Poslovni broj: 17 P-489/2018-19

 

 

              

     Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

   Stalna služba u Slatini

Slatina, Trg sv. Josipa 12

Poslovni broj: 17 P-489/2018-19

 

 

U   I M E R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Općinski sud u Virovitici, Stalna služba u Slatini, po sucu toga suda Zoranu Šljivcu, u pravnoj stvari tužitelja R. H., OIB: ..., za ministarstvo, zastupanog po zakonskom zastupniku O. d. o. u V., protiv tužene V. B. iz V. R. ..., OIB: ..., zastupane po punomoćniku M. K., odvjetniku iz O., radi isplate i predaje u posjed, nakon glavne rasprave održane u prisutnosti zakonskog zastupnika tužitelja i punomoćnika tužene, te ročišta za objavu i dostavu presude održanog 19. ožujka 2021.

 

p r e s u d i o j e

 

I.              Nalaže se tuženoj V. B. iz V. R. ..., OIB: ..., da tužitelju R. H., OIB: ..., preda u posjed zemljište upisano u zk. ul. broj: 245 k.o. C. i to: kč. br. 1175 – pašnjak B. sa 17629 m2, u roku od 15 dana.

 

                II.              Nalaže se tuženoj V. B. iz V. R. ..., OIB: ..., da tužitelju R. H., OIB: ..., plati ukupan iznos od 339.971,84 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena do 31. srpnja 2015. godine, a od 1. kolovoza 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, koje se obračunavaju na iznose od:

-          50.133,19 kn počev od 1. siječnja 2014. godine do isplate,

-          57.967,73 kn počev od 1. siječnja 2015. godine do isplate,

-          57.967,73 kn počev od 1. siječnja 2016. godine do isplate,

-          57.967,73 kn počev od 1. siječnja 2017. godine do isplate,

-          57.967,73 kn počev od 1. siječnja 2018. godine do isplate,

-          57.967,73 kn počev od 10. prosinca 2018. godine do isplate, sve u roku od 15 dana.

 

                III.              Nalaže se tuženoj da tužitelju plati parnične troškove u iznosu od 38.750,00 kn,  u roku od 15 dana. 

 

 

 

Obrazloženje

 

              Tužitelj je protiv tužene podnio tužbu navodeći da je vlasnik kč. br. 1175 – pašnjak B. sa 17629 m2, kč. br. 1176 – oranica B. sa 459804 m2 i kč. br. 1238 – oranica B. sa 44081 m2 iz zk. ul. broj: 245 k.o. C., upisanih u zemljišnim knjigama O. suda u V., S. s. u S., Z. odjel u O. Tužena se bez valjanog pravnog osnova nalazi u posjedu predmetnih nekretnina. Tuženoj je presudom T. suda u B. broj: P-382/13 od 27.6.2014. godine naloženo da tužitelju preda u posjed kč. br. 1176 i kč. br. 1238, a za kč. br. 1175 do danas nije donesena odluka, te se za istu katastarsku česticu ovom tužbom traži predaja u posjed. Navedenom presudom odlučeno je i o tužbenom zahtjevu radi isplate zakupnine zaključno do 12. veljače 2013. godine.

              Budući da tužena bez valjane pravne osnove koristi i drži u posjedu kč. br. 1175 koja je vlasništvo tužitelja, te da je od korištenja iste stakla imovinsku korist, dužna je tužitelju sukladno odredbama čl. 1111. i 1115. Zakona o obveznim odnosima naknaditi vrijednost ostvarene koristi u visini iznosa dvostruke godišnje zakupnine i to za sve vrijeme bespravnog držanja tužiteljeve nekretnine u posjedu, koja naknada se obračunava sukladno čl. 48. Zakona o poljoprivrednom zemljištu (NN 39/13 i 48/15), u svezi čl. 2. Pravilnika o početnoj zakupnini poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske za zakup i zakup za ribnjake te naknadi za vodu za ribnjake (NN 107/13), a iznosi 323,00 kn/ha, odnosno 646,00 kn/ha u dvostrukom iznosu. Naknada odnosno imovinska korist koju je tužena stekla korištenjem kč. br. 1175 iznosi 1.138,83 kn za svaku godinu korištenja, te za 2013., 2014., 2015., 2016., 2017. i 2018. godinu iznosi ukupno 6.832,98 kn.

