- 1 -              Revd 198/2021-2

Broj: Revd 198/2021-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović - Ivanišević predsjednice vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. D. iz G. K., OIB: …, zastupanog po punomoćniku Ž. O., odvjetniku u S., protiv tuženice R. H., OIB: …, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvo u Z., Građansko-upravnom odjelu, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru, poslovni broj Gž-562/2020-2 od 8. listopada 2020., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Benkovcu, poslovni broj Pn-111/2019 od 12. ožujka 2020., ispravljena rješenjem istog suda, poslovni broj Pn-111/2019 od 31. ožujka 2020., na sjednici održanoj 17. ožujka 2021.,

r i j e š i o  j e

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

Tuženica je prijedlogom za dopuštenje revizije predložila da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Zadru, poslovni broj Gž-562/2020-2 od 8. listopada 2020., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Benkovcu, poslovni broj Pn-111/2019 od 31. ožujka 2020. zbog tri pitanja koja smatra važnima za odluku u sporu te za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.

Tužitelj na prijedlog tuženice nije odgovorio.

Prijedlog nije dopušten.

Postupajući po odredbi čl. 387. st. 1. i 5. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP), vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da pitanja u prijedlogu nisu važna pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.

Tuženica je u prijedlogu navela slijedeća pitanja:

„1.Da li tužiteljici pripada pravo na naknadu štete u visini najamnine s obzirom da nije dokazala da je postojala mogućnost iznajmljivanja nekretnine?

2. Da li je teret dokaza visine štete u parničnom postupku radi naknade štete na tužitelju?

3. Da li se pravila o teretu dokazivanja primjenjuju kada sudac raspoloživim dokaznim sredstvima nije uspio formirati određeno uvjerenje o postojanju odlučnih činjenica?“

Kao razlog važnosti navedenih pitanja predlagatelji ukazuju na ranije ukidno rješenje revizijskog suda u istoj pravnoj stvari, kao i na odluke revizijskog suda (Rev-1673/16, Rev-656/11 i Rev-x-224/15) ističući da je donesena odluka suprotna shvaćanjima zauzetima u navedenim odlukama

Postavljena pitanja 1. - 3. su preopćenito postavljena i odgovor na njih nije jednoznačan, već ovisi od sadržaja predloženih i izvedenih dokaza, njihove ocjene, kao i utvrđenih okolnosti svakog pojedinog slučaja pa kao odgovor na tako postavljena pitanja nije moguće zauzeti pravno shvaćanje primjenjivo u većem broju istovrsnih i u bitnim elementima podudarnih slučajeva. Da bi neko pravno pitanje bilo određeno naznačeno potrebno je da bude individualizirano i postavljeno tako da ne ostavlja dvojbe o kojem je pravnom pitanju riječ u okviru određenog pravnog instituta ili zakonske odredbe, što u predmetnom prijedlogu nije učinjeno. Pitanja se, u suštini odnose na to jesu li nižestupanjski sudovi eventualno propustili izvesti i pravilno ocijeniti dokaze koje tuženica smatra odlučnima te primijeniti pravila o teretu dokazivanja, odnosno ocijeniti i obrazložiti u odluci neke činjenice odnosno neki žalbeni prigovor, koje predlagateljica smatra odlučnima, a sud ne, ali upravo na način koji ona smatra pravilnim - što su pitanja počinjenja bitne povrede odredaba parničnog postupka u ovom konkretnom slučaju, pa u situaciji kad takva eventualno počinjena bitna povreda nije posljedica izraženog pravnog shvaćanja suda u pobijanoj odluci koje bi bilo nepodudarno sa shvaćanjem revizijskog suda (kao što je upravo u ovom predmetu slučaj) ne radi se važnom pitanju u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.

Stoga je, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP, valjalo odbaciti prijedlog tuženice za dopuštenje revizije.

Zagreb, 17. ožujka 2021.

                            Predsjednica vijeća:

              Davorka Lukanović – Ivanišević, v. r.