlučI.je o liječenju i smještaju, trajnom smještaju, pristupanju dijagnostičkim i terapijskim postupcima; raspolaganje novčanim sredstvima; raspolaganje i upravljanje pokretnom i nepokretnom imovinom; sklapanje pravnih poslova (bilo kakvog ugovora ili pravne radnje iz kojih mogu proizaći neki novi odnosi ili obaveze); odlučI.je o osobnim stvarima kao što su promjena imena, bračni status, boravište i prebivalište i ishođenje osobnih dokumenata. Majka tuženice je bila suglasna da je Centar imenuje za skrbnicu kćeri M. R. te se ista obratila Centru 27. svibnja 2019. sa zahtjevom za smještaj njezine kćerke u ustanovu socijalne skrbi. Centar je zatražio smještaj za tuženicu u nekoliko ustanova u sustavu socijalne skrbi, ali nisu zaprimili pozitI. odgovor niti jedne od ustanova u koju bi se M. mogla smjestiti temeljem rješenja istog Centra. Troškove smještaja u Domu .. … u Z.u za M. snosi njezina obitelj. M.n suprug se za vrijeme M.g boravka u bolnici odselio svojim roditeljima u V..

 

              Iz potvrda Porezne uprave Područni ured O., Ispostava N. na l. 56-60 spisa utvrđeno je da je tužitelj u 2019.g. ostvario ukupni dohodak od 52.852,70 kn, a u 2018.g. ukupan dohodak u iznosu od 97.250,38 kn.

 

              Uvidom u Očevidnik FINE neizvršenih osnova za plaćanje sa specifikacijom naplate od 31. srpnja 2020. na listu 77-79 spisa utvrđeno je da je na ime  I.a R.a evidentirano rješenje o ovrsi javnog bilježnika Ovrv-1819/20, prema kojemu dug prema E.M. d.o.o. iznosi 1.721,83 kn.

 

              Uvidom u otplatni plan Slatinske banke d.d. na listu 80-83 spisa utvrđeno je da tužitelj ima obvezu otplate kredita koji je podigao kod navedene banke u iznosu od 13.000,00 EUR-a, a prema kojem ima obvezu plaćanja mjesečnih anuiteta u iznosu od 166,45 EUR-a (1.273,62 kn mjesečno) do 31. siječnja 2025.

 

              Prema obračunskoj listi … d.o.o. na listu 86 proizlazi da tužitelju neto plaća iznosi 3.754,26 kn te mu se na zaštićeni račun isplaćuje 2.815,70 kn, a na redovan račun mu je uplaćeno 938,56 kn.

             

              Uvidom u rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika M. B.iz O.a poslovni broj Ovrv-5390/2020 od 19. listopada 2020. utvrđeno je da je citiranim rješenjem određena ovrha općenito na imovini ovršenika radi novčane tražbine E…d.o.o. Zagreb u iznosu od 5.752,91 kn te su ovrhovoditelju određeni nastali troškovi postupka u iznosu od 1.212,00 kn i predvidivi troškovi postupka  u iznosu od 911,75 kn.

 

              Iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Mirjane Borić iz O.a poslovni broj Ovrv-5986/2020 od 19.listopada 2020. (list 95-97 spisa) utvrđeno je da je istim rješenjem određena ovrha po prijedlogu ovrhovoditelja … d.o.o. protiv ovršenika … j.d.o.o. zastupanog po I.u R.u, radi naplate iznosa od 484,23 kn, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama te je ovrhovoditelju određen nastali trošak postupka u iznosu od 327,50 kn i predvidivi trošak postupka u iznosu od 498,75 kn.

 

Svjedokinja E. R., majka tužitelja, u svom iskazu (list 68-70) navodi da nije znala kakvo je zdravstveno stanje M. sve dok ista nije pokušala suicid, jer ista pred njom nikada nije pila lijekove niti je mogla primijetiti da ima kakvih psihičkih tegoba. I. i M. su bili u vezi oko jednu i pol godinu prije nego što su se vjenčali, a sin joj je rekao tek nakon što je M. pokušala suicid da je znao da M. pije neke lijekove, ali da nije mogao pretpostaviti da je to toliko ozbiljno. Tužitelj nema nikakvih nekretnina u svome vlasništvu niti osobni automobil, a nema ni bilo kakve ušteđevine ili vrijednije imovine. Prima plaću trgovca u iznosu od 3.700,00 kn mjesečno te ima obvezu plaćanja kredita još pet godina. Kada je svjedokinja nazvala M.ne roditelje nakon što je ista pokušala suicid, oni su joj rekli da ne znaju zašto i nisu ni tada spominjali da je imala od prije zdravstvenih problema. Iz M.g ponašanja svjedokinja je zaključila da je ista bila ljubomorna i nesigurna zbog toga što je branila suprugu da izađe sa svojim prijateljima kad su znali biti kod njih, jer se bojala da će biti i ženskog društva. Također je tužitelj morao odbiti dosta poslova koji su bili dobro plaćeni u sezoni kako bi spasio brak, jer mu je supruga branila da odlazi bez nje raditi na more, a sama nije željela otići s njim te je odbijala poslove koji su joj bili ponuđeni dok je bila u braku. Stranke su zajedno htjele nešto otvoriti, budući je to bila M.na želja pa su u siječnju 2019. renovirali prostor u kojem su se namjeravali baviti ugostiteljskom djelatnošću fast food. Međutim, nakon što je taj fast food otvoren 1. ožujka, M. je 7. ožujka iste godine pokušala suicid. Tužitelj nikada nije davao M. povod za ljubomoru, a isti je završio za kuhara i stvarno dobro zarađivao kad ode raditi na more u sezoni, no supruga ga nije podržavala u tome. Znala je ponekad otići samo na tjedan dana kao gost dok je on na sezonskom radu i nije željela ostati s njim, iako je i ona mogla tamo bez problema pronaći posao. Tražila je da se suprug vrati te je za vrijeme dok je on radio na moru bila u kući kod svoje mame u Š.. M. je po zanimanju također kuharica te je mogla raditi zajedno sa svojim suprugom na moru kao pomoćni kuhar, a što je bilo i ponuđeno od I. šefa, ali je odbila isto. Ovo je svjedokinji poznato iz I. pričanja. Nadalje, svjedokinja je iskazivala da je M. mogla raditi i u …-u kao trgovac, što joj je bilo ponuđeno od strane supruga i sina svjedokinje, a o čemu se više puta razgovarali kod njih, no M. nikada nije izrazila želju da nešto radi te je govorila da ne zna kako će se snaći na poslu. Nakon što je I. otvorio obrt fast food sa svojim prijateljem na M.nu želju, ona je nekoliko dana nakon toga pokušala suicid. I. se zbog toga osjećao vrlo loše i nije mogao sam raditi po 12 sati u kuhinji, budući je prijatelj s kojim je otvorio dostavljao hranu tako da su morali zaposliti još dodatnog radnika u kuhinji. Obzirom da kasnije nisu dobro poslovali, jer su bili veći izdaci zbog još jednog radnika obrt je zatvoren 1. ožujka 2020. i ostalo je dosta dugova iz tog obrta. I. je ostao dužan za najam lokala par mjeseci te za plin, struju i Internet, odnosno misli da je za sve to ukupan dug oko 4.000,00 kn. Oni su kao roditelji financijski pomogli sinu, odnosno otac mu je jamac za kredit u Slatinskoj banci pa su morali pomoći vraćati rate tog kredita kad je I. ostao bez posla. Rate tog kredita u Slatinskoj banci iznose oko 1.300,00 kn. Svjedokinja i njezin suprug su i fizički pomagali I. prilikom otvaranja obrta na način da su išli čistiti, krečili su, išli u nabavku robe i pomagali kad se renovirao taj prostor. M. je također trebala raditi u tom lokalu u N.. Stranke su živjele kod M. roditelja, a znali su prespavati i kod njih kad se duže zadrže u lokalu. Svjedokinja i njezin suprug su zaposleni pa nije provodila puno vremena s M. i nije primijetila neke promjene u njezinom zdravstvenom stanju jer su ona i I. znali doći na kratko jednom ili dva puta tjedno. I. je tek nakon vjenčanja živio s M. kod njenih roditelja, a dok su bili u vezi znao je neko vrijeme biti tamo te dok je radio u K., bio je preko tjedna kod M. jer mu je odande bilo bliže putovati na posao, dok je vikendom dolazio kući. M. i I. su zajedno sudjelovali u poslovima uređenja prostora u kojem su namjeravali otvoriti fast food, a najviše posla je bilo oko krečenja te uređenja i čišćenja podova. Obrt je glasio na sina. Kako je u početku trebalo jako puno novca za otvaranje lokala, većinu novca je uložio I., a jedan prijatelj mu je pomogao financijski pa su zajedno ušli u taj posao. I. je ostvario poticajna sredstva za zapošljavanje od države u iznosu od oko 50.000,00 kn, ali je to sve uložio u aparate i drugo što treba. U početku otvaranja obrta su bili prijavljeni samo I. i njegov prijatelj koji je također uložio novac u taj posao, a I. je rekao da će prijaviti i M. čim posao bolje krene. M. i I. su sve radili dogovorno, a M. je željela da njih dvoje imaju nešto svoje i da rade zajedno te su oboje željeli otvoriti obrt. Poznato joj je iz pričanja sina da je M. tijekom braka jednom kraće vrijeme bila u bolnici, a sin je rekao svjedokinji da će se to brzo riješiti čim joj promijene terapiju, tako da nije znala o čemu se radi.

