1              Poslovni broj: Gž Ob-118/2021-2

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž Ob-118/2021-2

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Mihe Mratovića kao predsjednika vijeća, te Nediljke Radić kao suca izvjestitelja i dr. sc. Lidije Vojković kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice 1. N. J. iz Z., OIB: …, te 2. M. J., iz Z., OIB:…, oboje zastupanih po punomoćnici V. C., odvjetnici u Z., protiv tuženika M. J. iz Z., Njemačka, OIB:…, zastupanoga po punomoćniku Z. G., odvjetniku u Z., radi uzdržavanja, rješavajući žalbe tužiteljice 1. i tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Novog Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću poslovni broj P Ob-380/19-11 od 9. listopada 2020., u sjednici vijeća održanoj 18. ožujka 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbijaju se žalbe 1. tužiteljice i tuženika kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novog Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću poslovni broj P Ob-380/19-11 od 9. listopada 2020.

 

 

r i j e š i o j e

 

Odbija se žalba tuženika kao neosnovan i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Novog Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću poslovni broj P Ob-380/19-11 od 9. listopada 2020.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom suđeno je kako glasi:

 

"1. Nalaže se tuženiku M. J. iz Z., Njemačka, OIB:…, da po osnovi zakonskog uzdržavanja N. J., OIB:…, isplati cjelokupni iznos koji je dospio od podnošenja tužbe 22. studenoga 2019. do 30. lipnja 2020. u ukupnom iznosu od 1.562,27 EUR-a (tisuću pet stotina šezdeset dva eura 27/100) u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB:

- 219 EUR, za razdoblje od 16. studenoga 2019. do isplate,

- 219 EUR, za razdoblje od 16. prosinca 2019. do isplate,

- 192 EUR, za razdoblje od 16. siječnja 2020. do isplate,

- 192 EUR, za razdoblje od 16. veljače 2020. do isplate,

- 120 EUR, za razdoblje od 16. ožujka 2020. do isplate,

- 221 EUR, za razdoblje od 16. travnja 2020. do isplate,

- 221 EUR, za razdoblje od 16. svibnja 2020. do isplate,

- 177 EUR, za razdoblje od 16. lipnja 2020. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena, na ruke tužiteljice N. J., odjednom u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove presude;

 

2. Nalaže se tuženiku M. J. iz Z., Njemačka, OIB:…, da po osnovi zakonskog uzdržavanja M. J., OIB:…,

 

a) isplati cjelokupni iznos koji je dospio od podnošenja tužbe 22. studenoga 2019. do 30. rujna 2020. u ukupnom iznosu od 3.960,00 EUR (tri tisuće devet stotina šezdeset eura), u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB:

 

- 330 EUR, za razdoblje od 16. studenoga 2019. do isplate,

- 330 EUR, za razdoblje od 16. prosinca 2019. do isplate,

- 330 EUR, za razdoblje od 16. siječnja 2020. do isplate,

- 330 EUR, za razdoblje od 16. veljače 2020. do isplate,

- 330 EUR, za razdoblje od 16. ožujka 2020. do isplate,

- 330 EUR, za razdoblje od 16. travnja 2020. do isplate,

- 330 EUR, za razdoblje od 16. svibnja 2020. do isplate,

- 330 EUR, za razdoblje od 16. lipnja 2020. do isplate,

- 330 EUR, za razdoblje od 16. srpnja 2020. do isplate,

- 330 EUR, za razdoblje od 16. lipnja 2020. do isplate,

- 330 EUR, za razdoblje od 16. kolovoza 2020. do isplate,

- 330 EUR, za razdoblje od 16. rujna 2020. do isplate,

 

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena, na ruke tužitelja M. J., odjednom u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove presude;

 

b) doprinosi mjesečnim iznosom od 330 EUR (tri stotine trideset eura) u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB, počevši od 1. listopada 2020. pa na dalje, dok za to budu ispunjene pretpostavke iz čl. 290. Obiteljskog zakona, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa, svakog 16.-tog u mjesecu za tekući mjesec, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena, na ruke tužitelja M. J.

 

3. Odbija se zahtjev tužiteljice N. J. u preostalom dijelu zahtjeva i to za razliku do pune visine mjesečnog zahtjeva od po 330 EUR za razdoblje od 22. studenoga 2019. do 30. lipnja 2020., kao i sa cjelokupnim zahtjevom nakon 1. srpnja 2020. pa nadalje, s pripadajućim zateznim kamatama na svaki pojedini utuženi mjesečni iznos uzdržavanja.

