Baza je ažurirana 09.12.2025. zaključno sa NN 118/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

REPUBLIKA HRVATSKA OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex vojarna Sv. Križ, Dračevac Pr-243/2018

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Eneji Stejskal Kanazir kao sucu pojedincu u
pravnoj stvari tužitelja B. T., V. D., O.:
zastupanog po punomoćniku I. Ć., odvjetniku u I. protiv tužene R.H, MUP Z., O.: , zastupane po O.-u
S., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, u prisutnosti punomoćnika tužitelja
i pun zz tuženika prilikom zaključenja glavne rasprave, prilikom objave, a nakon objave, dana

19. ožujka 2021.godine,

p r e s u d i o j e:

I/Nalaže se tuženoj da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju iznos od

20.911,68 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:
- na iznos od 555,93 kn. od 16.02.2013. do isplate
- na iznos od 506,99 kn. od 16.03.2013. do isplate
- na iznos od 599,04 kn. od 16.04.2013. do isplate
- na iznos od 501,72 kn. od 16.05.2013. do isplate
- na iznos od 138,40 kn. od 16.06.2013. do isplate
- na iznos od 524,60 kn. od 16.07.2013. do isplate
- na iznos od 488,37 kn. od 16.08.2013. do isplate
- na iznos od 138,84 kn. od 16.09.2013. do isplate
- na iznos od 521,50 kn. od 16.10.2013. do isplate
- na iznos od 452,17 kn. od 16.11.2013. do isplate
- na iznos od 494,42 kn. od 16.12.2013. do isplate
- na iznos od 496,22 kn. od 16.01.2014. do isplate
- na iznos od 376,52 kn. od 16.02.2014. do isplate
- na iznos od 415,22 kn. od 16.03.2014. do isplate
- na iznos od 213,26 kn. od 16.04.2014. do isplate
- na iznos od 299,35 kn. od 16.05.2014. do isplate
- na iznos od 519,07 kn. od 16.06.2014. do isplate
- na iznos od 531,65 kn. od 16.07.2014. do isplate
- na iznos od 136,37 kn. od 16.08.2014. do isplate
- na iznos od 537,65 kn. od 16.09.2014. do isplate
- na iznos od 495,87 kn. od 16.10.2014. do isplate
- na iznos od 489,98 kn. od 16.11.2014. do isplate





2

Pr-243/18

- na iznos od 584,39 kn. od 16.12.2014. do isplate - na iznos od 464,06 kn. od 16.01.2015. do isplate - na iznos od 243,95 kn. od 16.02.2015. do isplate - na iznos od 550,40 kn. od 16.03.2015. do isplate - na iznos od 522,77 kn. od 16.04.2015. do isplate - na iznos od 523,38 kn. od 16.05.2015. do isplate - na iznos od 558,33 kn. od 16.06.2015. do isplate - na iznos od 459,70 kn. od 16.07.2015. do isplate - na iznos od 277,15 kn. od 16.08.2015. do isplate - na iznos od 584,83 kn. od 16.09.2015. do isplate - na iznos od 525,03 kn. od 16.10.2015. do isplate - na iznos od 383,36 kn. od 16.11.2015. do isplate - na iznos od 603,20 kn. od 16.12.2015. do isplate - na iznos od 481,92 kn. od 16.01.2016. do isplate - na iznos od 320,11 kn. od 16.02.2016. do isplate - na iznos od 304,42 kn. od 16.03.2016. do isplate - na iznos od 206,69 kn. od 16.04.2016. do isplate - na iznos od 544,70 kn. od 16.05.2016. do isplate - na iznos od 463,92 kn. od 16.06.2016. do isplate - na iznos od 558,80 kn. od 16.07.2016. do isplate - na iznos od 581,60 kn. od 16.08.2016. do isplate - na iznos od 425,96 kn. od 16.09.2016. do isplate - na iznos od 388,44 kn. od 16.10.2016. do isplate - na iznos od 322,03 kn. od 16.11.2016. do isplate - na iznos od 512,39 kn. od 16.12.2016. do isplate - na iznos od 604,83 kn. od 16.01.2017. do isplate - na iznos od 110,75 kn. od 16.02.2017. do isplate - na iznos od 543,15 kn. od 16.03.2017. do isplate - na iznos od 536,42 kn. od 16.04.2017. do isplate - na iznos od 620,14 kn. od 16.05.2017. do isplate - na iznos od 498,41 kn. od 16.06.2017. do isplate

po stopi koja se do 31.07.2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope
HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5
postotnih poena, a od 01.08.2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište
uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine
dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi
tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II/ Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja kao neosnovan, a koji se odnosi na
potraživanje zakonske zatezne kamate tekuće na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na
dohodak sadržanih u bruto iznosu razlike naknade plaće kao neosnovan.

