- 1 -              I Kž 13/2021-4

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 13/2021-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Žarka Dundovića i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. Z. B. zbog kaznenog djela iz čl. 190. st. 1. i 2. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – ispravak, 101/17 i 118/18 – dalje: KZ/11) i drugih, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Rijeci od 26. listopada 2020. broj K-7/2020-47, u sjednici održanoj 17. ožujka 2021.,

 

p r e s u d i o  j e:

 

Odbija se kao neosnovana žalba opt. Z. B. i potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

Obrazloženje

 

Pobijanom presudom Županijski sud u Rijeci proglasio je krivim opt. Z. B. zbog dva kaznena djela protiv zdravlja ljudi i to jednog kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz čl. 190. st. 1. i 2. KZ/11, opisana u toč. 1. za koje mu je na temelju čl. 190. st. 2. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci i jednog kaznenog djela omogućavanje trošenja droga iz čl. 191. st. 1. i 2. KZ/11 opisanog u toč. 3. izreke pobijane presude za koje mu je na temelju čl. 191. st. 2. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju od dvije godine te ga je uz primjenu čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11 osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri godine i tri mjeseca.

 

Na temelju čl. 54. KZ/11 u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora opt. Z. B. je uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 23. listopada 2019., pa nadalje.

 

Na temelju čl. 148. st. 1. uz primjenu čl. 145. st. 1. i 2. toč. 6. i 7. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 - dalje: ZKP/08) opt. Z. B. je presuđen na platež paušala u iznosu od 750,00 kn i troškove branitelja po službenoj dužnosti u iznosu od 18.375,00 kn.

 

Na temelju čl. 190. st. 8. KZ/11 od opt. Z. B. je oduzeto 179,61 gram droge amfetamin i 36,66 grama droge marihuana.

 

Istom je presudom na temelju čl. 453. toč. 3. ZKP/08 optuženik oslobođen od optužbe zbog jednog kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz čl. 190. st. 1. i 3. KZ/11.

 

Protiv te presude u odnosu na osuđujući dio žalbu je podnio optuženik osobno i putem branitelja R. P., zbog povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, odnosno da mu se preinakom prvostupanjske presude u odluci o kazni izrekne blaža kazna i da ga se oslobodi od obveze plaćanja troškova kaznenog postupka.

 

Državni odvjetnik je podnio odgovor na žalbu optuženika u kojem predlaže da se ta žalba odbije kao neosnovana.

 

Spis je sukladno odredbi čl. 474. st. 1. ZKP/08 dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba nije osnovana.

 

U osobno izjavljenoj žalbi osuđenik navodi da je pretraga njegovog stana provedena povodom nestale osobe, a nakon što je policija kod njega pronašla manju količinu droge, tj. opušak, oni su bez traženja novog naloga nastavili pretragu, čime je dovedeno u pitanje valjanost ovog dokaza. Kroz ove se tvrdnje, iako se to izrijekom ne navodi, sugerira na nezakonito provedenoj dokaznoj radnji pretrage.

 

Međutim, protivno navedenim tvrdnjama optuženika, pretraga njegovog doma u B., S. b. … je izvršena zakonito na temelju naloga Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Delnicama od 23. listopada 2019., broj Pp Prz-69/2019, na temelju čl. 159. u vezi čl. 102. st. 3. Prekršajnog zakona (list 14.-15.), a radi pronalaska opojnih sredstava-droga. O pretrazi koja je na temelju navedenog naloga provedena u nazočnosti svjedoka pretrage i optuženika koji se odrekao prava na branitelja, je sačinjen zapisnik o pretrazi (list 16.-18.) koji su potpisale službene osobe koje su navedenu radnju provele te optuženik i svjedoci pretrage koji nisu stavili nikakve primjedbe na postupanje policijskih službenika.

 

Prema tome, pretraga je provedena sukladno odgovarajućim odredbama ZKP/08 koje se odnose na dokaznu radnju pretrage (čl. 240.-250.) odnosno pretrage doma i drugih prostora (čl. 252.-256.), tako da se ne radi o nezakonito provedenom dokazu u smislu odredbe čl. 250. u vezi čl. 10. st. 2. toč. 3. ZKP/08.