              Za kč. br. 1176 i kč. br. 1238 naknada za neovlašteno korištenje poljoprivrednog zemljišta obračunava se sukladno čl. 48. Zakona o poljoprivrednom zemljištu, ali prema zakupnini utvrđenoj u Ugovoru o zakupu osnovom kojeg se tužena nalazila u posjedu kč. br. 1176 i kč. br. 1238 do raskida 2013. godine, od kada se nalazi u neovlaštenom posjedu, te iznosi za razdoblje od 2013. do zaključno 2018. godine ukupno 335.163,29 kn. Za 2013. godinu iznos stečen bez osnove je 50.266,69 kn i odnosi se na razdoblje od 13. veljače 2013. godine do 31. prosinca 2013. godine, jer je prethodno razdoblje bilo obuhvaćeno presudom T. suda u B. broj: P-382/13 od 27.6.2014. godine, dok za naredne godine iz tužbenog zahtjeva iznos stečen bez osnove korištenjem kč. br. 1176 i kč. br. 1238 iznosi za svaku godinu 56.979,32 kn.

              Tužena je korištenjem katastarskih čestica iz ove tužbe stekla bez osnove za svaku godinu neovlaštenog korištenja iznos od 58.118,15 kn, a za 2013. godinu iznos od 51.405,52 kn, jer iznos stečen bez osnove za kč. br. 1175 za tu godinu iznosi 1.138,83 kn, a za kč. br. 1176 i kč. br. 1238 za razdoblje od 13. veljače do 13. prosinca 2013. godine iznos stečen bez osnove iznosi 50.266,69 kn. Tužitelj na iznose stečene bez osnove potražuje zateznu kamatu.

              Tužitelj se sukladno čl. 186.a Zakona o parničnom postupku obratio tuženoj sa zahtjevom za mirno rješenje spora od 26.1.2018. godine u svezi kojeg zahtjeva nije sklopljena nagodba.

              Tužena se nalazi u posjedu zemljišta koje je vlasništvo tužitelja bez valjanog pravnog osnova, te je stekla imovinsku korist na ime korištenja istih, jer je zemljište korišteno bez plaćanja naknade odnosno zakupnine, te tužitelj predlaže da temeljem čl. 161. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i čl. 1111. i 1115. Zakona o obveznim odnosima, donese presudu kao u izreci.

              U odgovoru na tužbu tužena ističe da nisu točni navodi tužitelja da je Ugovor o zakupu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu RH sklopljen 3. studenog 2011. godine. Ističe da je navedeni ugovor sklopljen 16.5.2012. godine, budući da je navedenog dana isti potpisan, a što je vidljivo iz ovjere potpisa javnog bilježnika A. N. iz O., koji je ovjeru potpisa evidentirao pod brojem: OV-1754/2012 od 16.5.2012. godine. Da je navedeni ugovor sklopljen tek dana 16.5.2012. godine potvrđuje i činjenica da je tužena u posjed poljoprivrednog zemljišta uvedena tek 11.6.2012. godine. Stoga je pogrešan navod tužitelja da je navedeni ugovor bio sklopljen 3.11.2011. godine.

              Tužena osporava da bi s njom bio raskinut Ugovor o zakupu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu RH, Klasa: 320-01/2011-01/11, Ur. broj: 2189-13/2011-01/01 sklopljen dana 16.5.2012. godine, budući da izjava o raskidu ugovora od 12.2.2013. godine njoj nikada nije dostavljena, a niti je dostavnica priložena uz tužbu iz koje bi bilo vidljivo da je tom prilikom tuženoj dostavljena izjava o raskidu ugovora od 12.2.2013. godine. Da je takva izjava i dostavljena tuženoj, ista nema pravnog značaja budući niti u toj izjavu, a niti u nalazu o provedenom inspekcijskom nadzoru nema dokaza da tužena nije ispunila uvjete dobrog gospodara poljoprivrednog zemljišta.

              U navedenom ugovoru nigdje se ne spominje kč. br. 1175 upisana u zk. ul. br. 245 k.o. C. Tužitelj nije dostavio dokaze da bi tužena bila u posjedu i koristila predmetnu česticu od 2013. godine do 24.11.2017. godine.

