- 1 -              Revd 656/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 656/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović - Ivanišević predsjednice vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja F. V. iz D., OIB: …, zastupanog po punomoćniku L. V., odvjetniku u R. protiv tuženice Općine B., OIB: …, koju zastupa punomoćnik V. K., odvjetnik u Odvjetničkom društvu K. i p., R., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-1951/2020-2 1. listopada 2020., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pn-475/2019-13 od 29. lipnja 2020., na sjednici održanoj 17. ožujka 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje.

 

 

Obrazloženje

 

Tužitelj je prijedlogom za dopuštenje revizije predložio Vrhovnom sudu Republike Hrvatske dopustiti reviziju protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-1951/2020-2 1. listopada 2020., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog  suda u Rijeci, poslovni broj Pn-475/2019-13 od 29. lipnja 2020., zbog četiri pitanja koja smatra važnima za odluku u sporu te za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.

 

Na prijedlog tuženica nije odgovorila.

 

Prijedlog nije dopušten.

 

Postupajući po odredbi čl. 387. st. 1. i 5. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da naznačena pitanja u prijedlogu nisu važna pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.

 

Naime, u prijedlogu tužitelj ističe pitanja koja glase:

 

„Ima li vlasnik nekretnine pravo na naknadu štete koje je nastalo uznemiravanjem u posjedovanju njegove nekretnine od strane nepoštenog posjednika ili uznemiravatelja, neovisno o tome da li je onemogućen u davanju u zakup predmetne nekretnine ili je dovoljno daje samo onemogućen ili uznemiravan u posjedovanju iste?

 

Ima 1i vlasnik nekretnine pravo na naknadu štete u vidu izgubljene zakupnine prema članku 1020. Zakona o obveznim odnosima i/ili prema članku 165. i 167. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, ako ,,zemljište u času uznemiravanja koje je kao protupravno utvrđeno pravomoćnom presudom suda uklanjanjem stupića i ograde i uklanjanjem betonskog zidića nije bila terasa, niti je tu svrhu izgubilo utvrđenim činom smetanja“, ali se je moglo koristiti kao terasa ako bi se postavili stolovi i stolice?

 

Ima 1i vlasnik nekretnine pravo na naknadu štete u vidu izgubljene zakupnine koje je nastalo uznemiravanjem u posjedovanju njegove nekretnine od strane nepoštenog posjednika ili uznemiravatelja u slučaju kada uznemiravatelj koji je javnopravno tijelo po naknadnom zahtjevu treće osobe za razdoblje za koje se ne potražuje naknada štete donese odluku kojom odbija zahtjev treće osobe za postavljanje stolova i stolica na osnovi sklopljenog ugovora o zakupu?

 

Da 1i je odluka tuženika o neizdavanju suglasnosti za postavljanje terase koji je javnopravno tijelo na zemljištu u vlasništvu fizičke osobe sa kojim je u sporu pretpostavka za naknadu štete ili se naknada ćete moje ostvariti neovisno o tome što tuženik kao javnopravno tijelo nije dao suglasnost?“

 

Kao razlog važnosti navedenih pitanja predlagatelj ukazuje na shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 26. listopada 2009. i 11. studenoga 2013. te na odluke drugih drugostupanjskih sudova u kojima su, prema mišljenju predlagatelja, zauzeti suprotni stavovi od onog zauzetog u pobijanoj odluci (presuda Županijskog suda u Šibeniku, Gž-216/2017 od 27. rujna 2017. te presuda Županijskog suda u Splitu, Gž-1972/19 od 6. svibnja 2020.).

 

Prvo postavljeno pitanje tužitelja usmjereno je na preispitivanje pretpostavki za naknadu štete koju u konkretnom slučaju potražuje tužitelj, dok je pravno shvaćanje revizijskog suda na koje ukazuje kao razlog važnosti zauzeto u primjeni odredbi čl. 164. i 165. Zakona o vlasništvu i drugim  stvarnim pravima i odnosi se na situacije kada je određena stvar još uvijek u nepromijenjenom obliku (očuvanog identiteta) u posjedu nevlasnika pa je nepošteni posjednik dužan isplatiti koristi od uporabe tuđe stvari pa se ne radi o činjenično i pravno podudarnim situacijama. Također, odluke drugostupanjskih sudova na koje ukazuje tužitelj također se ne odnose na isplatu naknade štete. Stoga tužitelj nije izložio valjane razloge važnosti navedenog pitanja.

 

Pri tome se još napominje da su postavljena pitanja 2. - 4. u prijedlogu nisu važna pravna pitanja u smislu navedene odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP iz razloga što su usko vezana uz utvrđene okolnosti ovog konkretnog slučaja i njima se preispituje pravilnost primjene materijalnog prava upravo u tom konkretnom slučaju, što predlagatelj opširno obrazlaže. Međutim, na tako postavljena pitanja nije moguće dati jednoznačan odgovor odnosno kao odgovor zauzeti načelno pravno shvaćanje koje bi bilo primjenjivo u većem broju, činjenično i pravno podudarnih slučajeva. Stoga, tako postavljena pitanja nisu važna za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni odnosno za razvoj prava kroz sudsku praksu, već  samo za odluku u konkretnom sporu, pa to samo po sebi nije dostatan razlog za intervenciju revizijskog suda.

 

Stoga je, na temelju odredbi čl. 387. st. 5. i čl. 392. st. 1. ZPP, valjalo odbaciti prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije.

 

Zagreb, 17. ožujka 2021.

 

                            Predsjednica vijeća:

              Davorka Lukanović – Ivanišević, v. r.