- 1 -              I Kž Us 131/2020-5

 

 

 

 

 

Broj: I Kž Us 131/2020-5

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ileane Vinja kao predsjednice vijeća te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđ. M. S. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 328. st. 1. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11. i 144/12. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi osuđ. M. S. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 23. studenog 2020. broj Kv I-Us-67/2020. (Kov-Us-9/2015.), u sjednici održanoj 18. ožujka 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Odbija se žalba osuđ. M. S. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Pobijanim rješenjem, na temelju čl. 498. st. 5. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), odbijen je zahtjev osuđenika za obnovu kaznenog postupka, koji zahtjev je podnesen na temelju čl. 498. st. 1. toč. 4. ZKP/08.

 

Kazneni postupak, za koji se traži obnova, okončan je pravomoćnom presudom, koju čine presuda na temelju sporazuma stranaka Županijskog suda u Zagrebu od 6. ožujka 2015. broj Kov-Us-9/2015. i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 12. studenog 2019. broj I Kž-Us-65/2019. Navedenom pravomoćnom presudom je M. S., zbog kaznenog djela iz čl. 328. st. 1. i dr. KZ/11., osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju tri godine, te mu je izrečena sporedna novčana kazna u iznosu 300 dnevnih iznosa, što iznosi 150.000,00 kuna.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio osuđ. M. S., putem branitelja V. M., odvjetnika iz O. društva M. i partneri iz Z., "... iz svih žalbenih razloga ...", s prijedlogom pobijano rješenje preinačiti te presudom preinačiti pravomoćnu presudu u dijelu odluke o kazni, odnosno pobijano rješenje ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Spis je, u skladu s odredbom čl. 474. st. 1. u vezi s čl. 495. ZKP/08., bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba je neosnovana.

 

Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08. U pobijanom rješenju nema proturječnosti, a prvostupanjski sud je označio jasne i logične razloge na kojima zasniva svoju odluku, uz jasno i detaljno obrazloženje nepostojanja zakonskih uvjeta za obnovu postupka.

 

Suprotno navodima žalitelja, činjenično stanje je pravilno utvrđeno, a prvostupanjski sud je pravilno zaključio kako okolnosti koje se navode u zahtjevu, nemaju takav značaj da bi, očito, dovele do izricanja blaže kazne, u smislu čl. 498. st. 1. toč. 4. ZKP/08.

 

Sud prvog stupnja je pravilno ocijenio sadržaj medicinske dokumentacije dostavljene uz zahtjev osuđenika. Pravilno je prvostupanjski sud imao u vidu izvješća o rezultatima liječenja te daljnjim terapijama koje su osuđeniku ordinirane. Razvidno je kako se ne radi o bolestima koje ne bi bilo moguće uspješno tretirati u okviru zatvorskog sustava. S tim u vezi je prvostupanjski sud pravilno osuđenika uputio na relevantne odredbe Zakona o izvršavanju kazne zatvora. Isto tako, u slučaju oboljenja od teške akutne bolesti ili znatnog pogoršanja kronične bolesti, za koje ne bi bilo uvjeta za liječenje u kaznionici ili zatvoru, osuđeniku je otvorena mogućnost podnošenja molbe za prekid izdržavanja kazne.

 

Nije u pravu osuđenik kada tvrdi da je sud prvog stupnja trebao od Zatvorske bolnice pribaviti mišljenje o mogućnosti liječenja osuđenika u zatvorskom sustavu. Naime, prilikom odlučivanja o kazni, ocjenjujući okolnosti relevantne za zakonitu odluku o vrsti i visini kazne, sud u pravilu ne provodi daljnje provjere. Sud ocjenjuje radi li se o okolnostima koje bi mogle utjecati na odluku o kazni prema dostupnim podacima i na temelju znanja i iskustva kojima raspolaže.

 

Međutim, premda osuđenikove zdravstvene poteškoće, objektivno, doista nisu beznačajne, ipak nisu tako teške da bi se zbog njih, sve da su i postojale u vrijeme donošenja presude, očito izrekla još blaža kazna od izrečene.

 

Pored toga, okolnosti istaknute u zahtjevu treba promatrati u kontekstu utvrđene kriminalne aktivnosti osuđenika, osobito imajući u vidu da su već prilikom utvrđivanja pojedinačnih kazni zatvora u pravomoćnoj presudi primijenjene odredbe o ublažavanju kazne, što se odrazilo i na visinu jedinstvene kazne zatvora na koju je osuđen osuđenik.

 

Ističe se podnositelju zahtjeva kako je osuđeniku, uz utvrđene pojedinačne kazne te izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora, i sporedna novčana kazna izrečena presudom na temelju sporazuma stranaka. Radi se o kazni o kojoj su se sporazumjeli Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta i osuđenik. Sud u presudi nije bio ovlašten drugačije odmjeriti pojedinačne i jedinstvenu kaznu zatvora niti sporednu novčanu kaznu, jer su one bile dogovorene u okvirima zakonom propisanih kazni za kaznena djela koja je osuđenik počinio.

 

Sve okolnosti koje su postojale u vrijeme sporazumijevanja, odnosno donošenja presude, a koje su bile poznate osuđeniku, bile su osnova za pregovaranje o kazni u tom trenutku. Osuđenikova nezaposlenost, koja datira od 2014., okolnost je koja je postojala vrijeme sporazumijevanja među strankama.

 

Prvostupanjski sud je, pravilno, osuđenika uputio na mogućnost produljenja roka plaćanja ili obročne otplate sporedne novčane kazne, prema odredbi čl. 42. st. 7. KZ/11.

 

              Imajući u vidu izloženo, pravilno je prvostupanjski sud odbio zahtjev za preinačenje pravomoćne presude bez obnove kaznenog postupka.

 

Budući da ispitivanjem prvostupanjskog rješenja nisu nađene povrede na koje sud drugog stupnja, sukladno čl. 494. st. 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 18. ožujka 2021.