              Tužena osporava da bi bila pozvana na predaju zemljišta u posjed, budući da do primitka tužbe nije niti znala za raskid ugovora, a isti osporava da je ugovor i mogao biti raskinut. Isto tako, ukoliko je tužitelj smatrao da je ugovor raskinut, isti je mogao ući u posjed kada je htio, budući poljoprivredno zemljište nije ograđeno i istom je posve slobodan pristup. Tužena osporava i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva, jer tužitelj u tužbi navodi da se naknada obračunava sukladno čl. 48. Zakona o poljoprivrednom zemljištu (NN 39/13 i 48/15), a koje odredbe nisu bile na snazi u trenutku sklapanja ugovora. Isto tako u vrijeme sklapanja ugovora nije bio na snazi niti Pravilnik o početnoj zakupnini poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu RH za zakup i zakup za ribnjake te naknadi za vodu za ribnjake (NN 107/13), pa dakle znači da je tužitelj pogrešno utvrdio visinu tužbenog zahtjeva, budući da se na ovaj pravni odnos ne mogu primjenjivati pravni propisi koji nisu bili na snazi u vrijeme sklapanja ugovora.

              Radi navedenoga, tužena osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, te predlaže da sud isti odbije.             

              U daljnjem tijeku postupka tužena ističe da joj se tužitelj nije obratio sa zahtjevom za mirno rješenje spora u odnosu na cijeli tužbeni zahtjev, a kako je to propisano odredbom čl. 186.a st. 8. Zakona o parničnom postupku. Tužitelj se tuženoj obratio sa zahtjevom za mirno rješenje spora u kojem je potraživao isplatu iznosa od 290.590,75 kn, na ime naknade za neovlašteno korištenje poljoprivrednog zemljišta za razdoblje od 2013. do zaključno 2017. godine. Tužitelj sada tužbom potražuje i iznos od 58.118,15 kn (po podnesku od 14.2.2019. godine), iznos od 57.967,73 kn i za 2018. godinu, a koji iznos nije bio obuhvaćen zahtjevom za mirno rješenje spora. Sukladno navedenom, a temeljem odredbe čl. 196.a st. 6. Zakona o parničnom postupku u svezi sa odredbom čl. 186.a st. 8. Zakona o parničnom postupku, ovaj dio tužbenog zahtjeva se treba odbaciti.

              Tužitelj nije dokazao da je Ugovor o zakupu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu RH sklopljen dana 3.11.2011. godine, jer je nedvojbeno navedeni ugovor između tužitelja i tužene sklopljen 16.5.2012. godine, budući je navedenog dana isti potpisan, a što je vidljivo i iz ovjere potpisa javnog bilježnika A. N. iz O. broj: OV-1754/2012 od 16.5.2012. godine. Da je navedeni ugovor sklopljen tek dana 16.5.2012. godine potvrđuje i činjenica da je tužena u posjed poljoprivrednog zemljišta uvedena tek 11.6.2012. godine.

              Izjava o raskidu ugovora nema pravnog značaja budući da niti u izjavi, a niti u nalazu o provedenom inspekcijskom nadzoru nema dokaza da tužena nije ispunila uvjete dobrog gospodara poljoprivrednog zemljišta, a posebno nema dokaza da tužena nije bila dobar gospodar poljoprivrednog zemljišta za razdoblje od 2013. godine do 2017. godine.

              Presuda T. suda u B. broj: P-382/13 od 27.6.2014. godine nije pravomoćna te se tužitelj nema osnova pozivati na nepravomoćnu presudu, te sud u ovom postupku za istu nije vezan.

              Tužena osporava da je uopće mogla koristiti zemljište i do kraja 2012. godine, jer nije mogla zemljište koristiti za namjenu za koju ga je uzela u zakup (sijanje soje), a budući je upravo O. C., zastupana po načelniku M. D. odbijala s tuženom od mjeseca studenog 2011. godine pa sve do sredine mjeseca lipnja 2012. godine sklopiti Ugovor o zakupu poljoprivrednog zemljišta, iako je O. C. imala suglasnost (mišljenje Ž. d. o. u B. od 14.11.2011. godine, broj: N-DO-887/11), da može zaključiti i provesti predmetni ugovor.

              Kako je tuženoj sklapanjem Ugovora o zakupu poljoprivrednog zemljišta tek 16.5.2012. godine, a uvođenjem u posjed tek dana 11.6.2012. godine onemogućeno korištenje zemljišta na način i svrhu za koju je tužena i zaključila ovaj ugovor, smatra da se tužitelj neosnovano poziva da se tužena i od 2013. godine pa nadalje ne ponaša kao dobar gospodar poljoprivrednog zemljišta.