III/ Nalaže se tuženoj da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju na
ime troškova ovog parničnog postupka ukupan iznos od 20.000,00 Kuna zajedno sa
zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate te koja se
obračunava sukladno članku 29.stavku 2.ZOO-a (''NN'' 78/15) za svako polugodište
uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine
dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi
tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Obrazloženje



3

Pr-243/18

U tužbi predanoj ovom sudu dana 22.03.2018.godine tužitelj navodi da je djelatnik
tužene MUP u I. granične policije u I., te da je
zaposlen na poslovima kontrolora prelaska državne granice kod PP I., a koji rad obavlja
u smjenama od po 13 sati. Ističe se da je tužitelj u vremenu od 01.01.2013.godine do

01.06.2017.goidne po nalogu nadređenih dolazio na posao pola sata ranije odnosno u 6 i 30
kad mu je smjena počinjala u 7 h, a odlazio pola sata kasnije odnosno u 19 i 30 h kad mu je
smjena završavala u 19 h. Ističe se da kad mu je smjena počinjala u 19 h da je tužitelj bio
dužan doći na posao pola sata ranije odnosno u 18 i 30 h, te da je odlazio pola sata kasnije
odnosno u 7 h. U navedenom smislu tužitelj ističe da radi više od propisanog i plaćenog
radnog vremena kod svake smjene za jedan sat. Ističe se da obzirom da tužitelj u prosjeku
odradi 13 smjena mjesečno da proizlazi da radi 13 sati mjesečno više od onoga što mu je
plaćeno. Navodi se da obzirom na radno mjesto i plaću tužitelja proizlazi da cijena jednog
sata rada tužitelja iznosi od 34,00 Kuna do 48,00 Kuna, te da budući da radi 13 sati mjesečno
više od onoga za što je plaćen da mu pripadaju mjesečni iznosi koji da su navedeni u
tužbenom zahtjevu. Navodi se da tužitelj potražuje neisplaćeni iznos za rad duži od formalno
propisanog radnog vremena za razdoblje od siječnja 2013.godine do lipnja 2017.godine, a
koji da iznosi 25.805,00 Kuna, te da u tom smislu tužitelj potražuje da sud donese odluku
kojom će naložiti tuženoj isplatu iznosa od 25.805,00 Kuna sa zakonskom zateznom
kamatom.

Tužitelj je konačno uredio tužbeni zahtjev podneskom od 18.09.2020.godine tako da
isti potražuje ukupno 20.911,68 Kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.
Tužena u odgovoru na tužbu navodi (list 7 spisa) da nije jasno na temelju koje osnove
tužitelj potražuje navedenu isplatu, te se ističe da su netočni navodi tužitelja da je isti bio u
obvezi dolaziti na posao pola sata ranije i odlaziti pola sata kasnije te da tužena osporava i
osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Tužena u podnesku od 24.08.2018.godine (list 12-14 spisa)
navodi da se eventualno više odrađeno vrijeme policijskih službenika ne može smatrati, a ni
honorirati kao prekovremeni rad, te da je takvo gledište zauzeo i Vrhovni sud RH u više
odluka. Navodi se da ukoliko tužitelj i dokaže da je bio u obvezi doći na posao nešto ranije
radi preuzimanja smjene da taj njegov rad nema karakter prekovremenog rada, te da mu se isti
ne bi mogao honorirati po toj osnovi. U odnosu na međunarodne granične prijelaze tužena
ističe da su svi policijski službenici za graničnu kontrolu u PP I. do

