- 1 -              Rev 923/2016-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 923/2016-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. J. (OIB: ... ) iz Z., koju zastupa punomoćnik A. K., odvjetnik u S., protiv tuženika B. R. (OIB: ... ) iz S., kojeg zastupa punomoćnik D. P., odvjetnik u S., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2776/15 od 10. prosinca 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pst-160/14 od 5. lipnja 2015., u sjednici održanoj 17. ožujka 2021.

 

p r e s u d i o  j e

 

Odbija se revizija tuženika u odnosu na glavnu stvar kao neosnovana.

 

r i j e š i o   je

 

Odbacuje se revizija tuženika u odnosu na troškove postupka kao nedopuštena.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom odlučeno je da se dijeli zajednička nekretnina tužiteljice i tuženika u naravi stan u S., u zgradi anagrafske oznake ... , sagrađene na čest. zem. 1360/13, zk.ul. 14684 k.o. S. koji stan se nalazi na prvom katu, površine 44,88 m2, a sastoji se od jedne sobe, kuhinje, kupatila, hodnika i balkona, tako da će se izvršiti civilna dioba, odnosno prodaja na javnoj dražbi i tako dobivena vrijednost podijeliti na način da tužiteljici pripadne ½ dijela utržene vrijednosti, a tuženiku ½ dijela utržene vrijednosti. U točki II. naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana naknaditi troškove postupka u iznosu od 25.720,00 kn zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 5. lipnja 2015. do isplate.

 

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pst-160/14 od 5. lipnja 2015.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju iz članka 382. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, u daljnjem tekstu: ZPP-a) podnio je tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvatiti reviziju i preinačiti pobijanu presudu odnosno podredno ukinuti drugostupanjsku presudu te predmet vratiti nižestupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Traži trošak za sastav revizije i sudske pristojbe na reviziju.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija je neosnovana u odnosu na glavnu stvar, a nedopuštena u odnosu na troškove postupka.

 

Prema odredbi članka 392. a stavka 1. ZPP-a ovaj sud ispitao je pobijanu odluku samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Predmet spora u revizijskom stupnju postupka je razvrgnuće suvlasničke zajednice nekretnine koja u naravi predstavlja stan u S., u zgradi anagrafske oznake ... , sagrađene na čest. zem. 1360/13, zk.ul. 14684 k.o. S. koji stan se nalazi na prvom katu, površine 44,88 m2, a sastoji se od jedne sobe, kuhinje, kupatila, hodnika i balkona, civilnom diobom.

 

Navodi revidenta kojima se prigovarajući pravilnosti nižestupanjskih presuda vrši ocjena o tome koji dokazi su se trebali provesti, ali nisu, sadržajno su prigovori činjenične naravi, ali takvi navodi kojima se dovodi u pitanje utvrđeno činjenično stanje ne mogu se uzeti u razmatranje, jer nisu dopušteni u smislu odredbe članka 385. stavka 1. ZPP-a.

 

U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su slijedeće činjenice:

- da je tužiteljica dana 12. ožujka 2008. pred prvostupanjskim sudom podnijela prijedlog radi razvrgnuća suvlasničke zajednice civilnom diobom pod poslovnim brojem R1-163/08

- da je tužiteljica sukladno pravomoćnom rješenju prvostupanjskog suda pod poslovnim brojem R1-163/08 od 15. ožujka 2010., kojim je ista upućena u parnični postupak sa svojim zahtjevom za razvrgnuće suvlasničke zajednice, u zakonskom roku pokrenula parnični postupak

- da su parnične stranke upisane u zemljišnoknjižnom ulošku broj 14684 k.o. S., kao vlasnici svaki u ½ dijela nekretnine označene kao čest.zem. 1360/13, u naravi stan u S., anagrafske oznake ...

- da se predmetni stan nalazi na prvom katu, površine 44,88 m2, a sastoji se od jedne sobe, kuhinje, kupatila, hodnika i balkona

- da tuženik nije dokazao navode da bi njegova eventualna ulaganja u zajedničku nekretninu utjecala na omjer nespornog suvlasništva stranaka svaki u ½ dijela

- da tužiteljica kao suvlasnik predmetne nekretnine zahtijeva razvrgnuće suvlasništva

- da među strankama ne postoji sporazum o načinu razvrgnuća suvlasničke zajednice

- da geometrijska dioba predmetne nekretnine nije moguća odnosno da predmetnu nekretninu nije moguće fizički podijeliti na način da od iste diobom nastaju dvije jednake samostalne cjeline

 

Kraj svih ranije navedenih činjeničnih utvrđenja nižestupanjski sudovi su ocijenili da tuženik nije dokazao postojanje eventualnog pravnog osnova i načina stjecanja suvlasništva u razmjeru većem od onog upisanog u zemljišnoj knjizi, u odnosu na sporne suvlasničke dijelove predmetne nekretnine. U odnosu na mogućnost geometrijske diobe nižestupanjski sudovi su zaključili imajući u vidu kvadraturu predmetnog stana kao i broj prostorija od kojih se stan sastoji, da nije moguće provesti geometrijsku diobu bez znatnog umanjenja njene vrijednosti.