 

Iz navedenog razloga nije osnovan ovaj postupovni prigovor optuženika, a prilikom ispitivanja pobijane presude po službenoj dužnosti, na temelju čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08, je utvrđeno da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede taksativno navedene u ovom propisu.

 

Suprotno tvrdnja optuženika sud prvog stupnja je sve odlučne činjenice pravilno i potpuno utvrdio.

 

U odnosu na kazneno djelo iz čl. 190. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11 opisanog u toč. 1. izreke pobijane presude sud prvog stupnja je utvrđenje da je optuženik predmetnu drogu držao radi daljnje prodaje pravilno utvrdio na temelju okolnosti koje s potpunom izvjesnošću ukazuju da se nije radilo o drogi koju je on držao radi osobne konzumacije, niti o drogi njegovih kolega konobara, kako je to tvrdio u svojoj obrani, već da su u pitanju narkotici koji su bili namijenjeni daljnjoj prodaji.

 

Naime, kraj nesporne činjenice da je kod optuženika pretragom nađeno 36,66 g droge marihuane koja u svom sastavu ima više od 0,3% tetrakanabinola od koje količine se može napraviti 73 jointa za konzumaciju, da je pronađena veća količina od 179,61 g amfetamina i 256,30 g aminokiseline keratin koja služi kao punilo kojim se povećava količina amfetamina te dobiva droga manje čistoće, ali veće količine (evidentno radi prodaje i veće zarade), da je u optuženikovom stanu pronađena i vaga za precizno mjerenje s tragovima amfetamina i tetrakanabinola, te da je utvrđeno da je optuženik nezaposlena osoba (nesporno je radio samo sezonski od svibnja do početka rujna 2019.) bez prihoda, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da je predmetnu drogu optuženik držao radi daljnje prodaje.

 

Stoga su potpuno promašene žalbene tvrdnje optuženika da nema dokaza da je on drogu držao radi prodaje jer da niti posjedovanje navedenih količina droge, niti posjedovanje vage za mjerenje i navedenog punila nisu dostatni dokazi na temelju kojih bi se to moglo utvrditi. Naime, upravo posjedovanje većih količina različitih vrsta droga, posjedovanje vage za precizno mjerenje i punila, uz izostanak prihoda počinitelja, su upravo tipične okolnosti koje ukazuju da takvi počinitelji drogu drže radi daljnje prodaje (dilanja), a ne za svoje potrebe.

 

U odnosu na kazneno djelo iz čl. 191. st. 1. i 2. KZ/11 opisano u toč. 3. izreke pobijane presude sud prvog stupnja je na temelju iskaza svjedokinja M. P. P. i P. R., koje su priznale da su u stanu optuženika konzumirale optuženikovu drogu marihuanu i speed, pravilno utvrdio da je optuženik na taj način počinio predmetno kazneno djelo jer je ovim osobama, za koje je znao da idu u srednju školu i da nemaju 18 godina, drogu davao da ju troše.

 

Optuženik ove okolnosti u obrani niti u žalbi niti ne osporava, ali tvrdi da su navedene osobe koje su imale prethodna iskustava s drogama, same uzimale drogu koja im je bila nadohvat u stanu i da im on tu drogu nije nudio niti davao.

 

Međutim, sud prvog stupnja opravdano nije prihvatio ovakvu obranu optuženika pravilno ukazujući da nije relevantno to što optuženik svjedokinje P. i R. nije prisiljavao da droge konuzmiraju, niti ih je na to nagovarao, već je bitno to što je utvrđeno da im je on tu drogu ponudio na uživanje i da su one to prihvatile.

 

Dakle, kraj svih ovih u biti nespornih okolnosti, da su u optuženikovu stanu osobe koje nemaju 18 godina konzumirale njegovu drogu koju im je on dao na raspolaganje, ostvarena su obilježja kaznenog djela omogućavanje trošenja droga iz čl. 191. st. 1. i 2. KZ/11, a djelo je počinjeno prema djetetu.