14.listopada 2013.godine imali obvezu doći pola sata ranije u službu zbog otpreme iste, a
nakon 14.listopada 2013.godine da je za MNGP V. D. i V. G. ukinuta ta
obveza te da se otprema službe od tog dana vrši na samim prijelazima do da je policijskim
službenicima omogućeno da na navedene granične prijelaze dolaze privatnim osobnim
vozilom i to točno na početku službe dok da je zbog lakšeg obračuna putnih troškova, kao i za
policijske službenike koji nemaju prijevoz uveden i organizirani prijevoz koji da polazi 15
minuta ranije iz policijske postaje i koji da se može, ali i ne mora koristiti. U odnosu na
granične prijelaze za pogranični promet ističe se da policijski službenici koji obavljaju službu
na GZPP J. M.-Č. imaju obvezu doći 15 minuta ranije na posao radi otpreme
službe, a da kojom se prigodom upućuju na granični prijelaz organiziranim prijevozom, te da
je za povratak u policijsku postaju i razduživanje istima potrebno 15 minuta. Ističe se da
policijski službenici koji obavljaju službu na GPZPP S.-D. i S.-D.
brdo imaju obvezu doći pola sata ranije zbog otpreme službe i putovanja na dislocirane
granične prijelaze, a koliko da im je potrebno i za povratak u policijsku postaju. Navodi se da
policijski službenici koji obavljaju službu na GPZPP S.-D. i S.-D.
B. imaju obvezu doći pola sata ranije zbog otpreme službe i putovanja na dislocirane
granične prijelaze, a koliko da im je potrebno i za povratak u policijsku postaju. Ističe se da
policijski službenici službu obavljaju u turnusima od 06-18 i 18-06 sati te od 07-19 do 19-07



4

Pr-243/18

sati, te da dolaskom iduće smjene u točno određeno vrijeme služba prestaje za one policijske
službenike koji da su službu obavljali prije njih te da se vremenska razlika koja se ostvari od
prestanka službe do dolaska u PGP I. odnosi isključivo na putovanje, odnosno prijevoz
službenim vozilom od mjesta obavljanja službe na GPPP do PGP s time da svi policijski
službenici (i tužitelj) primaju naknadu za putne troškove za prijevoz vlastitim vozilom od
PGP I. do mjesta stanovanja i obrnuto. Zaključno se navodi da budući je svakome od
nas potrebno određeno vrijeme da od kuće došao na posao da je nekima potrebno 10 minuta, a
nekima i više od sat vremena vožnje u jednom smjeru pa da je jasno da se vrijeme provedeno
u vožnji ne može smatrati radnim vremenom te da isto ne bi trebalo honorirati tužitelju. Ističe
se da bi tužitelj i vlastitim vozilom da se kojim slučajem prevozi direktno na granične
prijelaze na kojima radi trebao određeno vrijeme da stigne na mjesto rada pa da na to nema
nikakva utjecaja činjenica da se isti od PGP I. do GPPP prevozi službenim vozilom te
da je jedina razlika u tome da za ovakav način prijevoza nema pravo na putne troškove, a za
prijevoz vlastitim vozilom do PGP I. ima. Navodi se da činjenica da otprema službe
prije radnog vremena traje cca 5-10 minuta da to ne predstavlja okolnost zbog koje bi tužena
bila dužna naknaditi tužitelju vrijednost cijelog sata kao da je isti proveo na radu, te da za to
nema baš nikakve osnove. Zaključno tužena navodi da su netočni navodi tužitelja da isti radi
sat dulje od punog radnog vremena osim u dijelu odrađenih smjena na GPZPP S.
D. i S. D. B., a da su za ostale granične prijelaze u pregledu
smjena/sati navedeni i priznati stvarno odrađeni sati izvan redovnog radnog vremena.
Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom zahtjeva za mirno rješenje spora
(list 4 spisa); obračunskih listića plaće tužitelja (list 15-67, te 116-117 spisa); podataka o broju
smjena/ radnih sati tužitelja (list 68 spisa); izračuna tužene (list 69 spisa); zapisnika sa
iskazom svjedoka B., iz predmeta ovog suda Pr-1192/15 (list 70-72 spisa); zapisnika sa
iskazom svjedoka B. iz predmeta ovog suda Pr-1194/15 (list 73-75 spisa);
pretpostavljeni izračun tužene (list 80-81 spisa); zapisnika sa iskazom svjedoka M. K.,
I. Z., M. V., (list 94-95 spisa); zapisnika sa iskazima svjedoka F. Č.,
S. Š., M. G. u predmetu ovog suda Pr-157/2018 (list 96-98 spisa); zapisnika sa
iskazom svjedoka M. G. u predmetu ovog suda broj Pr-245/18 (list 99-100 spisa);
svjedokinje I. G. i svjedoka Ž. L., svjedokinje M. K. (list 103 spisa);
izvadak iz vještva vještaka C.; nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za
računovodstvo, financije i bankarstvo I. B. (list 124-129 spisa). Izveden je i dokaz
saslušanjem tužitelja (list 82 spisa), te saslušanjem svjedoka I. Š. (list 105 spisa).
Tužbeni zahtjev tužitelja djelomično je osnovan.

