Pristupanje sadržaju
- 1 - Poslovni broj: Usž-622/21-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Arme Vagner Popović, predsjednice vijeća, Ane Berlengi Fellner i Mirjane Čačić, članova vijeća te sudske savjetnice Maje Novosel, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja A. d.o.o., S., kojeg zastupa opunomoćenik I. P., odvjetnik u S., protiv tuženika Povjerenstva za žalbe pri Ministarstvu kulture i medija, Z., uz sudjelovanje zainteresirane osobe N. E. iz P., kojeg zastupa opunomoćenik D. R., odvjetnik u S., u predmetu radi izdavanja prethodnog odobrenja, odlučujući o žalbi protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsIgr-538/19 od 24. rujna 2020., na sjednici vijeća održanoj 18. ožujka 2021.
Žalba se odbija i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsIgr-538/19 od 24. rujna 2020.
Obrazloženje
Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-612-08/17-02/0124, urbroj: 532-06-01-02/1-19-3 od 28. listopada 2019. i rješenja Ministarstva kulture, Uprave za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorskog odjela u S., klasa: UP/I-612-08/17-04/1901, urbroj: 532-04-02-15/12-17-2 od 6. rujna 2017. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja kojim je zainteresiranoj osobi izdano prethodno odobrenje za ostakljenje dijela natkrivene terase caffe bara P. u P. prema prijedlogu ostakljenja dijela natkrivene terase klesarskog obrta Š. iz P. iz rujna 2017.
Rješenjem prvostupanjskog suda u točki 1. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora te je u točki 2. izreke naloženo tužitelju da naknadi zainteresiranoj osobi troškove upravnog spora u iznosu od 3.125,00 kuna.
Protiv pobijane presude tužitelj je izjavio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Navodi da zainteresirana osoba nije ovlaštena za podnošenje zahtjeva za izdavanje prethodnog odobrenja za ostakljenje dijela natkrivene terase predmetnog ugostiteljskog objekta jer se isti nalazi na zemljištu nužnom za redovnu uporabu zgrade H. P. u većinskom vlasništvu tužitelja, a zainteresirana osoba ga koristi bez ikakve pravne osnove. Ističe da je zainteresirana osoba bespravni graditelj i nezakoniti posjednik te nema pravo sudjelovati kao stranka u ovom postupku. Smatra da je za podizanje ostakljene bašte – terase nužno postojanje vlasništva, najma ili drugog načina korištenja predmetnog ugostiteljskog objekta, što zainteresirana osoba u vrijeme podnošenja zahtjeva nije imala. Navodi da se predmetni zahtjev oslanja isključivo na nezakonitu suglasnost i odobrenje Općine P., kao jednog od suvlasnika zgrade i zemljišta, ali koja nema javnopravne ovlasti na predmetnoj čestici jer se ne radi o javno prometnoj površini, već o čestici u vlasništvu H. P. Ističe da se u konkretnom slučaju radi o arbitriranju Općine P. i njezinih tijela s obzirom da je ugovor o zakupu između tužitelja i zainteresirane osobe, raskinut 27. ožujka 2017., te da je tužitelj sklopio ugovor s novim zakupnikom koji u predmetnom prostoru obavlja ugostiteljsku djelatnost od 1. lipnja 2017. Predlaže da Sud usvoji žalbu.
Tuženik je podnio odgovor na žalbu u kojem navodi da je prvostupanjski sud nedvojbeno utvrdio da je predmetna čest.zgr. 332 k.o. P. u suvlasništvu više osoba te da na istoj nije upisano pravo vlasništva ni tužitelja ni zainteresirane osobe. Međutim iz zaključka Općinskog vijeća Općine P. od 25. rujna 2017. kojim se zainteresiranoj osobi odobrava montažno ostakljenje dijela natkrivene terase caffe bara P. u P. proizlazi da je ta čestica u izvanknjižnom vlasništvu Općine P. te da je ista suglasna s ostakljenjem dijela predmetne površine. Navodi da je prvostupanjski sud jasno i nedvojbeno utvrdio da tužitelj nije dostavio dokaz o vlasništvu dijela čest.zgr. 332 k.o. P. te je pravilno utvrdio da je zainteresirana osoba ovlaštena za podnošenje zahtjeva za izdavanja prethodnog odobrenja. Predlaže da Sud odbije žalbu.
Zainteresirana osoba, iako uredno pozvana, nije dostavila odgovor na žalbu.
Žalba nije osnovana.
Presudom prvostupanjskog suda potvrđena je pravilnost stajališta tuženika prema kojem nema zapreke za izdavanje prethodnog odobrenja zainteresiranoj osobi za ostakljenje dijela natkrivene terase caffe bara P. u P. u smislu odredbe članka 62. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara („Narodne novine“ broj 69/99., 151/03., 157/03., 100/04., 87/09., 88/10., 61/11., 25/12., 136/12., 157/13., 152/14., 98/15., 102/15., 44/17.).
Osporeno rješenje tuženika doneseno je u izvršenju presude prvostupanjskog suda poslovni broj: UsIgr-199/18 od 16. rujna 2019. kojom je poništeno ranije rješenje tuženika od 25. travnja 2018. s obzirom da je tuženik u tom rješenju ocijenio nezakonitim prvostupanjsko rješenje bez konkretnog osvrtanja na navode stranaka vezano za sporno, čime je povrijedio odredbe članka 98. stavka 5. i članka 120. stavka 2. i 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09.). Tuženik je u ponovnom postupku postupio u skladu s uputom prvostupanjskog suda i potvrdio prvostupanjsko rješenje s obrazloženjem da iz stanja zemljišne knjige nije moguće utvrditi vlasništvo ni tužitelja ni zainteresirane osobe, međutim iz zaključka Općinskog vijeća Općine P. od 25. rujna 2017. i očitovanja Općine P. od 5. listopada 2017. proizlazi da je Općina P. izvanknjižni vlasnik dijela predmetne čestice te je suglasna s ostakljenjem dijela predmetne površine, slijedom čega zaključuje da je zainteresirana osoba ovlaštena za podnošenje predmetnog zahtjeva.
Prvostupanjski sud je potvrdio zakonitost osporavanih rješenja upravnih tijela, osnovano zaključujući da je zainteresirana osoba ovlaštena za podnošenje zahtjeva za izdavanje prethodnog odobrenja za predmetno ostakljenje te da nema zapreke udovoljenju tom zahtjevu s obzirom da je u postupku nedvojbeno utvrđeno da se radi o montažnom ostakljenju koje ne mijenja svojstva kulturnog dobra te sa stajališta zaštite i očuvanja kulturnog dobra nema utjecaj na kulturnu baštinu.
Tužitelj ne osporava pravilnost upravnih akata s aspekta zaštite i očuvanja kulturnih dobara, već smatra da zainteresirana osoba kao nevlasnik i nezakoniti posjednik nije ovlaštena za podnošenje zahtjeva za izdavanje prethodnog odobrenja iz odredbe članka 62. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara.
Međutim, prema ocjeni ovog Suda, svatko tko na bilo koji način i po bilo kojoj osnovi drži kulturno dobro u smislu odredbe članka 6. stavka 1. točke 7. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara ovlašten je podnijeti zahtjev za izdavanje prethodnog odobrenja iz odredbe članka 62. tog Zakona, pa tako i investitor, ovdje zainteresirana osoba.
Budući da je u postupku nedvojbeno utvrđeno da je zainteresirana osoba investitor predmetnih radova, a što proizlazi i iz zaključka od 25. rujna 2017. te očitovanja od 5. listopada 2017., osnovano prvostupanjski sud i tuženik zaključuju da je zainteresirana osoba ovlaštena za podnošenje predmetnog zahtjeva, a žalbeni prigovori tužitelja koji se odnose na neriješene imovinskopravne odnose u vezi predmetnog kulturnog dobra nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari.
Trebalo je, stoga, na temelju odredbe članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17.) odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 18. ožujka 2021.
Predsjednica vijeća
Arma Vagner Popović, v.r.