- 1 -              I Kž 316/2017-7

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 316/2017-7

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog R. P. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 291. stavaka 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženog R. P., podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 16. ožujka 2017. broj K-119/2014., u sjednici održanoj 18. ožujka 2021., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice branitelja optužene S. K., odvjetnika R. B.,

 

r i j e š i o   j e:

 

I.              Na temelju članka 199. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08-I) obustavlja se kazneni postupak protiv optuženog R. P. zbog kaznenog djela iz članka 291. stavaka 1. i 2. KZ/11. i drugih opisanih pod točkama 1. i 2. osuđujućeg dijela prvostupanjske presude.

 

Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08-I, troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. – 5. ZKP/08-I te nužni izdaci i nagrada branitelja optuženog R. P. padaju na teret proračunskih sredstava.

 

Uslijed odluke pod I., žalba optuženog R. P. postala je bespredmetna.

 

II.              Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se oslobađajući dio prvostupanjske presude (optužena S. K.) te se predmet u tom dijelu upućuje sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odluku.

 

Obrazloženje

 

              Pobijanom je presudom Županijski sud u Zagrebu proglasio krivim optuženog R. P. za kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 291. stavaka 1. i 2. KZ/11., za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine, te za kazneno djelo krivotvorenja isprave iz članka 311. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07. i 152/08., dalje: KZ/97.), za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci. Potom je, na temelju članka 51. stavka 1. KZ/11., prvostupanjski sud optuženog R. P. osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca, koju je, na temelju članka 57. KZ/11., djelomično uvjetovao na način da se od kazne na koju je optuženik osuđen ima izvršiti sedam mjeseci, dok preostali dio kazne u trajanju od sedam mjeseci neće biti izvršen ukoliko optuženi R. P. kroz vrijeme provjeravanja u trajanju od četiri godine ne počini novo kazneno djelo te pod daljnjim uvjetom da u roku od dvije godine popravi štetu počinjenu kaznenim djelom isplatom oštećeniku dosuđenog imovinskopravnog zahtjeva u iznosu 65.000,00 kuna.

 

Istovremeno, prvostupanjskom je presudom, na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14., dalje: ZKP/08.) i članka 62. stavka 1. točke 1. KZ/11., djelomično dosuđen imovinskopravni z. oštećenog … L. (dalje: … L.) u iznosu od 65.000,00 kuna te je naloženo optuženom R. P. da taj iznos isplati u roku od dvije godine, što ujedno predstavlja posebnu obvezu optuženika da popravi štetu počinjenu kaznenim djelom. U preostalom je dijelu imovinskopravnog zahtjeva, oštećenik upućen na parnicu. 

 

Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08., naloženo je optuženom R. P. platiti troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1., 6. i 7. ZKP/08., na ime knjigovodstvenog te telekomunikacijskog vještačenja, paušala te nagrade i nužnih izdataka branitelja po službenoj dužnosti, odvjetnika S. K., ukupno iznos od 15.362,92 kune, kao i nagradu te nužne izdatke branitelja, odvjetnika Z. B., u visini koja će biti određena posebnim rješenjem.

 

Nasuprot tome, pobijanom je presudom, na temelju članka 453. točke 3. ZKP/08., optužena S. K. oslobođena optužbe da bi počinila kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 291. stavaka 1. i 2. KZ/11., činjenično opisanog u oslobađajućem dijelu prvostupanjske presude, te je, na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08., određeno da troškovi iz članka 145. stavka 2. točaka 1. do 5. ZKP/08. te nužni izdaci optuženice, kao i nagrada i nužni izdaci njenog branitelja, padaju na teret proračunskih sredstava.

 

Protiv oslobađajućeg dijela te presude žali se državni odvjetnik, dok optuženi R. P. žalbu podnosi protiv dijela presude kojim je on proglašen krivim.

 

Državni odvjetnik žalbom pobija oslobađajući dio presude zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine presudu u odnosu na optuženu S. K. i predmet uputi sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odluku.