 

Kraj takvog stanja stvari, neosnovani su žalbeni prigovori da navedene svjedokinje ne govore istinu, da niti roditelji navedenih djevojčica nisu mogli kontrolirati svoju djecu, da su one same uzimale drogu koje je bila u stanu, kao i da se ne radi o djeci (odredba čl. 87. st. 7. KZ/11 definira dijete kao osobu koja nije navršila 18 godina), jer se tim prigovorima niti u najmanjoj mjeri ne dovodi u pitanje ispravnost činjeničnih utvrđenja suda prvog stupnja.

 

Prema tome, nije osnovana žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

Optuženik ne obrazlaže žalbenu osnovu povrede kaznenog zakona jer ne konkretizira u kojem od pitanja iz čl. 469. toč. 1.-6. ZKP/8 je sud prvog stupnja povrijedio kazneni zakon. Stoga je ovaj drugostupanjski sud na temelju čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP/08 pobijanu presudu ispitao po službenoj dužnosti i u tom pravcu te je utvrdio da sud prvog stupnja nije na optuženikovu štetu povrijedio kazneni zakon.

 

Nije u pravu optuženik kada tvrdi da mu je izrečena prestroga kazna zatvora jer da nije uvažio značajne olakotne okolnosti da je otac dvoje maloljetne djece, da se u konkretnom slučaju radi o manjim količinama droge, da je osuđivan radi lakših kaznenih djela i da je kazne uredno odslužio, a da je zadnja presuda bila iz 2015.

 

Međutim, sud prvog stupnja je pravilno optuženiku kao olakotno cijenio činjenicu da je otac dvoje maloljetne djece, a od otegotnih da je višestruko osuđivana osoba, između ostalog i zbog istovrsnih kaznenih djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama pri čemu su mu bile izricane i zatvorske kazne u duljem vremenskom trajanju koje očito nisu imale utjecaja na optuženika da ga odvrate od činjenja kaznenih djela.

 

Prema tome, imajući u vidu sve ove pravilno utvrđene i vrednovane olakotne i otegotne okolnosti kao i činjenicu da se u konkretnom slučaju radi o teškim kaznenim djelima za koja su zapriječene visoke zatvorske kazne (od 1-12 godina zatvora za kazneno djelo iz čl. 190. st. 2. KZ/11, odnosno od 1-10 godina zatvora za kazneno djelo iz čl. 191. st. 2. KZ/11) pojedinačne utvrđene kazne zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci zbog kaznenog djela iz čl. 190. st. 2. KZ/11 i dvije godine zatvora zbog kaznenog djela iz čl. 191. st. 2. KZ/11, odnosno jedinstvena kazna zatvora u trajanju od tri godine i tri mjeseca nisu prestroge već su primjerene. Suprotno tvrdnjama žalitelja blaža kazna od izrečene ne bi ostvarila svrhu kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11, kako u smislu individualne tako i generalne prevencije.

 

Iz navedenih razloga nije osnovana žalba zbog odluke o kazni.

 

Odluka o oduzimanju predmetne droge je ispravno utemeljena na odredbi čl. 190. st. 8. KZ/11.

 

Neosnovano se optuženik žali zbog odluke o troškovima kaznenog postupka jer se oni odnose na paušalnu svotu koja je pravilno odmjerena u iznosu od 750,00 kn s obzirom na duljinu i složenost ovog kaznenog postupka, a odluka o obvezi plaćanja 18.375,00 kn se ispravno odnosi na isplatu troškova obrane po službenoj dužnosti koji su od strane suda isplaćeni branitelju V. P., što sve proizlazi iz računa od 29. listopada 2020.(list 338), a na temelju rješenja od 11. svibnja 2020. (list 267-269).

 

Prema tome, kako žalba optuženika nije osnovana, trebalo ju je na temelju čl. 482. ZKP/08 kao neosnovanu odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu.

 

Zagreb, 17. ožujka 2021.