              Na navode tužene, tužitelj ističe da je nesporno da tužena nije izvršila plaćanja naknade za korištenje zemljišta. Ističe da se tužena ne izjašnjava iz kojih razloga nije plaćala zakupninu po ranijem ugovoru, a niti naknadu za korištenje poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu RH, koja bi se plaćala u slučaju stajališta da ugovor nije raskinut.

              U daljnjem tijeku postupka tužena ističe da je ugovor za koji tužitelj tvrdi da je raskinut prešutno nastavljen iz razloga, jer je agencija ... svake godine isplaćivala potpore upravo za predmetno zemljište. Naknada za korištenje zemljišta koja se tužbom potražuje nikako nije identična zakupnini koja je bila ugovorna obveza, a to se posebno mora razlučiti iz razloga ako tužitelj bude potraživao zakupninu drugačiji su rokovi zastare prava na potraživanje isplate zakupnine, pa u tome slučaju tužena ističe i prigovor zastare.

              U daljnjem tijeku postupka tužitelj ističe da je jedan od osnova tužbenog zahtjeva korist koju je imala tužena od posjedovanja poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu RH bez valjane pravne osnove iz čl. 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, pa smatra da je potrebno u svezi utvrđenja koristi provesti vještačenje po poljoprivrednom vještaku.

              Punomoćnik tužene istakao je da bi tužitelj mogao kao visinu tužbenog zahtjeva eventualno postaviti iznos naknade za korištenje zemljišta u vlasništvu tužitelja, a nikako potraživanje koristi koju je tužena ostvarila na ime stečenog bez osnove. Ovo iz razloga jer je u postupku utvrđeno da su potpore koje je isplatila agencija ... isplaćene temeljem zahtjeva tužene koja je obrađivala predmetne čestice, a za koje čestice su ove potpore i isplaćene. Za vrijeme od trenutka raskida ugovora agencija je bila obaviještena da je u tijeku i sudski postupak radi predaje u posjed i isplate koji se vodio kod T. suda u B. pod brojem: P-382/13, te je unatoč tom saznanju agencija svake godine tuženoj kao posjedniku isplaćivala potporu. Ističe da tužena nije ništa stekla bez valjane pravne osnove.

              U dokaznom postupku sud je saslušao tuženu (list 166-167), svjedoke D. M. (list 157-158), M. D. (list 157-158), O. B. (list 158-159), M. B. (list 166), sudskog vještaka D. K. dipl. ing. agr. (list 206-207) te je izvršio uvid u izvadak iz zemljišne knjige zk. ul. br. 245 k.o. C. (list 5-6), u zahtjev za inspekcijski nadzor u k.o. C. (list 7-9), u zapisnik službe inspekcija u p. j., O. P. j. O., I. S. (list 10-12), u Ugovor o zakupu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu RH (list 13-20), u raskid Ugovora o zakupu poljoprivrednog zemljišta od 12.2.2013. godine (list 21), u presudu T. suda u B. broj: 7-P-382/13-9 (list 22-26), u očitovanje agencije ... (list 27-30), u nacrt tužbe O. d. o. V. (list 31-34), u preslik povratnica (list 35), u izvadak iz zemljišne knjige zk. ul. br. 245 k.o. C. (list 44), u  dopunu očitovanja agencije ... od 4.2.2019. godine (list47-48), u snimku Arkoda (list 50-51), u službenu zabilješku (list 52), u pregled isplata za OPG B. V. (list 74), u zahtjeve za potporu za 2018. godinu (list 55-77), u prijavu površina za 2018. godinu (list 78-79), u prijavu višegodišnjih nasada za 2018. godinu (list 80), u podatke o domaćim životinjama za 2018. godinu (list 81), u podatke o izvornim i zaštićenim pasminama domaćih životinja (list 82-83), u podatke za dobrobit životinja za 2018. godinu (list 84-85), u zahtjev za potporu za 2017. godinu (list 86-93), u zahtjev za potporu za 2016. godinu (list 94-103), u zahtjev za potporu za 2015. godinu (list 104-112), u izjavu poljoprivrednika (list 113), u zahtjev za potporu za 2014. godinu (list 114-120), u izjavu poljoprivrednog gospodarstva (list 121), u zahtjev za potporu za 2013. godinu (list 122-126), u izjavu poljoprivrednika (list 127), u zahtjev za potporu za 2012. godinu (list 128-132), u izjavu poljoprivrednika (list 133), u zahtjev za potporu za 2012. godinu (list 134-138), u izjavu poljoprivrednika (list 139), u zahtjev za promjene u upisniku (list 140-141), u Ugovor o zakupu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu RH (list 142-149), u pregled dugovanja za otkup i zakup poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu RH O. C. (list 155), u presudu V. t. suda RH broj: 89 Pž-1141/2015-3 (list 160-164) i u nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka poljoprivrede i procjene poljoprivrednog zemljišta D. K. dipl. ing. agr. od 30.11.2020. godine (list 172-200).