 

4. Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljima parnične troškove u iznosu od 2.500,00 kn, u roku od 15 dana, a odbija u dijelu koji se odnosi na sudske pristojbe na prijedlog i rješenje o privremenoj mjeri.

 

5. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova."

 

Prvostupanjskim rješenjem suđeno je kako glasi:

 

"1. Radi privremenog uređenja odnosa među strankama, te osiguranja novčane tražbine uzdržavanja N. J. iz Z., OIB:…, određuje se

 

 

p r i v r e m e n a   m j e r a

 

kojom se nalaže protivniku osiguranja M. J. iz Z., Njemačka, OIB:…, da doprinosi po osnovi zakonskog uzdržavanja mjesečnim iznosom od 1.373,00 kn (tisuću tri stotine sedamdeset tri kune), počevši od 29. svibnja 2020. pa do 30. lipnja 2020., sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena, od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa, najkasnije do svakog 16.-tog u mjesecu za tekući mjesec, na ruke tužiteljice.

 

2. Radi privremenog uređenja odnosa među strankama, te osiguranja novčane tražbine uzdržavanja M. J., iz Z., OIB:…, određuje se

 

 

p r i v r e m e n a  m j e r a

 

kojom se nalaže protivniku osiguranja M. J. iz Z., Njemačka, OIB:…, da doprinosi po osnovi zakonskog uzdržavanja mjesečnim iznosom od 1.420,00 kn (tisuću četiri stotine dvadeset kuna), počevši od 29. svibnja 2020. pa nadalje, dok traje ova privremena mjera, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena, od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa, najkasnije do svakog 16.-tog u mjesecu za tekući mjesec, na ruke tužitelja.

 

3. Odbija se prijedlog za određivanje privremene mjere predlagateljice osiguranja N. J. u cijelosti za razdoblje od 1. srpnja 2020. pa nadalje, te u razlici iznosa od 1.097,00 kn za razdoblje od 29. svibnja 2020. do 30. lipnja 2020., sve sa pripadajućim zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose uzdržavanja.

 

4. Odbija se prijedlog za određivanje privremene mjere predlagatelja osiguranja M. J. u razlici iznosa od 1.050,00 kn za razdoblje od 29. svibnja 2020. pa nadalje, sve sa pripadajućim zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose uzdržavanja.

 

5. Ova privremena mjera trajati će do pravomoćnog okončanja ovosudnog parničnog postupka pod poslovnim brojem 33 P Ob-380/19 i P Ob-381/19.

 

6. Tijek roka za žalbu niti žalba ne odgađa provedbu privremene mjere."

 

Tužiteljica 1. pobija presudu u dijelu pod točkom III. izreke kojim je odbijen njen zahtjev za razliku do pune visine mjesečnog zahtjeva od po 330,00 EUR-a za razdoblje od 22. studenog 2019. do 30. lipnja 2020. kao i cjelokupni zahtjev nakon 1. srpnja 2020. pa nadalje zbog žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje u tekstu: ZPP) te predlaže da se presuda u pobijanom dijelu preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno da se ista ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

 

Tuženik pobija presudu u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev zbog žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. ZPP-a te predlaže da se presuda u pobijanom dijelu preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno da se ista ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

 

Tuženik pobija rješenje zbog žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. ZPP-a u vezi s odredbom članka 381. ZPP-a, te predlaže da sud drugog stupnja rješenje u pobijanom dijelu preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno da se isto ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno postupanje.

 

U odgovoru na žalbu tuženika, tužitelji su osporili navode uz prijedlog da se žalba odbije kao neosnovana.

 

U odgovoru na žalbu protivnika osiguranja predlagatelj osiguranja ističe prigovor nepravodobnosti izjavljene žalbe od strane protivnika osiguranja.

 

Protivnik osiguranja je u odgovoru na žalbu predlagatelja osiguranja osporio prigovor nepravodobnosti izjavljene žalbe od strane protivnika osiguranja.

 

Žalbe su neosnovane.

 

Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te neproturječi sama sebi ni razlozima presude, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presuda i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.

 

Ispitujući prvostupanjsko rješenje u smislu odredbe članka 365. stavak 2. u vezi s odredbom članka 381. ZPP-a ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a na koje bitne povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom uzdržavanja za razdoblje od podnošenja tužbe 22. studenog 2019. pa nadalje dok za to postoje zakonski uvjeti.

 

U provedenom dokaznom postupku prvostupanjski sud je utvrdio da je tužiteljica 1. rođenja 23. rujna 2001. i da je u vrijeme podnošenja tužbe 22. studenog 2019. bila polaznica IV. razreda XIII. G. u Z., da je nastavnu godinu okončala krajem lipnja 2020., te da nije dokazala da je upisala P. studij. Tužitelj 2. je rođen 31. srpnja 1999. i u razdoblju od podnošenja tužbe je polaznik L. sveučilišta i to druge godine preddiplomskog sveučilišnog studija F. koji traje 6 semestara odnosno 3 godine, da je podmirio školarinu za drugu godinu i da je nastavio s redovitim školovanjem. Tužitelji su korisnici dječjeg doplatka iz Njemačke i to približno u iznosu od 1.500,00 kn. Nadalje je sud prvog stupnja utvrdio da iz Ugovora o radu tuženika proizlazi da njegova satnica iznosi 14,50 EUR-a bruto i da nije priložio platnu listu, a prema njegovom iskazu proizlazi da je visina primanja do kraja 2019. iznosila 2.200,00 EUR-a mjesečno, potom od siječnja 2020., zbog razvoda braka i smanjenja porezne klase 1.800,00 EUR-a, a kod novog poslodavca kod kojeg je počeo raditi 1. lipnja 2020. da iznosi 1.700,00 EUR-a.

 

Sud prvog stupnja je zaključio da je tužiteljici 1. za razdoblje od 22. studenog do 31. prosinca 2019. valja odmjeriti iznos uzdržavanja od po 219,00EUR-a u kunskoj protuvrijednosti, od 31. siječnja do 29. veljače 2020. iznos od 192,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti, za ožujak 2020. iznos od 120,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti, za travanj i svibanj 2020. iznos od po 221,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti, za lipanj 2020. iznos od 177,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti, sveukupno 1.562,27 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti s pripadajućim zateznim kamatama, dok je u preostalom dijelu odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

 

U odnosu na tužitelja 2. sud prvog stupnja je zaključio da je istom za razdoblje od 22. studenog do 30. rujne 2020. valjalo odmjeriti iznos uzdržavanja od po 330,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti mjesečno, kao i za razdoblje od 1. listopada 2020. pa nadalje.

 

Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja koje stranke nisu dovele u sumnju u iznesenim žalbenim navodima prvostupanjski je sud opravdano smatrao da je tuženik u mogućnosti doprinositi za uzdržavanje tužitelja u navedenim iznosima.

 

Roditelji su dužni uzdržavati punoljetno dijete koje se školuje u srednjoj školi odnosno polazi sveučilišni ili stručni studij u skladu s posebnim propisima, odnosno program za osnovno obrazovanje ili program srednjoškolskog obrazovanja odraslih te redovito i uredno ispunjava svoje obveze, a najdulje do navršene 26 godine života djeteta (članak 290. stavak 1. Obiteljskog zakona – Narodne novine“, broj 103/15 i 98/19, dalje u tekstu: ObZ).

 

Prvostupanjski je sud suprotno žalbenim navodima stranaka pravilnom primjenom odredbe članka 307., 311. i članka 313. ObZ-a utvrdio ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje tužiteljice 1. i tužitelja 2., te ocijenio imovinske i osobne prilike tuženika i tužitelja, pa je na temelju takvih utvrđenja pravilno utvrdio novčani iznos koji je na ime uzdržavanja tuženik u mogućnosti doprinositi za svoju djecu.

 

Tuženik je u obvezi plaćati iznose uzdržavanja koji su utvrđeni prema minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta sukladno Odluci o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta („Narodne novine“, broj 32/19 i 39/20). Ovom Odlukom određuju se iznosi uzdržavanja prema prosječnim potrebama maloljetnog djeteta u skladu s dobi djeteta, prihodima roditelja obveznika uzdržavanja prema platnim razredima i prosječnim troškovima života u Republici Hrvatskoj. U konkretnom slučaju sud prvog stupnja je, s obzirom da su tužitelji u trenutku podnošenja tužbe punoljetni pored platnog razreda tuženika uzeo dob djeteta 13-18 godina, te je pri tom sud prvog stupnja pravilno cijenio da su prosječni troškovi života u Njemačkoj veći nego u Republici Hrvatskoj, ali da tuženik osim visine najma stana nije dokazao svoje tvrdnje o ostalim izdacima i njihovu visinu, te da se najprije trebaju podmiriti potrebe djeteta u odnosu na ostala izdvajanja.

 

Hrvatski parnični postupak temelji se na dominantnoj primjeni raspravnog načela (članak 7. stavak 1 i članak 219. stavak 1. ZPP-a). To znači da su stranke te koje moraju navesti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve odnosno prigovore, te predlagati dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Tužitelj mora, dakle, navesti sve one činjenice koje su pravno relevantne za nastupanje onih pravnih posljedica koje se u tužbenom zahtjevu ističu te predložiti dokaze za utvrđenje istinitosti tvrdnji o postojanju pravno relevantnih činjenica. Sud ne samo da nije dužan, nego i ne smije po službenoj dužnosti utvrđivati postoji li još koje činjenice koje bi bile pravno značajne za odlučivanje o istaknutom tužbenom zahtjevu niti smije izvoditi dokaze koje stranke nisu predložile (osim u slučaju kad posumnja da stranke idu za tim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati – članak 7. stavak 2. ZPP-a).

 

To u konkretnom slučaju znači da je tužiteljica 1. nesporno završila svoje obrazovanje u lipnju 2020., te da ista nije dokazala da je nakon završetka srednjoškolskog obrazovanja upisala P. fakultet, pa je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je istu odbio u tom dijelu tužbenog zahtjeva i to za razliku do pune visine mjesečnog zahtjeva od po 330 EUR-a  za razdoblje od 22. studenog 2019. do 30. lipnja 2020., kao i s cjelokupnim zahtjevom nakon 1. srpnja 2020. pa nadalje s pripadajućim zateznim kamatama na svaki pojedini utuženi iznos uzdržavanja.

 

Isticanje tuženika da isti nije zaposlen da tužitelji ne bi primali svaki mjesečno od Njemačke države iznos od 200,00 EUR-a, za navesti je da se sudska praksa izjasnila da doplatak za djecu ne predstavlja prihod djeteta i ne može ga se tretirati prihodom s kojim bi dijete trebalo sudjelovati u vlastitom uzdržavanju, i takvim da bi zbog njega valjalo umanjiti obvezu uzdržavanja onog roditelja koji s djetetom ne živi i dužan je (stoga) novčano sudjelovati u njegovom uzdržavanju.

 

Nadalje, to što je tuženik vlasništvo stana darovao supruzi i djeci nije od utjecaja na utvrđivanje visine uzdržavanja.

 

Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je provedene dokaze cijenio po svom slobodnom uvjerenju, sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, utvrđujući relevantne činjenice na kojima temelji svoju ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja, pri čemu navedeno uvjerenje prvostupanjskog suda u odnosu na utvrđenje relevantnih činjenica ima pravnu i činjeničnu osnovu u sadržaju dokaza provedenih tijekom prvostupanjskog postupka zbog čega ocjena provedenih dokaza nema za posljedicu niti nepravilnost, a niti ne zakonitost pobijane presude.

 

Sukladno odredbi članka 366. stavak 1. ObZ-a pravilno je prvostupanjski sud obračunao troškove vodeći računa o okolnostima slučaja i o ishodu postupka.

 

Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbe tužiteljice 1. i tuženika kao neosnovane, potvrditi pobijanu presudu i odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.

 

Sukladno odredbi članka 538. stavak 1. ObZ-a privremena mjera radi uzdržavanja, ako ovim Zakonom nije drugačije određeno može se odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje obveze uzdržavanje, te da bez donošenja te mjere postoji opasnost za njegove osobne ili druge važne interese ili opasnost da će bez te mjere osiguranja, protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati ostvarivanje uzdržavanja.

 

S obzirom da je ispunjena pretpostavka postojanja opasnosti za važne interese predlagatelja osiguranja – djece da bi bez privremene mjere protivnik osiguranja spriječio ili otežao ostvarivanje uzdržavanja, to je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo i to odredbe članka 537., 538. i 539. ObZ-a kada je odredio privremenu mjeru.

 

Za navesti je da, s obzirom da punomoćnik protivnika osiguranja nije dobio poziv za novo ročište, jer je ročište koje je trebalo biti održano 2. listopada 2020. odgođeno zbog situacije s C. 19, to za istog vrijedi rok u kojemu je dostavljena presuda zajedno s rješenjem o određivanju privremene mjere, a ista je dostavljena putem pošte 29. listopada 2020., slijedom čega je žalba protiv rješenja o privremenoj mjeri isticala 6. studenog 2020., a protivnik osiguranja je svoju žalbu podnio u zakonom propisanom roku putem pošte dana 5. studenog 2020., odnosno u zakonskom roku.

 

Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu, potvrditi pobijano rješenje i odlučiti kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

 

U Splitu 18. ožujka 2021.