Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-364/2019-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Ivanki Maričić-Orešković, u pravnoj stvari
tužiteljice S. M. iz Z., …OIB:…., zastupane po punomoćniku G. V., odvjetniku u Z., protiv tuženika Ž. Š. iz Z., …OIB:…., zastupanog po punomoćnici V. C., odvjetnici u Z., radi naknade štete, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj 1 Pn-780/2015-45 od 14. studenog 2018.,18. ožujka 2021.

p r e s u d i o j e

1. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u
Novom Zagrebu poslovni broj 1Pn-780/2015-45 od 14. studenog 2018. u točki I. i III. njene
izreke

2. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška odgovora na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke nalaže se tuženiku da isplati tužiteljici
na ime naknade štete iznos od 21.062,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 14.
studenoga 2018. do isplate te da joj naknadi parnični trošak u iznosu od 15.375,00 kn sa
zakonskom zateznom kamatom od 14. studenoga 2018. sve do isplate po stopi i u tijeku
pobliže navedenoj u ovoj točci u roku od 15 dana.

U točki II. izreke odbijena je tužiteljica s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva kako je
to pobliže navedeno u ovoj točci.

U točki III. izreke odbijen je tuženik sa zahtjevom za naknadu parničnog troška kao neosnovanim.

2

Poslovni broj Gž-364/2019-2

Protiv citirane presude u točkama I. i III. izreke pravovremenu žalbu izjavljuje tuženik
pozivajući se na žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. toč. 1.-3.- Zakona o parničnom postupku
(„Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08,
57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje ZPP).

Predlaže da se presuda u pobijanom dijelu preinači i odbije tužbeni zahtjev tužiteljice
u cijelosti, te obveže tužiteljicu na naknadu parničnog troška tuženiku u iznosu od 8.375,00 kn
sa zakonskom zateznom kamatom, podredno da se presuda ukine i predmet vrati sudu prvog
stupnja na ponovno suđenje.

U odgovoru na žalbu tužiteljica je osporila osnovanost žalbenih navoda s prijedlogom
da se potvrdi presuda suda prvog stupnja uz naknadu troška odgovora na žalbu.

Žalba nije osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu imovinske štete koja je nastala na
zapadnom dijelu krovišta u izgradnji na suvlasničkom dijelu kuće tužiteljice koja se nalazi u Z., ….sagrađene na kč.br. ….k.o. M., kada je tuženik između 29. rujna i 30. rujna 2014. otpilio po 30 cm na 11 nosivih greda u duljini od cca 8,20 m.

Nesporno je da je tuženik otpilio 30 cm na 11 greda na ranije spomenutom krovištu
između 29. rujna i 30. rujna 2014. te da tužiteljica do zaključenja glavne rasprave nije
zamijenila navedene grede.

Među strankama je sporno da li je tuženik navedenim činom uzrokovao štetu
tužiteljici, u čemu se ona sastoji i koje je visine, da li ju je tuženik dužan naknaditi ili se radi o
dopuštenoj samopomoći te da li je tužiteljica doprinjela svojim ponašanjem da šteta bude
veća.

Sud prvog stupnja utvrđuje da je tužiteljica odmah nakon štetnog događaja pokrenula
postupka osiguranja dokaza u kojem je provedeno vještačenje po vještaku I. E. d.o.o., a iz istog nalaza od 6. listopada 2014. proizlazi da je nekretnina koja je predmet spora u skladu sa Zakonom o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama (NN 86/12) opisana kao
nedovršena stambena zgrada sa tri stana ukupne GBP 403,31 m2 katnosti prizemlje i dva kata.
Na temelju rješenja o izvedenom stanju Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju
grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Odjela za graditeljstvo, Prvi područni
odsjek za graditeljstvo, KL: UP/I 350-05/2012-007/437, URBROJ: 251-13-22/415-2014/7 od

19. svibnja 2014. tužiteljica pristupila radovima za završetak zgrade u skladu s glavnim
projektom izrađenim od strane B. P. d.o.o. Z., glavnog projektanta B. T., dipl. ing. arh. Utvrđeno je da je iz dostavljene projektne dokumentacije razvidno da je predmet završetka zgrade višestrešno krovište na stambenoj zgradi u Z., …., što je i utvrđeno i prilikom očevida 30. rujna 2014. na licu mjesta kada je utvrđeno da se radi o višestrešnom krovištu na navedenoj nekretnini koje se nalazi iznad središnjeg i južnog dijela nekretnine, a radi se o krovištu u izgradnji, dok je krovište na sjevernom dijelu nekretnine u potpunosti izvedeno, te ne predstavlja predmet uviđaja.

