R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sucu Dušku Abramoviću, u pravnoj stvari tužiteljice F.
R.-L. pok. V. iz P., OIB: ..., zastupane po punomoćniku S. E., odvjetniku u S., protiv tuženika A. C.
N. (ranije A. N. pok. D.) iz P., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku M. Š., odvjetniku u S., radi utvrđenja prava vlasništva odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, Stalna
služba u Supetru poslovni broj P-5225/15 od 12. studenog 2020., 18. ožujka 2021.,

r i j e š i o j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu,
Stalna služba u Supetru poslovni broj P-5225/15 od 12. studenog 2020.

Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem u točki I izreke odbijen je prijedlog tuženika za ponavljanje
pravomoćno dovršenog postupka u ovoj pravnoj stvari, dok je točkom II izreke naloženo
tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak povodom prijedloga za ponavljanje postupka u
iznosu od 625,00 kn.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl.

353.st. 1. u vezi čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92,
112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19;
dalje ZPP) s prijedlogom da se rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan
postupak.

Tužiteljica je odgovorila na žalbu tuženika, sve žalbene navode smatra neosnovanima
te predlaže da se žalba odbije i rješenje suda prvog stupnja potvrdi, uz naknadu troška
odgovora na žalbu.

Žalba nije osnovana.

2 Poslovni broj Gž-360/2021-2

Donoseći pobijano rješenje prvostupanjski sud utvrđuje da je presudom tog suda broj
P-5225/15 od 19. listopada 2015. prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice na utvrđenje da je
vlasnica nekretnine kč.zem. ... k.o. P., da je povodom žalbe tuženika presudom
Županijskog suda u Splitu broj Gž-199/16 od 25. svibnja 2017. potvrđena citirana
prvostupanjska presuda, da je povodom revizije tuženika Vrhovni sud Republike Hrvatske
rješenjem broj Rev-2461/2017-3 od 5. lipnja 2019. reviziju tuženika odbacio kao nedopuštenu
protiv citirane drugostupanjske presude, da je tuženik nakon toga 11. rujna 2020. podnio
prijedlog za ponavljanje pravomoćno završenog postupka koji temelji na odredbi čl. 421. st.

1.t.10. ZPP, te navodi da je početkom rujna 2020. godine sreo svog dugogodišnjeg znanca
F. M. iz D., da je u razgovoru s njime spomenuo mu da je nedavno izgubio predmetnu parnicu

u odnosu na č.zem. ... k.o. P. zvanu „L. B.“, da mu je znanac naveo vrlo uvjerljive sasvim druge okolnosti koje se tiču posjedovanja te nekretnine, a što da „baca sasvim novo svjetlo na predmet spora“.

Prvostupanjski sud je ocijenio da je tuženik imao mogućnost predložiti saslušanje
svjedoka u prvostupanjskom postupku do zaključenja glavne rasprave, da tuženik tijekom
postupka nije predložio saslušanje niti jednog svjedoka, pa ni F. M. kojeg spominje
u prijedlogu za ponavljanje postupka.

Uz to je ocijenio neuvjerljivima navode iz prijedloga za ponavljanje postupka da je
tuženik susreo F. M. iz D. kao i da mu je isti u vođenom razgovoru naveo
svoja saznanja o posjedovanju predmetne nekretnine koja tuženiku nisu bila poznata.

Cijeneći da je u provedenom postupku tužiteljica saslušanjem svjedoka te drugim
dokazima dokazala da je stekla pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini, da je istu
nekretninu otac tuženika prodao predniku tužiteljice sud je ocijenio da saslušanjem
novopredloženog svjedoka za tuženika ne bi bila donesena povoljnija presuda.

Zbog tih razloga je prijedlog tuženika za ponavljanje postupka odbio kao neosnovan
dok je o naknadi parničnog troška u povodu prijedloga za ponavljanje postupka odlučio
primjenom odredbi čl. 154. i 155. ZPP-a.

Tuženik u žalbi osporavajući pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja navodi da je
sud na okolnost da bez svoje krivnje nije mogao u pravomoćno završenom postupku
predložiti saslušanje navedenog svjedoka nije proveo ni dokaz njegovim saslušanjem kao
stranke u postupku, a da je to učinio da bi utvrdio da je on (tuženik) rođen 1948., da je više od
polovice svog života živio izvan Republike Hrvatske, da upravo i obzirom na ovu okolnost
nije bio u mogućnosti „pravodobno reagirati vezano za predmet spora“ a što da je sve
rezultiralo činjenicom da je izgubio kontakte s mještanima P. zbog čega da saslušanje
spomenutog svjedoka nije mogao ranije predložiti.

Prema odredbi čl. 421. st. 1. t. 10. ZPP-a postupak koji je odlukom suda pravomoćno
završen može se na prijedlog stranke ponoviti ako stranka sazna za nove činjenice ili nađe ili
stekne mogućnost da upotrijebi nove dokaze na temelju kojih je za stranku mogla biti
donesena povoljnija odluka da su te činjenice ili dokazi bili upotrijebljeni u prijašnjem
postupku.

Prema odredbi čl. 422. st. 2. ZPP-a iz razloga navedenih u čl. 421 st. 1. t. 1.,7.8,9.i 10.
te st. 3. ZPP-a ponavljanje postupka može se dopustiti samo ako stranka bez svoje krivnje nije
mogla te razloge iznijeti prije nego što je prijašnji postupak završen pravomoćnom sudskom
odlukom.

3 Poslovni broj Gž-360/2021-2

Novelom ZPP-a iz 2003. isključena je mogućnost iznošenja novih činjenica i novih
dokaza u žalbenom postupku (čl. 352. čl. 1. ZPP-a) što znači da su nove činjenice zbog kojih
se može tražiti ponavljanje postupka samo one koje su mogle nastati do zaključenja glavne
rasprave jer su samo one mogle biti iznesene u prijašnjem postupku. Određeni razlozi mogu
poslužiti kao osnova za traženje ponavljanja postupka samo ako ih predlagatelj bez svoje
krivnje nije mogao iznijeti prije nego što je prijašnji postupak završen pravomoćnom odlukom
u smislu odredbe čl. 422. st. 2. ZPP-a.

Sukladno citiranim zakonskim odredbama prvi uvjet da bi stranka uspješno mogla
tražiti ponavljanje postupka iz zakonske osnove čl. 421. st. 1. t. 10. ZPP-a je da nije kriva za
propuštanje iznošenja novih činjenica i novih dokaza u prijašnjem postupku.

Tuženik, prema stanju u spisu ove okolnosti tek i po prvi puta navodi u žalbi, kada
obrazlaže da je rođen 1948., da je dugo vremena izbivao iz Republike Hrvatske, te da iz tih
razloga bez svoje krivnje nije mogao predložiti saslušanje svjedoka F. M.. Sve ove
okolnosti tuženik u prijedlogu za ponavljanje postupka uopće nije naveo, pa je u takvim
okolnostima prvostupanjski sud pravilno na temelju navode iz prijedloga za ponavljanje
postupka pravilno zaključio da tuženik ničim nije dokazao da bez svoje krivnje saslušanje
navedenog svjedoka nije mogao predložiti u tijeku pravomoćno završenog postupka.

Zbog toga, žalbeni navodi tuženika o suprotnom nisu osnovani, budući da je
prvostupanjski sud pravilno u primjeni odredbe čl. 422. st. 2. ZPP-a odbio prijedlog za
ponavljanje postupka.

Pravilna je i zakonita odluka o naknadi troškova postupka povodom prijedloga za ponavljanje postupka.

Zbog tih razloga žalbu tuženika trebalo je odbiti kao neosnovanu, te primjenom
odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Rijeci 18. ožujka 2021.

Sudac

Duško Abramović