1

Broj: Ppž-2627/2021

 

                                                        

                            Broj: Ppž-2627/2021

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od Nediljka Bobana, predsjednika vijeća, Drage Klasnića i Koraljke Bašić, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić-Prester, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika S.V.,  zbog prekršaja iz članka 57. stavka 7. uz primjenu članka 293. stavak 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10 , 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19 i 42/20) i zbog prekršaja iz članka 199. stavak 8. cit. Zakona, odlučujući o žalbi okrivljenika S.V., podnesenoj putem branitelja I.B., odvjetnika iz P., protiv presude Općinskog suda u Požegi, Prekršajni odjel, od 19. veljače 2021. godine, broj: Pp P-859/2020-4, na sjednici vijeća održanoj 17. ožujka 2021.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika S.V. i potvrđuje  prvostupanjska presuda.

 

II.Temeljem čl. 139. st. 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) okrivljenik S.V. je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna u roku od 8 (osam) dana od primitka ove presude.

 

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom, proglašen je krivim okrivljenik S.V. da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaje iz članka 57. stavka 7. uz primjenu članka 293. stavak 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i prekršaj iz članka 199. stavak 8. cit. Zakona, za koji mu je, izrečena novčana kazna u ukupnom iznosu od 4.600,00 (četiritisućešesto) kuna, u koju novčanu kaznu je temeljem članka 40. Prekršajnog zakona uračunato vrijeme za koje je okrivljenik bio uhićen u prostorijama za zadržavanje PU požeško-slavonske, tako da se novčana kazna umanjuje za 600,00 (šesto) kuna te okrivljenik ima još za platiti 4.000,00 (četiritisuće) kuna.

 

Na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, prema okrivljeniku je primijenjena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 2 (dva) mjeseca.

 

Istom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 1.800,00 (tuisućuosamsto) kuna.

 

Protiv pobijane presude, okrivljenik S.V. pravodobno je putem branitelja podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prekršajnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama.

 

U žalbi okrivljenik navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu prekršajnog postupka prihvativši kontradiktorne zaključke iz iskaza vještaka Županića, kao i zaključke vještaka iz pisanog nalaza i mišljenja. U bitnome navodi da je nelogičan zaključak vještaka o brzini kretanja motociklista u trenutku uočavanja navodne opasnosti, odnosno brzini kretanja motociklista u trenutku udarca u osobni automobil. Sud da je povrijedio okrivljenikovo pravo na obranu i pravo na kontradiktorni postupak, propustivši na raspravi ispitati prometnog vještaka naročito s obzirom na prigovore na njegov nalaz, iznesene u ranijoj žalbi.(str. 95). Nadalje, okrivljenik ističe, a što je isticao i tijekom postupka da oštećenja nastala na osobnom automobilu koja su utvrđena provedenim vještačenjem ne odgovaraju stvarnom stanju budući su oštećenja nastala samo na lijevoj strani osobnog automobila i to na lijevom blatobranu, prednjem lijevom kotaču i staklu za pokazivač pravca. Ovakve navode okrivljenika potvrdio je i sam vozač motocikla na zapisnik od 29. srpnja 2017. godine, a što da je razvidno iz paragrafa 5 stranice 3 pobijane presude. Također takav navod potvrdio je i svjedok Ž., što je također razvidno iz pobijane presude. Navedeno bi dovodilo do zaključka da ili prometno vještačenje ima nedostatke ili iskazi svjedoka, pa da se, s obzirom na to, ne mogu i jedan i drugi dokaz u cijelosti prihvatiti. Prvostupanjski sud u potpunosti prihvaća iskaze saslušanih svjedoka J. i Ž. iako iz navedenih iskaza proizlaze brojne nelogičnosti. Svjedok J. navodi kako nije mogao izbjeći osobni automobil jer je do sudara došlo bliže desnom rubu njegove kolničke trake. Ovakav iskaz svjedoka da se ne može prihvatiti jer je u kontradikciji s nalazom i mišljenjem da je do sudara došlo na sredini kolničke trake motociklista. U prilog tome, svjedok Ž. iskazuje da je njegova pretpostavka da se motociklist kretao malo većom brzinom da do kontakta ne bi došlo (paragraf 3. stranica 4. pobijane presude) Iz navedenog je razvidno kako činjenično stanje nije pravilno utvrđeno, budući da postoje brojne nelogičnosti i kontradikcije u prometnom vještačenju, te postoji kontradikcija između obrane okrivljenika, iskaza svjedoka te samog prometnog vještačenja, odnosno između iskaza svjedoka i prometnog vještačenja, a pri čemu prvostupanjski sud oba dokaza prihvaća kao vjerodostojne, a što je dovelo do pogrešne odluke o prekršajnim sankcijama i odluke o izrečenoj zaštitnoj mjeri.

 

Predlaže da se, iz žalbenih razloga, žalba prihvati.

 

              Žalba nije osnovana.

 

Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Suprotno navodima žalbe, razmatrajući pobijanu presudu ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, nakon što je prethodno izveo sve potrebne dokaze koje je prihvatio i ocijenio, a za što je u pobijanoj presudi iznio valjane razloge, koje u potpunosti prihvaća i ovaj sud.

 

Nakon ispitivanja okrivljenika, prvostupanjski sud je proveo dokaze ispitivanjem svjedoka oštećenika A.J., G.ž., očevica prometne nesreće, proveo je prometno vještačenje po sudskom vještaku za promet, dipl. ing. prometa D.Ž., te je na temelju tih dokaza i dokaza u spisu – zapisnika o očevidu, skice mjesta prometne nesreće, fotodokumetacije, zapisnika o ispitivanju alkoholiziranosti, prijavu OŽB Požega za A.J., nesporno utvrdio da je okrivljenik počinio prekršaje koji su mu stavljeni na teret.

 

Naime, na temelju svih provedenih dokaza i ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud okrivljenika osnovano proglasio krivim zbog djela prekršaja koja mu se stavljaju na teret optužnim prijedlogom, a pravno označenih kao u izreci pobijane presude, te da okrivljenik navodima svoje žalbe nije ničim doveo u sumnju pravilnost i zakonitost iste odluke. I ovaj Sud smatra da je osnovano prvostupanjski sud temeljio svoju odluku na nalazu i mišljenju vještaka  prometne struke, koji je valjano i argumentirano iznio svoje mišljenje, a isto se temelji na materijalnim dokazima koje je izradila službena osoba prilikom očevida ove prometne nesreće.

 

Naime, imajući u vidu nalaz i mišljenje vještaka, kao i iskaze svjedoka A.J. i G.Ž. te materijalnu dokumentaciju u spisu u koju je sud izvršio uvid, nesporno je utvrđeno  da je okrivljenik izazvao prometnu nesreću sa ozlijeđenom osobom na način da je pod utjecajem alkohola upravljao osobnim vozilom marke „Ford“ reg. oznake PŽ 754-CA u Vukovarskoj ulici u Eminovcima dana 29. srpnja 2017. godine oko 18,50 sati tako da je dolaskom u neposrednu blizinu kolnog ulaza kbr. 91 započeo radnju skretanja u lijevo na navedeni ulaz, a da nije propustio motocikl marke „KTM“ reg. oznake PŽ 625-DE kojim je upravljao A.J., krećući se vozilom iz suprotnog smjera i zadržavajući svoj smjer kretanja, uslijed čega je došlo do udara prednjim dijelom osobnog vozila u lijevi bočni dio motocikla, nakon čega je došlo do slijetanja motocikla i motociklista s kolnika u sjeverni putni kanal, kojom prilikom je A.J. zadobio teške tjelesne ozljede.

 

Naime, odredbom članka 57. stavak 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama izričito je propisano da je vozač vozila koje skreće ulijevo dužan propustiti vozilo koje, dolazeći iz suprotnog smjera, zadržava smjer svojeg kretanja ili skreće udesno, osim ako postavljenim prometnim znakom nije drukčije određeno.

 

Nije osnovan žalbeni navod okrivljenika da je povrijeđeno okrivljenikovo pravo na obranu i pravo na kontradiktorni postupak, jer da nije ispitan prometni vještak iz razloga što je provedenim dokaznim postupkom, nesporno da je okrivljenik  postupio suprotno odredbi članka 57. stavak 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, pri čemu iskaz svjedoka G.Ž., suprotno navodima žalbe, upravo govori u prilog činjenici da je okrivljenik oduzeo prednost oštećeniku A.J. jer je skrenuo ulijevo a da nije propustio motocikl kojim je upravljao oštećenik, koji je dolazeći iz suprotnog smjera, zadržavao smjer svojeg kretanja, čime su se u ponašanju okrivljenika u potpunosti ostvarila obilježja djela prekršaja iz članka 57. stavak 7. uz primjenu članka 293. stavak 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama budući je oštećenik uslijed prometne nesreće zadobio teške tjelesne ozljede. Naime, navedeni svjedok G.Ž. je nepristrani svjedok koji je upravljao svojim vozilom iza oštećenika i koji je svjedočio o oduzimanju prednosti okrivljenika oštećenom A.J., pri čemu je za postojanje prekršajne odgovornosti okrivljenika za taj prekršaj potpuno irelevantan dio iskaza navedenog svjedoka u dijelu u kojem je isti naveo da je njegova pretpostavka da se motociklist kretao malo većom brzinom da do kontakta ne bi došlo. Naime ne može okrivljenika ekskulpirati okolnost za protupravno ponašanje da bi oštećenik eventualno izbjegao kontakt da je brže vozio, čime bi isti sebe doveo u situaciju počinjenja prekršaja prebrze vožnje, a što opet ni na koji način nije od utjecaja na krivnju okrivljenika za prekršaj iz članka činjenično opisanog pod točkom 1) izreke.

 

Dakle suprotno navodima žalbe nema kontradiktornosti između nalaza vještaka, te iskaza svjedoka A.J. kao i svjedoka  G.Ž. o odlučnoj činjenici da je okrivljenik skretanjem ulijevo oduzeo prednost oštećeniku A.J., koji je dolazeći iz suprotnog smjera zadržavao svoj smjer kretanja, uslijed čega je došlo do navedene prometne nesreće u kojoj je A.J. zadobio teške tjelesne ozljede.

 

Slijedom navedenog, ovaj Sud je u potpunosti prihvatio obrazloženi zaključak prvostupanjskog suda. Naime, prvostupanjski sud je za krivnju okrivljenika dao valjane i argumentirane razloge koje prihvaća i ovaj Sud te na njih upućuje žalitelja.

 

Kod tako, u svemu pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, u ponašanju okrivljenika ostvarili su se svi bitni elementi bića prekršaja iz članka 57. stavak 7. u svezi članka 293. stavak 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i iz članka 199. stavak 8. cit. Zakona, koje djelo činjenično opisano pod točkom 2) izreke je okrivljenik izričito i priznao, a kako je to pravilno utvrdio i prvostupanjski sud.

 

Slijedom navedenog, žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana glede djela pod točkom 1) izreke.

 

Suprotno navodima žalbe okrivljenika da sumnja u točnost provedenog vještačenja, razmatrajući pobijanu presudu, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, nakon što je prethodno izveo sve potrebne dokaze koje je prihvatio i ocijenio, a za što je u pobijanoj presudi iznio valjane razloge, koje u potpunosti prihvaća i ovaj sud.

 

Naime, prvostupanjski sud je nalaz prometnog vještaka ocijenio kao stručan i objektivan, te na osnovu provedenog postupka nije našao okolnosti koje bi isključivale prekršajnu odgovornost okrivljenika, zbog čega nije bilo potrebno provoditi daljnje dokaze.

 

            Kako žalbenim razlozima nije objektivno i argumentirano osporena pravilnost odlučnih činjeničnih utvrđenja i zaključaka suda prvog stupnja, neosnovanom se ukazuje žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

              Suprotno žalbenim tvrdnjama, prvostupanjski sud nakon detaljno provedenog dokaznog postupka, nije propustio ni o jednoj odlučnoj činjenici u obrazloženju presude iznijeti razloge, jer je, nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, jasno i bez proturječja iznio koje odlučne činjenice i iz kojih razloga je uzeo dokazanima, pri čemu je dao ocjenu vjerodostojnosti dokaza na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, dajući za to razloge koje je u cijelosti prihvaća i ovaj sud, tako da nisu osnovani navodi žalbe okrivljenika da nije počinio prekršaj za koji ga se tereti.

 

Prvostupanjski sud je shodno ovlaštenju da dokaze ocjenjuje po slobodnom uvjerenju (članak 88. stavak 2. Prekršajnog zakona) svoje saznanje o djelima zasnovao na ocjeni svih u postupku provedenih dokaza, a što je u pobijanoj presudi i valjano obrazložio.

 

Razmotrivši odluku o novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja te je okrivljeniku za počinjene prekršaje utvrdio novčane kazne ispod propisanog posebnog minimuma novčanih kazni propisanih za navedena djela, te imajući u vidu nedokumentirane navode okrivljenika nije bilo osnove za daljnje ublažavanje kazne te su iste primjerene stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.

 

Utvrđene novčane kazne primjerene su i dostatne kako svim okolnostima počinjenih prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, budući da je sud prvog stupnja okrivljeniku za počinjene prekršaje utvrdio novčane kazne ispod zakonom propisanog minimalnoga iznosa te su neosnovani žalbeni navodi da sud nije imao u vidu materijalne prilike okrivljenika, s obzirom da je unatoč težini počinjenih prekršaja istom ublažio novčane kazne.

 

Naime, za prekršaj iz članka 57. stavak 7. u svezi s člankom 293. stavkom 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, propisana je novčana kazna u iznosu od 3.000,00 do 9.000,00 kuna, dok je za prekršaj iz članka 199. stavak 8. cit. Zakona propisana novčana kazna u rasponu od 10.000,00 kn do 20.000,00 kn ili kazna zatvora do 60 dana, a prvostupanjski sud je okrivljeniku za navedeni prekršaj odredio novčanu kaznu kao blažu vrstu kazne za taj prekršaj, i to, kao što je već navedeno, ispod posebnog zakonskog minimuma, te stoga i ovaj sud smatra da je izrečena novčana kazna primjerena i dostatna kako svim okolnostima konkretnog slučaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja.

 

Prema uvjerenju ovog Suda izvršenjem izrečene ukupne novčane kazne ostvariti će se svrha prekršajnog postupka pa tako i svrha specijalne i generalne prevencije.

 

Stoga je pobijanom presudom osnovano i u skladu sa zakonom prema okrivljeniku, koji  je kritične zgode izazvao prometnu nesreću i to dok je u organizmu imao 1,61 g/kg alkohola u organizmu izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 2 (dva) mjeseca budući da je primjena iste u konkretnom slučaju nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje predmetnog prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika.

 

              S obzirom da je ovaj sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj 18/13) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu od 200,00 kuna, po mišljenju ovog suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka i imovnom stanju okrivljenika.

 

Slijedom navedenog, nije bilo osnove za prihvaćanje okrivljenikove žalbe, pa je, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.

 

U Zagrebu 17. ožujka 2021.

 

 

  Zapisničarka:                                                                                                                                   Predsjednik vijeća:

Marcela Soljačić-Prester v.r.                                                                                         Nediljko Boban, v.r.

 

 

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Požegi, Prekršajni odjel u 4 otpravka: za spis, branitelja, okrivljenika i tužitelja.