Među strankama u ovom postupku nije sporna činjenica da je tužitelj djelatnik tužene
u MUP-u, I. granične policije u I., te da je isti zaposlen na poslovima
kontrolora prelaska državne granice kod PP I..

Također nije sporno ni to da je tužitelj podnio tuženoj zahtjev za mirno rješenje spora prije pokretanja ovog postupka (list 4 spisa), a o kojem zahtjevu nije odlučeno.

Nadalje nije sporno da je tužitelj na navedenom radnom mjestu radio u turnusima, te
da je tužena na temelju pregleda sati rada za tužitelja izvršila izračun bruto naknade za
odrađeni rad izvan radnog vremena odrađenog u turnusu, ali samo za pola sata, a što proizlazi
iz pregledanih sati rada i izračuna tužene koje je ista dostavljala u predmetni spis u više
navrata.

Sporno je da li tužitelja pripada zatražena naknada za rad u turnusu za utuženo razdoblje za jedan sat ili za pola sata.

Iz iskaza saslušanog tužitelja proizlazi da je tužitelj djelatnik postaje granične policije
u I. te da tamo radi od 2009. Isti navodi da je radno vrijeme je organizirano i to od 7-
19 i od 19-07 te da ima dva dana slobodno. Isti ističe da je do listopada 2013. bila je praksa
dolaziti u postaju pola sata prije smjene, a od tada pa nadalje da djelatnici moraju doći 15



5

Pr-243/18

minuta prije smjene kako bi se izvršilo upućivanje u službu, zadužili radni nalozi i vozila.
Isti ističe da ukoliko djelatnici nisu došli tih 15 min ranije da bi morali pisati očitovanje.
Tužitelj ističe da mu je poznato da su neki djelatnici morali pisati očitovanje, te da je moguće
da se provede i disciplinski postupak. Tužitelj navodi da od postaje pa do graničnog prijelaza
idu isključivo službenim vozilom jer da tri službena vozila voze djelatnike na granične i
pogranične prijelaze. Tužitelj ističe da on radi većinom na graničnim prijelazima V.
G. i D., a ponekad na pograničnim prijelazima: J. M., S., S.. Tužitelj
navodi da se krene iz postaje u I. službenim vozilom do J. M., a za što je
potrebno 15 minuta, gdje da se nekih 5 minuta napravi primopredaja ( da djelatnik preuzima
smjenu, a drugi djelatnik se ukrcava s nama u vozilo jer mu je završila smjena). Ističe se da se
potom ide na V. G. gdje da se također napravi primopredaja. Navodi se da oni koji
su došli na službu ostaju, a djelatnici koji su završili smjenu da se vraćaju u postaju u Imotski
ovim vozilom sa kojim su oni došli. Ističe se da od kretanja iz postaje u Imotskom što bude
negdje oko 6,50 sati pa do dolaska na granični prijelaz V. G. prođe nekih 30 do 35
minuta. Također se ističe da tužitelj ostaje raditi u smjeni do 19,20 minuta budući da čeka da
se napravi primopredaja smjene da djelatnici dođu na granični prijelaz. Ističe se da potom
službenim vozilom se vraća u postaju i da to traje 15 minuta (19,35 sati). Također se ističe da
nema pisane obavijesti za djelatnike, osim za voditelja smjene, te da se moraju javiti u postaju
te da oni to ipak čine jer da su im vozila tu parkirana pa se uvijek javljaju u postaju. Ističe se
da se voditelj smjene mora javiti dežurnom u postaji predati izvješće te ključeve od vozila.
Tužitelj navodi da put do V. D. traje ukupno nekih 20 minuta jer da nema
zaustavljanja na J. M.. Ističe se da ista procedura primopredaje službe vrijedi kao i za
V. G., te da se na V. D. stigne negdje oko 7,10 do 7,15 sati. Tužitelj Ističe
se da se po završetku vrati u postaju sa V. D. oko 19,25 sati. Tužitelj navodi da svi
djelatnici koji rade na pograničnim prijelazima su ujedno i voditelji smjena i da se oni moraju
javiti u postaju i predati svoja izviješća. Tužitelj ističe da ne postoji pisana zapovijed da se ne
smije ići na granični prijelaz privatnim vozilom, ali da ako se djelatniku bilo što dogodi sa
takvim vozilom da se protiv djelatnika može pokrenuti disciplinski postupak.

