Baza je ažurirana 09.07.2025.
zaključno sa NN 77/25
EU 2024/2679
- 1 - Revd 1185/2021-2
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović - Ivanišević predsjednice vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. M. iz V., OIB: …., zastupanog po punomoćniku K. B., odvjetniku u R. protiv tuženika U. O. d.d., Z., , OIB: …, zastupanog po punomoćniku L. V., odvjetniku u R., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž 85/2019-5 od 19. studenoga 2020., kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pn-441/2015-84 od 25. listopada 2018., ispravljena rješenjem istoga suda poslovni broj Pn-441/2015-94 od 15. rujna 2020., na sjednici održanoj 17. ožujka 2021.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
Tužitelj je prijedlogom za dopuštenje revizije predložio Vrhovnom sudu Republike Hrvatske dopustiti reviziju protiv presude Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž-85/2019-5 od 19. studenoga 2020., kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pn-441/2015-84 od 25. listopada 2018., ispravljena rješenjem istoga suda poslovni broj Pn-441/2015-94 od 15. rujna 2020., u dijelu kojim je odbijen njegov zahtjev za naknadu štete.
Na prijedlog tužitelja tuženik nije odgovorio.
Prijedlog nije dopušten.
Postupajući po odredbi čl. 387. st. 1. i 5. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da naznačena pitanja u prijedlogu nisu važna pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
Naime, u prijedlogu tužitelj ističe pitanje koje glasi:
„Je li drugostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 19. st. 1. ZOO-a kojom se utvrđuje povreda prava osobnosti te odredbu čl. 1100. ZOO-a koja se odnosi na mjerila, odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade kada, u konkretnom slučaju, nije primijenio zauzeto pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske na sjednici održanoj 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., kojima su prihvaćeni iznosi Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VSRH od 29. studenoga 2002. br. Su-1331-IV/02 i 1372/11/02, povećavaju za 50%?“
Kao razlog važnosti označenog pitanja ističe se sadržaj odluke istoga Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-214/2019-2 od 22. listopada 2020. i odluke Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-6420/2018-3 od 7. rujna 2020.
Postavljeno pitanje u prijedlogu nije važno pravno pitanje u smislu navedene odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP iz razloga što je usko vezano uz utvrđene okolnosti ovog konkretnog slučaja i njima se preispituje pravilnost primjene materijalnog prava upravo u tom konkretnom slučaju. Međutim, na tako postavljeno pitanje nije moguće dati jednoznačan odgovor odnosno kao odgovor zauzeti načelno pravno shvaćanje koje bi bilo primjenjivo u većem broju, činjenično i pravno podudarnih slučajeva budući da odgovor (i posljedično visina pravične novčane naknade pretrpljene štete) ovisi o utvrđenim odlučnim okolnostima u svakom pojedinom slučaju. Pri tome valja reći da Orijentacijski kriteriji na koje se poziva predlagatelj nisu pravila niti kakva matematička formula koju sud primjenjuje automatizmom i od kojih se ne bi smjelo odstupati, već predstavljaju smjernice i parametre koji mogu biti od pomoći sudu pri ocjeni visine pravične novčane naknade, pri tom uvijek prvenstveno uvažavajući sklop svih utvrđenih odlučnih činjenica u svakom pojedinačnom predmetu. Stoga, tako postavljeno pitanje nije važno za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni odnosno za razvoj prava kroz sudsku praksu, već samo za odluku u konkretnom sporu, pa to samo po sebi nije dostatan razlog za intervenciju revizijskog suda.
Stoga je, na temelju odredbi čl. 387. st. 5. i čl. 392. st. 1. ZPP, valjalo odbaciti prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije.
Davorka Lukanović - Ivanišević, v. r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.