Pristupanje sadržaju
REPUBLIKA HRVATSKA OPĆINSKI SUD U SPLITU
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Općinski sud u Splitu, po sucu toga suda Anti Božinoviću, kao sucu pojedincu, u
pravnoj stvari tužitelja D. M. iz S., Matice hrvatske 10, OIB: …… zastupanoga po punomoćniku I. B., odvjetniku u Z.,protiv tuženika D.
Z. O.-B. Ž.,…. OIB:17004513580, zastupanoga po punomoćnici A. Š., odvjetnici u V., radi
isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene dne 02. veljače 2021. god. u
nazočnosti tužitelja, pun. tužitelja i pun. tuženika, dne 19. ožujka 2021. god.
p r e s u d i o j e
Dužan je tuženik D. zdravlja O.-baranjske županije, P. K. P.
Krešimira IV/6 OIB:… tužitelju D. M. iz S., Matice hrvatske
10, OIB: … isplatiti iznos od 361.926,98 kn sa zakonskom zateznom
kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne
kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana
nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi
tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koja kamata teče od dana pljenidbe
svakoga pojedinog iznosa i to:
- na iznos od 10.502,09 kn od dana 14. 06. 2017. god.,
- na iznos od 326,05 kn od dana 14. 06. 2017. god.,
- na iznos od 1,49 kn od dana 14. 06. 2017. god.,
- na iznos od 38,00 kn od dana 14. 06. 2017. god.,
- na iznos od 2.220,93 kn od dana 16. 06. 2017. god.,
- na iznos od 13.898,39 kn od dana 16. 06. 2017. god.,
- na iznos od 27.142,89 kn od dana 11. 07. 2017. god.,
- na iznos od 2.228,70 kn od dana 14. 07. 2017. god.,
- na iznos od 13.047,81 kn od dana 17. 07. 2017. god.,
- na iznos od 27.125,46 kn od dana 08. 08. 2017. god.,
- na iznos od 975,67 kn od dana 14. 08. 2017. god.,
- na iznos od 27.122,55 kn od dana 08. 09. 2017. god.,
- na iznos od 2.223,84 kn od dana 14. 09. 2017. god.,
- na iznos od 26.862,85 kn od dana 18. 09. 2017. god.,
- na iznos od 27.102,22 kn od dana 10. 10. 2017. god.,
- na iznos od 2.215,35 kn od dana 03. 10. 2017. god.,
- na iznos od 12.224,83 kn od dana 17. 10. 2017. god.,
- na iznos od 27.063,03 kn od dana 10. 11. 2017. god.,
- na iznos od 2.209,59 kn od dana 15. 11. 2017. god.,
- na iznos od 12.264,96 kn od dana 16. 11. 2017. god.,
- na iznos od 27.025,28 kn od dana 12. 12. 2017. god.,
- na iznos od 2.199,08 kn od dana 15. 12. 2017. god.,
- na iznos od 12.583,67 kn od dana 18. 12. 2017. god.,
- na iznos od 26.967,80 kn od dana 10. 01. 2018. god.,
- na iznos od 2.186,31 kn od dana 17. 01. 2018. god.,
- na iznos od 12.677,47 kn od dana 17. 01. 2018. god.,
- na iznos od 26.964,31 kn od dana 09. 02. 2018. god.,
- na iznos od 2.185,72 kn od dana 14. 02. 2018. god.,
- na iznos od 12.340,64 kn od dana 16. 02. 2018. god.,
pa do isplate, sve u roku od 15 dana.
r i j e š i o j e
I. Odbija se kao neosnovan tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti ovoga suda.
II. Odbija se prijedlog tuženika da se prekine postupak do pravomoćnoga
okončanja predmeta koji se pod posl. br. Pr-41/18 vodi pred Općinskim sudom
u Osijeku.
III. Dužan je tuženik, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tužitelju
parbeni trošak u iznosu od 32.920,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom
koja na taj iznos teče od 19. ožujka 2021.god. do isplate po stopi koja se
određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja
kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim
trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem
polugodištu, za tri postotna poena.
Obrazloženje
U tužbi od 30. rujna 2019. god. navodi se da je Općinski sud u Valpovu 28. veljače
2014. god. donio presudu posl. br. 4P-173/09 kojom se, točkom I. nalaže tuženiku D.
M. isplatiti tužitelju D. zdravlja D. M. iznos od 596.815,13 kn sa zateznim
kamatama koje teku od 28. veljače 2014. god. do isplate, u roku od 15 dana. Točkom II.
presude odbijen je tužbeni zahtjev u preostalom dijelu kao neosnovan, dok je točkom III.
naloženo tužitelju isplatiti tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 15.612,28 kn u
roku od 15 dana.
Županijski sud u Osijeku je dne 12. 06. 2014. god. donio presudu Gžx-66/2014-2
kojom se žalbe tužitelja i tuženika odbijaju kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskoga
suda u Valpovu od 28. veljače 20124. god., br. 4P-173/09.
Temeljem naznačenih odluka D. zdravlja D. M. je 15. rujna 2014. god. ustao zahtjevom za izravnu naplatu protiv ovdje tužitelja pred Financijskom agencijom.
Temeljem osnove za plaćanje P-173/09 tuženik je, kao ovrhovoditelj, od tužitelja, kao ovršenika, naplatio ukupan iznos od 361.926,98 kn.
Vrhovni sud Republike Hrvatske je 18. listopada 2017. god. donio rješenje br. Revr-
1489/14-5 kojim je u točki I. odbacio kao nepravovremeno revizije tuženika od 13. listopada
2014. i 19. travnja 2017. U točki II. prihvatio je revizije stranaka i ukinuo presudu
Županijskoga suda u Osijeku od 12. lipnja 2014. i presudu Općinskoga suda u Valpovu od 28.
veljače 2014. kao i odluku o troškovima postupka te predmet vratio prvostupanjskom sudu na
ponovno suđenje.
U tužbi se nadalje navodi da je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 17.
listopada 2014. god. otpala pravna osnova temeljem koje je ovdje tuženik naplatio od ovdje
tužitelja predmetni iznos.
Tuženik je u zahtjevu za izravnu naplatu zahtijevao isplatu iznosa od 581.120,85 kn
(596.815,13-15.612,28)-prijeboj jednostranom izjavom volje za iznos od 15.612,28 kn u
dopisu od 07. 09. 2014. upućenom FINI Split te temeljem pravne osnove, koja je naknadno
otpala, naplatio iznos od 361.926,98 kn.
Općinski sud u Splitu je 02. 03. 2018. god. donio rješenje Ovr-611/18 kojim se
proglašava nedopuštenim pljenidba i prijenos na temelju ovršne isprave, presude Općinskoga
suda u Valpovu posl. br. P-173/09 od 28. 02. 2014. povodom zahtjeva za izravnu naplatu
ovrhovoditelj, ovdje tuženika, kojega je FINA zaprimila 17. 09. 2014. god. protiv ovršenika,
ovdje tužitelja, te su ukinute sve provedene radnje pljenidbe i prijenosa i obustavljen postupak
izravne naplate. Županijski sud u Bjelovaru je rješenjem br. Gž Ovr-226/18-2 od 05. listopada
2018. god. odbio žalbe stranaka kao neosnovane i potvrdio rješenje Općinskoga suda u Splitu
br. Ovr-611/18 od 02. 03. 2018.
Općinski sud u Splitu je 16. 05. 2018. donio rješenje Ovr-611/18 kojim se nalaže
ovrhovoditelju, ovdje tuženiku, u roku od 8 dana ovršeniku, ovdje tužitelju, platiti glavnicu u
iznosu od 361.926,98 kn zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi kao
u izreci toga rješenja, a koja kamata teče od dana pljenidbe svakoga pojedinog iznosa pa do
isplate. Županijski sud u Bjelovaru rješenjem je br. Gž Ovr-226/2018-3 od 05. listopada 2018.
odbio žalbu ovršenika kao neosnovanu dok je žalbu ovrhovoditelja uvažio i preinačio rješenje
Općinskoga suda u Splitu Ovr-611/18 od 16. svibnja 2018. god. i odbio prijedlog ovršenika za
protuovrhu u cijelosti uz platež troška žalbe.
