- 1 -              III Kr 57/2020-8

 

 

 

 

 

Broj: III Kr 57/2020-8

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Žarka Dundovića i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. B. M. zbog kaznenog djela iz čl. 216. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98 – ispravak, 50/00 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04, 84/05 – ispravak, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11 i 77/11 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske – dalje: KZ/97), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Osijeku od 29. travnja 2019. broj K-273/2018-17 i presuda Županijskog suda u Osijeku od 24. siječnja 2020. broj Kž-642/2019-8, u sjednici održanoj 17. ožujka 2021.

 

p r e s u d i o   j e:

 

Utvrđuje se da je zahtjev os. B. M. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude osnovan, ukida se pravomoćna presuda koju čine presuda Općinskog suda u Osijeku od 29. travnja 2019. broj K-273/2018-17 i presuda Županijskog suda u Osijeku od 24. siječnja 2020. broj Kž-642/2019-8 te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Obrazloženje

 

Pravomoćnom presudom, koju čine u uvodu citirane presude, ostavljena je na snazi presuda Općinskog suda u Osijeku od 26. veljače 2013. broj K-1004/2012-16, potvrđena presudom Županijskog suda u Osijeku od 27. lipnja 2013. broj Kž-225/2013-4 kojom je os. B. M. zbog kaznenog djela krađe iz čl. 216. st. 1. KZ/97 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci.

 

Osuđenik je zahtjev za preispitivanje pravomoćne presude podnio na temelju čl. 515. i čl. 517. st. 1. i 2. u vezi čl. 468. st. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 - dalje: ZKP/08) i to protiv obje naprijed citirane presude, s prijedlogom da se pravomoćna presuda preinači i da ga se oslobodi od optužbe, podredno, „da se ukinu pobijane presude i vrati predmet na ponovni postupak“.

 

Postupajući u skladu s odredbom čl. 518. st. 4. ZKP/08, prvostupanjski sud je primjerak zahtjeva sa spisom dostavio Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, koje je u odgovoru na zahtjev navelo da zahtjev smatra neosnovanim.

 

Odgovor Državnog odvjetništva Republike Hrvatske uredno je prije dostavljanja spisa Vrhovnom sudu Republike Hrvatske dostavljen osuđeniku.

 

Zahtjev je osnovan.

 

U pravu je osuđenik kada tvrdi da se pravomoćna presuda temelji isključivo na iskazu svjedoka L. P. kojeg on nije mogao ispitati na raspravi i suočiti ga s izjavom koju je svjedok dao kod javnog bilježnika 10. veljače 2012. te da ne postoji niti jedan drugi dokaz koji bi upućivao na to da on oštećeniku nije vratio novac, čime da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 5/14 - dalje: Ustav RH) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine, Međunarodni ugovori“ broj 18/97, 6/99 – pročišćeni tekst, 8/99 - ispravak, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).

 

Naime, nakon što je na temelju citiranih presuda osuđenik bio pravomoćno proglašen krivim zbog kaznenog djela krađe iz čl. 216. st. 1. KZ/97 i osuđen na kaznu zavora u trajanju od osam mjeseci on je zahtjevom od 14. siječnja 2015. (list 93.-94.) zatražio obnovu kaznenog postupka na temelju čl. 501. st. 1. toč. 3. ZKP/08 tvrdeći da iz izjave ošt. L. P. od 10. veljače 2012. koju je priložio kao novi dokaz (list 96.) proizlazi da je on oštećeniku na ime duga isplatio 25.000,00 kn te da stoga nije bilo uvjeta za nastavak kaznenog progona, a to s obzirom da su on i oštećenik pred Općinskim državnim odvjetništvom u Osijeku dali izjave da će kaznena prijava oštećenika protiv njega biti odbačena ako u roku od 6 mjeseci plati oštećeniku 25.000,00 kn. Rješenjem Općinskog suda u Osijeku od 6. veljače 2015., broj Kv-33/2015-6 (K-1004/2012) na temelju čl. 507. st. 1. i čl. 501. st. 1. toč. 3. ZKP/08 prihvaćena je navedena argumentacija osuđenika te je dopuštena obnova ovog kaznenog postupka i odlučeno je da će se na temelju čl. 507. st. 3. ZKP/08 odmah odrediti nova rasprava.