 

Optuženi R. P., po branitelju Z. B., odvjetniku iz Z., žalbu podnosi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te, iako uvodno ne naznačuje ovu žalbenu osnovu, zbog odluke o kazni. Sadržajno, iz žalbe proizlazi da prvostupanjsku presudu, zapravo, pobija u odnosu na kazneno djelo iz članka 291. stavaka 1. i 2. KZ/11. iz točke 1. izreke. Žalbom predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da preinači prvostupanjsku presudu i optuženika "u pogledu točke 1) oslobodi optužbe, a u dijelu kaznenopravne sankcije da bezuvjetnu kaznu zamijeni uvjetnom osudom". Podredno, predlaže ukinuti presudu i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

U odgovoru na žalbu državnog odvjetnika, optužena S. K., po branitelju, odvjetniku R. B., pobija osnovanost žalbenih navoda, uz prijedlog da ovaj drugostupanjski sud žalbu državnog odvjetnika odbije kao neosnovanu. Ujedno je, odgovorom na žalbu, zatražena obavijest o vremenu održavanja drugostupanjske sjednice.

 

Prije održavanja sjednice vijeća spis je, sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08., dostavljen Glavnom državnom odvjetniku Republike Hrvatske, koji ga je u roku vratio.

 

Sjednici drugostupanjskog vijeća pristupio je branitelj optužene S. K., odvjetnik R. B., koji je izložio navode odgovora na žalbu, dok uredno obaviješteni zamjenik Glavnog državnog odvjetnika te optužena S. K., nisu pristupili pa je sjednica, sukladno članku 475. stavku 4. ZKP/08-I, održana u njihovoj odsutnosti.

 

U odnosu na odluku pod točkom I. izreke

 

Žalba optuženog R. P. je bespredmetna.

 

Naime, uvidom u podatke Jedinstvenog registra osoba Republike Hrvatske (Ministarstvo …) objavljene u Integriranom sustavu za upravljanje sudskim predmetima – eSpis, Ministarstva …. Republike Hrvatske, utvrđeno je da je optuženi R. P. preminuo 19. siječnja 2021., dakle prije održavanja sjednice drugostupanjskog vijeća.

 

Odredbom članka 199. ZKP/08-I propisano je da će, kad se u tijeku postupka utvrdi da je okrivljenik umro, sud rješenjem obustaviti kazneni postupak. Budući je temeljem izloženog utvrđeno da je, prije pravomoćnog okončanja ovog kaznenog postupka, optuženi R. P. umro, valjalo je primjenom citirane odredbe članka 199. ZKP/08-I, riješiti kao pod točkom I. izreke ove odluke.

 

Jednako tako, a uslijed činjenice obustave kaznenog postupka, o troškovima kaznenog postupka koji se odnose na sada pokojnog optuženog R. P., odlučeno je na temelju odredbe članka 149. stavka 1. ZKP/08-I, na način da troškovi iz članka 145. stavka 2. točke 1. – 5. ZKP/08-I te nužni izdaci i nagrada branitelja ovog optuženika padaju na teret proračunskih sredstava.

 

U odnosu na odluku pod točkom II. izreke

 

Žalba državnog odvjetnika podnesena protiv oslobađajućeg dijela prvostupanjske presude je osnovana.

 

U pravu je državni odvjetnik kada u odnosu na optuženu S. K. pobija pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, i to u prvom redu osnovanost zaključaka prvostupanjskog suda glede analize i ocjene vjerodostojnosti u postupku izvedenih dokaza.

 

Naime, s pravom ističe žalitelj da prvostupanjski sud doista olako otklanja iskaz, sada pokojnog, suoptuženog R. P. u dijelu u kojem on tereti optuženu S. K.. Tako je ranije suoptuženi R. P. detaljno i dosljedno, u istrazi, ali i konfrontirano na raspravi, priznao da je poslovnom karticom … L., koje je bio ovlaštenik, kupovao raznu robu u privatne svrhe, za osobnu, ali i za korist optužene S. K.. Nadalje, on tada daje uvjerljiv motiv takvog svog postupanja uz navod da je optužena S. K. znala da on ponekad koristi poslovnu karticu za osobne potrebe, zbog čega je pristao za nju kupovati određenu robu koju je ona od njega tražila. Povezujući izloženi iskaz s, u postupku nedvojbeno utvrđenim, zaduženjem optuženice u računovodstvu … L., gdje je kao voditeljica Odsjeka likvidature i obračuna plaća, bila dužna, po primitku zbirnog mjesečnog računa … d.o.o., od ovlaštenih korisnika poslovnih kartica pribaviti pojedinačne račune maloprodajnih mjesta kao dokaz da je konkretan trošak učinjen u poslovne svrhe i sve račune kompletirati u kovertu uz taj zbirni račun, a temeljem čega bi isti bio odobren za plaćanje po voditeljici računovodstva i ravnateljici …, tada je jasno da je upravo optužena S. K. bila u poziciji pojedini trošak kvalificirati poslovnim ili, pak, privatnim. Kod takvog stanja stvari, obranu ranije suoptuženog R. P. u kojoj, između ostalog, opisuje da mu je na njegov upit kako misli pravdati pojedine veće privatne troškove, optuženica govorila da to nije njegov problem, doista, barem za sada, nije moguće otkloniti paušalnim navodom o usmjerenosti dijela njegove obrane ka umanjenju vlastite kaznene odgovornosti. Ovo osobito, kada se ima u vidu da je optuženik u početku istražnog dijela postupka bio terećen za deseterostruko veći iznos od onog za koji je u konačnici nepravomoćno osuđen, dok je njegov iskaz u odnosu na ulogu i radnje optužene S. K. bio istovjetan tijekom cijelog kaznenog postupka.

