1              Poslovni broj:I Kž-24/2021-4

 

Poslovni broj: I Kž-24/2021-4

 

 

 

R E P U B L I K A H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Sanje Katušić-Jergović, predsjednice vijeća te dr.sc. Lane Petö Kujundžić i mr.sc. Ljiljane Stipišić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog M. M. i dr. zbog kaznenog djela iz članka 222. stavka 1. i stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17. i 118/18.– dalje: KZ/11.) odlučujući o žalbi okrivljenog Ž. S. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Dubrovniku broj Kov-5/2020. od 20. siječnja 2021., u sjednici održanoj 18. ožujka 2021.,

 

 

r i j e š i o  j e

 

 

Odbija se žalba okrivljenog Ž. S. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

Pobijanim uvodno citiranim rješenjem Županijskog suda u Dubrovniku, temeljem članka 351. stavka 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19; dalje u tekstu ZKP/08.) odbijen je kao neosnovan prijedlog branitelja okrivljenog Ž. S., odvjetnika G. P. da se kao nezakoniti dokazi iz spisa izdvoje zapisnici o ispitivanju svjedoka u Županijskom državnom odvjetništvu i to: A. B. od 19. lipnja 2019. (list 1763), S. S. od 19. lipnja 2019. (list 1766), D. B. od 19. lipnja (list 1771), I. Č. od 21. lipnja 2019. (list 1774) Đ. V. od 21. lipnja 2019. (list 1776), I. S. od 21. lipnja 2019. (list 1780), D. P. od 21. lipnja 2019. (list 1783), M. K. od 24. lipnja 2019. (list 1787), G. M. od 24. lipnja 2019. (list 1790), I. G. od 24. lipnja 2019. (list 1794), I. B. od 20. kolovoza 2019. (list 1902), P. M. od 20. kolovoza 2019. (list 1907), H. R. od 20. kolovoza 2019. (list 1912), T. G. od 22. kolovoza 2019. (list 1917), J. J. od 22. kolovoza 2019. (list 1924), M. M. od 22. kolovoza 2019. (list 1988), M. B. od 26. rujna 2019. (list 1991), I. L. od 27. rujna 2019. (list 1994), P. M. od 27. rujna 2019. (list 1998), I. M. od 30. rujna 2019. (list 2002), T. S. od 30. rujna 2019. (list 2006), H. B. od 30. rujna 2019. (list 2009), I. S. od 15. listopada 2019. (list 2036), D. B. od 18. listopada 2019. (list 2042), N. K. od 18. listopada 2019. (list 2045), I. P. od 24. listopada 2019. (list 2049), I. T. od 24. listopada 2019. (list 2051), P. J. od 24. listopada 2019. (list 2053), F. B. od 10. prosinca 2019. (list 2197), B. P. od 18. prosinca 2019. (list 2211) i B. B. od 19. svibnja 2020. (list 2465).

 

Protiv tog rješenja podnio je žalbu okrivljeni Ž. S. po branitelju G. P., odvjetniku u Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, a s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet uputi optužnom vijeću prvostupanjskog suda na ponovno odlučivanje.

 

Sukladno članku 495. u vezi članka 474. stavak 1. ZKP/08., spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, koje ga je vratilo bez pisanog očitovanja.

 

Žalba nije osnovana.

 

Okrivljeni Ž. S. smatra da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točka 11. ZKP/08., jer da je izreka pobijanog rješenja nerazumljiva, budući je njome odbijen prijedlog branitelja koji nije stranka u postupku, nego „okrivljenikov procesni pomoćnik“ . Također smatra da je počinjen i drugi vid istovrsne bitne postupovne povrede, odnosno da pobijano rješenje nema valjanih razloga, a da su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama nejasni i u znatnoj mjeri proturječni. Tu inačicu žalbom apostrofirane bitne postupovne povrede nalazi ostvarenom jer je u posljednjoj rečenici obrazloženja prvostupanjskog rješenja najprije konstatirano da se „na ovakvim dokazima ne može temeljiti sudska odluka“, dok je u nastavku te rečenice navedeno da takvi dokazi nisu nezakoniti jer se na njima može temeljiti sudska odluka. Konačno, smatra da su zapisnici o iskazima svjedoka čije je izdvajanje predloženo nezakoniti dokazi jer je takvim dokazima povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom („Narodne novine“, broj 56/90., 135/97., 8/98. – pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. – pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. – pročišćeni tekst, 55/01. – ispravak, 76/10., 85/10. – pročišćeni tekst i 5/14.), i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („ Narodne novine, Međunarodni ugovori“ broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak, 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10. i 13/17.) pa da je time ostvarena i bitna povreda iz članka 468. stavka 2. u vezi s člankom 495. ZKP/08.