 

U obnovljenom postupku, nakon što su izvedeni u biti isti dokazi provedeni i u prethodnom pravomoćno okončanom postupku K-1004/2012 te je kao novi dokaz pročitana ovjerena izjava oštećenika od strane javne bilježnice M. K. od 10. veljače 2012., utvrđeno je da je navedena izjava fiktivna i donesena je presuda kojom se održava na snazi citirana prijašnja osuđujuća presuda.

 

Pri tom sudovi utvrđuju da navedena izjava nije vjerodostojan dokaz o vraćanju duga jer je oštećenik na raspravi koja je održana 26. veljače 2013. dao pisano očitovanje (nije se mogao usmeno izjasniti zbog narušenog zdravstvenog stanja) da mu je osuđenik otuđio novac koji je dobio na ime osiguranja u iznosu od 30.000,00 kn i stoga postavlja imovinskopravni zahtjev, iz čega proizlazi da je opovrgnuta tvrdnja iz zahtjeva za obnovu osuđenika da je novac oštećeniku vratio godinu dana ranije što bi proizlazilo iz oštećenikove izjave ovjerene kod javnog bilježnika.

 

Osim toga, sudovi ističu da se iskaz oštećenika koji je u međuvremenu preminuo, na temelju čl. 431. toč. 2. ZKP/08, mogao čitati bez suglasnosti obrane te da se pravomoćna presuda ne temelji isključivo niti u pretežnom dijelu na iskazu oštećenika koji je dan bez nazočnosti osuđenika, već i na činjenici da je oštećenik odmah po otuđenju novca slučaj prijavio policiji identificirajući kao počinitelja os. B. M. kao i na okolnosti da je nelogično da bi osuđenik toliki iznos novca oštećeniku vratio bez ikakvog pravnog osnova. Uz navedeno se ističe da, sve da je oštećenik 10. veljače 2012. oštećeniku vratio 25 tisuća kuna to ga ne može ekskulpirati kaznene odgovornosti jer je povrat novca uslijedio nakon što je kazneni postupak pokrenut.

 

Međutim, bez obzira na to što sudovi u pobijanoj presudi tvrde da se pravomoćna presuda ne temelji u isključivom niti u odlučujućem dijelu na iskazu oštećenika iz istrage koji je dan bez nazočnosti osuđenika i branitelja, pozivajući se na pisano očitovanje oštećenika sa rasprave održane 26. veljače 2013. te na nelogičnost tvrdnje o vraćanju novca bez određene pravne osnove, nema dvojbe da se osuđujuća presuda temelji u odlučujućem dijelu na nekonfrontiranom iskazu L. P.

 

Naime, jasno je da osuđujuća presuda ne bi mogla biti donesena bez iskaza oštećenika koji je dat u istrazi jer činjenice na koje se pozivaju sudovi kao dodatni dokazi, datum podnošenja kaznene prijave i nelogičnost da je osuđenik vratio oštećeniku veću sumu novca, ne naznačujući konkretno o čemu se radi, nisu dostatni dokazi koji bi sa izvjesnošću potvrđivali da je osuđenik počinio predmetno kazneno djelo.

 

Nadalje, u obnovljenom postupku je, jednako kao i u tijeku prethodnog postupka u kojem je donesena osuđujuća presuda, također pročitan nekonfrontiran iskaz oštećenika iz istrage te osuđenik nije mogao doći u priliku da u vezi pisane izjave oštećenika dane kod javnog bilježnika 10. veljače 2012., kao novog dokaza, zatraži očitovanje o vraćanju novca oštećeniku prije isteka roka od šest mjeseci koji je određen u zapisniku državnog odvjetništva o uvjetovanom odustanku od kaznenog progona. Pri tome je neodlučno to što se iskaz oštećenika koji je umro mogao čitati bez suglasnosti stranaka, na temelju čl. 431. st. 1. toč. 2. ZKP/08, jer se unatoč tome osuđujuća presuda nije mogla temeljiti samo na tom dokazu.