Iz iskaza saslušanog svjedoka I. Š. (list 105 spisa) proizlazi da je on
zaposlenik PP I. i to od prosinca 2013., te da tužitelja poznaje jer da su radne kolege.
Ističe se da je u utuženom razdoblju radno vrijeme bilo organizirano smjenski, te da su
smjene bile od 7 do 19 sati, ali da su bili u obvezi doći ranije na posao. Ističe se da ukoliko se
radilo o pograničnim prijelazima da su se morali u PP I. javiti u 6,30 sati jer da se
službenim vozilima dalje odlazilo na granične prijelaze. Svjedok navodi da privatnim
vozilima nisu smjeli ići na granični prijelaz jer da je bilo slučajeva da bi zbog toga stegovno
odgovarali. Također svjedok ističe da su se po završetku smjene vraćali u PP I. do
20,30 sati, što je ovisilo o tome na kojem smo pograničnom prijelazu radili, te da je
najudaljenije S. i S., te da bi kretali tek oko 19,35 ili 19,40 sati. Ističe se da je tako
bilo u početku kad je svjedok tek počeo raditi, a nakon toga da su svi dolazili u 15 minuta
prije početka smjene u PP I., dok da je povratak sa prijelaza ostao isti. Nadalje, svjedok
navodi da kad dođu u postaju i dobiju upute za rad, a što da traje nekih pet minuta da
službenim vozilom odlaze na granične prijelaze. Ističe se da od postaje do J. M.. je
potrebno nekih 15-ak minuta vožnje, te da se tamo obavi primopredaja smjene koja traje od 5
do 10 min, te da tada odlaze od J. M. do GP V. G., a vožnja između ta dva
prijelaza da traje 10-ak minuta, te da se tamo obavi primopredaja smjene što da ponovno traje
od 5 do 10 minuta. Također se ističe da su se djelatnici nakon završetka smjene obvezni javiti
u postaju te donijeti nalog i izvijestiti što se događalo u smjeni, a što da traje od pet do deset
minuta. Naposljetku je navedeno da kad rade na prijelazu V. D. također dođemo u PP
I. 15 min ranije, a na prijelaz dođemo oko 7,10 minuta. Svjedok navodi da tamo obave
primopredaju koja traje od 5 do 19 minuta, a djelatnik kojemu je završila smjena da istim



6

Pr-243/18

vozilom se vraća do postaje. Inače, da djelatnik ne smije napustiti radno mjesto dok mu ne
dođe smjena. Svi radnici koji rade na pograničnom prijelazu moraju se javiti po završetku
smjene u PP I., a od djelatnika na međunarodnom prijelazu se u postaju mora javiti
voditelj smjene. Ostali djelatnici sa međunarodnog prijelaza da dolaze do PP gdje dalje
uzimaju svoja privatna vozila i odlaze, a ne moraju se javiti u PP. Isti ističe da se sa graničnog
prijelaza djelatnici vraćaju do postaje službenim vozilom.

Iz iskaza saslušane svjedokinje M. K. danog u istovrsnom predmetu broj Pr-
322/17 (list 94 spisa) proizlazi da su svi djelatnici u PP I. morali dolaziti do listopada

