1

                            P-1315/2009

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Splitu

Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac

21000 Split

                                                                                                                                                     Poslovni broj P-1315/2009

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

i

RJEŠENJE

Općinski sud u Splitu, po sucu ovoga suda Mislavu Poliću u pravnoj stvari tužitelja V. M. iz S., OIB: … , protiv tuženika pod 1) Republike Hrvatske, OIB: ... zastupane po Op-ćinskom državnom odvjetništvu u Omišu, tuženika pod 2) Županije S. d. OIB:… zastupa-nog po punomoćniku M. O., odvjetniku iz S., tuženika pod 3) V. d.o.o. O., OIB: …zastupanog po punomoćniku K. V., odvjetniku iz O., tuženika pod 4) Grad O., OIB: … zastupanog po punomoćniku D. M. odvjetniku iz S., tuženika pod 5) Općine D. R., OIB: … zastupanu po punomoćniku V. S., odvjetniku iz S., te tuženika pod 6) Hrvatske ceste d.o.o. Z., Ispostava S., zastupanu po N. T. , generalnoj punomoćnici , radi isplate, nakon održane glavne u javne rasprave zaključene dana 02.veljače 2021. godine u nazočnosti z. z Lj. G. zamjenice ODO-a S., punomoćnika tuženika pod 2), zamjenika punomoćnika tuženika pod 4) A. B. odvjetničkog vježbenika kod D. M. odvjetnika u S., zamjenika punomoćnika tuženika pod 5) A. T. odvjetničkog vježbenika kod odvjetnika V. S. , i punomoćnika tuženika pod 6) N. T., objavljene dana 17. ožujka 2021. godine

p r e s u d i o j e

U odnosu na tuženike pod 3) i 6) odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

“ Utvrđuje se da tužitelj na svojoj nekretnini anagrafske oznake D.T. u naravi obiteljska kuća s okućnicom trpi štetne imisije iz čl. 110. i čl. 111. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, za koje su isključivo odgovorni tuženici, slijedom čega se nalaže tuženicima da solidarno u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe saniraju teren iznad nekretnine tužitelja na način da na nekretninu tužitelja više ne smiju dopirati imisije utvrđene ovom presudom i sve to pod prijetnjom novčane kazne za svaki dan neizvršenja ove presude

u visini od 10.000,00 kn, koju će morati isplatiti tužitelju.

Dužni su tuženici solidarno u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku štetu

iz osnova uništene kuće, njenog nekorištenja i izmakle dobiti i izgubljene zarade u ukupnom

iznosu od 1.200.000,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama počev od presuđenja pa

do isplate.

Dužni su tuženici u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju troškove ovog postupka.”

r i j e š i o  j e

I. Tužba se odbacuje u odnosu na tužene pod 1), 2), 4) i 5).

II. Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana naknadi tuženicima parnični trošak kako slijedi:

tuženiku pod 2) iznos od 15.000,00 kn dok se za više zatraženo u iznosu od 160.000,00 kn,

zahtjev odbija kao neosnovan.

Tuženiku pod 3) iznos od 5.000,00 kn dok se za više zatraženo u iznosu 86.360,00 kn, zahtjev odbija kao neosnovan.

Tuženiku pod 4) iznos od 5.000,00 kn , dok se za više zatraženo u iznosu od 29.875,00 kn zahtjev odbija kao neosnovan.

Obrazloženje:

U tužbi podnesenoj ovom sudu 28. srpnja 2004. godine se navodi da je tužitelj vlasnik nekretnine u D. R., što je u naravi kuća s okućnicom.

Navedena kuća je potpuno uništena zbog plavljenja voda (štetnih imisija), te urušavanja tla koje je time prouzročeno, a sve uslijed nebrige i nemara tuženika, što da nikada nije bilo sanirano. Tužitelj je procijenio štetu zbog uništenja kuće na 100.000, 00

kuna, štetu zbog izgubljene dobiti i zarade na iznos od 200.000,00 kuna, te štetu zbog nužne trajne sanacije dijelova s kojih teče voda, koju je procijenio na 900.000,00 kuna.

Dopisom tuženiku pod 1) je tužitelj pokušao mirno riješiti spor, no protekom 3 mjeseca je podnio tužbu i protiv tog tuženika- Republike Hrvatske.

U odgovoru na tužbu(list 5 spisa), tuženik pod 5), Općina D. R. je istakla prigovor pasivne legitimacije, navodeći kako nije vlasnik niti jedne nekretnine koja graniči sa predmetnom. Predlaže da sud u odnosu na nju tužbu odbije.

U odgovoru na tužbu (list 6 spisa), tuženik pod 3), V. d.o.o. O. ističe prigovor litis-pendencije, navodeći da se već vodi postupak pod brojem P-430/03 o istoj pravnoj stvari, te predlaže tužbu odbaciti.

U odgovoru na tužbu(list 7 spisa), Hrvatske ceste d.o.o. su navele kako ta pravna osoba nije tuženik, jer je pravna osoba navedena u tužbi prestala postojati stupanjem na snagu

Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o javnim cestama (”Narodne novine” 27/01), te je brisana iz registra Trgovačkog suda u Zagrebu dana 11. travnja 2001.