 

Punomoćnica tuženice je stavila primjedbu na dio iskaza svjedokinje koji se odnosi na trajanje veze stranaka, obzirom da su njih dvoje počeli viđati, odnosno hodati krajem 2014., kao i u dijelu u kojem svjedokinja navodi da nije znala za zdravstveno stanje svoje snahe do trenutka kada je ista pokušala suicid.

 

Svjedokinja je nakon toga izjavila da je u cijelosti istinito iskazivala.

 

Sud prihvaća iskaz svjedokinje E. R. u dijelu koji je bitan za donošenje odluke vezano za imovno stanje tužitelja, jer je njezin iskaz sukladan materijalnoj dokumentaciji u spisu i iskazu tužitelja, a u ostalom dijelu sud nije njen iskaz posebno niti cijenio.

                           

              Svjedokinja D. A., majka tuženice, u svom iskazu (list 70-71) navodi da je M. prohodala s I.om 22. studenog 2014., a on je doselio kod njih u ožujku ili travnju 2015. te je zaručio M. 5. ožujka 2016., dok su se vjenčali 20. svibnja 2017. Kada su M. i I. bili u ljetu 2016. u O., gdje se na jezeru tog dana utopila jedna osoba, M. se jako uplašila i završila je u bolnici. M. je bila dobrog zdravlja i završila je srednju školu za zanimanje kuhar te je 17. svibnja 2012. otišla raditi na more do listopada iste godine. Međutim, 2013. godine je otišla raditi sezonski na more u svibnju, ali se vratila kući prije, jer ju je bilo strah. Jedva je došla kući autobusom s mora i bila je jako uplašena pa su je odveli kod liječnika i morala je ostati u bolnici. Tada joj je liječnik prepisao terapiju i ona je uz korištenje lijekova dobro funkcionirala. Na upit je izjavila da se ne sjeća koje lijekove je M. pila i koja joj je bolest dijagnosticirana. Kada je M. 2016. završila u bolnici, I. joj je išao u posjetu svaki dan, a svaka dva do tri mjeseca su išli s M. na kontrolu. I. je bio upoznat s njenim zdravstvenim stanjem, budući mu je M. pokazala dokumentaciju od liječnika. Išao je raditi na more u V. dok je bio u braku s M., a M. mu je otišla u posjetu te im je rekla da je vidjela u njegovom mobitelu slike od nekih ženskih osoba, što ju je jako uzrujalo i plakala je. I. je negirao da bi bio u vezi s tim ženskim osobama i rekao da su mu to prijatelji podmetnuli. M. i I. su se zajedno dogovarali da će otvoriti obrt pa je M. bila sretna zbog toga, jer je htjela da zajedno rade i da on ne mora ići sezonski raditi. Njih dvoje su sve zajedno dogovarali tako da su planirali da prvo I. i njegov prijatelj počnu zajedno raditi, a M. da počne raditi s njima čim im posao malo krene kako ne bi već na početku imali dosta troškova. M. je bila presretna i zajedno su uređivali prostor u kojem će otvoriti obrt, ali kad je bilo otvorenje tog obrta i manja proslava, kod nje se ponovno pojavio nekakav strah, što je M. i rekla svjedokinji. Na upit svjedokinja je izjavila da je M. redovno išla na liječničke kontrole, tako da je bila i 6. ožujka 2019. (na svoj rođendan) na redovnoj kontroli. I. nije išao na kontrolu s M. tog dana, jer je radio, a rekao je M. da joj neće moći dolaziti u posjetu ako ostane u bolnici, jer su tek počeli raditi u tom obrtu. Liječnik je rekao da bi trebala ostati u bolnici, ali ona nije željela ostati u bolnici te se vratila s njima kući, a svjedokinja joj je 7. ožujka 2019. podigla terapiju koju je liječnik prepisao i donijela kući. Nisu ništa primijetili po M. da bi joj bilo toliko loše da bi pokušala suicid, ali je ona iste večeri 7. ožujka 2019. popila tablete. Od tada joj je zdravstveno stanje jako loše i u potpunosti je ovisna o pomoći druge osobe. Nakon pokušaja suicida M. je bila u O.u, a zatim u Z. no kako je ostala bez kisika, više se nije oporavila. Duže vrijeme je bila u komi. I. je otišao odnijeti robu M. dok je bila u bolnici u O.u nakon pokušaja suicida i tražio smještaj za nju zajedno s njenim roditeljima, ali ju nikada nije posjetio od kada je smještena u domu u Z.u. Bio je sa svjedokinjom kad je išla potpisivati ugovor za taj Dom, jer im je to bilo najpovoljnije i najbliže. Na upit svjedokinja je izjavila da je M. bila sretna što će i ona raditi u tom obrtu koji su otvorili te si je kupila obuću i odjeću za rad. Centar za socijalnu skrb je pokušao naći smještaj za M., ali su rekli da im je to nemoguće pronaći. Na upit svjedokinja je izjavila da ne zna kako se zove bolest od koje se njezina kćerka liječila te da misli da je tužitelj znao od čega M. boluje, jer je u njihovoj spavaćoj sobi bio žuti fascikl s M.m liječničkom dokumentacijom pa pretpostavlja da ga je pogledao. Nakon što su se I. i M. vjenčali, ona nikad nije bila na bolničkom liječenju, a s njom su na kontrole kod psihijatra redovno išli svjedokinja i M.n otac i od kada su se stranke vjenčale. I. je bio s M. kod liječnika – psihijatra dva ili tri puta kad su njih dvoje željeli imati dijete da vidi da li će biti kakvih posljedica zbog terapije koju M. pije, a misli da je to bilo 2018. godine. O M.m zdravstvenom stanju su pričali s I.om nakon događaja u O. 2016. kad se jako uplašila, a u odnosu na razdoblje prije tog događaja se ne može točno izjasniti da li su i kada pričali s I.om o M.m zdravlju. Na upit je izjavila da mu ona osobno nije pokazala nikakvu M.nu liječničku dokumentaciju niti mu je rekla za dijagnozu. I. majka nikad nije pitala od čega se M. liječi niti joj je ona ikada to sama rekla. Na upit svjedokinja je izjavila da imaju OPG i 16 jutara zemlje te primaju poticaj za zemlju, a također drže ovce i svinje, te imaju 15 ovaca, 12 krmača i prasce. Na daljnji upit je izjavila da M. nije željela ići raditi jer se bojala. Svjedokinja je dodala da I. ne sudjeluje u plaćanju troškova smještaja za M., iako je obećao da će pomoći plaćati, a M. prima osobnu invalidninu u iznos od 1.500,00 kn.