 

Nadalje, prvostupanjski sud ne nalazi dokazanom inkriminiranu tvrdnju o postojanju dogovora između optuženika, kao i da bi optužena S. K. likvidaturu obavljala na nedozvoljen način (bez računa, a osnovom usmenog navoda korisnika kartice o svrsi učinjenog troška) sve kako bi sebi i optuženom R. P., a na štetu … L., pribavila imovinsku korist. U tom dijelu prvostupanjski sud tvrdi da je obrana optuženice, kada iskazuje da je tako postupala uz znanje i odobrenje ravnateljice te samo iz razloga što R. P. kroz cijelo inkriminirano razdoblje nije na vrijeme i uredno donosio maloprodajne račune na što da je ona upozoravala nadređene, potvrđena iskazima svjedokinja S. Č., M. V. i S. R.

 

Međutim, razmatranjem i analizom iskaza spomenutih svjedokinja, proizlazi da jedino svjedokinja S. Č. potvrđuje takvu obranu optuženice uz navod da je ona učestalo upozoravala voditeljicu računovodstva na problem s dostavljanjem računa od strane optuženog R. P.. Nasuprot tome, svjedokinja S. R., koja je postala voditeljica računovodstva nakon umirovljenja svjedokinje M. V., o konkretnim okolnostima uopće nema saznanja. S druge strane, svjedokinja M. V. u svom iskazu jasno navodi da je znala kako u odnosu na optuženog R. P. postoji problem vezan uz uredno dostavljanje računa, no ne potvrđuje iskaz optužene S. K. da ju je ona stalno i učestalo na takvo što upozoravala. Čak štoviše, ova svjedokinja potvrđuje da je optuženica bila zadužena da pribavi i od korisnika kartica sakupi sve račune i slipove te da je upravo ona u zbirni račun, temeljem pojedinačnog računa, trebala upisivati specifikaciju troška, kao i da je na taj račun stavljala kvačice kao znak da je pojedini račun uspoređen s prvom stranicom zbirnog računa … d.o.o., te dodaje da, s obzirom na veličinu računa i broj pojedinačnih stavki, nakon optužene S. K., ona nije detaljno provjeravala pojedinačne račune već bi samo usporedila odgovara li ime trgovine, odnosno dobavljača s onim što je optuženica rukom napisala kao svrhu troška.

 

Slijedom izloženog, u pravu je državni odvjetnik kada žalbom ističe da okolnost što su pojedine djelatnice računovodstva eventualno znale za problem vezan uz optuženog R. P. i dostavljanje računa kojima on mora opravdati poslovnu svrhu učinjenog troška, ne isključuje istovremeno i automatski zaključak da je upravo takvu situaciju optužena S. K., prilikom likvidature računa, iskorištavala za osobnu i za korist optuženog R. P..

 

Nadalje, osnovano državni odvjetnik žalbom upire na iskaz svjedokinje A. V., bivše izvanbračne supruge sada pokojnog optuženog R. P., ispravno smatrajući isti važnom kontrolnom činjenicom. Naime, ova svjedokinja potvrđuje da su optuženici R. P. i S. K. znali odlaziti zajedno u dućane, pa tako i trgovinu P.. Iskazuje da je vidjela optuženike zajedno na blagajni sa stvarima koje kasnije njen izvanbračni suprug (sada pokojni optuženi R. P.) nije spremao u njihovo vozilo, pa ona zaključuje da ih je očito uzela optužena S. K., a dodaje i da su znali zajedno odlaziti na benzinske postaje gdje su kupovali benzin u kanistrima, dok da su išli i u trgovinu H. S., gdje se sjeća da je jednom s njima bio i sin optuženice S. K..