3

Poslovni broj Gž-364/2019-2

Sud prihvaća kao istinite iskaze tužiteljice i tuženika te utvrđuje da su tužiteljica i sin
tuženika suvlasnici sporne nekretnine, da se između njih vodi spor oko zemljišta iza
predmetne nekretnine koje koriste zajednički, da je tuženik navedenog dana otpilio 11 greda
za oko 30 cm na zapadnom krovu tužiteljice jer je smatrao da u toj dužini prelaze među s
nekretninom njegova sina. Nasuprot tome sud ne prihvaća djelomično iskaz tužiteljice u
kojem navodi da je u međuvremenu morala skidati otpiljene grede i stavljati nove, što je
poskupilo rekonstrukciju krova upravo za utuženi iznos, jer je najprije tvrdila da grede nije
mijenjala da bi potom izmijenila svoj iskaz te sama učinila nespornim da grede nisu mijenjane
dok se ovaj postupak ne dovrši.

Na temelju izvedenih dokaza utvrđuje da je tužiteljica u rujnu 2014. vršila radove
završetka zgrade u skladu s glavnim projektom izrađenim od strane B. P. d.o.o. Z. koji su se odnosili na izradu višestrešnog krovišta, kupila je grede odgovarajućih dimenzija koje je tuženik samovlasno skratio za 30-tak centimetara čime krov više ne odgovara krovu iz projektne dokumentacije, a radi se o nosivim gredama koje su trebale predstavljati strehu nad zapadnim dijelom kuće koje sada nema, te je 11 greda kraće za 30-tak centimetara, a za izvođenje potpune i cjelovite sanacije oštećenja na dijelu krova tužiteljice potrebno je izvršiti kompletnu demontažu dijela krova na kojem su otpiljene drvene nosive grede, odnosno rogovi jer je potrebno postaviti nove rogove projektirane duljine, jer ukoliko se ne izvede sanacije na način da se postave novi rogovi projektirane duljine, zgrada neće biti izvedena prema izrađenom glavnom projektu, te neće biti zakonita, pa je stoga zaključak suda prvog stupnja da je navedenim postupanjem tuženika uzrokovana šteta tužiteljici, a u smislu odredbe čl. 1045 Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; ZOO/05) propisano je da onaj tko drugome prouzroči štetu dužan ju je nadoknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

Prigovore tuženika da tužiteljica nije prijavila početak radova na krovu nadležnom
tijelu kao i da glavni projekt za završetak zgrade nije ovjeren od nadležnog tijela, nisu po
ocjeni suda relevantni za postupak jer se u postupku radi naknade štete cijeni postojanje
pretpostavki za nastanak obveznopravnog odnosa odgovornosti za štetu, dok činjenica je li
tužiteljica poduzimala radove na izgradnji i rekonstukciji krova u skladu s odgovarajućim
zakonskim propisima, nije predmet postupka, tim više što tuženik ne tvrdi niti dokazuje da je
tužiteljica svojim radnjama na izgradnji i rekonstrukciji krovišta uzrokovala eventualnu štetu
na nekretnini njegova sina, pa te prigovore odbija kao neosnovane.

Smatra neosnovanim i pozivanje tuženika na odredbu čl. 1053. ZOO-a koja u st. 1.
propisuje da onaj tko u slučaju dopuštene samopomoći prouzroči štetu osobi koja je izazvala
potrebu samopomoći, nije dužan naknaditi je, dok je prema st. 2. propisano da se pod
dopuštenom samopomoći podrazumijeva pravo svake osobe da otkloni povredu prava kad
neposredno prijeti opasnost, ako je takva zaštita nužna i ako način otklanjanja povrede prava
odgovara prilikama u kojima nastaje opasnost. Kako tuženik ne spori da je otpilio 11 greda na
krovištu tužiteljice u širini od 30 cm koliko je procijenio da prelazi preko nekretnine njegova
sina, a ne njegove, to smatra da tuženik navodnu opasnost nije otklanjao od sebe već od svoga
sina, pa već samim time ne bi mogao biti ovlašten na poduzimanje dopuštene samopomoći.
Nadalje, čak i pod pretpostavkom da je tuženik bio ovlašten poduzeti dopuštenu samopomoć
u ime sina, iz izvedenih dokaza nije utvrđeno da je nekretnini sina neposredno prijetila neka
opasnost zbog čega je tuženik trebao poduzeti dopuštenu samopomoć, pa stoga niti bi ta

4

Poslovni broj Gž-364/2019-2

zaštita bila nužna i način otklanjanja povrede prava primjeren prilikama. Stoga citirane
prigovore sud smatra neosnovanim zaključujući da je tuženik svojim postupanjem uzrokovao
štetu.