              Punomoćnica tužitelja je stavila primjedbu da svjedokinja izbjegava dati konkretan odgovor, nego priča samo općenito, nakon čega je svjedokinja izjavila da je u cijelosti istinito iskazivala.

 

              Sud prihvaća iskaz svjedokinje D. A. u dijelu koji je sukladan materijalnoj dokumentaciji u spisu, osim u dijelu u kojem je iskazivala da se ne sjeća koje lijekove je M. pila i koja joj je bolest dijagnosticirana. Sud smatra nelogičnim i neživotnim da ona kao majka nije znala od koje bolesti se njezina kćerka liječi i koju terapiju pije, obzirom da je većinom ona išla s njom kod doktora i podizala joj lijekove, što proizlazi iz iskaza ove svjedokinje. Također vezano za činjenicu je li tužitelj znao od koje se bolesti M. liječi sud njezin iskaz nije posebno cijenio, jer se temelji na njenim pretpostavkama, a ona osobno mu to nikad nije rekla.

 

Prema iskazu svjedoka V. A. (list 72 spisa), oca tuženice proizlazi da je M. završila srednju školu za kuharicu 2012. godine i otišla raditi na more iste godine. Sve je bilo u redu, no 2013. je ponovno otišla raditi na more i vratila se već nakon tjedan dana, a zdravstveno stanje joj nije bilo dobro, jer je bila jako uplašena pa su ju vodili k liječniku. M. je ostala na Odjelu psihijatrije u bolnici u O.u, a prije toga nije imala nikakvih psihičkih tegoba niti je koristila lijekove. Međutim, te 2013. je morala početi redovno koristiti lijekove, a misli da joj je dijagnoza bila shizofrenia. Redovno su ju vodili na kontrole i nije više morala ostati na liječenju sve do 2016. kada su M. i I. bili u O. na jezeru, a tog se dana utopio jedan dečko kojeg je M. poznavala, što je kod nje ponovno prouzrokovalo veliki strah. Kad su došli iz O., oboje su rekli da se M. jako uplašila te je I. išao zajedno s njima i M. kod liječnika. M. je morala ostati na bolničkom liječenju i I. je išao u posjete dok je bila u bolnici. Misli da je I. znao kakvo je njezino zdravstveno stanje, jer je živio zajedno s njima u kući više od godinu dana prije njihovog vjenčanja. Njih dvoje su željeli otvoriti obrt i M. je zajedno s I.om uređivala prostor u kojem će biti lokal, ali nije ni počela raditi u istom. Lokal je otvoren 1. ožujka 2019., a ona je pokušala suicid 7. ožujka 2019. Svjedok nije ništa primijetio u M. ponašanju prije nego što je pokušala počiniti suicid, jer se ponašala uobičajeno i nije se ni na što žalila. Bio je kod kuće kada je M. te večeri izašla iz kupatila s vrećicom u kojoj su bile prazne kutije tableta koje je popila. Dan ranije su bili s njom na kontroli u O.u, a lijekove su podigli istog dana kada je pokušala suicid. Kad je popila tablete, M. je rekla samo da to više ne može izdržati, ali nije rekla što ne može izdržati. Sjeća se da su I. i M. bili kod liječnika kad su već bili u braku informirati se da li bi bilo kakvih posljedica ako M. ostane trudna pa je I. dva do tri puta išao s M. kod psihijatra koji je rekao da mu se trebaju javiti kad M. ostane trudna da joj promijene terapiju. Na upit svjedok je izjavio da je I. znao za M. zdravstveno stanje i da su njih dvoje zajedno gledali na internetu koje su posljedice lijekova koje M. uzima, a to je bilo dok su već bili u braku. To je čuo i od kćerke i zeta. I. i njegova kćerka su zajedno gledali lijekove koje ona koristi, a koji su joj prepisani nakon što se uplašila u O.. Svjedok je izjavio da ne zna da li je I. išao s M. na liječničke kontrole prije tog događaja u O., no zna da je poslije njenog bolničkog liječenja nakon događaja u O. I. bio par puta s M. kad su išli kod liječnika. Prije nego što su se njih dvoje zaručili, svjedok i njegova supruga su rekli I.u u njihovoj kući da M. troši lijekove.  I. je rekao da mu to ne smeta, a na kćerki se nije moglo primijetiti da joj je zdravstveno stanje loše kad je uzimala lijekove. Na upit svjedok je izjavio da je kćerka sama uzimala lijekove.

