Poslovni broj: … P-…/…-…

1

 

 

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Općinski sud u Virovitici, po sutkinji Anneliese Janeš-Mihoković, u pravnoj stvari tužitelja R. V. iz S., S. R. …, OIB: …, zastupanog po punomoćnicima ZOU V. & R. & C. C. iz V., Trg bana J. J. …, protiv tužene R. A. d.d. Z., M. cesta …, OIB: …, zastupane po punomoćnicima Odvjetničkog ureda I. iz Z., S. trg … radi isplate, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave, u prisutnosti punomoćnika stranaka, …. ožujka ....

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Nalaže se tuženiku R. A. d.d., Z., M. cesta …, OIB: … isplatiti R. V. iz S., S. R. …, … iznos od ukupno 5.686,91 kuna, zajedno sa zateznim kamatama, tekućim i to:

na iznos od 34,33 kuna počam od 01. prosinca 2007. godine pa do isplate

na iznos od 34,15 kuna počam od 01. siječnja 2008. godine pa do isplate

na iznos od 34,77 kuna počam od 01. veljače 2008. godine pa do isplate

na iznos od 35,11 kuna počam od 01. ožujka 2008. godine pa do isplate

na iznos od 35,70 kuna počam od 01. travnja 2008. godine pa do isplate

na iznos od 34,82 kuna počam od 01. svibnja 2008. godine pa do isplate

na iznos od 52,11 kuna počam od 01. lipnja 2008. godine pa do isplate

na iznos od 52,76 kuna počam od 01. srpnja 2008. godine pa do isplate

na iznos od 51,81 kuna počam od 01. kolovoza 2008. godine pa do isplate

na iznos od 51,85 kuna počam od 01. rujna 2008. godine pa do isplate

na iznos od 52,42 kuna počam od 01. listopada 2008. godine pa do isplate

na iznos od 56,68 kuna počam od 01. studenog 2008. godine pa do isplate

na iznos od 53,83 kuna počam od 01. prosinca 2008. godine pa do isplate

na iznos od 57,46 kuna počam od 01. siječnja 2009. godine pa do isplate

na iznos od 58,02 kuna počam od 01. veljače 2009. godine pa do isplate

na iznos od 58,27 kuna počam od 01. ožujka 2009. godine pa do isplate

na iznos od 87,99 kuna počam od 01. travnja 2009. godine pa do isplate

na iznos od 88,19 kuna počam od 01. svibnja 2009. godine pa do isplate

na iznos od 86,56 kuna počam od 01. lipnja 2009. godine pa do isplate

na iznos od 85,37 kuna počam od 01 srpnja 2009. godine pa do isplate

na iznos od 85,69 kuna počam od 01. kolovoza 2009. godine pa do isplate

na iznos od 86,32 kuna počam od 01. rujna 2009. godine pa do isplate

na iznos od 86,26 kuna počam od 01. listopada 2009. godine pa do isplate

na iznos od 85,62 kuna počam od 01. studenog 2009. godine pa do isplate

na iznos od 86,82 kuna počam od 01. prosinca 2009. godine pa do isplate

na iznos od 87,78 kuna počam od 01. siječnja 2010. godine pa do isplate

na iznos od 89,15 kuna počam od 01. veljače 2010. godine pa do isplate

na iznos od 88,83 kuna počam od 01. ožujka 2010. godine pa do isplate

na iznos od 90,68 kuna počam od 01. travnja 2010. godine pa do isplate

na iznos od 90,33 kuna počam od 01. svibnja 2010. godine pa do isplate

na iznos od 91,02 kuna počam od 01. lipnja 2010. godine pa do isplate

na iznos od 96,95 kuna počam od 01. srpnja 2010. godine pa do isplate

na iznos od 95,73 kuna počam od 01. kolovoza 2010. godine pa do isplate

na iznos od 99,45 kuna počam od 01. rujna 2010. godine pa do isplate

na iznos od 98,17 kuna počam od 01. listopada 2010. godine pa do isplate

na iznos od 96,09 kuna počam od 01. studenog 2010. godine pa do isplate

na iznos od 100,47 kuna počam od 01. prosinca 2010. godine pa do isplate

na iznos od 106,03 kuna počam od 01. siječnja 2011. godine pa do isplate

na iznos od 102,09 kuna počam od 01. veljače 2011. godine pa do isplate

na iznos od 103,47 kuna počam od 01. ožujka 2011. godine pa do isplate

na iznos od 101,71 kuna počam od 01. travnja 2011. godine pa do isplate

na iznos od 102,03 kuna počam od 01. svibnja 2011. godine pa do isplate

na iznos od 109,49 kuna počam od 01. lipnja 2011. godine pa do isplate

na iznos od 110,21 kuna počam od 01. srpnja 2011. godine pa do isplate

na iznos od 111,49 kuna počam od 01. kolovoza 2011. godine pa do isplate

na iznos od 108,43 kuna počam od 01. rujna 2011. godine pa do isplate

na iznos od 105,07 kuna počam od 01. listopada 2011. godine pa do isplate

na iznos od 92,48 kuna počam od 01. studenog 2011. godine pa do isplate

na iznos od 92,25 kuna počam od 01. prosinca 2011. godine pa do isplate

na iznos od 93,67 kuna počam od 01. siječnja 2012. godine pa do isplate

na iznos od 94,90 kuna počam od 01. veljače 2012. godine pa do isplate

na iznos od 95,06 kuna počam od 01. ožujka 2012. godine pa do isplate

na iznos od 94,21 kuna počam od 01. travnja 2012. godine pa do isplate

na iznos od 94,79 kuna počam od 01. svibnja 2012. godine pa do isplate

na iznos od 95,18 kuna počam od 01. lipnja 2012. godine pa do isplate

na iznos od 94,52 kuna počam od 01. srpnja 2012. godine pa do isplate

na iznos od 64,69 kuna počam od 01. kolovoza 2012. godine pa do isplate

na iznos od 94,19 kuna počam od 01. rujna 2012. godine pa do isplate

na iznos od 93,12 kuna počam od 01. listopada 2012. godine pa do isplate

na iznos od 94,27 kuna počam od 01. studenog 2012. godine pa do isplate

na iznos od 94,81 kuna počam od 01. prosinca 2012. godine pa do isplate

na iznos od 94,43 kuna počam od 01. siječnja 2013. godine pa do isplate

na iznos od 92,27 kuna počam od 01. veljače 2013. godine pa do isplate

na iznos od 94,11 kuna počam od 01. ožujka 2013. godine pa do isplate

na iznos od 94,27 kuna počam od 01. travnja 2013. godine pa do isplate

na iznos od 93,55 kuna počam od 01. svibnja 2013. godine pa do isplate

na iznos od 91,31 kuna počam od 01. lipnja 2013. godine pa do isplate

na iznos od 91,26 kuna počam od 01. srpnja 2013. godine pa do isplate

 

sve po kamatnoj stopi koja je do 31. prosinca 2007. propisana čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, te nadalje od 1. siječnja 2008. po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno koja je do 31. srpnja 2015. određena, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te nadalje, od 1. kolovoza 2015. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

 

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 6.800,00 kuna zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 17. ožujka 2021. kao dana presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

 

Obrazloženje

 

              Tužitelj R. V. je protiv tuženika R. A. d.d. podnio tužbu ... lipnja ... navodeći da je sa tuženikom 13. lipnja 2006. zaključio Ugovor o kreditu broj 538-50-3522077 (dalje: Ugovor) prema kojem je tuženik kao kreditor, tužitelju kao korisniku, odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 19.805,92 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora za CHF na dan korištenja kredita, uz rok vraćanja od 84 mjeseca (7 godina), koji kredit je otplaćen u cijelosti tuženiku uz otplatu u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 281,80 CHF. Navodi da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je na dan sklapanja Ugovora iznosila 5,20 % godišnje, i da je ista za vrijeme trajanja otplate kredita više puta mijenjana na njegovu štetu, a sve to sukladno odredbi Ugovora koja je utvrđena nepoštenom i ništetnom, pozivajući se pri tom na pravomoćnu presudu Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-…/…-… od .... lipnja ..., odluku Vrhovnog suda RH poslovni broj Revt-…/…-… od ... travnja 2015., odluku Ustavnog suda U-III-…/… i rješenje U-I-…/… i odluku Visokog trgovačkog suda od ... lipnja ... posl.br. Pž-…/… kojom je, pored ostaloga, utvrđeno da su nepoštene i ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF.

 

              Valja napomenuti da se tužitelj u tužbi poziva na presudu Visokog trgovačkog suda RH (dalje: VTSRH) broj Pž-…/…-… od ... lipnja ... kojom je utvrđeno kako je, između ostalih i tuženik u razdoblju od ... rujna ... do ... prosinca ..., a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu obvezu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koje je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Tužitelj se poziva i na presudu VTSRH broj Pž-…/…-… od ... lipnja .... kojom je u točci 1. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-…/… od ... srpnja 2013. u dijelu točke 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke kojom se utvrđuje da je, između ostalih, i tuženik u razdoblju od ... siječnja ... do ... prosinca ... povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju, i to na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kao i Zakona o obveznim odnosima.

             

              I na kraju tužitelj navodi da je tuženik, imajući u vidu pravomoćnu presudu VTSRH kojom je utvrđena ništetnost ugovorne odredbe o promjenjivosti kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom banke za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju između ... rujna ... i ... prosinca ..., kao što su nepoštenim određene i odredbe o ugovaranju valutne klauzule, sukladno odredbama članka 323. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO), dužan vratiti sve što je primio na temelju takvih odredbi Ugovora, sve to u svezi s člankom 1111., čl. 1115. i čl. 1046. ZOO, pri čemu valja istaknuti da je tužitelj, nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja po stalnom sudskom vještaku S. P., u podnesku zaprimljenog na sudu ... listopada ... (str. 227-229) precizirao tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka, pa slijedom toga predlaže da sud u cijelosti usvoji takav tužbeni zahtjev, pobliže naveden u točci I. izreke presude.

 

              Naime, radi se o konačno preciziranom tužbenom zahtjevu, i to nakon što je proveden dokaz financijsko-knjigovodstveno vještačenje, što ovaj sud ne smatra djelomičnim povlačenjem tužbenog zahtjeva, jer je tužitelj samo uredio tj. precizirao tužbeni zahtjev po provedenom vještačenju sukladno nalazu i mišljenju vještaka, a koji je dokaz proveden i po prijedlogu tužitelja u tužbi i tijekom postupka kako bi se u konačnosti utvrdila visina tužbenog zahtjeva.

 

              U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava tužbeni zahtjev tužitelja za kojeg predlaže da ga sud odbije, istaknuvši prije svega prigovor mjesne nenadležnosti, te zatim i  prigovor zastare novčanog potraživanja tužitelja.

 

              Tuženik, pored ostaloga, navodi da je tužitelj, sklapajući Ugovor o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi, unaprijed dao suglasnost da se kamatna stopa tijekom otplate kredita promijeni, pa da je stoga trebao očekivati da će se kamatna stopa u jednom trenutku promijeniti, što se je u konkretnom slučaju i dogodilo, i to u skladu sa tržišnim parametrima čija promjena ne ovisi o volji jedne ugovorne strane (npr. LIBOR, premija na kreditni rizik RH i slični parametri).

 

              Prije svega valja napomenuti da ovaj sud, postupajući prema uputi Županijskog suda u Š. poslovni broj Gž-…/…-… od ... listopada ... (str. 82-83), odlučujući o prigovoru mjesne nenadležnosti ovoga suda, nije prihvatio taj prigovor i to iz razloga što u konkretnom slučaju odredba o ugovorenoj mjesnoj nadležnosti predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu s obzirom da se radi o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je sročena od strane tuženika sa svrhom da je za sve sporove iz Ugovora nadležan prvostupanjski sud sjedišta tuženikove podružnice, te time ostvari pogodnosti i bitno smanjene troškove. S druge srane, uzimajući u obzir i udaljenost između mjesta prebivališta tužitelja do Općinskog građanskog suda u Z., čija je nadležnost ugovorena ista bi kod tužitelja izazvala znatnije troškove dolaska na sud, kao i dodatno vrijeme, a time i znatnu neravnotežu u pravima i obvezama.