Slijedom činjenica kako je pljenidba i prijenos na temelju ovršne isprave, presude
Općinskoga suda u Valpovu posl. br. P-173/09 od 28. 02. 2014. povodom zahtjeva za izravnu
naplatu ovrhovoditelja, ovdje tuženika kojega je FINA zaprimila 17. 09. 2014. god., protiv
ovršenika,ovdje tužitelja pravomoćno proglašena nedopuštenom temeljem rješenja
Općinskoga suda u Splitu br. Ovr-611/2018 od 02. 03. 2018. god., a drugostupanjski sud u
rješenju br. Gž Ovr-226/2018-3 izrijekom, na stranici trećoj, naveo da ovršenik svoje pravo na
povrat sredstava može ostvarivati u posebnoj parnici, ovršenik, sada tužitelj predlaže donijeti
presudu kojom bi se obvezalo tuženika isplatiti mu iznos od 361.926,98 kn sa zakonskim
zateznim kamatama kako je to navedeno u toč. I. ove presude.
U odgovoru na tužbu tuženik je stavio prigovor mjesne nenadležnosti Općinskoga
suda u Splitu smatrajući da je za postupanje u ovom predmetu nadležan Općinski sud u
Osijeku, stalna služba u Valpovu.
Tuženik čini neprijepornim da je presudu Općinskoga suda u Valpovu br. P-173/09 od
28. 02. 2104. god., kojom je tužitelju naloženo platiti tuženiku iznos od 596.815,13 kn s
pripadajućim kamatama, ukinuo Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem Revr-1489/14 od
18. 10. 2017. god. i da je tuženik, prije donošenja odluke revizijskog suda, od tužitelja
naplatio, temeljem pravomoćne presude, određene novčane iznose u postupku izravne naplate.
Međutim, ističe da je odlukom revizijskog suda predmet vraćen na ponovni postupak
prvostupanjskom sudu i da se spor vodi pred Općinskim sudom u Osijeku. Predmet toga spora
je zahtjev tuženika da mu tužitelj nadoknadi štetu nastalu povredom odredbe čl. 5.,8. i 9.
Ugovora o pravima i obvezama za vrijeme specijalizacije od 17. 02. 1998. god. kojim je
tužitelj preuzeo obvezu da će nakon završene specijalizacije kod tuženika ostati u radnom
odnosu na radnom mjestu specijaliste ginekologije i opstetricije najmanje 10 godina ili
jednako vrijeme u zakupu, a ako tu obvezu ne ispuni dužan je tuženiku vratiti sve troškove
specijalizacije u dvostrukom ili trostrukom iznosu. Na temelju ugovornih odredbi financijsko
knjigovodstvenim vještačenjem utvrđena je visina štete u iznosu od 2.222.229,46 kn koji
iznos je tužitelj dužan isplatiti tuženiku, umanjeno za prinudno naplaćene iznose koji su
predmet ovog postupka, jer preuzetu obvezu nije ispunio. Tuženik smatra da će uspjeti u
sporu jer je Vrhovni sud Republike Hrvatske u činjenično i pravno sličnim predmetima
zauzeo obvezujuće pravno shvaćanje da je liječnik specijalist koji je raskinuo ugovor o radu
prije isteka ugovora o specijalizaciji obvezama u zdravstvenoj ustanovi vratiti isplaćene mu
bruto plaće i druge troškove specijalizacije kad je ugovorom o specijalizaciji tako određeno
(pravno shvaćanje Su-Iv-168/16-11 od 28. 11. 2016.), da se sudionici obveznih odnosa
moraju držati načela savjesnosti i poštenja u zasnivanju i ostvarivanju obveznih odnosa, da su
sudionici obveznih odnosa dužni ispuniti preuzetu obvezu i da su odgovorni za njezino
ispunjenje, da se obveza može ugasiti samo suglasnošću volja sudionika u obveznom odnosu
ili na temelju zakona, da je vjerovnik u obveznom odnosu (ovdje tuženik) ovlašten zahtijevati
ispunjenje obveze i da je dužnik obvezu dužan, to je ovdje tužitelj ispuniti onako kako glasi.
To su razlozi iz kojih se tuženik protivi i osnovi i visini tužbenoga zahtjeva.
Tuženikov prigovor mjesnoj nenadležnosti Općinskoga suda u Splitu nije osnovana.
Naime, prema odredbi čl. 63. Zakona o parničnom postupku za vođenje u sporovima koji
nastaju u tijeku i u povodu sudskog ili upravnoga ovršnog postupka odnosno u tijeku i u
povodu stečajnog postupka mjesno je isključivo nadležan sud na čijem se području nalazi sud
koji provodi ovršni ili stečajni postupak odnosno sud na čijem se području provodi upravna
ovrha. Budući da je u ovršnom postupku koji je vođen upravo pred Općinskim sudom u Splitu
odbijen tužiteljev (ovršenikov) prijedlog za protuovrhu te je tužitelj upućen da svoje pravo na
povrat sredstava može ostvarivati u posebnoj parnici, za postupanje u predmetnom sporu
isključivo je nadležan ovaj sud.