Slijedom toga, tužitelj će morati ustati novom tužbom, jer Hrvatske ceste d.o.o. neće pristati na eventualnu subjektivnu preinaku tužbe.

Također, Hrvatske ceste d.o.o. ukazuju na postojanje litispendencije, te već presuđene stvari.

Općinsko državno odvjetništvo u Makarskoj -Građansko-upravni odjel Omiš, zastupajući tuženike pod 1) i 4) istaknulo je u odgovoru na tužbu kako nisu priloženi nikakvi dokazi uz tužbu, pa ni o tome da je tužitelj postupio u skladu s odredbom čl. 186. a Zakona o parničnompostupku. Također, istaknut je i prigovor promašene pasivne legitimacije.

U odgovoru na tužbu, tuženik pod 2) ističe prigovore promašene pasivne legitimacije, te

litispendencije. Također se protivi prijedlogu tužitelja za oslobađanjem od sudske pristojbe,

navodeći da tužitelj nije priložio dokaze o nemogućnosti plaćanja iste. Tuženik ujedno traži

da se tužitelja obveže na plaćanje parničnih troškova.

Rješenjem od 17. lipnja 2008. godine, spis P-601/05 je pripojen spisu P-310/04.

U postupku je sud izveo dokaze čitanjem podnesaka stranaka, obavljen je očevid na licu mjesta (list 34 spisa) vještačenjem od strane sudskog vještaka za graditeljstvo R. M. od 7. travnja 2006. (list 34 spisa), vještačenjem od strane sudskog vještaka za gradi-teljstvo D.-M- od 9. veljače 2019. godine (list 207 spisa).

Sud je izveo dokaze čitanjem i pregledom potvrde o imovnom stanju tužitelja od 32. studenog 2004. (list 14 spisa), izvatka iz posjedovnog lista od 9. siječnja 2006. (list 94 – 95 spisa), rješenja o nasljeđivanju od 3. veljače 2000. (list 96- 97 spisa), te dopisa Jedinstvenog upravnog odjela Općine D. R. od 31. siječnja 2013 (list 159-160 spisa).

Sud je izveo dokaze pregledom fotografija (list 119, 142, 143, 151, 152, 233, 234, 235, 236, 237, 238, 239, 240, 241, 242, 243, 244, 245, 253, 254, 255, 256, 257 spisa).

Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan, a u jednom dijelu je nedopušten.

Među strankama nije sporno:

-da su na objektu anagrafske oznake … , kat. čest. 2233, K. O. D. nastala oštećenja.

 

Među strankama je sporno:

- postoji li već parnica o istoj stvari, te radi li se o presuđenoj stvari iz predmeta P-1285/09,

- je li nastupila zastara,

- jesu li tuženici pasivno legitimirani, to jest odgovorni za štetu.

Predmet spora je zahtjev za naknadom štete na objektu anagrafske oznake … , kat. čest. 2233, K.O. D., koja je prouzročena štetnim imisijama.

Članak 110. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ( ”Narodne novine” 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12,152/14- dalje: ZVDSP) govori o općenitoj nedopuštenosti služenja nekretninom na način koji dovede do prekomjernih imisija kao što su dim, neugodni mirisi, otpadne vode, a koje bidospjele na tuđu nekretninu. U stavku trećem navodi kako vlasnik nekretnine izložene prekomjernim imisijama nema pravo zahtijevati prestanak djelatnosti od koje imisije potječu,ako za istu postoji dopuštenje nadležne vlasti, međutim, ima pravo na naknadu štete.

Tuženici su istaknuli prigovor litispendencije, te presuđene stvari, u odnosu na spis P-430/03, koji je kasnije dobio broj P-1285/09.

Čitanjem spisa P-1285/09, i to , presudu prvog stupnja od 28. travnja 2011. te presudu drugog

stupnja od 15. rujna 2014., ovaj sud je utvrdio kako je u tom sporu tužitelj bio V. M., a tuženici su bili 1) Republika Hrvatska, 2) Županija S. d. , 3) Grad O., te 4) Općina D. R.  Tom tužbom je obuhvaćeno isto činjenično stanje kao i u ovom predmetu.

Iz presude P-1285/2009, od 28 travnja 2011. godine, potvrđenom u cijelosti presudom Županijskog suda u Splitu Gžp-802/11 od 15 rujna 2011. godine, proizlazi da je istom naloženo Općini D. R. da tužitelju isplatu iznos od 1.887,00 kn sa zateznim kamatamatekućim od 28.travnja 2011. godine, po stopi od 14% godišnje, a za sav preostali iznostužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan.

Odbijen je u cijelosti tužbeni zahtjev u odnosu na Republiku Hrvatsku, Županiju S.d. i Grad O.

Iz obrazloženja citirane odluke proizlazi kako tužitelj u postupku ničim nije dokazao da su Republika Hrvatska i Županija S. d. povrijedile svoje zakonske obveze upogledu lučice koja bi prema tužitelju bila glavni uzročnik štete, sama lučica nije opasnastvar, a tužitelj da nije dokazao da bi baš Županija S. d. sagradila cestu kojaprolazi pored tužiteljeve kuće.