 

Dakle, među strankama nisu sporne sljedeće činjenice:

 

-          da su ... lipnja ... zaključili Ugovor o kreditu za kupnju novih vozila OPEL broj 538-50-3522077 na iznos kunske protuvrijednosti od 19.805,92 CHF, uz ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu  koja je u trenutku ugovaranja iznosila 5,20% godišnje, uz ugovoreni anuitet iznosa od 281,80 CHF mjesečno obračunatoj po srednjem tečaju kreditora važećem za CHF na dan plaćanja,

-          da je srednji tečaj na dan ... lipnja ... prema tečajnoj listi tuženika iznosio 1 CHF – 4,667920 HRK, u kunama 1.315,42 kuna,

-          da je riječ o namjenskom kreditu za kupnju novih vozila OPEL,

-          da je tužitelj u cijelosti otplatio kredit do dana ... lipnja ...,

-          da je za vrijeme otplate kredita kamatna stopa više puta mijenjana,

-          i da je tužitelj preplatio iznos od 19.753,34 kune, od čega se na valutnu razliku odnosi iznos od 14.066,43 kune, a iznos od 5.686,91 kunu odnosi se na razliku po  promjeni kamatne stope tijekom otplatnog perioda.

 

Sporno je da li tužitelj ima osnovu za zahtjev za isplatu više plaćenih iznosa zbog promijenjene kamatne stope i tečaja CHF za vrijeme otplate kredita u utuženom iznosu, preciziranog u podnesku od 6. listopada 2020., temeljem ništetnih odredbi Ugovora koje se odnose na ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF i ugovorenu kamatnu stopu koja je promjenjiva ovisno o odluci tuženika kao banke, i u dijelu u kojem je ugovorena promjena iznosa anuiteta u slučaju promjene kamatne stope i promjene tečaja CHF, i da li je istaknuti prigovor zastare osnovan.

 

Sporno je i to da li se na konkretan  spor mogu primjenjivati utvrđenja iz pravomoćno okončanog postupka za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača, kojima je utvrđeno da je, između ostalog i tuženik, u Ugovorima o kreditu koristio nepoštene i ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica obveze CHF.

 

Nadalje, odlučujući prije svega o istaknutom prigovoru zastare, sud je taj prigovor ocijenio neosnovanim imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o tražbini iz restitucijskog zahtjeva za dano u izvršenju ništetnih ugovornih odredbi, u kojem slučaju se na zastaru te tražbine primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina iz odr. čl. 225. ZOO. Sud je prigovor ocijenio neosnovanim iz razloga jer je podnošenjem kolektivne tužbe u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu broj 26.P-.../… od ... travnja ... temeljem čl. 241. ZOO ukinuta zastara predmetne tražbine i rokovi zastare stoga ponovno počinju teći od trenutka pravomoćnosti sudske odluke u tom predmetu danom donošenja odluke VTSRH broj Pž-…/…-… od ... lipnja ... u odnosu na promjenjivu kamatu koja je utvrđena ništetnom, te danom donošenja odluke VTSRH broj Pž-…/…-… od .... lipnja ... u odnosu na valutnu klauzulu vezanu za CHF, a koji rok u konkretnom predmetu nije protekao. Naime, radi se o općem zastarnom roku iz čl. 225. ZOO u kojem zastarijevaju tražbine restitucijskog zahtjeva temeljene na odredbama stjecanja bez osnove, pa iz tog razloga prigovor zastare nije osnovan imajući u vidu da je tužba u ovom predmetu podnesena ... lipnja ...

 

Dakle, prema pravnom shvaćanju ovog suda, a tako i Vrhovnog suda RH u Rev-…/…-… od ... ožujka ..., pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, dolazi do prekida zastare u smislu odr. čl. 241. ZOO, što znači da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva potrošača počinje teći iz početka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene povodom te tužbe, s tim da nije sporno da je navedeni spor pred Trgovačkim sudom u Z. pokrenut tužbom podnesenom ... travnja ...., i da je u tom postupku prvostupanjska presuda postala pravomoćna ... lipnja ... Dakle, u skladu s navedenim, ... travnja ... nastupio je prekid zastare za sve one restitucijske tražbine potrošača koje do tog trenutka nisu zastarjele primjenom općeg roga zastare od 5 godina, te je zastara počela ponovno teći od ... lipnja ...