U postupku su izvedeni dokazi pregledom presude Općinskoga suda u Valpovu posl.
br. 4P-173/09 od 28. veljače 2014. god., presude Županijskoga suda u Osijeku posl. br. Gžx-
66/2014 od 12. lipnja 2014., rješenja Vrhovnoga suda Republika Hrvatske br. Revr-1489/14
od 18. listopada 2017., rješenje Općinskoga suda u Splitu br. Ovr-611/18 od 02. ožujka 2018.
god., rješenja istoga suda br. Ovr-611/18 od 16. svibnja 2018. god., rješenja Županijskoga
suda u Bjelovaru br. Gž Ovr-226/2018-2 od 05. listopada 2018. god., rješenja istoga suda br.
Gž Ovr-226/2018-3 od 05. listopada 2018. god., FINA specifikacija izvršenja osnove za
plaćanje iz na.p-173/09 od 18. 07. 2019., Ugovora o specijalističkom usavršavanju djelatnika
za potrebe D. zdravlja D. M., klasa:131-02/96-01/32, urbr.338-01-01-97-1,
Ugovora o pravima i obvezama za vrijeme specijalizacije br. 67/98 od 17. 02. 1998. god.,
rješenja Trgovačkoga suda u Osijeku br. Tt-20/2881 od 01. srpnja 2020 .god.
Stranke su zatražile trošak postupka.
Tužbeni je zahtjev osnovan.
U postupku je prijeporna bila i osnova i visina tužbenoga zahtjeva.
Pregledom dokumentacije priložene spisu utvrđeno je:
- da je Općinski sud u Valpovu 28. veljače 2014. god. donio presudu posl. br.
4P-173/09 kojom se, točkom I. nalaže tuženiku, ovdje tužitelju D.
M. isplatiti tužitelja (predniku ovdje tuženika) D. zdravlja D.
M. iznos od 596.815,13 kn sa zateznim kamatama koje teku od 28.
veljače 2014. god. do isplate, u roku od 15 dana. Točkom II. presude
odbijen je tužbeni zahtjev u preostalom dijelu kao neosnovan, dok je
točkom III. naloženo tužitelju isplatiti tuženiku trošak parničnog postupka u
iznosu od 15.612,28 kn u roku od 15 dana.
- da je Županijski sud u Osijeku dne 12. 06. 2014. god. donio presudu Gžx-
66/2014-2 kojom se žalbe tužitelja i tuženika odbijaju kao neosnovane i
potvrđuje presuda Općinskoga suda u Valpovu od 28. veljače 20124. god.,
br. 4P-173/09,
- da je temeljem naznačenih odluka D. zdravlja D. M. 15. rujna
2014. god. ustao zahtjevom za izravnu naplatu protiv ovdje tužitelja pred
Financijskom agencijom. Temeljem osnove za plaćanje P-173/09 prednik
tuženika je, kao ovrhovoditelj, od tužitelja, kao ovršenika, naplatio ukupan
iznos od 361.926,98 kn. (FINA specifikacija izvršenja osnove za plaćanja
P-173/09- list spisa 19-20),
- da je Vrhovni sud Republike Hrvatske 18. listopada 2017. god. donio
rješenje br. Revr-1489/14-5 kojim je u točki I. odbacio kao
nepravovremeno revizije tuženika od 13. listopada 2014. i 19. travnja 2017.
U točki II. prihvatio je revizije stranaka i ukinuo presudu Županijskoga
suda u Osijeku od 12. lipnja 2014. i presudu Općinskoga suda u Valpovu
od 28. veljače 2014. kao i odluku o troškovima postupka te predmet vratio
prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje,
- da je Općinski sud u Splitu 02. 03. 2018. god. donio rješenje Ovr-611/18
kojim se proglašava nedopuštenim pljenidba i prijenos na temelju ovršne
isprave, presude Općinskoga suda u Valpovu posl. br. P-173/09 od 28. 02.