Dalje iz obrazloženja citirane presude proizlazi, da bi Općina D. R. trebala naknaditi tužitelju štetu na namještaju i drvenariji koja mu je nastala zbog plavljenja kuće uslijedoborinskih voda s J. m. i oborinskih voda sa slivnog područja i naselja parka.

Ukupna visina štete na namještaju i opremi procijenjena je na iznos od 18.500,00 kn , te kakoje utvrđena tužiteljeva suodgovornost od 15%, te kako je postotak odgovornosti Općine D. R. prema procjeni vještaka 12%, to tužitelju pripada iznos od 1.887,00 kn.

Naime, osnova zbog koje jedan te isti tužitelj traži naknadu štete je istovjetna: plavljenje nekretnine te objekta na istoj uslijed slijevanja oborinskih voda sa okolnih nekretnina, što da

je također dovelo do urušavanja tla.

Stoga ovaj sud smatra da je prigovor presuđene stvari osnovan u odnosu na tuženike koji su bili tuženi i u predmetu P-1285/09, te je, shodno tome primjenom članka 333. st. 2. Zakona o parničnom postupku (”Narodne novine” 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05,02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19- dalje: ZPP) odbacio tužbu tužitelja protiv tuženika pod 1), 2), 4) i 5) kao nedopuštenu, kao u točki 2. izreke.

Također je istaknut i prigovor zastare. U odnosu na zahtjev za naknadu štete primjenjuje seodredba čl. 376. Zakona o obveznim odnosima (”Narodne novine” 53/91 – dalje: ZOO 91), prema kojem je subjektivni rok za zastaru te tražbine 3 godine od saznanja za štetu i štetnika, a objektivni rok je 5 godina od nastanka štete. Kao trenutak saznanja za opseg štete se uzima upoznavanje s nalazom i mišljenjem vještaka (Vs, Rev-2091/88 od 26. travnja 1989., „Informator” 3818).

 

S obzirom da se u procjembenom elaboratu od 10. travnja 2006., na 38. stranici spisa, ovlašteni sudski vještak i procjenitelj za građevinu R. M. pozvao na ranija vještačenja, od kojih je najstarije ono izrađeno 19. siječnja 1988. od strane ovlaštenog sudskog vještaka za vodovod i kanalizaciju, ovaj sud taj datum uzima kao trenutak kada je tužitelj saznao za štetu. Dakle, od tada teče, kako i relativni, tako i apsolutni zastarni rok.

Kako je tužba u ovom predmetu dostavljena 28. srpnja 2004., to je očito kako je u odnosu na tuženike pod 3) i 6) prigovor zastare osnovan, to je tužbu valjalo odbiti i odlučiti kao u točki 1. izreke.

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1 i 155 ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika pa je tuženicima koji su popisali parnični trošak i to tuženicima pod 2) , 3) i 4) trebalo naknaditi samo trošak koji je potreban zavođenje parnice.

Tužitelj tužbom traži naknadu štete u visini od 1.210.000,00 kn što onda predstavlja vrijednost predmeta spora sukladno čl. 37 ZPP-a.

Tuženik pod 2) potražuje parnični trošak u iznosu od 175.000,00 kn.

Tuženik pod 3) potražuje parnični trošak u iznosu od 91.350,00 kn

Tuženik pod 4) potražuje parnični trošak u iznosu od 34.875,00 kn.

Tuženiku pod 2) u odnosu na kojega je tužba odbačena trebalo je obistiniti trošak odgovora na tužbu 12.000,00 kn , obzirom da je isti bio dostatan za odlučivanje o procesnim pitanjima u ovom postupku, što uvećano za PDV iznosi 15.000,00 kn

Tuženiku pod 3) u odnosu na kojega je tužba odbačena trebalo je obistiniti trošak sudske pristojbe 5.000,00 kn, dok sastava odgovora na tužbu koji je bio dostatan za odlučivanje o procesnim pitanjima u ovom postupku nije popisan.

Tuženiku pod 4) u odnosu na kojega je tužba odbačena trebalo je obistiniti trošak sudske pristojbe 5.000,00 kn, dok sastava odgovora na tužbu koji je bio dostatan za odlučivanje o procesnim pitanjima u ovom postupku nije popisan.

Za više zatražene parnične troškove zahtjev tuženika je odbijen kao neosnovan.

Slijedom navedenog odlučeno je kao pod tokom II izreke rješenja.

U Splitu, 17. ožujka 2021.

                                                                                                                            S U D A C:

                                                                                                                        Mislav  Polić v.r.             

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dostave prijepisa ove presude.

 

DNA:

- tužitelju

- ODO Split

- pun. tuženika pod 2. M.O. odvj. u S.

- pun. tuženika pod 3. K.V. odvj. u S.

- pun. tuženika pod 4. D.M. odvj. u S.

- pun. tuženika pod 5. V.S. odvj. u S.

- tuženiku pod 6

-u spis