              Temeljem uvida u Ugovor o zakupu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu R. H. zaključenog između zakupodavca R. H., zastupane po načelniku O. C. M. D. i zakupnika V. B. – nositelja obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva, ovdje tužene od 3.11.2011. godine, koji je zaključen ovjerom potpisa dana 16.5.2012. godine (list 13-20) utvrđeno je da je tužena predmetnim ugovorom primila u zakup poljoprivredno zemljište kč. br. 1176 – oranica sa 45,9804 ha uz zakupninu od 51.994,64 kn, kč. br. 1238 – oranica sa 4,4081 ha uz zakupninu od 4.984,68 kn i kč. br. 1626/1 – oranica sa 1,5065 ha uz zakupninu od 1.548,68 kn, sve na rok od 20 godina od dana uvođenja u posjed odnosno od dana stupanja u posjed.

              Prema iskazu svjedoka D. M., zaposlenika agencije ... (list 157), kč. br. 1626/1 nije bila u posjedu tužene već u posjedu OPG-a J. V., tako da tužena nikada nije ušla u posjed predmetne katastarske čestice.

              Dakle, prema navedenom Ugovoru o zakupu tužena je stupila u posjed kč. br. 1176 sa 45,9804 ha i kč. br. 1238 sa 4,4081 ha, te je za navedene katastarske čestice prema čl. 3. Ugovora bila obvezna plaćati godišnju zakupninu od 1.5. za svaku godinu, što ukupno iznosi 56.979,32 kn godišnje.

              Prema iskazu svjedoka D. M. (list 157) zajedno s kč. br. 1176 nalazila se kč. br. 1175, tako da iste sačinjavaju parcelu ID broj: 599045, dok kč. br. 1238 sačinjava parcelu broj ID: 598392, te je tužena za te parcele podnosila zahtjeve za potpore od 2013. godine do 2018. godine. Pozicija tih parcela utvrđena je na fotografijama (list 50-51), a podnošenje zahtjeva za potporu za 2012. godinu je bilo 30.5.2012. godine, što je utvrđeno uvidom u Zahtjev za potporu (list 128-132) i dalje od 2013. do 2018. godine (list 55-127).

              Dakle, za kč. br. 1176 sa 45,9804 ha i za kč. br. 1238 sa 4,4081 ha, koje su bile u okviru predmetnog Ugovora o zakupu, tužena je imala osnov za posjedovanje, dok za kč. br. 1175 sa 1,7629 ha, sve upisano u zk. ul. broj: 245 k.o. C. (list 5) tužena nije imala osnov za posjedovanje i bespravno ju je koristila.

              Navedeno proizlazi i iz zapisnika o inspekcijskom nadzoru S. inspekcija u p., sačinjenog od strane inspektora M. B. od 24.11.2017. godine (list 10-12).

              Poslije zaključenja predmetnog Ugovora o zakupu poljoprivrednog zemljišta kč. br. 1176 sa 45,9804 ha i kč. br. 1238 sa 4,4081 ha tužena očito, prema odluci načelnika O. C. Klasa: 32-02/2013-04/04, Ur. broj: 2189-13/2013-01/01 od 12.2.2013. godine (list 45) nije ispunila uvjete dobrog gospodara poljoprivrednog zemljišta, jer je u inspekcijskom nadzoru utvrđeno da predmetno poljoprivredno zemljište nije obrađeno, te je predmetni Ugovor o zakupu od 16.5.2012. godine raskinut.

