- 1 -              I Kž-Us 24/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: I Kž-Us 24/2020-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević Grbić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog B. O. i drugih, zbog kaznenog djela iz čl. 337. st. 1. u vezi čl. 37. Kaznenog zakona i drugih („Narodne novine“ br: 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11 – dalje u tekstu: KZ/97), odlučujući o žalbama optuženog B. O. i optuženog B. M. podnesenim protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 12. prosinca 2019. broj K-Us-13/2019, u sjednici održanoj 18. ožujka 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

 

Žalbe optuženog B. O. i optuženog B. M. odbijaju se kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

              Pobijanom presudom, pod toč. I. izreke, odbijena je optužba protiv opt. D. Z. (ranije K.), zbog kaznenog djela protuzakonitog posredovanja u poticanju iz čl. 343. st. 2. u vezi čl. 27. KZ/97, činjenično i pravno opisanog pod toč 11. presude. Troškovi kaznenog postupka u tom dijelu pali su na teret proračuna, sukladno čl. 149. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 - dalje u tekstu: ZKP/08).

 

              Istovremeno, pod toč. II. izreke, proglašeni su krivima opt. B. O. i opt. B. M. zbog kaznenih djela zlouporabe položaja i ovlasti u poticanju iz čl. 337. st. 1. u vezi čl. 37. KZ/97, opisanih pod toč. 16. presude pa im je, temeljem tog zakonskog propisa, svakom utvrđena kazna zatvora u trajanju od po šest mjeseci i, temeljem čl. 67. st. 1. KZ/97, primijenjena uvjetna osuda, tako da se izrečene kazne neće izvršiti ako oni u roku od tri godine ne počine novo kazneno djelo.

 

              Temeljem čl. 148. st. 1. u vezi čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08, optuženici su obavezani platiti paušalni iznos troškova kaznenog postupka u ukupnom iznosu od po 2.000,00 kn svaki.

 

              Protiv osuđujućeg dijela prvostupanjske presude žale se opt. B. O. i opt. B. M..

 

Opt. B. O. se žali osobno i po svom branitelju S. V., odvjetniku iz O., zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženik oslobodi optužbe.

 

S obzirom da su žalbe ovog optuženika podnesene iz istovjetnih razloga, razmatrane su kao jedinstvena žalba.

 

Opt. B. M. se žali po svom branitelju V. B. iz O. društva B., M. i D. j.t.d. iz Osijeka, zbog povrede kaznenog zakona te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i ovaj optuženik oslobodi optužbe, odnosno da se ta presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Žalbi je priložena preslika izjave I. B. od 14. siječnja 2020. te popis studenata pozvanih na uvid u rezultate pismenog ispita koji se nalazi na listu 229 – 233 spisa.

 

Odgovor na žalbe nije podnesen.

 

Prije održavanja sjednice vijeća spis je, sukladno čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 - dalje u tekstu: ZKP/08-I), dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, te je spis u roku vraćen.

 

Žalbe nisu osnovane.

 

Uvodno treba reći da je ranija osuđujuća presuda protiv ovih optuženika ukinuta rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj I Kž-Us-40/2016 od 2. svibnja 2019. zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te je prvostupanjskom sudu dana uputa da u ponovljenom suđenju pažljivije ispita i ocijeni obranu opt. B. M. prema kojoj je on regularno položio ispit iz predmeta "Međunarodna ekonomija".

 

U ponovljenom suđenju prvostupanjski je sud otklonio nedostatke na koje mu je prethodno ukazano te je sa sigurnošću našao dokazanim da su oba optuženika počinila predmetna kaznena djela na način kako ih tereti optužba.

 

Naime, prvostupanjski sud nalazi nedvojeno dokazanim da su opt. B. O. i opt. B. M. s namjerom potaknuli G. M. da, kao profesor … fakulteta Sveučilišta u …, iskoristi svoj položaj i ovlast te studentu, opt. B. M. upiše prolaznu ocjenu iz predmeta "Međunarodna ekonomija" bez regularnog polaganja ispita i bez obzira na stvarno pokazano znanje, iako je na pismenom dijelu ispita ocijenjen nedovoljnim.

 

Opt. B. O. u žalbi ponavlja svoju obranu da je, doista, intervenirao kod profesora, ali ne u pravcu neregularnog polaganja ispita opt. B. M., već s ciljem da se tom studentu omogući pristup na usmeni dio ispita, neovisno o negativnoj ocjeni na pismenom dijelu. Smatra da sud svoju presudu treba temeljiti na iskazu svjedoka G. M. danom u ovom postupku, a ne na njegovom priznanju koje je kao optuženik dao u postupku donošenja presude Županijskog suda u Osijeku broj K-us-12/2014 od 2. siječnja 2015. na temelju sporazuma stranaka. Također, sugerira se i da, kada bi između optuženika i prof. M. postojao prethodni dogovor, tada bi student, opt. B. M., već na pismenom dijelu ispita bio pozitivno ocijenjen, što nije slučaj.

