1                            Poslovni broj 20 Kž-23/2021-4.

 

                                                                                     

                REPUBLIKA HRVATSKA                                                                                                 

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

                SLAVONSKI BROD

 

                                                                                                                Poslovni broj 20 Kž-23/2021-4.

 

             

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

                           

                Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Slavena Vidmara, kao predsjednika vijeća, Mile Solde kao suca izvjestitelja i Mirka Svirčevića kao člana vijeća, uz sudjelovanje Biljane Boček, kao zapisničara, u kaznenom postupku protiv okrivljenika I.D. zbog kaznenog djela iz članka 224. stavak 1. Kaznenog zakona (NN 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11 dalje KZ/97.), odlučujući o žalbi okrivljenika I.D. podnesenoj osobno protiv presude Općinskog suda u Zlataru poslovni broj 6 K-286/2019-20. od 30. studenoga 2020., u sjednici vijeća održanoj 17. ožujka 2021.

 

p r e s u d i o    j e

 

                            Odbija se žalba okrivljenika I.D. kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

 

Obrazloženje

 

                              Pobijanom presudom Općinskog suda u Zlataru proglašen je krivim  okrivljenik I. D. za počinjenje dvaju kaznenog djela prijevare iz članka 224. stavak 1. KZ/97.

                            Za počinjenje kaznenog djela okrivljenik je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, a na temelju članka 67. KZ/97. izrečena mu je uvjetna osuda tako da se kazna zatvora od šest mjeseci neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo, te pod daljnjim uvjetom da u roku od tri mjeseca od dana pravomoćnosti presude oštećenoj Ž. P. naknadi štetu u iznosu od 19.000,00 kn.

 

                            U izreci pobijane presude navedeno je da na temelju članka 69. stavak 5. KZ/97. sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje kazne zatvora optuženom ako tijekom provjeravanja ne izvrši obveze koje su mu određene, a mogao ih je izvršiti.

 

                            Na temelju članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. dalje ZKP/08.) okrivljenik je dužan platiti paušalni iznos od 500,00 kn.

 

                            Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio okrivljenik osobno ne navodeći uvodno iz kojih žalbenih razloga žalbu podnosi, no iz teksta žalbe je razvidno da se okrivljenik žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

                              Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

                            Žalba okrivljenika nije osnovana.

 

                            Iz žalbenih razloga okrivljenika dade se zaključiti da se okrivljenik žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. odnosno tvrdi da činjenice koje je u izreci pobijane presude utvrdio prvostupanjski sud ne proizlaze iz dokaza koji su izvedeni na raspravi.

 

                              Nije u pravu okrivljenik kad u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točka 11. ZKP/08.

 

                              Suprotno gornjim žalbenim navodima ovaj drugostupanjski sud nalazi da se pobijana presuda može ispitati, presuda ima razloge o odlučnim činjenicama, ti razlozi nisu proturječni niti nejasni. Prvostupanjski sud je utvrdio činjenično stanje kao u pobijanoj presudi na temelju iskaza oštećene kao svjedoka Ž. P., te materijalne dokumentacije a naročito iz ugovora o sklapanju klesarskih radova i usluga od 19. siječnja 2011., predračuna od 7. ožujka 2011., te presude Općinskog suda u Zlataru P-540/2015. U obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud je povjerovao iskazu Ž. P. te je taj iskaz našao sukladnim materijalnoj dokumentaciji i na temelju toga utvrdio činjenično stanje kao u izreci pobijane presude. U obrazloženju pobijane presude nema nikakvih nejasnoća niti proturječnosti, tako da se pobijana presuda može ispitati, a žalba okrivljenika iz ovog žalbenog razloga nije osnovana.

 

                            Nije osnovana žalba okrivljenika niti iz žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje. Netočan je žalbeni navod okrivljenika kako predmetni Ugovor o djelu – izrada nadgrobnog spomenika sa oštećenom Ž. P. i njezinim suprugom D. P. nije zaključio on nego A. D. Istina je da je predmetni ugovor zaključen na obrascu na kojem je u gornjem lijevom uglu već kao izvođač upisan A. D. no po ocjeni ovog drugostupanjskog suda pravilno je u izreci pobijane presude zaključio prvostupanjski sud da je taj ugovor sa oštećenicima zaključio okrivljenik I. D. a ne A. D. Naime iz samoga ugovora koji se nalazi na stranici 5 spisa prvostupanjskog suda vidljivo je da je ugovor svojim pečatom ovjerio I. D. i potpisao se na njega kao izvođač, pa stoga treba vjerovati oštećenoj Ž. P. kada je u svom svjedočkom iskazu navela da su ona i njezin pokojni suprug Ugovor o izgradnji nadgrobnog spomenika zaključili upravo sa okrivljenikom I. D. Pored toga, da je upravo okrivljenik I. D. sa oštećenicima zaključio Ugovor o izgradnji nadgrobnog spomenika proizlazi i iz pravomoćne presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, poslovni broj P-540/15. od 20. rujna 2012. po kojoj je optužbi oštećenika pravomoćno presuđeno da je okrivljenik I. D. oštećenoj Ž. P. dužan vratiti iznos od 19.000,00 kn kojega je kao predujam za izvršenje ugovora – izgradnju nadgrobnog spomenika primio od Ž. P. 19. siječnja 2011. Stoga ovaj žalbeni navod okrivljenika nije osnovan.

 

                            Neosnovan je žalbeni navod okrivljenika i u dijelu u kojem se poziva na navod iz obrazloženja pobijane presude kako je oštećena polovicom srpnja 2011. otkazala predmetni ugovor i tražila od njega da joj vrati novac koji mu je dala na ime predujma. Iz ovog žalbenog navoda okrivljenika sudu nije jasno što njime okrivljenik želi pobiti iz činjeničnog utvrđenja prvostupanjskog suda jer je žalbeni navod ostao nedorečen, no po ocjeni suda sama činjenica da je oštećena nakon nekoliko mjeseci odustala od okrivljenika kao izvođača ugovorenih radova, te zatražila od njega povrat predujma, ne umanjuje kaznenu odgovornost okrivljenika budući da isti nije niti izvršio ugovorene radove u dogovorenom roku, niti je oštećenicima vratio primljeni predujam u iznosu od 19.000,00 kn. Naime prema predmetnom Ugovoru koji je zaključen 19. siječnja 2011. okrivljenik je trebao izvršiti radove do svibnja 2011., pa ako mu je oštećena otkazala ugovor i zatražila povrat predujma u srpnju 2011., nakon isteka ugovorenog roka, on je bio dužan vratiti predujam.

 

                            Zbog svega naprijed iznijetog nije osnovana žalba okrivljenika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

                            Nije osnovana žalba okrivljenika niti iz žalbenog razloga povreda kaznenog zakona. Suprotno ovim žalbenim navodima okrivljenika ovaj drugostupanjski sud nalazi ispravnim zaključak prvostupanjskog suda da su u djelu okrivljenika ostvarena sva objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela prijevare iz članka 224. stavak 1. KZ/97. Naime na temelju izvedenih dokaza jasno proizlazi da je okrivljenik postupao sa izravnom namjerom da si pribavi nepripadnu imovinsku korist, te je u tom cilju prilikom zaključenja ugovora o izradi nadgrobnog spomenika Ž. P. i njezinom suprugu lažno prikazao da će taj spomenik izgraditi najkasnije u roku pet mjeseci, te ih je naveo da mu povjeruju i predaju predujam u iznosu od 19.000,00 kn. Kako okrivljenik u ugovorenom roku nije obavio dogovoreni posao, a do dana donošenja pobijane presude oštećenoj nije vratio primljeni predujam, očito je da je postupao sa prijevarnom namjerom, te da je ostvario i objektivna i subjektivna obilježja navedenog kaznenog djela. Zbog toga nije osnovana žalba okrivljenika niti zbog povrede kaznenog zakona.

 

                            Okrivljenik se izričito ne žali na odluku o kaznenoj sankciji, no kako se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja sud je dužan ispitati pobijanu presudu i u odluci o kaznenoj sankciji. Osuda na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci te primjena uvjetne osude uz tkzv. dvostruki uvjet odnosno obvezu da u roku od tri mjeseca oštećenoj nadoknadi štetu pričinjenu kaznenim djelom, po ocjeni ovoga drugostupanjskog suda sasvim je odgovarajuća i primjerena kaznena sankcija za okrivljenika koja odgovara svim olakotnim i otegotnim okolnostima na njegovoj strani koje je utvrdio prvostupanjski sud u pobijanoj presudi.

 

                            Ispitujući presudu po službenoj dužnosti sukladno članku 476. stavka 1. ZKP/08. sud nije našao povreda odredaba kaznenog postupka ili povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenika na koje pazi po službenoj dužnosti.

 

                            Kako je sud našao da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija a da nema niti povreda zakona na koje sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 482. ZKP/08. ovom presudom je odbio žalbu okrivljenika kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu.

 

Slavonski Brod, 17. ožujka 2021.

 

                                                                                                                                  Predsjednik vijeća

 

                                                                                                                                Slaven Vidmar