Punomoćnica tužitelja je stavila primjedbu na iskaz svjedoka u dijelu u kojem je iskazivao da je tužitelj znao o bolesti, da su mu prije zaključenja braka oni kao roditelji to rekli i takav njegov iskaz da je u potpunoj suprotnosti s iskazom svjedokinje D.A. koja je na izričit upit sudu izrijekom rekla da nisu.

Nakon toga je svjedok izjavio da je u cijelosti istinito iskazivao.

 

Iskaz svjedoka V.A. sud prihvaća u dijelu koji je sukladan drugim izvedenim dokazima, ali ga ne prihvaća u dijelu u kojem je izjavio da su on i supruga zajedno rekli I.u prije nego što se zaručio s M. da M. troši lijekove, jer je to suprotno iskazu njegove supruge D.., koja je izričito odgovorila da nisu prije zaključenja braka rekli tužitelju za M. bolest.

 

Tužitelj I. R. iskazivao je da je u vrijeme kad je upoznao M. ista bila potpuno normalna osoba te nije mogao primijetiti ništa čudno u njezinom ponašanju niti mu je spominjala da se od nečega liječi. Prvo njegovo saznanje da M. ima nekakvih psihičkih problema je bilo onog dana kad su zajedno bili u O. na jezeru kad se jedna osoba utopila te se M. jako uplašila i neuobičajeno je reagirala. Jako je plakala i htjela da ju vozi kući, iako je tamo imao dogovoren posao. Morao je sve ostaviti i zamoliti druge da to odrade pa je M. odvezao u kuću svojih roditelja u V., gdje se ona smirila, a sljedećeg je dana napadala da ju vozi kući njenim roditeljima, što je on i učinio. Tek nakon dva do tri dana od tog događaja u O. njeni roditelji su ju odvezli u O. pa je završila na bolničkom liječenju na Odjelu psihijatrije. Tada ju nije posjećivao u bolnici, jer je bila vrlo kratko, odnosno samo 3 do 4 dana. Kad ju je pitao što se dogodilo, M. mu je rekla da se uplašila što je vidjela mrtvu osobu i da joj to zna tako biti, odnosno zna imati nekakav strah. Nakon toga se M. zdravstveno stanje stabiliziralo i sasvim je normalno funkcionirala. Lijekove je držala u jednoj žutoj posudici te ih je pila ujutro, u podne i navečer. Živjeli su zajedno oko godinu dana prije nego što su se vjenčali i u to vrijeme nije primijetio nikakve promjene u njenom ponašanju. Znao je biti kod nje 3 do 4 dana, a zatim kod svojih roditelja budući je radio u K.. Kad god je pitao M. kakve lijekove koristi, nikada nije htjela točno odgovoriti pa bi razgovor završio svađom. Na upit kakvog je imovnog stanja tužitelj je izjavio da nema u svome vlasništvu nikakve imovine, odnosno da nije vlasnik nekretnina, niti ima osobni automobil ili druge vrednije pokretnine. Plaća mu iznosi oko 3.700,00 kn, ali je prezadužen pa zbog toga prima na zaštićeni račun oko 2.700,00 kn mjesečno, dok mu se ostalo obustavlja s tekućeg računa ovrhom, jer je ostao dužan za telekomunikacijske usluge zbog mobitela koji je kupio sebi i M., a ima dugovanje za kredit kod … koji je podignut još dok su M. i on bili zajedno, jer su namjeravali otvoriti restoran brze hrane fast food, odnosno pizzeriu u N.. Dug po tome kreditu sada iznosi još oko 120.000,00 kn, a za kredit u …koji je podigao prije nego što je oženio M. dužan je još oko 40.000,00 kn.     Od ove firme koju su M. i on zajedno namjeravali voditi i raditi u njoj, ostalo je duga oko 150.000,00 kn, budući mora vratiti sredstva koja je dobio kao poticaj za samozapošljavanje u dvostrukom iznosu te su ostali neplaćeni troškovi režija oko 4.000,00 kn i najam za poslovni prostor oko 6.000,00 kn. Od novca koji prima na zaštićeni račun nema dostatno ni za svoje potrebe, budući da živi kod roditelja kao podstanar u V., a radi u O. te svakodnevno prelazi po 36 km. Na posao putuje osobnim automobilom koji je vlasništvo njegove majke i potroši za gorivo oko 550,00 do 600,00 kn mjesečno. Roditelji većinom snose ukupne troškove prehrane, dok tužitelj sudjeluje u plaćanju režijskih troškova iznosom od 300,00 do 500,00 kn mjesečno. Na upit je izjavio da nijednom nije posjetio M. od kada je smještena u Dom za nemoćne osobe Z., jer ni njegovo zdravlje nije najbolje obzirom da je M. pokušala suicid pa se on nastoji nositi s tim tako što ode u prirodu, jer ga boravak u prirodi opušta. Radno je sposoban i radi kao prodavač, a ne može dodatno zaraditi s obzirom na sadašnju situaciju s COVID-om. Nadalje, tužitelj je iskazivao da je imao jako dobar posao na moru u V., radeći kao šef kuhinje u restoranu te je imao plaćen smještaj i izvrsnu plaću. Na tom je poslu mogao napredovati pa je zvao i M. da dođe u V. jer bi se i ona tamo mogla zaposliti na lakšim poslovima i imala bi smještaj, a zajedno bi zarađivali 17.000,00 do 18.000,00 kn mjesečno.  