- 1 -              Revd 1825/2020-2

Broj: Revd 1825/2020-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović - Ivanišević predsjednice vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika Z. Z. iz V., OIB: ..., koga zastupa punomoćnik D. B., odvjetnik u Z., protiv 1. tuženika Z. Z. iz V., OIB: ... i 2. tuženika-protutužitelja V. Z. iz V., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku mr. sc. A. Š., odvjetniku u V. G., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o prijedlogu 2. tuženika-protutužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici br. Gž-11/20-6 od 22. siječnja 2020., kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici br. P-861/14-79 od 30. studenog 2015., na sjednici održanoj 17. ožujka 2021.,

r i j e š i o   j e:

Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se.

Obrazloženje

Drugotuženik-protutužitelj je 20. ožujka 2020. podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici br. Gž-11/20-6 od 22. siječnja 2020., kojom je djelomično (u odnosu na protutužbeni zahtjev) preinačena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici br. P-861/14-79 od 30. studenog 2015., radi slijedećih pravnih  pitanja:

- Da li je drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo smatrajući da II-tuženik-protutužitelj građenjem nije temeljem zakona mogao steći suvlasništvo 1/6 dijela cijele utužene nekretnine, premda je nesporno suvlasnik u 5/6 dijela, građenjem obiteljske kuće kojoj se protutuženik kao suvlasnik 1/6 dijela nekretnine nije protivio, a temeljem odredbe članka 153. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14)?

- Da li je drugostupanjski sud učinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka u drugostupanjskom postupku iz čl. 385. st. 2. u vezi čl. 354. st. 1. i čl. 7. st. 2. Zakona o parničnom postupku utvrđivanjem činjenica u odnosu na utvrđenje stjecanja prava vlasništva na dijelu zk.kč.br., a koje činjenice protutužitelj u postupku nije iznio i koje nisu predmet protutužbenog zahtjeva, a koji se odnosi na utvrđenje suvlasništva?

U odnosu na postavljena pitanja drugotuženik-protutužitelj, kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, navodi da je shvaćanje drugostupanjskog suda u pobijanoj odluci o navedenim pitanjima različito od shvaćanja zauzetog u odlukama ovoga revizijskog suda broj Gzz 1/07-2 od 7. veljače 2007., Rev 2790/91-2 od 11. ožujka 1992., Revt 3/09-2 od 23. prosinca 2009. i Revx 141/13-2 od 12. ožujka 2013.

U odgovoru na prijedlog za dopuštenje tužitelj-protutuženik isti predlaže odbaciti kao nedopušten, podredno odbiti kao neosnovan.

Prijedlog za dopuštenje revizije nije dopušten.

Postupajući u skladu s odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da postavljena pitanja u prijedlogu nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

Naime, prvo pitanje nije važno za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer, u situaciji kada je u postupku bilo sporno upravo pripada li predlagatelju daljnjih 1/6 suvlasničkog dijela nekretnine, pored nesporno u zemljišnoj knjizi upisanih 4/6 suvlasničkog dijela nekretnine na ime predlagatelja kao suvlasnika, o odgovoru na navedeno pitanje, kojim se polazi od toga da je predlagatelj „nesporno suvlasnik u 5/6 dijela“ predmetne nekretnine (dakle i spornih 1/6 dijela), ne ovisi ishod spora. Dakle, pitanje koje je utemeljeno na činjeničnim okolnostima koje nisu utvrđene u postupku, ne može biti važno pitanje za odluku o sporu, jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

U odnosu na drugo postavljeno pitanje predlagatelju valja odgovoriti da istim pitanjem predlagatelj, kroz revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 385. st. 2. u vezi čl. 354. st. 1. i čl. 7. st. 2. ZPP zapravo dovodi u pitanje činjenična utvrđenja u nižestupanjskom postupku, jer ono na što predlagatelj u postavljenim pitanjima ukazuje da bi bilo sporno u konkretnom sporu (na temelju kojih je činjenica sud donio odluku o protutužbenom zahtjevu) je činjenične naravi i potpuno je vezano za okolnosti svakog pojedinog slučaja, a takvo pitanje, koje je utemeljeno na činjeničnim okolnostima konkretnog predmeta, nije važno pitanje za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 3. ZPP pa je, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. ZPP, riješeno kao u izreci.

Zagreb, 17. ožujka 2021.

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.