 

Sud je izveo dokaz uvidom u Ugovor o kreditu (str. 4-7), u punomoć (str. 8-9), u otplatni plan (str. 10-13), u dopis tužitelja od ... lipnja ... (str. 14), u opće uvjete poslovanja sa stanovništvom (str. 25-31), u pravilnik o obračunu kamata i naknada (str. 32-67), u odluku Županijskog suda u Š. Gž-…/…-… od ... listopada ... (str. 82-83), u dopis o pregledu promjena kamatne stope od 16. srpnja 2019. (str. 88), u otplatni plan (str. 89-92), u prijepis knjigovodstvene kartice na dan 16. srpnja 2019. (str. 93-97), u sudsku praksu (str. 99-171), u izvadak iz sudskog registra (str. 178-192), u promotivne uvjete za odobravanje kredita građanima za kupnju novog i rabljenog automobila u periodu od 24.3.2006. do 30.06.2006. u suradnji s ovlaštenim prodavateljima (str. 195-198), te dokaz financijsko-knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku S. P. (str. 206-221), te

 

Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, temeljem odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. i 25/13., , 89/14. i 70/19., dalje u tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

 

U provedenom postupku sud prvog stupnja je utvrdio sljedeće činjenice:

 

              - da su stranke, i to tužitelj kao korisnik kredita, a tuženik kao kreditor, 13. lipnja 2006. zaključili Ugovor o kreditu za kupnju novih vozila OPEL broj 538-50-3522077,

- da je navedenim ugovorom tužitelju odobren i isplaćen kredit u kunskoj protuvrijednosti od 19.805,92 CHF, te da se je tužitelj obvezao vršiti njegovu otplatu u mjesečnim anuitetima izraženim u kunskoj protuvrijednosti CHF prema srednjem tečaju banke za CHF u iznosu od 281,80 CHF,

- da je navedenim Ugovorom ugovorena redovna kamata kao promjenjiva, koja je u vrijeme sklapanja ugovora iznosila 5,20 % godišnje, te da je ugovoreno da tužitelj (korisnik) prihvaća sve naknadne izmjene kamatne stope sukladno izmjenama i dopunama odluke o kamatnim stopama Banke,

- da je tužitelj u potpunosti otplatio navedeni kredit do ... lipnja ...,

- da je tužitelj po navedenom ugovoru o kreditu preplatio iznos od 19.753,34 kune, od čega se na valutnu razliku odnosi iznos od 14.066,43 kune, a iznos od 5.686,91 kunu odnosi na razliku po promjeni kamatne stope tijekom otplatnog perioda, a kako to proizlazi nalaza i mišljenja sudskog vještaka S. P. (str. 206-221),

- da je u kolektivnom sporu pokrenutom od strane Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača protiv više poslovnih banaka (i ovdje tuženika) pravomoćnom presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-…/… od ... lipnja ..., te presudom poslovni broj Pž-…/… od ... lipnja ... utvrđeno nesavjesno postupanje banaka kroz ugovaranje rizičnih kredita u valuti CHF s promjenjivom kamatnom stopom odnosno korištenje nepoštenih i ništetnih ugovornih odredaba o promjenjivosti stope ugovorne kamate i o valutnoj klauzuli.

 

Valja napomenuti i to da je nesporno da je ovoj parnici prethodila parnica u kolektivnom sporu vođena u skladu s odredbama članka 131. do članka 141.b Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 125/07, dalje u tekstu: ZZP/07). Dakle, predmetna parnica je pokrenuta u skladu s odredbom članka 140. toga zakona (odnosno čl.120. sada važećeg Zakona o zaštiti potrošača – NN broj 41/14, 110/15 – dalje: ZZP/14), prema kojoj odredbi pokretanje ili vođenje postupka za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača ne sprječava pojedinog potrošača da pokrene pred nadležnim sudom postupak za nadoknadu štete protiv osobe koja joj je nedopuštenim postupanjem prouzročila štetu, da pred sudom pokrene postupak za poništenje ili utvrđenje ništetnosti ugovora koji je sklopljen pod utjecajem nedopuštenog postupanja, odnosno da pred sudom pokrene bilo koji drugi postupak kojim će zahtijevati ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila sadržanih u tom ili drugim Zakonima.

 

Tužitelj u predmetnoj parnici traži povrat danog u izvršenju ništetnog ugovora, a što mu pripada temeljem odredbe članka 323. stavka 1. ZOO/05. S obzirom da predmetnu parnicu pokreće pojedini potrošač u smislu naprijed navedene odredbe članka 140. ZZP/07 (članka 120. ZZP/14) nakon prethodno pravomoćno okončanog kolektivnog spora za zaštitu interesa i prava potrošača, u predmetnoj parnici tužitelj je, u skladu s odredbom članka 502.c ZPP-a, ovlašten pozvati se na pravno utvrđenje suda iz navedenog kolektivnog spora, kao što je i sud u predmetnoj parnici, u skladu sa odredbom članka 138.a ZZP/07 (članka 118. ZZP/14), vezan tim pravnim utvrđenjem iz pravomoćne presude kojom je u kolektivnom sporu utvrđena povreda prava i interesa potrošača.