 

Iz navedenih razloga proizlazi da se osuđujuća presuda temeljiti isključivo na iskazu oštećenika kojeg osuđenik nikada nije mogao ispitati u smislu odredbe čl. 411. st. 4. i čl. 431. st. 2. ZKP/08 te je uslijed navedene okolnosti povrijeđeno ustavno i konvencijsko pravo osuđenika da ispita svjedoka optužbe, čime je posljedično došlo i do povrede prava na pošteno suđenje iz čl. 6. st. 3. toč. d. Konvencije i čl. 29. st. 2. alineja 6. Ustava.

 

Iz navedenih je razloga utvrđeno da je osnovan zahtjev osuđenika za izvanredno preispitivanje koji je podnesen iz osnove čl. 515. st. 1., čl. 517. st. 1. toč. 2. ZKP/08 u vezi čl. 468. st. 2. ZKP/08 te su ukinute citirane presude i predmet je upućen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Iz svih navedenih razloga, kako zahtjev za izvanredno preispitivanje osnovan, na temelju čl. 519. u vezi čl. 513. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci.

 

Zagreb, 17. ožujka 2021.

 

                            Predsjednica vijeća:

                            Vesna Vrbetić, v.r.

 

Na temelju čl. 164. st. 5. ZKP/08, presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 17. ožujka 2021., broj III Kr-57/2020 iznosim

 

PISANO OBRAZLOŽENJE IZDVOJENOG GLASA

 

Prilikom donošenja drugostupanjske presude glasovao sam za to da se odbije zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Osijeku od 29. travnja 2019. broj K-273/2018-17 i presuda Županijskog suda u Osijeku od 24. siječnja 2020. broj Kž-642/2019-8.

 

Naime, smatram da zahtjev osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude osuđenika koji je podnesen iz osnove čl. 515. st. 1., čl. 517. st. 1. toč. 2. ZKP/08 u vezi čl. 468. st. 2. ZKP/08 nije osnovan i da u pobijanoj presudi nije došlo do povrede osuđenikovog prava na pošteno suđenje iz čl. 6. Konvencije i čl. 29. Ustava.

 

Slažem se sa većinom u pogledu ocjene važnosti iskaza ošt. L. P., međutim smatram da su postojali dobri razlozi da izostanak njegovog ispitivanja na raspravi te da je postojalo dovoljno činitelja protuteže koji su nadoknadili teškoće koje obrana trpi kao posljedicu prihvaćanja njegovog iskaza. Zbog toga smatram da izostanak ispitivanja ošt. L. P. na raspravi nije doveo do povrede prava na pravično suđenje.

 

U ovom predmetu, ošt. L. P. nije mogao biti ispitan jer je u međuvremenu preminuo, pa se izostanak njegovog ispitivanja na raspravi temelji na opravdanom razlogu u smislu judikature koja se odnosi na ovo konvencijsko područje. Osim toga, dok je oštećenik još bio živ i mogao se, makar i na pisani način, očitovati na pitanja osuđenika u vezi vraćanja duga, osuđenik je bio u bijegu. U toj fazi postupka ošt. L. P. je pristupio raspravi no branitelj nije tražio neposredno ispitivanje već se suglasio s čitanjem zapisnika.