 

Opt. B. M. tvrdi da sadržaj tajno snimljenih razgovora koji su pribavljeni provođenjem posebnih mjera ne dokazuje navode optužnice, kao niti iskaz svjedoka D. Ć., a da prvostupanjski sud, vadeći pojedine dijelove iz konteksta tih razgovora, donosi pogrešne zaključke. Ponavlja se tvrdnja obrane da je taj optuženik regularno polagao sporni ispit usmeno odgovarajući izvlačenjem kartica u dvorani pred većim brojem studenata kojom prilikom je pokazao zadovoljavajuće znanje. U prilog tome, predlaže ispitati svjedoka I. B. koja je, kao studentica, tome bila nazočna s obzirom da je u isto vrijeme bila pozvana da izvrši uvid u pismeni dio ispita, kako je vidljivo iz popisa studenata na listu 229 - 233 spisa.

 

Suprotno tvrdnjama žalbi, u ponovljenom postupku su s pravom otklonjene obrane optuženika kao neuvjerljive jer su u suprotnosti s drugim izvedenim dokazima.

 

Naime, suštinsko utvrđenje o (ne)regularnosti polaganja ispita od strane opt. B. M. sastoji se u razjašnjavanju okolnosti pod kojima je on, kako tvrdi, polagao usmeni dio ispita, izvlačenjem kartica u dvorani pred većim brojem studenata te je li pritom javno pokazao zadovoljavajuće znanje.

 

Iako prvostupanjski sud u prethodnom suđenju ovaj dio obrane optuženika uopće nije analizirao niti ocijenio, u ponovljenom suđenju, temeljem iskaza svjedoka D. Ć., tadašnjeg asistenta prof. G. M., kao i uvidom u objavljene liste studenata koji su pristupili pismenom dijelu ispita na dan 12. listopada 2010., kao i dovodeći te dokaze u vezu sa sadržajem tajno snimljenih razgovora u kabinetu prof. M. na dan 15. listopada 2010. (redni broj 199), s pravom zaključuje da su sporni dijelovi obrane opt. B. M. neistiniti.

 

Naime, prema iskazu svjedoka D. Ć., usmeni dio ispita iz predmeta "Međunarodna ekonomija" odvijao se u dvorani na način da bi se studentima prethodno podijelila pitanja na koja su pismeno odgovarali, tj., usmeni dio ispita provodio se također na pisani način, što je posebno bio slučaj kada je ispitu pristupio veći broj studenata. Prema objavljenim listama rezultata, opt. B. M. bio je pozvan da izvrši uvid u pismeni dio ispita, a time da, po želji, i usmeno odgovara, 15. listopada 2010. u 12,00 sati zajedno s 27 drugih studenata koji su, kao i on, bili negativno ocijenjeni. Također, iz objavljenih lista rezultata vidljivo je, da je već u 12,15 sati, istog dana, pozvano radi uvida u pismeni dio ispita još 100-tinjak drugih, također negativno ocijenjenih studenata (list 229 – 233 spisa).

 

Kod tolikog broja pozvanih studenata, prvostupanjski sud s pravom zaključuje da se usmeni dio ispita na navedenom ispitnom roku nije odvijao na način kako to opisuje opt. B. M. u svojoj obrani tj. pojedinačnim usmenim izlaganjem na temelju pitanja s kartica, već opet pismenim odgovorima, kako u svom iskazu navodi svjedok D. Ć.. Tom zaključku u prilog govori i sadržaj tajno snimljenog razgovora rednog broja 199 u kabinetu prof. G. M. 15. listopada 2010. u 9,00 sati kada on govori opt. B. M. "... idete na pismeni, jel piše vaše ime tamo u 12 ... dobro idete na pismeni". Pri tome, pokušaj žalbe da taj izričaj svjedoka G. M. pripiše njegovom lapsusu zbog moguće alkoholiziranosti, ostaje bez uspjeha jer je termin "pismeni" dva puta ponovljen i sukladan inače ustanovljenom načinu polaganja usmenog dijela ispita od strane većeg broja studenata.