2014. povodom zahtjeva za izravnu naplatu ovrhovoditelja, prednika ovdje
tuženika, kojega je FINA zaprimila 17. 09. 2014. god. protiv ovršenika,
ovdje tužitelja, te su ukinute sve provedene radnje pljenidbe i prijenosa i
obustavljen postupak izravne naplate. Županijski sud u Bjelovaru je
rješenjem br. Gž Ovr-226/18-2 od 05. listopada 2018. god. odbio žalbe
stranaka kao neosnovane i potvrdio rješenje Općinskoga suda u Splitu br.
Ovr-611/18 od 02. 03. 2018.
- da je Općinski sud u Splitu 16. 05. 2018. donio rješenje Ovr-611/18 kojim
se nalaže ovrhovoditelju, predniku ovdje tuženiku, u roku od 8 dana
ovršeniku, ovdje tužitelju, platiti glavnicu u iznosu od 361.926,98 kn
zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi kao u
izreci toga rješenja, a koja kamata teče od dana pljenidbe svakoga
pojedinog iznosa pa do isplate. Županijski sud u Bjelovaru rješenjem je br.
Gž Ovr-226/2018-3 od 05. listopada 2018. odbio žalbu ovršenika kao
neosnovanu dok je žalbu ovrhovoditelja uvažio i preinačio rješenje
Općinskoga suda u Splitu Ovr-611/18 od 16. svibnja 2018. god. i odbio
prijedlog ovršenika za protuovrhu u cijelosti uz platež troška žalbe.
Odredbom čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05,
41/08, 125/11, dalje ZOO) propisano je da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način
prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, po odluci
suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakona, stjecatelj je dužan vratiti ga odnosno, ako to
nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Odredbom st. 2. istoga članka propisano
je da se pod prijelazom imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršene radnjom, a odredbom
st. 3. da obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s
obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.
Budući da je, što proizlazi iz dokumentacije priložene spisu, otpala pravna osnova
temeljem koje je prednik tuženika od tužitelja naplatio ( nepripadajući) iznos od 361.926,98
kn, te kako tužitelj svoje pravo na povrat nije uspio ostvariti protuovrhom, sukladno odredbi
čl. 1111. st. 3. ZOO-a ima pravo tražiti povrat isplaćenoga iznosa, odnosno tuženik mu je taj
iznos dužan vratiti.
Tužiteljev zahtjev osnovan je i glede visine zahtjeva i glede zatraženih kamata. Njegov
zahtjev usklađen je s FINA specifikacijom izvršenja osnove za plaćanje P-173/09-17 od 18.
srpnja 2019. god., a zakonska zatezna kamata zatražena je na pojedinačne iznose od dana
pljenidbe svakoga pojedinog iznosa.
Radi navedenoga tužbeni je zahtjev u cijelosti prihvaćen kao osnovan.
Nije bilo potrebe provoditi dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem na
okolnost visine tužbenog zahtjeva jer iz dokumentacije priložene spisu (FINA specifikacije)
nedvojbeno proizlazi koje je iznose i kada prednik tuženika naplatio od tužitelja.
Ovaj sud nije prihvatio prijedlog tuženika za prekidom predmetnoga postupka do
donošenja pravomoćne odluke u predmetu koji se pod br. Pr-41/18 vodi pred Općinskim
sudom u Osijeku, smatrajući da odluka u tom predmetu nema značaja za donošenje odluke u
postupku P-5274/2019. Naime, tužitelj ima pravo na povrat isplaćenoga iznosa bez obzira na
to kako će se okončati predmet pred Općinskim sudom u Osijeku.
Odluka o trošku postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku.
Tužitelju je priznat trošak za sastav tužbe, pristup na dva ročišta ( 19. 11. 2020., 02.02.
2021.) i sastav jednog obrazloženog podneska ( 27. 03. 2020.) po 500 bodova, ukupno 2000
bodova. Pomnoženo s vrijednošću boda, prema važećoj OT, uvećano za PDV, zatim za
3.960,00 troška pristojbe tužbe i 3.960,00 troška pristojbe presude, to je dalo dosuđeni iznos
troška od 32.920,00 kn.
U Splitu, 19. ožujka 2021. god.
SUDAC
ANTO BOŽINOVIĆ
NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana
od dana dostave odluke. Žalba se podnosi na Županijski sud, putem ovoga suda u tri
primjerka.
DNA:
-pun. tužitelja
-pun. tuženika
- u spis
Kontrolni broj: 0d61f-874a7-a82d1
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=ANTO BOŽINOVIĆ, L=SPLIT, O=OPĆINSKI SUD U SPLITU, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati
izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