2013.godine pola sata ranije na posao dakle u 6,30 sati, a od listopada 2013.godine 15 minuta
ranije na posao radi preuzimanja smjene te da svaki djelatnik po završetku smjene na
pograničnom prijelazu mora pričekati djelatnika koji preuzima njegovu smjenu, te je ista
istakla da svi djelatnici moraju ostati i nakon smjene, te da se odlazi sa pograničnog prijelaza i
kasnije nego sa graničnih prijelaza jer da su udaljeniji. Podjednako proizlazi i iz iskaza
svjedoka I. Z. danog u istom istovrsnom predmetu (list 94 spisa), te je isti pored
navedenog istakao vezano za granični prijelaz V. G. da putovanje traje 15 minuta
duže jer da tada djelatnici idu do kontrolne točke pograničnog prijelaza J. M., te da se
tu vrši razmjena smjena. Svjedok Z. je ujedno istakao da se na V. G. ostaje
kasnije čak i do pola sata duže, a na pograničnim prijelazima i do sat i po vremena. Također i
svjedok M. V. u istom istovrsnom predmetu je istakao da su djelatnici u razdoblju
od 01.svibnja 2013.godine do 14.10.2013.godine po nalogu nadređenih dolazili na posao pola
sata ranije, a odlazili u zavisnosti s kojeg radnog mjesta se vraćalo, pa da je to znalo trajati od
15 minuta do sat i 10 minuta. Svjedok V. je istakao da kad se odlazi na graničnu
postaju S. i S. da se u jutarnoj smjeni zna doći u S. u 7,10 sati, a u S. u
7,35 sati, a što se tiče povratka ako je večernja smjena odnosno ako je završetak smjene u
19,00 sati da se natrag u postaju dolazi oko 20,00 sati do 20,10 sati. Podjednako je u
navedenom istovrsnom predmetu iskazala i I. G. (list 95 spisa), te iz iskaza iste
proizlazi da po završetku smjene se svi djelatnici vraćaju službenim vozilom u PP I..
Također sve navedeno proizlazi u cijelosti identično i iz iskaza saslušanih svjedoka u
istovrsnom predmetu broj Pr-157/2018 i to svjedoka F. Č., S. Š. i M. G.
(list 96-98 spisa). Iz iskaza saslušanog svjedoka M. G. u istovrsnom predmetu Pr-
245/18 (list 99 spisa) proizlazi da je isti istakao da voditelj smjene graničnog prijelaza ima
obvezu predati i razdužiti obavljene naloge te pismena izvješća dok da je obveza ostalih
djelatnika bila da se jave šefu smjene po završetku smjene u postaju I.. Iz iskaza
svjedoka u istovrsnim predmetima Pr-163/2018 I. G., Ž. L., M. K.
(list 101-103 spisa) proizlazi također da su djelatnici PP I. do listopada 2013.godine
morali doći u postaju pola sata ranije prije početka smjene i to u 6,30, a od 01.10.2013.godine
15 minuta ranije prije početka smjene kada ih šef smjene upoznaje s poslovima za taj dan, a
da ukoliko je netko bio na prijelazu V. G. da se isti vraća iz smjene oko 19,35 do
19:40 h, a ako je bio u V. D. da se tada vraća iz smjene oko 19,15, a ukoliko se
radi o pograničnom prijelazu S. i S. da se tada vraća oko 20,10 do 20,15. Također iz
iskaza navedenih svjedoka u istovrsnim predmetima proizlazi da prilikom odlaska natrag u
ispostavu granične policije određeno vrijeme traje primopredaja dužnosti na graničnom
prijelazu, te da se svi djelatnici bez iznimke moraju vratiti po završetku smjene u PP I.,
te javiti se šefu smjene.

Temeljem odredbe članka 44. stavka 1. KU-a propisano je da se osnovna plaća
službenika i namještenika može uvećati između ostalog i po osnovu rada u smjenama i rada u
turnusima.

Ovaj sud smatra da kod nesporne činjenice koja proizlazi iz iskaza saslušanog tužitelja
i svjedoka I. Š. u predmetnom postupku, te svih navedenih svjedoka koji su
saslušani u istovrsnoj pravnoj stvari za potrebe postupka koji se vodio pred ovim sudom , a



7

Pr-243/18

čije iskaze je sud istakao u ovom postupku, nedvojbeno proizlazi da je tužitelj do listopada

2013.godine radeći na poslovima kontrolora prelaska državne granice u PP I. imao
obvezu dolaziti pola sata ranije na posao prije početka službenog radnog vremena koje je
počimalo u 7,00 sati, te da je tužitelj dolazio na posao u 6,30 i to radi preuzimanja službe, a
nakon listopada 2013.godine da je imao obvezu dolaska ranije na posao i to 15 minuta ranije.
Također iz iskaza tužitelja i saslušanog svjedoka Š. te saslušanih svjedoka u istovrsnim
pravnim stvarima proizlazi da je isti radio na pograničnim prijelazima J. M., S.,
S., te na međunarodnim prijelazima V. G. i D., te da je prilikom dolaska na
posao u PP I. bio od strane šefa smjene upoznat sa radnim nalozima da bi se zadužili
radni nalozi i vozilo prilikom odlaska na granični prijelaz. Iz iskaza svih saslušanih svjedoka i
iskaza tužitelja proizlazi da kad se vraćao u PP I. iz smjene da bi mu trebalo za povratak
iz V. G. pola sata nakon završetka smjene budući se vraćao oko 19,35, a sa V.
D. da se vraćao oko 19,25. Također iz iskaza saslušanih svjedoka proizlazi da su se
djelatnici uvijek morali vratiti sa graničnog prijelaza u PP I. i to radi javljanja šefu
smjene i radi razduživanja službenog vozila. U navedenom smislu, a obzirom da je tužitelj u
smjenu u PP I. prije početka smjene trebao dolaziti pola sata ranije ili od listopada