 

Opt. B. M. sada u žalbi, po prvi puta, nudi iskaz svjedoka I. B. koja, navodno, ima saznanja o tome da je optuženik usmeno odgovarao na način kako to on opisuje. Međutim, tijekom prvostupanjskog suđenja, upitan u više navrata, taj optuženik niti njegov branitelj nisu imali dokaznih prijedloga, a sada se u žalbi ne objašnjava zbog čega ispitivanje spomenutog svjedoka ranije nije predloženo. Osim toga, navedena osoba I. B., prema objavljenim listama, nije bila pozvana u grupi zajedno s opt. B. M., što dodatno umanjuje potrebu za njezinim ispitivanjem o tijeku događaja koji se zbio prije više od deset godina.

 

Zbog navedenog, a uzimajući u obzir kontekst i sadržaj tajno snimljenih razgovora koji se u prvostupanjskoj presudi detaljno reproduciraju, ovaj Vrhovni sud zaključuje da je opt. B. M., iako negativno ocijenjen na pismenom dijelu ispita, bez regularnog polaganja usmenog dijela i bez stvarno pokazanog znanja, neosnovano ocijenjen prolaznom ocjenom iz predmeta "Međunarodna ekonomija" te da su upravo žalitelji potaknuli prof. G. M. da na taj način zlouporabi svoj položaj i ovlast profesora … fakulteta u ….

 

Kod takvog stanja stvari, promašena je tvrdnja obrane, a sada i žalbe opt. B. O., da je njegova intervencija bila upravljena isključivo na omogućavanje usmenog dijela ispita, a ne i njegovog neregularnog polaganja bez pokazanog stvarnog znanja. Iz postojećih dokaza u spisu, posebno Pravilnika o studijima i studiranju na Sveučilištu …, jasno slijedi da je usmeno polaganje ispita ionako svima bilo dopušteno, pa u tom pravcu nije bilo potrebe za dodatnom intervencijom.

 

S druge strane, iz tajno snimljenog telefonskog razgovora između ovog optuženika i prof. G. M. od 10. listopada 2010. (redni broj 180) vidljivo je da taj optuženik urgira i prije polaganja pismenog dijela ispita koji se održao 12. listopada 2010., dakle, kada još nije bilo poznato kako će opt. B. M. biti ocijenjen na pisanom dijelu te hoće li uopće biti potrebe za njegovim usmenim ispitivanjem. Osim toga, znakovita je i SMS poruka od 17. listopada 2010. kojom se opt. B. O. zahvaljuje prof. M., kao i činjenica da se opt. B. M. pri usmenim kontaktima u kabinetu profesora, opetovano poziva na tog optuženika riječima "... B. O. me poslao ... ".

 

Stoga, dakle, govora nema o tome da bi se osuđujuća presuda protiv optuženika zasnivala jedino i isključivo na priznanju opt. G. M. danom u postupku donošenja presude na temelju sporazuma stranaka, već postoje drugi, čvrsti dokazi koji njihovu kriminalnu djelatnost potvrđuju, odnosno dokazi koji njihovu obranu isključuju kao nevjerodostojnu.

 

Budući da se niti ostalim navodima žalbi pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja ne dovodi s uspjehom u sumnju, to je osuđujuća presuda u svemu pravilna i zakonita.

 

Žalbeni osnov povrede kaznenog zakona istaknut u žalbi opt. B. M. nije obrazložen već se izvodi iz, po njemu, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, slijedom čega niti taj žalbeni osnov nije ostvaren.

 

S obzirom da žalbe optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sebi sadrže i žalbu zbog odluke o kazni, to je taj dio prvostupanjske presude ispitan po službenoj dužnosti, sukladno čl. 478. ZKP/08-I.

 

Međutim, sve olakotne okolnosti utvrđene u prvostupanjskoj presudi dostatno su i pravilno cijenjene pa izrečene kazne zatvora u trajanju od šest mjeseci, koje se, uz primjenu uvjetne osude, neće izvršiti ako optuženici u roku od tri godine ne počine novo kazneno djelo, odgovaraju okolnostima konkretnog slučaja te ličnosti samih počinitelja. Zbog toga, i po ocjeni ovog žalbenog suda, blažem kažnjavanju optuženika nema mjesta.

 

Kako time navodi žalbi optuženika nisu osnovani, a ispitivanjem pobijane presude nisu nađene povrede na koje ovaj žalbeni sud, u smislu čl. 476. st. 1. ZKP/08-I, pazi po službenoj dužnosti, trebalo je, temeljem čl. 482. ZKP/08-I, odlučiti kao u izreci ove presude.

 

 

Zagreb, 18. ožujka 2021.

 

Predsjednik vijeća:

                                                                                                                Ranko Marijan, v.r.