Pristupanje sadržaju
1 Poslovni broj: I Kž-uv-40/2021-4
Poslovni broj: I Kž-uv-40/2021-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Sanje Katušić-Jergović, predsjednice vijeća te dr.sc. Lane Petö Kujundžić i mr.sc. Ljiljane Stipišić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika M. M., zbog kaznenih djela iz članka 90. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98. - ispravak, 50/00. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 129/00., 51/01., 11/03., 190/03. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje: KZ/97.) i drugih, odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku broj Ik I-563/2020-13 od 15. veljače 2021., u sjednici vijeća održanoj 18. ožujka 2021.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba zatvorenika M. M. kao neosnovana.
Obrazloženje
Županijski sud u Sisku, rješenjem broj Ik I-563/2020-13 od 15. veljače 2021. na temelju članka 59. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje u tekstu: KZ/11.) u vezi članka 157. stavka 1. i članka 159. stavka 3. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine" broj 128/99., 55/00., 59/00., 129/00., 59/01., 67/01., 11/02., 190/03., 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11. – odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 125/11. – Kazneni zakon, 56/13., 150/13. i 98/19. - dalje: ZIKZ) odbio je prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika M. M..
Protiv tog rješenja žali se zatvorenik osobno, bez navođenja zakonske osnove pobijanja te predlaže da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ukine pobijano rješenje i predmet vrati na ponovno razmatranje ili da ga uvjetno otpusti s izdržavanja kazne zatvora.
Na temelju članka 44. stavka 2. ZIKZ-a, u vezi s člankom 495. i člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
Žalba nije osnovana.
Zatvorenik u žalbi navodi da je prvostupanjski sud podcijenio bolesti od kojih boluje i činjenicu da je prebolio COVID 19 zbog čega da je životno ugrožen, a da mu u kaznionici nije dostupna odgovarajuća zdravstvena skrb. Nadalje, navodi da ima osiguran postpenalni prihvat, te da je neizvjestan ishod i trajanje kaznenog postupka koji se vodi protiv njega, čime upire na pogrešno utvrđeno činjenično stanje. Uz to navodi i da se prvostupanjski sud u pobijanom rješenju uopće nije osvrnuo na njegovo zdravstveno stanje, čime upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.
Međutim, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske utvrdio je da je, odlučujući o prijedlogu za uvjetni otpust podnesenom u skladu s odredbom članka 158. ZIKZ-a, prvostupanjski sud uzeo u obzir i ocijenio sve one okolnosti koje propisuje odredba članka 59. stavka 2. KZ/11., te je na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, i po ocjeni drugostupanjskog suda, pravilno zaključio da taj prijedlog nije osnovan.
Protivno žalbenim navodima zatvorenika, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. jer je uzeo u obzir sve okolnosti koje proizlaze iz izvješća kaznene ustanove pa je tako i vezano uz njegovo zdravstveno stanje u pobijanom rješenju naveo da je zatvorenik teško bolesna osoba koja boluje od sumanutog poremećaja odnosno paranoidne psihoze, emocionalno nestabilnog poremećaja ličnosti, umjereno depresivne epizode te hipertenzije, a zbog psihičkog stanja i pretrpjelog moždanog udara nije sposoban za rad.
Nadalje, prvostupanjski sud je ispravno, kao jednu od okolnosti za odbijanje prijedloga zatvorenika za uvjetni otpust, uzeo u obzir relativno visoki preostali neizdržani dio kazne zatvora budući da zatvorenik izdržava jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 30 godina za dva kaznena djela ubojstva i pokušaj ubojstva, a predviđeni istek kazne je 13. svibnja 2034. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i da iz izvješća kaznionice proizlazi da se protiv zatvorenika vodi kazneni postupak zbog kaznenog djela napada na službenu osobu, zatim činjenicu da kod zatvorenika recidiv nije isključen, da je povremeno kršio kućni red, da je teško dostupan tretmanskom radu zbog psihičkog stanja i poremećaja ličnosti kao i činjenicu da je kaznionica dala negativno mišljenje glede prijedloga zatvorenika za uvjetni otpust.
Slijedom navedenih okolnosti, uzevši u obzir aktualno psihičko stanje i nezadovoljstvo zatvorenika, brojnost i težinu počinjenih kaznenih djela te visinu izrečene jedinstvene kazne zatvora, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da do sada izdržana kazna zatvora nije dovoljno utjecala na zatvorenika da se uključi u život na slobodi bez rizika od kriminalnog povrata te da je za postizanje svrhe kažnjavanja nužno da zatvorenik nastavi s izdržavanjem kazne, zbog čega nisu ispunjene pretpostavke iz članka 59. stavka 1. i 2. KZ/11.
Na pravilnost odluke prvostupanjskog suda ne utječe niti žalbeni navod zatvorenika da mu nije pružena odgovarajuća zdravstvena skrb jer iz podataka u spisu proizlazi da njegov navod nije točan budući da mu se unutar zatvorskog sustava pruža odgovarajuća zdravstvena skrb, a osim toga, nemogućnost pružanja odgovarajuće zdravstvene skrbi unutar zatvorskog sustava nije razlog za odobrenje uvjetnog otpusta već eventualno prekida izdržavanja kazne.
Stoga, a kako pobijanim rješenjem nisu ostvarene povrede na koje ovaj sud, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.