2013. godine 15 minuta ranije, a isti da je bio u obvezi vraćati se u postaju PP I. radi
javljanja šefu smjene i razduživanja službenog vozila te da je sa graničnih prijelaza V.
G. nakon završetka smjene ostajao raditi u smjeni 20 minuta duže, te se vraćao u PP
I. tada u 19,35, dakle pola sata kasnije, a sa V. D. dvadeset pet minuta nakon
završetka smjene a obzirom na nesporno redovno trajanje smjene tužitelja od 7,00 do 19,00
sati da jasno proizlazi da je tužitelj radio duže od punog radnog vremena i to za jedan sat.
U navedenom smislu, a na okolnost utvrđivanja visine potraživanja provedeno je u
dokazne svrhe vještačenje po stalnom sudskom vještaku za računovodstvo, financije i
bankarstvo I. B..

Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za računovodstvo, financije i bankarstvo
I. B. (list 123-129 spisa) proizlazi da je vještak prilikom izrade nalaza i mišljenja
uzeo u obzir obračunske listiće plaće tužitelja za razdoblje od siječnja 2013.godine do lipnja

2017.godine, podatke o broju smjena/sati, pretpostavljeni obračun tuženika. Vještak navodi da
je uvidom u obračunske listiće plaće tužitelja ustvrdio da tužitelju u spornom razdoblju nije
vršen obračun plaće za odrađene prekovremene sate već samo za odrađeni redovan fond sati.
Vještak navodi da je izvršio izračun razlike plaće na način da je podijelio bruto plaću sa
odrađenim satima u mjesecu kako bi dobio satnicu rada, te je izračun plaće prikazao u Tablici

1. U daljnjem izračunu je vještak izračunao vrijednosti ranijeg dolaska i kasnijeg odlaska sa
posla, a sve sukladno broju smjena (turnusa) po mjesecu pri čemu se za jedan turnus
obračunava jedan sat, te je vještak dao prikaz u Tablici 2. Zaključno iz nalaza i mišljenja
vještak B. proizlazi da tužitelju u razdoblju od siječnja 2013.godine do svibnja

2017.godine nisu obračunati niti isplaćeni dodatni sati koje da je prema tužbenom zahtjevu
odradio prilikom svakog turnusa i to u ukupnom iznosu od 20.911,68 Kuna, odnosno po
mjesecima kako je prikazano u koloni broj 7 pripadajuće Tablice 2.

Tužitelj je uredio tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka B.
podneskom od 18.09.2020.godine dok je tuženik podneskom od 12.11.2020.godine (list 158-
160 spisa) istakao paušalni prigovor na nalaz i mišljenje vještaka ističući da je vještak sačinio
obračun na temelju prosječne vrijednosti sata za pojedini mjesec.

Navedeni nalaz i mišljenje vještaka I. B. ovaj sud smatra u cijelosti
vjerodostojnim, argumentiranim i logičnim budući je isti zasnovan na službenoj
dokumentaciji koju je u predmetni spis dostavila sama tužena. Obzirom da iz svih provedenih
dokaza u ovom postupku, a posebice iskaza saslušanog tužitelja i svjedoka jasno proizlazi da
je tužitelj radio na poslovima kontrolora prelaska državne granice u PP I. jedan sat duže
od formalno propisanog radnog vremena po osnovu rada u turnusima i to za jedan sat duže, te



8

Pr-243/18

ovaj sud je mišljenja da tužitelja pripada sukladno odredbi članka 41.stavka 1. KU-a naknada
za rad u turnusu i to za vrijeme od 1 sat kojeg je proveo duže na radu od propisanog radnog
vremena. Imajući u vidu navedeno ovaj sud je mišljenja da tužitelja na ime naknade za rad u
turnusu za jedan sat duže kojeg je tužitelj proveo na radu duže od propisanog radnog
vremena, a budući tužitelju prema izračunu vještaka B. u utuženom razdoblju od siječnja

2013.godine do svibnja 2017.godine nisu obračunati niti isplaćeni dodatni sati koje da je
prema tužbenom zahtjevu odradio prilikom svakog turnusa i to u ukupnom iznosu od

20.911,68 Kuna, odnosno po mjesecima kako je prikazano u koloni broj 7 pripadajuće Tablice

2.