 

Iako se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj, odnosno apstraktnoj razini, s obzirom da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete, ovaj sud nalazi da ponovno provođenje dokaznog postupka u tom smjeru, nesvrsishodno, neekonomično i previše tegobno za potrošača. (istovjetno stajalištu i Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci Rev-…/… od ... ožujka ...).

 

Kako se i na ovaj postupak primjenjuju pravna utvrđenja iz kolektivnog spora, sud nalazi da su predmetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i o promjenjivosti stope redovne kamate sadržane u konkretnom Ugovoru o kreditu, nepoštene ugovorne odredbe, i to u smislu odredbe članka 87. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03, ZZP/03) važećeg u vrijeme zaključenja ugovora, jer se radilo o nerazumljivim odredbama iz kojih nisu bili jasno vidljivi parametri za promjenu stope odlukom tuženika, niti povećani rizici kojima su zbog promjene tečaja bili izloženi ugovaratelji kredita u CHF, jer se je radilo o odredbama unaprijed formuliranog ugovora sačinjenog po tuženiku, i jer se o tim odredbama nije pregovaralo. 

 

S obzirom da je tuženik tijekom ugovornog razdoblja obračunavao i naplaćivao od tužitelja ugovornu kamatu temeljem navedene ništetne ugovorne odredbe – tj. prema stopi povećanoj svojom jednostranom odlukom, i da je dospjele anuitete obračunavao temeljem ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, to tužitelju pripada pravo od tuženika zahtijevati povrat preplaćenog iznosa, sve to temeljem već naprijed citirane odredbe čl. 323. st. 1. ZOO/05. 

 

Visinu preplaćenog iznosa sud je utvrdio na temelju nalaza i mišljenja financijsko- knjigovodstvenog vještaka S. P. (str. 206-221), koji je prema ocjeni suda stručan, jasan i detaljno obrazložen, pa ga iz tog razloga u cijelosti i prihvaća, a riječ je o potraživanju iznosa od 5.686,91 kuna koji se odnosi na razliku po promjeni kamatne stope tijekom  otplatnog perioda koji iznos sukladno tom nalazu i mišljenju i potražuje tužitelj u ovoj parnici.

 

Na dosuđeni iznos tužitelju pripada i zakonska zatezna kamata, pobliže navedena u točci I. izreke, sukladno odr. čl. 29. st. 2. ZOO.

 

Iz navedenih razloga presuđeno je kao u točci I. izreke.

 

Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. ZPP jer je tužitelj u cijelosti uspio u ovoj parnici, a trošak tužitelja u iznosu od 6.800,00 kuna odnosi se na nagradu punomoćnika tužitelja za sastavljanje tužbe u iznosu od 1.000,00 kuna, žalbe na rješenje u iznosu od 1.000,00 kuna, podnesaka od 22. listopada 2019. i 5. listopada 2020. za svaki u iznosu od 1.000,00 kuna, za zastupanje tužitelja na raspravama 13. studenoga 2019. i 17. ožujka 2021. za svako u iznosu od 1.000,00 kuna, na PDV od 25% godišnje u iznosu od 1.500,00 kuna, a sve to prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15: dalje – OT), zatim na trošak vještačenja u iznosu od 1.200,00 kuna i na sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 400,00 kuna i na presudu u iznosu od 200,00 kuna. Na dosuđeni parnični trošak tužiteljica ima pravo i na zakonsku zateznu kamatu propisanu odr. čl. 29. st. 2. ZOO koja teče od 17. ožujka 2021., kao dana donošenja ove presude. Radi navedenog o troškovima ovog postupka odlučeno je kao u točci II. izreke.

 

U V. ... ožujka ...

 

Sutkinja:

 

Anneliese Janeš-Mihoković

 

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismeno, u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje viši nadležni sud.

 

Dostaviti:

1. OD V. & R. & C. C., V., Trg J. J. …
2. OU I., Z., S. trg …