 

Suprotno navodima tuženika nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava. Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (članka 356. ZPP-a).

 

Naime, revident ukazuje na razloge zbog kojih je tužiteljica upućena iz izvanparničnog u parnični postupak (bila je sporna veličina suvlasničkih dijelova), odnosno na pravilnu primjenu paragrafa 267. i 268. Zakona o sudskom izvanparničnom postupku o razvrgnuću suvlasničke zajednice koji je u primjeni temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. („Narodne novine“, broj 73/91).

 

Prema pravnom pravilu iz paragrafa 267. stavak 2. Zakona o sudskom izvanparničnom postupku sud će na zahtjev ma kojeg suvlasnika u izvanparničnom postupku odlučiti da li se može provesti dioba jedne zajedničke stvari ili zajedničke imovine, ako među suvlasnicima nema spora: 1.o predmetu diobe i opsegu zajedničke stvari ili imovine i 2. o pravu suvlasništva pojedinih suvlasnika ili o veličini njihovih udjela. Ako se u postupku radi diobe ospori jedno od ranije navedenog, a ne može se postići sporazum, sud će stranku sa njenim zahtjevom radi raskidanja zajednice (diobe) uputiti u parnicu, paragraf 268. Zakona o sudskom izvanparničnom postupku.

 

Dakle, nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili ranije citirane paragrafe 267. i 268. Zakona o sudskom izvanparničnom postupku, jer je u parnici bilo potrebno raspraviti i pitanje spornih suvlasničkih dijelova, kao i zahtjev za razvrgnuće suvlasničke zajednice.

 

Nadalje, revident ističe da nisu bili ispunjeni uvjeti za geometrijsku diobu predmetne nekretnine, te da drugostupanjski sud nije pravilno primijenio članak 50. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 - dalje: ZVDSP-a).

 

Člankom 50. stavkom 1. ZVDSP-a propisano je da kad razvrgnuće provodi sud, vezan je u prvom redu strogim zakonskim odredbama, a podredno valjanim sporazumom stranaka o načinu razvrgnuća, ako takav postoji, a moguć je i dopušten, a i pravom na razvrgnuće isplatom koje bi imao pojedini suvlasnik na temelju pravnog posla ili zakona. Stavkom 2. propisano je ako sud nije glede načina razvrgnuća vezan u smislu stavka 1. ovoga članka sud će djeljive pokretne stvari dijeliti fizički, a nekretnine geometrijski. Stavkom 3. propisano je da prigodom geometrijske diobe nekretnine sud može osnovati služnost i stvarni teret na ostalim njezinim dijelovima, ako je to nužno za uporabu ili iskorištavanje dijela koji se diobom odvaja. U stavku 4. propisano je ako dioba iz stavka 2. nije moguća, a da se znatno ne umanji vrijednost, sud će odlučiti da se stvar proda na javnoj dražbi ili na drugi prikladni način, a dobiveni iznos podijeliti razmjerno suvlasničkim dijelovima (civilno razvrgnuće).

 

Nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo i to odredbe članka 50. stavaka 2. i 4. ZVDSP-a, kada su prihvatili zahtjev tužiteljice za razvrgnućem suvlasničke zajednice civilnom diobom, jer su nižestupanjski sudovi ispravno zaključili, a što proizlazi i po prirodi stvari, da se predmetni stan s obzirom na kvadraturu od 44,88 m2, te raspored prostorija ne bi mogao geometrijski dijeliti, jer bi takva dioba dovela do značajnijeg umanjenja njegove vrijednosti, a dovela bi u pitanje i njegovu funkcionalnost kao stambene cjeline, koje zaključke prihvaća i ovaj revizijski sud.

 

Slijedom navedenog, valjalo je odbiti reviziju kao neosnovanu u odnosu na glavnu stvar, temeljem odredbe članka 393. ZPP-a, te odlučiti kao u izreci presude.

 

U odnosu na troškove postupka:

 

Tuženik podnosi reviziju u dijelu u kojem je odlučeno o troškovima parničnog postupka. Ističe revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Sukladno pravnom shvaćanju zauzetom na četvrtoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda broj: Su-IV-19/2015-15 od 16. studenoga 2015. pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojega bi bila dopuštena revizija.

 

Slijedom navedenog, valjalo je odbaciti reviziju tuženika u odnosu na troškove postupka, te odlučiti kao u izreci rješenja.

 

Zagreb, 17. ožujka 2021.