Sud u cijelosti prihvaća kao stručan nalaz i mišljenje vještaka dipl. ing. Ž. Ž. Iz trgovačkog društva I. E. d.o.o. Z. iz kojeg proizlazi da na temelju dokumentacije koja prileži spisu je utvrđeno da je predmetna zgrada u Z., …. izgrađena na kčbr. …. k.o. M. ozakonjena kao nedovršena u skladu sa Zakonom o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, te da je nakon ishođenja rješenja o izvedenom stanju izrađen projekt za dovršenje zgrade. Iz dokumentacije koja prileži spisu razvidno je da je nakon oštećivanja drvene konstrukcije krovišta, odnosno da se otpiljena konstrukcija sastoji od nosivih greda (rogova) i brodskog poda. Na dijelu krova je, osim rogova i oplate od brodskog poda koja je postavljena na strehama na ostaloj površini postavljena daščana oplata, krovna folija te letve i kontra letve. Prema tlocrtu krova i tlocrtu krovišta koji su sastavni dio projektne dokumentacije za završetak zgrade vidljivo je da na zgradi, zbog razvedenosti, je predviđeno višestrešno krovište. Na dijelu zgrade gdje je došlo do oštećivanja krovne konstrukcije krov je izveden od dvije kose plohe – zapadna i južna koje se sudaraju u krovnoj uvali. Za izvođenje potpune i cjelovite sanacije oštećenja na dijelu krova tužiteljice potrebno je izvršiti kompletnu demontažu dijela krova na kojem su otpiljene drvene nosive grede,
odnosno rogovi jer je potrebno postaviti nove rogove projektirane duljine. Ukoliko se ne izvede sanacija na način da se postave novi rogovi projektirane duljine, zgrada neće biti izvedena prema izrađenom glavnom projektu, te neće biti zakonita.

Iz citiranog nalaza sud nadalje utvrđuje da troškovi sanacije krova utvrđeni prema
stanju krova koje je vještak ustanovio u postupku osiguranja dokazan i prema projektu koji je
priložen u spisu tako da vrijednost sanacije koju je izračunao u postupku dokaza osiguranja
odgovara vrijednosti sanacije izračunatoj u nalazu i mišljenju koji je izradio u ovom postupku
iz razloga što je izračun sačinjen na temelju stanja zatečenog u postupku osiguranja dokaza te
niti je imao saznanja da su u međuvremenu izvršeni neki radovi niti je iste uzeo u obzir. Stoga
sud utvrđuje da je tužiteljici nastala šteta u iznosu od 21.062,50 kn koji iznos sud prihvaća
kao mjerodavan obzirom da je u postupku vještak detaljnije razradio troškove sanacije nego u
nalazu i mišljenju koje je dao u postupku osiguranja dokaza 6. listopada 2014. u kojem je
štetu procijenio u iznosu od 21.150,00 kn.

Stoga sud djelomično prihvaća tužbeni zahtjev tužiteljice i sukladno odredbi čl. 1045.
ZOO-a nalaže tuženiku da joj na ime naknade štete isplati iznos od 21.062,50 kn, a obvezu
naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete u smislu odredbe iz čl. 1086. ZOO-
a, te joj priznaje zateznu zakonsku kamatu počev od 14. studenoga 2018.

Odluku o parničnom trošku sud prvog stupnja donosi na temelju odredbe čl. 154. st. 3.
i čl. 155. ZPP-a, te odgovarajućih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad
odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/12, 103/14,118/14 i 107/15 - dalje Tarifa) te nalaže
tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 15.375,00 kn sa pripadajućom
zakonskom zateznom kamatom.

5

Poslovni broj Gž-364/2019-2

Ispitujući pobijanu presudu, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, a pazeći po
službenoj dužnosti na postojanje bitnih procesnih povreda iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, ovaj sud
nije utvrdio da bi donošenjem iste bila počinjena neka od tih bitnih procesnih povreda, pa tako
ni povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a budući presuda sadrži razloge o odlučnim
činjenicama i u svemu ju je moguće ispitati te ne postoje nikakve kontradiktornosti.

Nije ostvarena niti bitna procesna povreda iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 8. ZPP-a jer je
sud pravilno ocijenio sve izvedene dokaze kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti te je
utvrdio djelomično osnovanim tužbeni zahtjev tužiteljice.

Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio relevantne činjenice te je pravilnom primjenom
odredbe čl. 1045. ZOO-a u svezi čl. 1086. ZOO-a obvezao tuženika da naknadi tužiteljici
predmetnu štetu.

Tuženik u žalbi u bitnome ponavlja svoje tvrdnje da je sud trebao prekinuti postupak
jer da se pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu vodi postupak pod poslovnim brojem
P-…. po tužbi sada pok. K. Š. koji postupak su preuzeli njezini nasljednici kao pravni sljednici i tužiteljice, koja je u ovom postupku tuženica, radi priznanja i uknjižbe prava vlasništva.

Opisani žalbeni navodi nisu osnovani, budući da je sud pravilno utvrdio da se u
konkretnom slučaju radi o naknadi štete za koju tužiteljica tvrdi da je nastala na krovištu koja
se nesporno nalazi iznad njezinog suvlasničkog dijela kuće, dok se u postupku pred
Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-……………… raspravlja o
utvrđenju vlasništva nekretnine-zemljišta koje se nalazi iza predmetne kuće, pa stoga nisu bile
ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 213. st. 1. ZPP-a za prekid postupka.

Daljnjim sadržajem žalbe tuženik upire na to da je imao pravo na samopomoć na
temelju čl. 1053. ZOO-a koji prigovor je već isticao tijekom postupka i sud ga je pravilno
otklonio, a s obzirom da iz iskaza samog tuženika proizlazi da je on otpilio višak od 30 cm na
11 greda na zapadnom dijelu konstrukcije krovišta na kojem je tužiteljica izvodila radove
upravo za širinu koja je streha prelazila u vinograd njegovog sina, jer tvrdi da je tužiteljica
koja je suvlasnica ½ dijela predmetne nekretnine, a njegov sin preostalih ½ dijela porušila
zajedničko krovište i izgradila novo na način da je dijelom krovišta ušla u posjed njegovog
sina te pravilno sud prvog stupnja smatra da tuženik nije bio ovlašten, a i pod pretpostavkom
da bi bio ispunjene ostale pretpostavke poduzimati radnje u vidu dopuštene samopomoći jer
on u konkretnom slučaju nije ovlaštenik toga prava. Iznimno je dopuštena samopomoć kako
je to propisanom odredbom čl. 1053. ZOO-a s time da je o samopomoći riječ kada određena
osoba u zakonom određenim pretpostavkama osobno ostvaruje svoja prava.

U daljnjim žalbenim navodima tuženik ponavlja svoje tvrdnje da tužiteljica prije
započinjanja radova nije imala imenovani nadzor, a što da je potvrdio vještak u svom iskazu
na ročištu od 10. listopada 2018. pa da to postupanje tužiteljice čini protuzakonitim, pa da je
to još jedan razlog da nema pravo niti na naknadu štete. Isto tako da tužiteljica kao investitor
nije prije početka izvođenja radova prijavila nadležnom tijelu izvođenje radova prema
glavnom projektu, a što je prema iskazu vješaka također to bila dužna učiniti, pa da sve to
ukazuje na protupravno postupanje tužiteljice pri završetku građevine čime ga oslobađa od
bilo kakve odgovornosti za naknadu štete.

6

Poslovni broj Gž-364/2019-2

Opisane žalbene navode sud je pravilno odbio smatrajući da se u konkretnom slučaju
radi o zahtjevu za naknadu štete i pravilno je utvrdio da su isti prigovori irelevantni s obzirom
na okolnosti koje je sud dužan utvrditi u postupku radi naknade štete.

Pravilno je sud prvog stupnja pozivom na odredbu iz čl. 154. st. 3. u svezi čl. 155.
ZPP-a te odgovarajućih odredbi Tarife naložio tuženiku da naknadi tužiteljici parnični trošak
u iznosu od 15.375,00 kn.

Iz navedenih razloga trebalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu, i pozivom na
odredbu čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u točki 1. izreke ove presude.

Tužiteljici nije dosuđen trošak odgovora na žalbu jer je ocijenjeno da isti nije bio potreban za vođenje postupka u smislu odredbe iz čl. 155. st. 1. ZPP-a.

Presuda suda prvog stupnja u točki II. izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci, 18. ožujka 2021.

SUTKINJA

Ivanka Maričić-Orešković v.r.