Poslovni broj Gž-232/2021-2

Poslovni broj Gž-232/2021-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji toga suda Nataši Babić, u pravnoj stvari tužitelja M. Ž., OIB:..., V., protiv tuženice M. Š., OIB:...iz Đ., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv rješenja Općinskog suda u Koprivnici, Stalne službe u Đurđevcu, poslovni broj 14 P-672/2019-15 od 10. studenog 2020., 17.ožujka 2021.,

r i j e š i o j e

Odbija se žalba tuženice, te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Koprivnici, Stalne službe u Đurđevcu, poslovni broj 14 P-672/2019-15 od 10. studenog 2020.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem odbijen je prigovor tuženice-protutužiteljice M. Š. protiv prvostupanjskog rješenja o pristojbi poslovni broj P-672/2019-12 od 08. listopada 2020. kao neosnovan, te je navedeno rješenje potvrđeno.

Protiv prvostupanjskog rješenja tuženica je podnijela pravovremenu žalbu u kojoj navodi da nije točna tvrdnja da je ista obveznica plaćanja sudske pristojbe temeljem čl. 4. st. 1. toč. 1. Zakona o sudskim pristojbama jer je istim propisano da obveza plaćanja sudske pristojbe nastaje za podnesak, a ne za zahtjev iskazan u podnesku. Naime, nije isto da li je protutužba podnesena u vidu podneska ili je istaknut samo protutužbeni zahtjev koji se ne može smatrati podneskom na koji se plaća sudska pristojba. Protutužba mora imati iste sastojke kao i tužba  i ne može se izjaviti kao poseban podnesak unutar odgovora na tužbu. Iz navedenog razloga se predlaže da se pobijano rješenje ukine.

              Žalba tuženice nije osnovana.

              Prvostupanjski sud je 08. listopada 2020. donio rješenje o naplati sudske pristojbe poslovni broj P-672/2019-12 kojim je tuženici-protutužiteljici naloženo da u roku od 8 dana plati pristojbu na protutužbu u iznosu od 300,00 kuna.

              Protiv navedenog rješenja tuženica je 16. listopada 2020. izjavila pravodobni prigovor u kojem je navela da protutužbu nije sastavila i dostavila sudu na postupanje već da je istu samo najavila. Prvostupanjskim rješenjem taj prigovor odbijen je kao neosnovan pozivom na čl. 3. Zakona o sudskim pristojbama kojim je propisano da je pristojbe propisane tim zakonom dužna platiti stranka na čiji zahtjev ili u čijem interesu se poduzimaju radnje propisane zakonom dok je čl. 4. st. 4. toč. 1. tog zakona propisano da obveza plaćanja sudske pristojbe nastaje za podneske (tužbe, pravne lijekove, prijedloge za ovrhu i drugo) u trenutku kad se predaju. Utvrđeno je da je tuženica u odgovoru na tužbu 18. veljače 2020. postavila protutužbeni zahtjev a na zapisniku od 10.09.2020. je navela da će isti urediti i ispravno postaviti. Iz navedenog razloga primjenom čl. 4. st. 1. toč. 1. Zakona o sudskim pristojbama utvrđena je obveza tuženice na plaćanje pristojbe na protutužbu u visini od 300,00 kuna, koju visinu tuženica žalbom ne osporava.

              Takva odluka prvostupanjskog suda je pravilna i zakonita i nije dovedena u pitanje žalbenim navodima tuženice.

              Tuženica u bitnome smatra da nije dužna platiti pristojbu na protutužbu jer istu nije istakla u zasebnom podnesku nego u odgovoru na tužbu.  Međutim taj žalbeni navod nije osnovan iz razloga što je tuženica u odgovoru na tužbu od 18. veljače 2020. osim što je osporila tužbu tužitelja ujedno predložila da sud donese presudu kojom će u točki 1 odbiti tužbeni zahtjev tužitelja te je ujedno i zatražila protutužbenim zahtjevom da se naloži tužitelju da tuženici plati 6.700,00 kuna na ime naknade štete.

Prema tome, radi se o protutužbi koja je sadržana u odgovoru na tužbu u kojem je istaknut određeni protutužbeni zahtjev o kojem sud mora odlučiti, i bez obzira što je protutužbeni zahtjev istaknut u odgovoru na tužbu, podnošenjem tog podneska u kojem je sadržan i protutužbeni zahtjev nastala je i pristojbena obveze za tuženicu, a sukladno čl. 3. Zakona o sudskim pristojbama kojim je propisano da pristojbe propisane tim zakonom dužna je platiti stranka na čiji se zahtjev ili u čijem se interesu poduzimaju radnje propisane zakonom dok je čl. 4. st. 4. istog zakona propisano da obveza plaćanja sudske pristojbe nastaje za podneske u trenutku kad se isti predaju sudu.

Prema tome protutužbu je tuženica predala u podnesku u kojem je dala i odgovor na tužbu pa neovisno što isti nije predan u zasebnom podnesku kao zasebna protutužba, isti je podnesen sudu, o tome je sud dužan raspravljati kao o podnesenoj protutužbi i odlučiti o tom protutužbenom zahtjevu pa je prema tome i za tuženicu nastala pristojbena obveza na plaćanje pristojbe na protutužbu sukladno naprijed navedenim odredbama Zakona o sudskim pristojbama.

Iz navedenog razloga žalba žaliteljice nije osnovana jer nije točno da je žaliteljica samo najavila da će podnijeti protutužbeni zahtjev s obzirom da je isti podnesen i to u određenom iznosu koji na ime naknade štete potražuje od tuženika i slijedom navedenoga radi se o protutužbi koja podliježe plaćanju sudske pristojbe.

Slijedom navedenoga, temeljem čl. 380. toč. 2. Zakona o parničnom postupku žalba tuženice odbijena je kao neosnovana i potvrđeno prvostupanjsko rješenje.

U Puli-Pola, 17. ožujak 2021.

     Sutkinja

Nataša Babić,v.r.