              Prema povratnici (list 46) tužena je odluku o raskidu Ugovora o zakupu primila 13.2.2012. godine, a primitak odluke proizlazi i iz iskaza svjedoka O. B. supruga tužene (list 158), tako da nisu točni navodi punomoćnika tužene da tužena nije primila odluku o raskidu ugovora do pokretanja ovoga postupka.

              Unatoč raskidu Ugovora o zakupu za kč. br. 1176 i 1238 k.o. C. i činjenici da tužena nije imala osnov za posjedovanje kč. br. 1175 k.o. C., tužena je i dalje u razdoblju od 2012. do 2018. godine ostala u posjedu predmetnog poljoprivrednog zemljišta.

              Uvidom u presudu T. suda u B. broj: 7 P-382/13-9 od 27.6.2014. godine (list 22-26) utvrđeno je da je tuženoj naloženo predati u posjed tužitelju nekretnine kč. br. 1176 i kč. br. 1238 k.o. C., te je tuženoj naloženo i plaćanje iznosa od 65.356,29 kn sa zakonskim zateznim kamatama i parničnim troškovima. Povodom uložene žalbe tužene, donesena je presuda V. t. suda R. H. broj: 89 Pž-1141/2015-3 od 29.1.2019. godine (list 160-164) kojom je potvrđena prvostupanjska presuda o predaji u posjed navedenih nekretnina te u dijelu kojim se tuženoj nalaže plaćanje iznosa od 40.662,28 kn s zakonskim zateznim kamatama, dok je za iznos od 24.694,01 kn s zakonskim zateznim kamatama presuda ukinuta kao i odluka o troškovima, te je u tome dijelu predmet vraćen na ponovno suđenje.

              Dakle, navedenim presudama pravomoćno je odlučeno o predaji tužitelju kč. br. 1176 i 1238 k.o. C. i plaćanje dijela zakupnine do 13.2.2013. godine, kada je Ugovor o zakupu raskinut.

              U ovome sporu predmet predaje u posjed je kč. br. 1175 k.o. C. te naknada postignute koristi na ime bespravnog i neovlaštenog korištenja kč. br. 1175, 1176 i 1238 k.o. C. sve do 31.12.2018. godine.

              Tužena je prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka D. K. dipl. ing. agr. od 30.11.2020. godine (list 172-200) za vrijeme bespravnog držanja u posjedu kč. br. 1175 sa 1,7629 ha upisane u zk. ul. broj: 245 k.o. C., dužna platiti godišnju naknadu izračunatu sukladno Zakonu o poljoprivrednom zemljištu (NN 152/08, 21/10 i 63/11) i Pravilniku o početnoj  zakupnini poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu R. H. za zakup i zakup za ribnjake te naknadi za vodu za ribnjake (NN 52/11). Početna cijena utvrđena je 646,00 kn/ha/god. x površina 1,7629 ha te iznosi 1.138,83 kn/god. Dakle, za razdoblje od 2013. do 2018. godine tužena je za kč. br. 1175 k.o. C. dužna platiti godišnju naknadu ostvarene koristi za vrijeme bespravnog držanja u posjedu godišnje 1.138,83 kn ili ukupno 6.832,98 kn.

              Nadalje, prema nalazu i mišljenju navedenog vještaka tužena je za kč. br. 1176 sa 45,9804 ha upisane u zk. ul. broj: 245 k.o. C., za neovlašteno korištenje predmetnog zemljišta dužna platiti naknadu u iznosu od 45.804,80 kn za razdoblje od 13.2.2013. do 31.12.2013. godine, te nadalje za razdoblje od 2014. do 2018. godine naknadu u iznosu od 51.994,64 kn godišnje ili ukupno 305.778,00 kn.

              Prema nalazu i mišljenju navedenog vještaka tužena je za kč. br. 1238 sa 4,4081 ha upisane u zk. ul. broj: 245 k.o. C., za neovlašteno korištenje predmetnog zemljišta dužna platiti naknadu u iznosu od 4.391,27 kn za razdoblje od 13.2.2013. do 31.12.2013. godine, te nadalje za razdoblje od 2014. do 2018. godine naknadu u iznosu od 4.984,68 kn godišnje ili ukupno 29.314,67 kn.

              Tužena od dana zaključenja predmetnog Ugovora o zakupu 2012. godine pa sve do 2018. godine tužitelju nije platila naknadu za bespravno držanje u posjedu kč. br. 1175 k.o. C. i za neovlašteno korištenje poljoprivrednog zemljišta kč. br. 1176 i 1238 k.o. C., što iznosi prema nalazu vještaka ukupno 341.925,65 kn i to za 2013. godinu u iznosu od 51.334,90 kn, a za 2014. – 2018. godinu u iznosu od 58.118,15 kn. 