U navedenom smislu tužitelja na ime naknade za rad u turnusu za jedan sat duže od
radnog vremena, a za period od siječnja 2013.godine do svibnja 2017.godine pripada ukupan
iznos od 20.911,68 Kuna i po godinama i mjesecima kako je prikazano u koloni broj 7
Tablice 2, a kako je i odlučeno u točki I/ izreke ove presude.

Na dosuđeni iznos tužitelju u iznosu od ukupno 20.911,68 Kuna bruto tužitelju su
priznate i zakonske zatezne kamate temeljem odredbe članka 29. stavka 1. i 2. Zakona o
obveznim odnosima (''NN'' br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15), a koje zakonske zatezne kamate
teku od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa petnaestog dana u idućem mjesecu za
prethodni mjesec pa do isplate, a prema članku 84. stavku 3. ZR/09, odnosno 92. stavku 3.
ZR/14. Neosnovan je dio zahtjeva tužitelja za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na
dohodak i prireza porezu na dohodak, a koje su sadržane u dosuđenom bruto iznosu zatražene
razlike naknade plaće jer isti do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu pa se na te iznose
zatezne kamate ne obračunavaju, sve sukladno odredbi čl. 45. Zakona o porezu na dohodak
(NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 43/13, 120/13, 125/13 i 148/13) i čl. 61. Pravilnika
o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 9/09, 146/09, 123/10, 137/11,
61/12, 79/13 i 160/13) slijedom čega je za ovaj dio tužbenog zahtjeva odbijen, a kako je i
odlučeno u točki II/ izreke ove presude.

Zbog svega navedenog, ocjenom svih dokaza u ovom postupku, a sukladno odredbi
članka 8. ZPP-a, djelomično je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja i odlučeno kao u točki I/ i II/
izreke ove presude.

Što se tiče troškova ovog parničnog postupka obzirom da tužitelj nije uspio samo sa
neznatnim dijelom tužbenog zahtjeva i to dijelom koji se odnosi na kamate za iznos prireza i
poreza na dohodak, a zbog toga dijela nisu nastali posebni troškovi ovaj sud je odlučio da
tuženik sukladno odredbi članka 154.stavka 3. ZPP-a naknadi tužitelju u cijelosti parnične
troškove. U navedenom smislu tužitelja kao opravdani, a sukladno odredbama Tarife o
nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika pripadaju trošak sastava tužbe u iznosu od 100
bodova, trošak sastava zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu od 100 bodova; zastupanja
na ročištu od 28.06.2018.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od

11.10.2018.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 31.01.2019.godine u
iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 13.03.2019.godine u iznosu od 100 bodova,
zastupanja na ročištu od 11.09.2019.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od

15.10.2019.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 18.09.2020.godine u
iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 17.11.2020.godine u iznosu od 100 bodova;
zastupanja na ročištu od 02.02.2021.godine u iznosu od 100 bodova, trošak sastava podneska
od 27.06.2018.godine u iznosu od 100 bodova; trošak sastava podneska od 10.10.2018.godine
u iznosu od 100 bodova; trošak sastava podneska od 30.01.2019.godine u iznosu od 100
bodova; trošak sastava podneska od 09.09.2019.godine u iznosu od 100 bodova; trošak
sastava podneska od 17.09.2019.godine u iznosu od 100 bodova; trošak sastava podneska od

17.09.2020.godine u iznosu od 100 bodova; trošak sastava podneska 18.11.2021.godine u
iznosu od 100 bodova, a što ukupno iznosi 1800 bodova, te što s obzirom na vrijednost boda
od 10,00 Kuna ukupno iznosi 18.000,00 Kuna, te što uz trošak vještačenja u iznosu od



9

Pr-243/18

2.000,00 Kuna ukupno iznosi 20.000,00 Kuna, a koji iznos je tužena dužna isplatiti tužitelju
na ime troškova ovog parničnog postupka zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom
kamatom koja na navedeni iznos teče od presuđenja pa do isplate, te koja se obračunava
sukladno odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 78/15), a kako je i odlučeno u točki III/
izreke ove presude. Punomoćniku tužitelja nisu priznati putni troškovi dolaska na ročišta i
izbivanja iz pisarnice zbog putovanja budući navedeni troškovi nisu opravdani jer je
punomoćnik tužitelja morao osigurati zamjenu za dolazak na ročišta.

U S., 19.03. 2021.godine

S u d a c:

Eneja Stejskal Kanazir

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka
pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno putem ovog suda za
Županijski sud. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci
koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava
presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci
koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava
presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DN-a:

1/ tužitelju-po punomoćniku
2/ tuženiku-po ODO-u Split




 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu