Baza je ažurirana 02.06.2025. 

zaključno sa NN 76/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

 

              - 1 -   

Broj: Ppž-2647/2021

 

 

                                  

Republika Hrvatska

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

                    Broj: Ppž-2647/2021

Zagreb

 

 

 

  U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sudaca, Renate Popović, predsjednice, Siniše Senjanovića i Kristine Gašparac Orlićčlanova, uz sudjelovanje Roberta Završkog u svojstvu višeg sudskog savjetnika kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika M.K., S.K. te maloljetne E.K., zbog prekršaja iz članka 22. stavka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (NN 70/17 i 126/19), odlučujući o žalbi okrivljenika M.K. podnijetoj po odvjetniku Sandru Biondiću iz Otočca, protiv presude Općinskog suda u Gospiću, Stalne službe u Otočcu od 4. rujna 2020., broj:1 Pp-J-197/2020-16, u sjednici održanoj 18. ožujka 2021.

 

p r e s u d i o    j e

 

  1. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika M.K. i prvostupanjska presuda potvrđuje u odnosu na žalitelja.

 

  1. Temeljem članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) okrivljeniku M.K. se određuje trošak žalbenog postupka u iznosu 500,00 (petsto) kuna kojeg je dužan platiti u roku 30 dana po primitku ove presude.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom Općinskog suda u Gospiću, Stalne službe u Otočcu od 4. rujna 2020., broj:1 Pp-J-197/2020-16 okrivljenici M.K. i S.K. proglašeni su krivima zbog prekršaja iz članka 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, a okrivljenik M.K. i zbog prekršaja iz čl. 22. st. 5. citiranog Zakona, činjenično opisanih u izreci.

 

Okrivljeniku M.K. su za počinjene prekršaje utvrđene kazne zatvora u trajanju 45 dana i 70 dana te je temeljem čl. 39. st. 1. toč. 1. Prekršajnog zakona izrečena ukupna kazna zatvora u trajanju 115 dana, a okrivljenici S.K. izrečena je kazna zatvora u trajanju 45 dana te im je temeljem  čl. 44. st. 1., 2., i 3. Prekršajnog zakona primijenjena uvjetna osuda te se kazna zatvora neće izvršiti ukoliko okrivljenici u roku od jedne godine ne počine prekršaj za koji im je izrečena ista ili teža kazna.

 

              Na temelju članka 40. stavak 1. Prekršajnog zakona okrivljeniku M.K. će se u slučaju opoziva uvjetne osude u kaznu zatvora uračunati vrijeme zadržavanja kao petnaest dana zatvora tako da će u tom slučaju trebati izdržati 100 dana zatvora.

             

              Istom presudom na temelju čl. 139. st. 3. u vezi s člankom 138. stavkom 2. toč. 3c. Prekršajnog zakona okrivljeniku M.K. određeno je platiti trošak prekršajnog postupka u iznosu od 400,00 kuna.

 

              Protiv maloljetne E.K. temeljem čl. 227. st. 2. toč. 2. Prekršajnog zakona obustavljen je prekršajni postupak.

 

Protiv navedene presude okrivljenik M.K. je pravodobno podnio po odvjetniku žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene prekršajnog zakona i odluke o kazni.

 

Žalitelj smatra da je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka, zbog proturječnosti izreke sa razlozima presude, jer iz iskaza svjedoka ne proizlazi onaj činjenični opis koji je opisan u izreci. Nadalje, žalitelj smatra da je sud trebao prihvatiti iskaze svjedoka koji ukazuju na drugačije činjenično stanje  te omogućiti tužitelju da izmijeni optužni prijedlog i uskladi ga sa rezultatom dokaznog postupka.

 

Posebno žalitelj ukazuje da je njegovo ponašanje trebalo okarakterizirati kao nužnu obranu, jer je odgurivao agresivne članove obitelji od sebe da bi izbjegao njihovo udaranje. Pored toga prigovara sudu na manjkavoj ocjeni iskaza svjedoka K.K. i ignoriranju iskaza svjedoka M.Š., izostanku iskaza svjedoka, susjede Marice, i što u postupku nije provedeno suočenje te ističe počinjenje bitne povrede odredaba iz čl. 195. st. 1. toč. 11. Prekršajnog zakona, jer presuda nema razloge, a oni koji se navode su potpuno nejasni.

 

 

Žalba nije osnovana.

 

Ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ovaj Sud je utvrdio da nisu na štetu okrivljenika M.K. povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i da nije nastupila zastara prekršajnog progona, te da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, a na koje se pazi po službenoj dužnosti.

 

Razmatrajući navode žalbe utvrđeno je da nisu počinjene bitne povrede, a kao što to smatra žalitelj. Utvrđeno je da presuda ima jasne razloge koji su u skladu sa utvrđenim činjeničnim stanjem, a izreka presude nije u proturječnosti sa razlozima presude.

 

Pokušaj žalitelja da se ekskulpira na način da svoje djelovanje prikaže kao nužnu obranu je neutemeljeno i proizvoljno, jer je njegovo nasilno ponašanje u obitelji eskaliralo iz psihičkog i to verbalnim vrijeđanjem u fizičko nasilje, odguravanjem i hvatanjem za vrat supruge.

 

Pravilno je prekršajni sud cijenio provedene dokaze i donio pravilni zaključak o njegovoj odgovornosti na temelju provedenih dokaza koje je u smislu odredbe čl. 88. st. 2. Prekršajnog zakona slobodno cijenio. Upravo zbog toga što je činjenično stanje u potpunosti utvrđeno nije bilo potrebe za daljnjim provođenjem dokaza, a kao što se to predlaže žalbom. Naime, nedvojbeno je utvrđeno da se žalitelj nasilnički ponašao u obitelji ulazeći u verbalni i tjelesni sukob sa suprugom u prisutnosti djece te je ostvario bitna obilježja prekršaja iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

 

Isto tako nedvojbeno je utvrđeno nasilno ponašanje okrivljenika M.K. u obitelji prema pastorci maloljetnoj E.K. koju je tjelesno napao te je ostvario bitna obilježja prekršaja iz članka 22. stavka 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Posebno se ukazuje žalitelju da nije bilo potrebe za izmjenom optužnog prijedloga, a kao što se to sugerira žalbom. Naime, sud nije imao razloga upozoriti  tužitelja da izmjeni optužni prijedlog, jer činjenično stanje utvrđeno u postupku odgovara činjeničnom opisu  u optužnog prijedloga.

 

              Ispitujući odluku o ukupnoj izrečenoj kazni zatvora utvrđeno je da je navedena odluka pravilna i zakonita i da je svaka pojedina utvrđena kazna zatvora primjerena težini počinjenih prekršaja, stupnju krivnje i opasnosti djela.

 

              Prema uvjerenju ovog Suda izrečenom kaznom zatvora ostvarit će se svrha prekršajnog postupka te se utječe na okrivljenika M.K. da ubuduće ne čini prekršaje, a isto tako ostvarit će se i svrha generalne prevencije.

 

Temeljem članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okrivljeniku je određen trošak žalbenog postupka, vodeći računa o složenosti postupka i  imovinskom stanju žalitelja.

 

              Zbog navedenog, odlučeno je kao u izreci.

 

                                              U Zagrebu, 18. ožujka 2021.

 

Zapisničar:

 

     Predsjednica vijeća:

 

 

 

Robert Završki, v.r.

 

     Renata Popović, v.r.

 

 

 

 

              Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Gospiću u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika M.K., branitelja i tužitelja.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu