1                Poslovni broj: 6 UsImio-436/20-7

 

 

 

 

REPUBLIKA  HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

      Split, Put Supavla 1

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

     Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Neli Mešin, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Ivane Barać, u upravnom sporu tužitelja N. Lj. iz T., D. p., T. ., zastupan po opunomoćenici M. Š. T., odvjetnici u S., D. r. ., protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Glavnog tajništva, Službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Z., T. k. P. K. .. br.., radi obnove postupka, nakon javne rasprave zaključene 11. ožujka 2021. u nazočnosti zamjenika opunomoćenice tužitelja M. Š., odvjetničkog vježbenika kod M. Š. T., odvjetnice u S. i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 19. ožujka 2021.,

 

p r e s u d i o  j e

I      Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Glavnog tajništva, Službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Klasa: UP/II 561-01/14-01/148, Urbroj: 512-2502-20-37 od 5. listopada 2020., da se dopusti obnova postupka okončanog rješenjem Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Glavnog tajništva, Službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Klasa: UP/II-561-01/14-01/148, Urbroj: 512M-0201-19-21 od 11. travnja 2019. i da se tužitelju prizna pravo na status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za razdoblje od 1. srpnja 1991. do 24. prosinca 1991.

              II      Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

 

Obrazloženje              

 

Osporenim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II 561-01/14-01/148, Urbroj: 512-2502-20-37 od 5. listopada 2020. odbačen je prijedlog tužitelja za obnovu postupka okončanog rješenjem Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Glavnog tajništva, Službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Klasa: UP/II-561-01/14-01/148, Urbroj: 512M-0201-19-21 od 11. travnja 2019.

Tužitelj u tužbi, kojom osporava zakonitost rješenja tuženika, prigovara kako je tuženik pogrešno ocijenio da okolnost na kojoj se prijedlog za obnovu postupka temelji nije učinjena vjerojatnom. Smatra kako je tuženo tijelo s obzirom na nove dokaze trebalo dopustiti obnovu postupka, jer se novim dokazima popunjuju činjenice koje nisu mogle biti utvrđene u postupku pred Upravnim sudom pod brojem: UsI..-…/..-. presudi od 30. kolovoza 2019., a koje su nedostajale za pozitivnu odluku. Ističe kako se Brigada …. osnovala tek 1992. stoga ni teoretski tužitelj ne može biti unutar navedene evidencije, a ono što se cijelo vrijeme naglašava kako se tužitelj kao dragovoljac pri samom početku rata 01. srpnja 1991. priključio Vodu D. P. gdje je obučen za vojnog bolničara. Navodi kako se Vod D. p. tek u 1992. priključio u HV, i kasnije narastao u satniju. Krajem 1991. tužitelj je dobio otpust od zapovjednika da kao samohrani roditelj bolesnog sina vodi u bolnicu, ali se isti ipak vratio u rat 1993. i 1994., kada mu je status priznat. Smatra da to što nije zaveden u evidenciju HV 1991. nije ključno jer i sam Zakon kaže da se može utvrditi suprotno u upravnom postupku, nakon izvođenja svih dokaza, što ovdje nije bio slučaj. Dodaje kako je tužitelju 1993. i 1994. na istim činjenicama priznat status branitelja, te smatra kako ne postoji opravdan razlog za ne priznavanje istog i za razdoblje od 1. srpnja 1991. do 24. prosinca 1991. Nadalje, navodi kako je upravo iz priloženih novih dokaza razvidno da je tužitelj obnašao dužnost bolničara - vojnika na terenu na vrlo opasnom dijelu, prvoj crti - samoj granici s BiH u 1991. kao pripadnik voda D. p. te je time pružao izravan oružani otpor agresoru i djelovao u izravnoj vezi s tim otporom u smislu članka 3. stavka 2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji( NN 121/17, 98/19). Tvrdi kako se kao dragovoljac 01. srpnja 1991. priključio Vodu D. p. gdje je obučen za vojnog bolničara, i s kojima je zajedno na prvoj crti - granica s N. pružao otpor agresoru i djelovao u izravnoj vezi s tim otporom. Navodi kako su svjedoci P. G. iz T., N. Š.  iz T. te I. K. iz T. dana 19. kolovoza 2020. svojim izjavama potvrdili slijedeće: da je tužitelj bio bolničar na terenu, što znači da je išao s njim na bojište, za što je imao naoružanje; u svezi oružja tužitelja zapovjednik N. Š. je naglasio da ga nitko o tome dosad nije pitao, inače bi to posvjedočio te tvrdi da je tužitelj imao zaduženi broj oružja u evidenciji, koje su na počecima rata mijenjali među sobom obzirom na nestašicu  istog; da je bio na prvoj ratnoj crti i pružao izravan otpor agresoru i djelovao u izravnoj vezi s tim otporom, te uz to nosio dodatno torbu prve pomoći i pomagao ranjenicima. Ističe kako je za navedene izjave saznao 19. kolovoza 2020. kada su mu ih suborci donijeli sa željom ispravljanja nepravde počinjene od strane sustava odbijanjem statusa branitelja tužitelju te bi one trebale biti same po sebi dostatne za prihvaćanje prijedloga za obnovu postupka, posljedično i za priznavanje statusa hrvatskog branitelja Domovinskog rata tužitelja za razdoblje od 1. srpnja 1991. do 24. prosinca 1991. Navodi kako u prethodnim izjavama svjedoka, navođenjem da je bolničar bio vojnik svi svjedoci su smatrali kako su time jasno opisali njegovu funkciju i doprinos oružanom otporu. Smatra kako nije životno logično da bi išao na prvu crtu bez ikakvog oružja, a općepoznata je činjenica da se bar na prvoj crti moralo imati oružje, pa kao i bolničar. Tužbenim zahtjevom traži poništenje rješenja tuženika, dopuštanje obnove postupka okončanog rješenjem Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Glavnog tajništva, Službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Klasa: UP/II-561-01/14-01/148, Urbroj: 512M-0201-19-21 od 11. travnja 2019. i da se tužitelju prizna pravo na status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za razdoblje od 1. srpnja 1991. do 24. prosinca 1991.

Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnom ponavlja navode iz obrazloženja osporenog rješenja te predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan u cijelosti.

              Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja Sud je tijekom dokaznog postupka izvršio uvid u sudski spis te spis tuženog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

              U sporu je održana rasprava 11. ožujka 2021. čime je dana mogućnost strankama da se sukladno članka 6. Zakona o upravnim sporovima Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17, dalje u tekstu ZUS-a) očituju o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.                           

Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 55. stavka 3. ZUS-a, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

Iz sadržaja spisa tuženog tijela proizlazi kako je rješenjem Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim  potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane S., Klasa: UP/I-561-01/12-01/59, Urbroj: 512M-6510-19-38 od 07. veljače 2019. odbijen zahtjev tužitelja za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za razdoblje od 1. srpnja 1991. do 24. prosinca 1991.

              Protiv navedenog rješenja tužitelj je podnio žalbu, koja je rješenjem Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Glavnog tajništva, službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove Klasa: UP/II-561-01/14-01/148, Urbroj: 512M-0201-19-21 od 11. travnja 2019. odbijena kao neosnovana.

              Protiv navedenog rješenja tužitelj je podnio tužbu, koja je presudom Upravnog suda u S., poslovni broj: UsI…-…/..-. od 30. kolovoza 2019. odbijena kao neosnovana, koja je potvrđena presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-…/..-. od 28. travnja 2020., čime je postupak pravomoćno okončan. Presudom je utvrđeno kako tužitelj ne ispunjava pretpostavke za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata budući da se dužnost bolničara koju je obnašao u spornom razdoblju  kao pripadnik voda D. p. ne može podvesti pod pojam izravnog oružanog otpora agresoru i djelovanje u izravnoj vezi s tim otporom u smislu članka 2. stavka 2. ZOPHBDR-a.

              Tužitelj je prijedlogom od 21. rujna 2020. zatražio obnovu postupka okončanog rješenjem, Klasa: UP/I-561-01/12-01/59, Urbroj: 512M-6510-19-38 od 07. veljače 2019., jer je dana 19. kolovoza 2020. saznao za izjave svjedoka, kada su ih suborci donijeli N. Š., i time su suborci dali do znanja kako se isti sjećaju bitnih činjenica za ovaj predmet, što podnositelj nije znao zbog proteka vremena. U svom prijedlogu je naveo kako su svjedoci P. G. iz T., N. Š. iz T., I. K. iz T. dana 19. kolovoza 2020., u bitnom, izjavili da je tužitelj bio bolničar na terenu, što znači da je išao s njima na bojište, za što je imao naoružanje, da je bio na prvoj crti i pružao izravan otpor agresoru i djelovao u izravnoj vezi  s tim otporom, nosio torbe prve pomoći i pomagao ranjenicima.

              Tuženo tijelo je u provedenom upravnom postupku utvrdilo kako okolnost na kojoj se prijedlog za obnovu postupka temelji nije učinjena vjerojatnom.

              Utvrdilo je kako iz očitovanja VP …. H., Zapovjedništva, Odjel G-1, K., Klasa: 561-01/11-01/1298, Urbroj: 3468-G1-01-12-3 od 24. srpnja 2012. proizlazi kako je provjerom vojnih osoba VP …. D. (…, brigada HV) utvrđeno da tužitelj nije evidentiran kao pripadnik postrojbe u razdoblju od 1. srpnja 1991. do 24. prosinca 1991.

              Iz dopisa Područnog odsjeka za poslove obrane D. Klasa: 034-04/11-01/65 Urbroj: 512M-68/02-12-5 od 10. kolovoza 2012. utvrđeno je da u službenoj evidenciji postoji evidentirano razdoblje sudjelovanja tužitelja VP …. od 21. kolovoza 1993. do 23. kolovoza 1994.

Iz dopisa Osnovne škole S. Klasa: 602-02/16-01-142, Urbroj: 2117/1-35-16-1 od 3. listopada 2016. utvrđeno je kako je tužitelj u spornom razdoblju bio djelatnik škole-domar, ali zbog okupacije područja oko škole nije mogao obavljati obveze iz radnog odnosa. Bio je kao dragovoljac u postrojbi  nazvanoj P. s. koja je naknadno postala …. brigada u S..

              Iz svjedočenja Zapovjednika voda D. p. N. Š., ovjerenog kod javnog bilježnika A. S. dana 4. ožujka 2014. utvrđeno je kako se tužitelj priključio vodu D. p. 01. srpnja 1991.; obnašao je dužnost bolničara sve do 24. prosinca 1991. kada je zbog bolesti sina napustio postrojbu; kako tužitelj nije zaveden u evidenciji …. brigade HV, jer su u evidenciju brigade mogli ući samo ljudi koji su u vrijeme traženja za upis u evidenciju bili pripadnici HV-a, a Vod, odnosno, satnija D. p. se priključila tek u lipnju 1992.

U skladu sa navedenim, utvrđeno je kako tužitelj, u smislu odredbe članka 124. stavka 2. i članka 126. ZUP-a, nije učinio vjerojatnim razloge zbog kojih traži obnovu postupka, i time okolnost na kojoj se prijedlog temelji nije učinjena vjerojatnom. Utvrđeno je kako tužitelj u zahtjevu za obnovom postupka nije naveo nove činjenice ili dokaze koji bi, sami ili u vezi s već izvedenim i upotrijebljenim dokazima, mogli dovesti do drukčijeg rješenja da su te činjenice, odnosno dokazi bili izneseni, odnosno upotrijebljeni u prijašnjem postupku.

              Prema odredbi članka 123. stavka 1. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09., dalje u tekstu ZUP-a) obnova postupka u kojem je doneseno rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba može se pokrenuti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti u roku od tri godine od dana dostave rješenja stranci ako se sazna za nove činjenice ili stekne mogućnost da se upotrijebe novi dokazi koji bi, sami ili u vezi s već izvedenim i upotrijebljenim dokazima, mogli dovesti do drukčijeg rješenja da su te činjenice, odnosno dokazi bili izneseni, odnosno upotrijebljeni u prijašnjem postupku.

Prema stajalištu ovog Suda, pravilno je tuženo tijelo utvrdilo kako tužitelj u svom prijedlogu za obnovu nije učinio vjerojatnim da se radi o novim činjenicama ili dokazima koji bi mogli dovesti do drugačijeg rješenja da su te činjenice, odnosno dokazi bili izneseni, odnosno upotrijebljeni u prijašnjem postupku u smislu odredbe članka 123. stavka 1. točke 1. ZUP-a.