              Nalaz i mišljenje vještak je jasno obrazložio, a stranke na isti nisu imale primjedbe te ga je sud stoga prihvatio u cijelosti.

              Kako je tužitelj postavio tužbeni zahtjev podneskom od 14.2.2019. godine (list 151-152) koji je niži od utvrđenja u nalazu vještaka, sud je sukladno tužbenom zahtjevu usvojio tužbeni zahtjev.

              Kako je tužena bila nepoštena u posjedovanju predmetnih nekretnina, dužna je sukladno čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 – dalje: ZOO) platiti zakonske zatezne kamate na svaki iznos počev od dana stjecanja.

              Tužena je korištenjem predmetnih nekretnina tužitelja ostvarila korist, a prijelaz te imovine nije imao osnove u pravnom poslu, odluci suda odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu te je tužena kao stjecatelj to dužna vratiti, a ako to nije moguće, onda je sukladno čl. 1111. st. 1. ZOO-a dužna tužitelju naknaditi vrijednost postignute koristi, te je sud stoga sukladno nalazu i mišljenju vještaka D. K. donio odluku kao pod točkom II. izreke.

              Kako prema odredbama ZOO-a nije određen poseban rok zastare za slučaj kada netko upotrijebi tuđu stvar u svoju korist, u takvim okolnostima se sukladno čl. 225. ZOO-a primjenjuje opći zastarni rok od pet godina.

              Od dana dospijeća najstarije tražbine 1.1.2014. godine pa do dana podnošenja tužbe 10.12.2018. godine nije protekao rok od pet godina, pa stoga prigovor zastare nije osnovan.

              Tijekom postupka sud je uvidom u izvadak iz zemljišne knjige zk. ul. broj: 245 k.o. C. utvrdio da je kč. br. 1175 – pašnjak B. sa 17629 m2 vlasništvo tužitelja (list 44), a prema iskazima svjedoka D. M. i M. B. i prema zahtjevima za potporu za 2012. – 2018. godine predmetna katastarska čestica se nalazi u okviru Arkod parcele broj: 599045 koja je u posjedu tužene.

                Stoga tužitelj sukladno čl. 161. st. 1. i čl. 162. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06 i 146/08 – dalje: ZVDSP) ima pravo zahtijevati od tužene koja posjeduje njegovu stvar bez pravne osnove, da mu preda posjed te stvari te je sud donio odluku kao pod točkom I. izreke.

              Tužitelj je prije podnošenja tužbe tuženoj dostavio zahtjev za mirno rješenje spora u obliku nacrta tužbe od 26.1.2018. godine (list 31-35). Tužena očito zahtjev tužitelja nije prihvatila, te je tužitelj zatim podnio tužbu od 10.12.2018. godine. Tužitelj je stoga postupio sukladno čl. 186.a st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 70/19 – dalje: ZPP) jer navedeni nacrt, odnosno zahtjev za mirno rješenje spora sadržava sve što mora sadržavati tužba, a to su činjenice na kojima se temelji zahtjev i dokazi kojima se utvrđuju te činjenice, pa nema osnove za odbacivanje tužbe.

              Kako je tužitelj uspio u sporu, tužena mu je temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a dužna platiti parnične troškove u iznosu od 38.750,00 kn, a koji se sastoje od troškova sastava zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu od 5.000,00 kn, od troškova sastava tužbe u iznosu od 5.000,00 kn, od troškova sastava jednog potrebnog podneska u iznosu od 5.000,00 kn, od troškova vještačenja u iznosu od 2.500,00 kn te od troškova zastupanja na pet rasprava u iznosu od 21.250,00 kn.

              Stoga je odlučeno kao u izreci.

 

U Slatini 19. ožujka 2021.

 

 

                                                                                                                                 Sudac:

 

                                                                                                                    Zoran Šljivac, v.r.

 

 

Pouka o pravnom lijeku:

              Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka.

 

Dostaviti:

1. Tužitelj po zakonskom zastupniku O. d. o. u V., T. M. ..., V.,
2. Tužena po punomoćniku M. K., odvjetniku iz O., V. ...