Tada su već bili u braku, ali M. nije bila zainteresirana za preseljenje niti za posao tamo, obzirom da je on dobro zarađivao pa je dolazila samo turistički i ostajala po tjedan dana. On nije mogao koristiti puno slobodnih dana kad je M. dolazila kod njega, jer je u vrijeme turističke sezone jako puno posla i radilo se od 12 do 21 sati navečer, što njoj nije odgovaralo. Bila je dosta ljubomorna s obzirom na to da je on bio šef u kuhinji gdje su radile ženske osobe. Morao je birati između svog braka i tog posla pa je u 11. mjesecu 2018. izabrao njihov zajednički život odnosno brak i odbio posao da radi u restoranu i za doček Nove godine. M. je htjela da nešto zajedno otvore i da zajedno rade pa su zato odlučili otvoriti fast food. Tužitelj je imao nešto svojeg novca koji je uštedio za otvaranje lokala, a dobio je poticaj 55.000,00 kn te je podigao kredit u iznosu od 65.000,00 kn u A….. Mjera za zapošljavanje je bila 55.000,00 x2, što znači da mora vratiti 110.000,00 kn te bjanco zadužnica glasi na njegovo osobno ime. M. je bila sretna što će zajedno raditi, ali par dana prije otvorenja tog lokala je rekla da se ne osjeća još spremnom da počne raditi pa su se dogovorili da će raditi njegov prijatelj tako da mogu iskoristiti još jednu mjeru za samozapošljavanje ako dvije osobe zajedno otvaraju lokal. Tužitelj nije primijetio ništa neobično u M.m ponašanju prije nego što je pokušala suicid. Za dar u svatovima su dobili oko 80.000,00 kn, a on je imao nešto ušteđevine i planirali su kupiti kuću. Kako je tada radio u D.M., iznajmili su stan koji je bio u dosta lošem stanju pa su ga kompletno renovirali i kupili novi namještaj. Međutim, u tom stanu su bili svega mjesec i pol dana nakon što su ga renovirali, jer je M., uslijed utjecaja njenih roditelja i nagovaranja, htjela da se vrate njihovoj kući. Na upit tužitelj je izjavio da nema od čega doprinositi za M. uzdržavanje, a da je boljeg imovnog stanja pristao bi plaćati isto. Ne posjećuje M., jer mu je previše teško vidjeti ju u stanju u kojem se sada nalazi, a bilo mu je izuzetno teško i kad ju je posjećivao dok je bila na liječenju u Strmcu pa je morao stajati kad se vraćao kući svakih 15 do 20 minuta da dođe k sebi. Na upit je izjavio da nikada nije vidio M.nu medicinsku dokumentaciju, a na preglede su s njom išli većinom roditelji, a on je bio samo jednom kad su htjeli planirati trudnoću. Njeni roditelji mu ništa nisu rekli prije zaključenja braka o M. bolesti. U te dvije godine što su on i M. bili u braku, tužitelj je znao izbivati zbog rada u sezoni na moru i svagdje gdje je trebalo oko 11 do 12 mjeseci. M. nikad nije htjela bilo gdje početi raditi iako njegov otac ima dostav poznanstava i mogao ju je zaposliti u nekoj … trgovini i sl. Tužitelj je ostao dužan roditeljima za marketinške troškove kad je otvarao tu firmu u N., a što im još nije vratio, jer nije bio u mogućnosti. Razgovarao je s M. roditeljima što će s M. kad ju otpuste iz Strmca i gdje će ju smjestiti. U S. su rekli da postoji mogućnost povoljnijeg smještaja te da M. može primati razne doplatke i invalidninu. M. je bio ponuđen smještaj preko države u S.B., ali njeni roditelji nisu htjeli pristati na to, jer im je to bilo predaleko, već je zbog toga M. smještena u Dom za nemoćne osobe Z., obzirom da je to roditeljima bliže. Budući da je M. pokušala suicid svega nekoliko dana nakon otvaranja fast fooda u N., tužitelj je imao jako puno obveza na poslu pa je dogovorio s njezinim roditeljima da M.na majka bude njena skrbnica. Na upit tužitelj je izjavio da je vozio M. na pregled prije zaključenja braka kad su planirali trudnoću te je liječnik rekao da nema nikakvih problema oko trudnoće, ali M. nije ostala trudna, a išao je s njom i na pregled kod ginekologa. Kao dokaz prezaduženosti tužitelj je predočio radi uvida ovršni prijedlog na temelju vjerodostojne isprave po prijedlogu E.M. d.o.o. i rješenje o ovrsi javnog bilježnika M.B. iz O.a od 19. listopada 2020.   broj Ovrv-… iz kojeg je razvidno da prema rješenju o ovrsi tužitelj treba namiriti novčanu tražbinu ovrhovoditelju u iznosu od 5.752,91 kn i trošak ovrhe u ukupnom iznosu od 2.123,00 kn, kao i rješenje o ovrsi javnog bilježnika M.B. broj Ovrv… od 19. listopada 2020 iz kojeg je razvidno da je ostao dug od obrta koji su on i M. namjeravali zajedno otvoriti prema … u iznosu od 484,33 kn s pripadajućim kamatama te nastali trošak ovrhe u iznosu od 327,50 kn i predvidivi trošak u iznosu od 498,75 kn.