 

Međutim, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske utvrdio je da takve povrede nisu ostvarene.

 

Prije svega, osnovan je i pravilan zaključak suda prvog stupnja da zapisnici o ispitivanju svjedoka čije je izdvajanje predloženo nisu nezakoniti dokazi samo zato što ispitivanju tih svjedoka nije nazočila obrana i nije imala priliku postavljati pitanja tim svjedocima. Naime, ZKP/08. prihvatio je koncepciju tzv. stranačke istrage, koju na temelju članka 219. ZKP/08. provodi državno odvjetništvo, pri čemu nije propisana obveza državnog odvjetnika da o terminu provođenja dokaznih radnji (u koje spada i ispitivanje svjedoka po državnom odvjetniku ili istražitelju) obavještava obranu. Dužnost državnog odvjetnika da o mjestu i vremenu provođenja dokazne radnje obavijesti okrivljenika i branitelja postoji, prema odredbi članka 234. ZKP/08., samo onda kada je okrivljenik predložio državnom odvjetniku provođenje dokazne radnje. Dakle, u stadiju istrage doista konfrontacijsko načelo ne dolazi do izražaja, ali će upravo zbog toga i potrebe uspostavljanja ravnoteže i jednakosti oružja stranaka u postupku u fazi rasprave obrana imati mogućnost i priliku i sama ispitati sve svjedoke koje je tijekom istrage ispitao samo državni odvjetnik. Dakle, budući da se provedba načela pravičnog suđenja može razmatrati tek na kraju postupka, nema sumnje da je stadij rasprave onaj dio postupka u kojem konfrontacijsko načelo te načelo kontradiktornosti postupka dolaze do punog izražaja, kada će pred sudom i obrana imati pravo neposredno postavljati pitanja svjedocima te stavljati eventualne primjedbe na njihove iskaze. Uostalom upravo je to i naglašeno odredbom članka 431. stavak 2. ZKP/08. prema kojoj se zapisnici o dokaznim radnjama ispitivanja svjedoka ili vještaka koje nisu provedene na način propisan člankom 234. i 235. tog Zakona (dakle uz sudjelovanje obrane kojoj je omogućeno ispitivanje svjedoka i vještaka) mogu pročitati, ali se samo na tim zapisnici ne može isključivo ili u odlučujućoj mjeri temeljiti osuđujuća presuda. Baš tu odredbu članak 431. stavak 2. ZKP/08. citirao je, doduše pomalo nespretno i nepotpuno, prvostupanjski sud u posljednjoj rečenici svog obrazloženja čime nije počinjeno proturječje razloga na koje upire žalitelj, jer je nesumnjivo što se tom odredbom propisuje i što je prvostupanjski sud htio naglasiti.

 

Najzad, nema govora da je izreka pobijanog rješenja nerazumljiva zbog toga što se kao autor prijedloga za izdvajanje nezakonitih dokaza navodi branitelj okrivljenog Ž. S., a ne sam okrivljeni Ž. S.. Naime, nema dileme da je prijedlog, iako podnesen po branitelju, prijedlog samog okrivljenika kojeg taj branitelj u postupku zastupa, te time nije pobijano rješenje ni nerazumljivo ni nejasno niti ga je nemoguće ispitati, pa ta omaška u izražavanju prvostupanjskog suda ne predstavlja bitnu postupovnu povredu na koju cilja žalitelj.

 

Stoga, a kako navodima žalbe, utvrđenja prvostupanjskog suda nisu s uspjehom dovedena u sumnju, dok ispitivanjem pobijanog rješenja, ovaj drugostupanjski sud nije našao povrede, na koje, u smislu odredbe članka 494. stavka 4. ZKP/08. pazi po službenoj dužnosti, trebalo je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

 

 

Zagreb, 18. ožujka 2021.