 

Osuđeniku je omogućeno ponovljeno suđenje, nakon što je predočio sudu izjavu ošt. L. P. od 10. veljače 2012. godine ovjerenu kod javnog bilježnika iz koje proizlazi da mu je osuđenik dana 10. veljače 2012. godine isplatio iznos od 25.000,00 kn. Naime, u odluci kojom je odobrena obnova postupka, ocjenjeno je da je riječ o novom dokazu koji bi u smislu čl. 501. st. 1. toč. 3. ZKP/08 sam za sebe ili u svezi s prijašnjim dokazima bio prikladan da prouzroči oslobođenje osuđenika. Međutim, nakon provedenog kaznenog postupka, sudovi su ocijenili da je riječ o fiktivnoj i nevjerodostojnoj ispravi te je održana ranija osuđujuća presuda na snazi.

 

Naime, u ovom kaznenom postupku nije sporno da je ošt. L. P. dana 12. prosinca 2011. podnio kaznenu prijavu protiv osuđenika zbog predmetnog kaznenog djela koje je prema optužnici počinjeno tri dana prije, 9. prosinca 2011. (osuđeniku se ukazuje da kaznena prijave nije dokaz, ali objektivna okolnost dana podnošenja kaznene prijave je činjenica koja se kao i svaka druga činjenica može cijeniti u dokaznom postupku), nakon čega su osuđenik i oštećenik ispitani u Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku 10. veljače 2012. (oštećenik bez nazočnosti optuženika i branitelja), da bi oba isti dan dali izjave (list 29. i 30. koje nisu sporne i na njih se osuđenik poziva u zahtjevu za obnovu) da su suglasni da državni odvjetnik može donijeti rješenje o odgodi početka kaznenog postupka protiv okrivljenika B. M. zbog kaznenog djela iz čl. 216. st. 1. KZ/97 pod uvjetom da osuđenik u roku od šest mjeseci oštećeniku naknadi štetu u iznosu od 25.000,00 kn koja mu je prouzročena kaznenim djelom krađe iz čl. 216. st. 1. KZ/97.

 

Nadalje, u ovom kaznenom postupku nije sporno da je Općinski državni odvjetnik protiv B. M. zbog kaznenog djela krađe iz čl. 216. st. 1. KZ/97, nakon što je dobiven podatak od PP B. M. (list 40.) da je ovaj u lipnju mjesecu 2012. s obitelji odselio u M., Kanada, podigao optužnicu s prijedlogom da se provede suđenje u odsutnosti jer je osuđenik u bijegu. Navedeno suđenje u predmetu K-1004/2012-16 je i provedeno u odsutnosti osuđenika, koji je iz SR Njemačke predan Republici Hrvatskoj tek po raspisnom europskom uhidbenom nalogu (list 187.-189.) u fazi obnove ovog kaznenog postupka.

 

Dakle, izjava koju je osuđenik dostavio tek 2015., a koja je ocijenjena nevjerodostojnom, sačinjena je 10. veljače 2012., nakon ispitivanja oštećenika i optuženika u državnom odvjetništvu. Osuđenik navedenu izjavu nije dostavio državnom odvjetniku, nego je odlučio pobjeći i time izbjeći suđenje. Oštećenik je pristupio raspravi 26. veljače 2013. te pisanim putem naveo da mu je osuđenik otuđio novac koji je dobio od osiguranja i postavio imovinsko pravni zahtjev, jer zbog bolesti nije mogao govoriti, a osuđenikov branitelj nije tražio da se oštećenik ispita. Pri tome, u postupanju branitelja u prvom suđenju nisu utvrđeni nikakvi propusti.

 

Prema tome, kada je postupak donošenja osuđujuće presude proveden zakonito i nije bilo povrijeđeno osuđenikovo pravo na pravično suđenje (osuđenik protiv pravomoćne osuđujuće presude nije podnosio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude zbog povrede prava na pravično suđenje), a u postupku obnove koji je također proveden zakonito i pravično i tijekom kojeg je pravilno utvrđeno da javnobilježnička izjava oštećenika od 12. veljače 2012. nije vjerodostojan dokaz zbog čega je ostavljena na snazi osuđujuća presuda, smatram da je zahtjev osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude trebalo odbiti kao neosnovan.

 

Zagreb, 17. ožujka 2021.

 

              Sudac:

                            Žarko Dundović, v.r.