Zamjenica punomoćnice tuženice je stavila primjedbu na iskaz tužitelja u dijelu koji je suprotan iskazu roditelja tuženice.

Tužitelj je nakon toga izjavio da je u cijelosti istinito iskazivao.

 

Iskaz tužitelja sud prihvaća u cijelosti kao vjerodostojan dokaz, jer je iskazivao iskreno, razložno i uvjerljivo, a njegov je iskaz u potpunosti sukladan materijalnoj dokumentaciji u spisu i u bitnom drugim izvedenim dokazima, odnosno iskazima saslušanih svjedoka u dijelu u kojem su suglasno iskazivali.

 

Na temelju svih izvedenih dokaza i tako utvrđenog činjeničnog stanja sud je ocijenio opravdanim tužbeni zahtjev tužitelja radi razvoda braka, jer nije sporno da se obje stranke žele razvesti, obzirom da se tuženica ne protivi razvodu braka. Stoga je na temelju odredbe čl. 51. t. 1. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 103/2015, 98/2019) odlučeno kao u izreci ove presude u st. I/.

 

Međutim, zahtjev tuženice radi plaćanja uzdržavanja nije osnovan, jer nisu ispunjeni zakonski uvjeti iz čl. 295. Obiteljskog zakona, radi čega je sud zahtjev za uzdržavanje tuženice odbio  u cijelosti, kao neosnovan (st. II/ izreke).

 

Naime, odredbom čl. 295. Obiteljskog zakona, propisano je da pravo na uzdržavanje od svog bračnog druga ima bračni drug koji nema dovoljno sredstava za život ili ih ne može ostvariti iz svoje imovine, a nije sposoban za rad ili se ne može zaposliti, i to samo ukoliko bračni drug od kojeg se traži uzdržavanje za to ima dovoljno sredstava i mogućnosti. Pri tome sud posebno treba uzeti u obzir ostvarI.je skrbi o djeci te podjelu obiteljskih obveza za trajanja braka.

 

U konkretnom slučaju, nije sporno da je tužiteljica nesposobna za rad i ne može se zaposliti, obzirom na teško zdravstveno stanje, kako je naprijed navedeno, te da nema imovine i prima osobnu invalidninu u iznosu od 1.500,00 kn, a smještaj u Domu…stoji 4.000,00 kn mjesečno. Međutim, na strani tuženika, sud je nedvojbeno utvrdio svim izvedenim dokazima da tužitelj, kao bračni drug od kojeg se traži uzdržavanje, nema dovoljno sredstava i mogućnosti da plaća uzdržavanje za tuženicu jer i samom tužitelju pomažu njegovi roditelji, obzirom na njegovu prezaduženost nakon otvaranja i zatvaranja obrta koji su tuženica i on namjeravali zajedno voditi. Pored toga, brak je trajao vrlo kratko i u braku nije bilo rođene djece, a tužitelj je jedini bio zaposlen, obzirom da tuženica nije pokazivala interes za rad. Nesporno je da tužitelj nema nikakve imovine u svome vlasništvu, odnosno niti nekretnine, niti osobni automobil ili druge vrijednije pokretnine, nema nikakve ušteđevine, a plaća mu iznosi oko 3.700,00 kn, no kako ima ovrhu na istoj zbog dugova, isplaćuje mu se na zaštićeni račun samo iznos od oko 2.700,00 kn, što je jedva dostatno za njegovo uzdržavanje i podmirenje osnovnih životnih potreba (higijenske potrebe, režijski troškovi, odjeća, obuća, troškovi putovanja na posao, prehrana i dr.), uzevši u obzir dugovanja koja mora podmiriti, kako je naprijed u obrazloženju navedeno. Tužitelj nema mogućnosti niti dodatno zarađivati uslijed općepoznatih okolnosti uzrokovanih Covidom 19, zbog zatvaranja restorana, otpuštanja radnika i sl.

 

Dakle, tužitelj nema dovoljno sredstava i mogućnosti za uzdržavanje tuženice, jer i sam živi kao podstanar u kući svojih roditelja, nema vlastitu nekretninu niti bilo kakve imovine, a njegova plaća je toliko opterećena dugovima koji su ostali nakon zatvaranja obrta da mu se dio plaće mora isplaćivati na zaštićeni račun. Kada bi tužitelj bio boljeg imovnog stanja, tada se ne bi protivio zahtjevu tuženice da doprinosi za njezino uzdržavanje, ali to sada nikako nije u mogućnosti, što nedvojbeno proizlazi iz svih izvedenih dokaza.

 

Pri tome valja napomenuti da je nebitno za odluku u ovoj pravnoj stvari je li tužitelj znao kakvih zdravstvenih problema ima njegova supruga prije zaključenja braka, obzirom da su i saslušani svjedoci V.A. i D.A., roditelji tuženice, iskazivali da se na M. ništa nije moglo primijetiti da ima bilo kakvih zdravstvenih problema kada je uredno uzimala terapiju niti su primijetili bilo što drugačije u njenom ponašanju prije nego što je pokušala suicid, već su iskazivali suglasno kao tužitelj i svjedokinja E. R. da je M. bila sretna što će zajedno sa suprugom otvoriti obrt brze hrane u N. i da su se njih dvoje o svemu dogovarali.

 

Stoga ostale navode stranaka, kao nepotrebne, sud nije posebno ni obrazlagao.

 

              Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 366. Obiteljskog zakona, kojom je propisano da će sud o troškovima postupka u statusnim stvarima odlučiti slobodno, vodeći računa o okolnostima slučaja i o ishodu postupka.

 

Naime, u konkretnom slučaju tužitelj je uspio s tužbenim zahtjevom za razvod braka, kojem se tuženica po punomoćnici nije niti protivila, a tužitelj je u cijelosti osporio tužbeni zahtjev za uzdržavanje. Pri tome treba istaći da su obje stranke lošeg imovnog stanja i da je tuženica ostvarila pravo na besplatnu pravnu pomoć, rješenjem O. od 28. svibnja 2020. (list 17-21 spisa), pa je pravično da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

 

U Valpovu 19.ožujka 2021. godine.

 

               S U T K I NJ A:

 

                                                                                                                                TATJANA VARŽIĆ

 

 

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, od dana objave presude. Žalba se podnosi ovome sudu pisano u 3  primjerka, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

                                                                                                                                

 

 

 

Dostaviti:

1.Tužitelju, putem punomoćnice

2.Tuženici putem punomoćnice,

-nakon pravomoćnosti:

3. Matičnom uredu D.M.

4.Matičnom uredu N. (2x)