Sud je stajališta kako se u konkretnom slučaju radi o istim činjenicama koje su raspravljene pred ovim Sudom u predmetu pod poslovnim brojem UsI…-…/..-. te je sud u presudi od 30. kolovoza 2019., temeljem iskaza tužitelja i svjedoka Z. B., J. V., N. Š., M. K. i V. B., utvrdio kako provedeni dokazi u obnovljenom postupku upućuju na zaključak da tužitelj ne ispunjava pretpostavke za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata budući da se dužnost bolničara koju je obnašao u spornom razdoblju kao pripadnik voda D. p. (a koje su utvrđene na temelju suglasnih izjava tužitelja i svjedoka, a osobito N. Š., tadašnjeg zapovjednika voda „D. p.“ koji imaju neposredna saznanja o toj odlučnoj činjenici) ne mogu podvesti pod oružani otpor agresoru, odnosno djelovanje u izravnoj vezi s tim otporom u smislu članka 2. stavka 2. ZOPHBDR-a. Također, Sud je utvrdilo kako za podvođenje aktivnosti pod one iz članka 2. stavka 2. ZOPHBDR-a nije dostatno utvrđenje da je tužitelj obavljao dužnost bolničara, budući navedena zakonska odredba zahtijeva oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom, što je u konkretnom slučaju izostalo.

Obzirom na sadržaj spisa predmeta, Sud ne vidi opravdan i razuman razlog zbog čega N. Š. u prethodnom postupku nije kazao kako je tužitelj kao bolničar bio naoružan i sudjelovao sa vojnicima na prvoj crti obrane, te zbog čega tužitelj u ranijim postupcima koji su se vodili pred upravnim tijelom i ovim Sudom, nije predložio saslušanje svjedoka P. G. i I. K., na čijim iskazima temelji novi prijedlog za obnovu postupka, a koji u svojim izjavama od 17. i 19. kolovoza 2020. navode kako je tužitelj kao bolničar bio naoružan i sudjelovao sa vojnicima na prvoj crti obrane. Ukoliko pročitamo izjave saslušanih svjedoka u prethodnim upravnim postupcima, možemo vidjeti kako su svi saslušani svjedoci usuglašeno kazali kako je tužitelj bio bolničar, a nitko nije spominjao naoružanje, niti borbeno djelovanje na prvoj crti obnove postupka. Nakon što je ovaj Sud u presudi poslovnog broja UsI… -…/..-. od 30. kolovoza 2019. utvrdio kako nitko od saslušanih svjedoka (Z. B., J. V., N. Š., M. K. i V. B.,) nije određeno naveo da je tužitelj imao naoružanje, odnosno da je borbeno djelovao u spornom razdoblju, već su samo paušalno naveli da je tužitelj bio i vojnik, uz suglasne izjave svih svjedoka da je tužitelj obavljao dužnost bolničara, tužitelj u ovom postupku u spis predaje nove izjave svjedoka iz kojih proizlazi kako je tužitelj imao naoružanje, odnosno da je borbeno djelovao u spornom razdoblju.

Slijedom navedenog, Sud je pravilnim ocijenio utvrđenje tuženog tijela kako tužitelj u svom prijedlogu za obnovu nije učinio vjerojatnim da se radi o novim činjenicama ili dokazima koji bi mogli dovesti do drugačijeg rješenja ove upravne stvari. U skladu sa takvim stajalištem, Sud je raspravnim rješenjem od 11. ožujka 2021. odbio dokazne prijedloge tužitelja za njegovim saslušanjem i slušanjem svjedoka N. Š., P. G. i I. K., kao nepotrebne, obzirom kako su neki od svjedoka saslušani u ranijim upravnim postupcima, a neke je tužitelj predložio po prvi puta u ovom postupku, iako je tužitelj prema ocjeni Suda iste dokaze mogao predlagati u ranijim postupcima koji su se vodili pred tijelom uprave i sudom. Ujedno, Sud se prilikom odluke o predloženim dokaznim prijedlozima vodio i načelom ekonomičnosti iz članka 8. ZUS-a.

Stoga, prema ocjeni ovog Suda, prigovori tužitelja iz tužbe nisu od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari niti je tužitelj svojim prigovorima doveo u sumnju zakonitost postupanja tuženika.

              Prema ocjeni suda osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa je valjalo na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i odlučiti kao u točki I izreke presude.

              Kako tužitelj nije uspio u sporu, trebalo je temeljem odredbe članka 79. stavka 4. ZUS-a, odbiti zahtjev za naknadom troškova spora kao neosnovan i  odlučiti kao pod točkom II izreke presude.

 

                                                        U Splitu, 19. ožujka 2021.

 

                                                                                                                                            S U T K I N J A

 

                                                                                                                                  Nela Mešin, v.r.

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. ZUS-a).

 

 

 

Za točnost otpravka-ovlašteni službenik

Ivana Barać