 

Razmatrajući izloženi iskaz svjedokinje A. V., sve neovisno o činjenici što ona dodaje da ne zna tko je i čime plaćao robu u ovim zajedničkim kupnjama, doista, za sada, nije moguće prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda o nedokazanosti optuženoj S. K. inkriminiranih radnji. Tim više što prvostupanjski sud, analizirajući iskaz svjedokinje A. V. isti cijeni vjerodostojnim i „u cijelosti prihvaća kao životan i logičan“, dok obranu optužene S. K., kada tvrdi da nikada nije išla u kupovinu u razne dućane s optuženim R. P., sud prvog stupnja ne prihvaća. Pri tome, za dodati je da, s obzirom na prirodu poslova i zaduženja optuženice S. K. u računovodstvu … L. i optuženog R. P., kao voditelja kazališne i scenske tehnike i proizvodnje, prema sadašnjem stanju stvari, po ocjeni ovog suda, nije moguće naći niti jedan valjani i životno logičan razlog za njihove zajedničke odlaske u kupovinu koja bi služila poslovnim potrebama oštećene ustanove, niti takvo što objašnjava optužena S. K. u svojoj obrani.

 

Pravilno, nadalje, žalitelj problematizira osnovanost zaključaka prvostupanjskog suda vezanih uz, po optužbi izdvojene, pojedinačne troškove iz zbirnih računa … d.o.o. ispostavljenih … L. i vremenski podudarne SMS poruke koje je optužena S. K. uputila optuženom R. P..

 

Naime, za sada, nije u pravu prvostupanjski sud kada utvrđuje da nije moguće povezati račun za kupnju obavljenu u trgovini P. 26. rujna 2008. s obranom optuženog R. P. kojom on tvrdi da je u tom dućanu za optuženicu u više navrata kupovao različitu robu, samo stoga što je on u svom iskazu naveo da su tada kupljeni neki predmeti koji nisu u cijelosti podudarni onima specificiranim u originalno pribavljenom računu. U pravu je žalitelj kada u odnosu na ovu okolnost ukazuje da je optuženi R. P. o inkriminiranim događajima iskazivao s odmakom od više godina zbog čega nije za očekivati da će se detaljno sjećati jedne od niza kupnji o kojima iskazuje, dok činjenicu većeg broja kupnji u toj, ali i drugim trgovinama, potvrđuje svjedokinja A. V.. S druge strane, poruke sadržaja „Kokica, kad ćemo malo u P.?“ i „mogli bi, imaš puno na kartici?“ koje optužena S. K. upućuje optuženiku dva dana ranije, ne samo da govore o njihovom očito bliskom odnosu, već zapravo potvrđuje obranu optuženog R. P. kojom on ne tereti samo optuženicu, već u cijelosti inkriminira i sebe.

 

Jednako tako, iako za kupnju od 9. listopada 2008. i 12. prosinca 2008. ne postoje originalni računi, osnovano žalitelj ističe da iz zbirnih računa … d.o.o. jasno proizlazi kako su oba troška učinjena u trgovini H. S., kao i da je uz njih u zbirnom računu stavljena kvačica, što bi ukazivalo da su u vrijeme likvidature isti predani i bili dostupni optuženici, dok ti računi u knjigovodstvenoj dokumentaciji oštećene ustanove nisu pronađeni. Nastavno, SMS poruka „Zvučnici su mrak, super su“ koju optuženica šalje optuženiku dva dana nakon učinjenog troška od 7. listopada 2008., po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, budi sumnju u ničime potvrđenu obranu optužene S. K. da se radi o zvučnicima kupljenim za potrebe računovodstva, jer da je tome tako i da je postojalo odobrenje ravnateljice za kupnju istih, tada bi u zbirnom računu bilo naznačeno da su kupljeni zvučnici, dok je, nasuprot tome, uz ovaj trošak stavljena naznaka „DVD, CD-i, kablovi“. Uostalom, ovo je svakako trebalo povezati s obranom optuženog R. P. koji opširno iskazujući, između ostalog, navodi da je optuženica njegovom karticom kupila svome sinu velike zvučnike za kompjuter, dok iz iskaza svjedokinje A. V., koji prvostupanjski sud prihvaća kao vjerodostojan, proizlazi da se sjeća kako su jednom išli u H. S. svi četvero (optuženici, ona i suprug optuženice) i optuženičin sin.

 

Nadalje, a glede troška učinjenog 12. prosinca 2008., u pravu je državni odvjetnik kada ističe da obrana optužene S. K. u kojoj tvrdi da se SMS poruka kojom se ona isti dan zahvaljuje optuženiku odnosi na službene mobitele kupljene za po jednu kunu, nije potvrđena niti jednim provedenim dokazom. Naime, svjedokinja I. L., tadašnja ravnateljica … L., jasno iskazuje da optuženica nije imala pravo na službeni mobitel, ali da se sjeća da je nekom iz računovodstva odobrila mobitel koji je od T Mobile-a dobiven za kunu, no ne zna je li to bila optuženica. Jednako tako, iz dopisa oštećene ustanove (od 15. prosinca 2016., listovi 2821 – 2822 spisa) proizlazi da optuženica nije bila ovlašteni korisnik službenog mobitela u … L., no proizlazi i da se u razdoblju od 2007. do 2011. nije vodila valjana evidencija korisnika službenih mobitela ni pojedinih aparata. Točno je da u zbirnoj evidenciji (list 2859 spisa) stoji podatak da je za iznos od 5.384,00 kuna 11. prosinca 2008. kupljeno 11 mobilnih uređaja za … L. uz ulazni račun broj 757 koji nije pronađen u arhivi, međutim bez specifikacije pojedinog uređaja, njegove cijene i dobavljača, kao i podatka kojim djelatnicima su isti dodijeljeni, dok je uz konkretni trošak učinjen u H. S. u iznosu od 2.999,00 kuna dana 12. prosinca 2008. u zbirnom računu … d.o.o. naznačeno da se radi o kupnji tonera i tinte, a ne mobitela. Uostalom, iz sadržaja SMS poruke koju isti dan optuženica šalje optuženom R. P., sadržaja „Mobići su prekrasni, baš sam sretna jedva čekam da dođem doma, hvala ti pusa, bok!“, proizlazi da se ne radi o jednom mobitelu, dok da je riječ o službenom mobitelu, nije jasno zašto bi optuženica vezano uz isti „jedva čekala da dođe doma“ i za mobitel, koji joj je navodno odobren od strane ravnateljice, zahvaljivala optuženom R. P..

 

Kada se, dakle, razmotri da sada pokojni suoptuženi R. P., detaljno i okolnosno iskazujući o događajima, u cijelosti tereti optuženu S. K. istovremeno inkriminirajući sebe, kao i da je njegov konfrontirani iskaz dijelom potkrijepljen iskazom svjedokinje A. V. te sadržajem naprijed citiranih SMS poruka, dok je obrana optužene S. K., kojom ona poriče da je ikada odlazila u kupovinu s optuženikom, opovrgnuta prihvaćenim iskazom svjedokinje A. V., tada se pravilnom i detaljnom analizom izvedene dokazne građe, pogrešnim i, za sada, preuranjenim ukazuje zaključak prvostupanjskog suda da tijekom ovog postupka nema dokaza da bi optuženica počinila terećene joj radnje kako bi … L. izvršio plaćanje poslovnom karticom učinjenih privatnih troškova oboje optuženika. Time je odlučna činjenica za zaključak o izostanku bitnog obilježja optuženici terećenog kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti, pogrešno utvrđena, zbog čega je pobijanu presudu u oslobađajućem dijelu valjalo ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

U ponovljenom će suđenju, prvostupanjski sud izvesti sve već provedene dokaze i nove ukoliko ih ocjeni opravdanima te će ih, nakon temeljite poredbe, valjano analizirati i ocijeniti. Ovo osobito glede ocjene proturječnih dokaza, i analize koje dokaze u odnosu na koje činjenice prihvaća, sve povezano u logičnu cjelinu postojanja motiva i razloga za obavljanje zajedničkih kupnji dvoje djelatnika oštećene ustanove koji, prirodom posla za koji su zaduženi, nisu blisko povezani. Novu odluku prvostupanjski je sud dužan, sukladno članku 459. stavku 5. ZKP/08-I., valjano i temeljito obrazložiti.

 

Stoga je, sve na temelju članka 483. stavka 1. ZKP/08-I, trebalo riješiti kao ad. I izreke ove drugostupanjske odluke.

 

Zagreb, 18. ožujka 2021.

 

Predsjednik vijeća:

                                                                                                                Ranko Marijan, v.r.