- 1 -

                                  Broj: Jž-2508/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja ovog suda Goranke Ratković kao predsjednice vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice, specijalistice Martine Bastić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. P. M., kojeg brani L. B., odvjetnica u Z., zbog prekršaja iz čl. 13. i čl. 23. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (Narodne novine, broj 41/77, 55/89, 5/90, 30/90, 47/90 i 29/94), u postupku povodom zahtjeva okrivljenika za naknadu troškova prekršajnog postupka, odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj po braniteljici, protiv rješenja Prekršajnog suda u Zagrebu, broj: 81. Ppu J-298/16 od 25. rujna 2018., na sjednici vijeća održanoj 17. ožujka 2021.,

r i j e š i o j e

Odbija se kao neosnovana žalba okr. P. M. i potvrđuje prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu.

Obrazloženje

Pobijanim dijelom rješenja odbijen je dio zahtjeva okr. P. M. za naknadu troškova prekršajnog postupka koji obuhvaćaju nagradu i nužne izdatke branitelja u iznosu od 1.562,50 kuna, dok je u ostalom dijelu prihvaćen dio troškova prekršajnog postupka koji obuhvaćaju nagradu i nužne izdatke branitelja u iznosu od 468,75 kuna.

Protiv dijela prvostupanjskog rješenja kojim je odbijen zahtjev za naknadu troškova prekršajnog postupka, okr. P. M. je pravodobno putem braniteljice podnio žalbu zbog navodeći da isto nije utemeljeno na Prekršajnom zakonu, Zakonu o kaznenom postupku, Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Ustavu te da ga pobija zbog odluke o trošku postupka predlažući da se ista usvoji te okrivljeniku isplati zatraženi trošak prekršajnog postupka, kao i trošak sastava žalbe od 1. rujna 2016. i trošak sastava podneska od 26. rujna 2018., uvećan za iznos PDV, odnosno, ukupan iznos troška postupka od 2.968,75 kuna.

Žalba je neosnovana.

Rješavajući o žalbi okrivljenika, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, utvrdio je da je odluka prvostupanjskog suda kojom je odbijen dio zahtjeva okrivljenice za naknadu troškova prijevoza u iznosu od 1.562,50 kuna, u cijelosti pravilna i zakonita.

Za svoju odluku prvostupanjski sud je iznio valjane i dostatne razloge, koje u potpunosti prihvaća i ovaj sud, te navodi žalbe nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost rješenja.

Žalitelj u bitnome navodi da je istoga dana kada je braniteljica primila drugostupanjsko rješenje kojim je ukinuto prvostupanjsko rješenje o odbijanju zahtjeva za naknadu troškova prekršajnog postupka (zbog nastupanja zastare), odnosno 26. rujna 2018., specificirala i dopunila raniji troškovnik od 19. svibnja 2016. za daljnje po njoj obavljene odvjetničke radnje, a koji podnesak se očito mimoišao s pobijenim rješenjem od 25. rujna 2018., koje je prvostupanjski sud ishitreno donio odmah po primitku navedenog drugostupanjskog rješenja, prije nego što je dao mogućnost okrivljeniku i braniteljici da se upozna s drugostupanjskim rješenjem i prije nego što im je dao mogućnost nadopuniti troškovnik, a u kojem je okrivljenik tražio i trošak sastava žalbe od 1. rujna 2016., što je sud zanemario pa je o tom trošku propustio odlučiti, zbog čega je pobijano rješenje neutemeljeno na zakonu.

Dalje ističe da je pobijano rješenje u dijelu u kojem je odbijen zahtjev za trošak sastava podneska u kojem okrivljenik postavlja troškovnik, budući da se ne radi samo o podnesku „formalne“ prirode kako to navodi sud jer ukoliko okrivljenik podneskom ne zatraži i ne specificira trošak koji potražuje, sud ga neće ex offo dosuditi te se radi o podnesku iz Tbr. 1. t. 5. Odvjetničke tarife, odnosno, „ostalim podnescima“ za čiji sastav se priznaje 250,00 kuna (+PDV). Navodi i da su ostali podnesci (od 9. rujna 2013. kojim se predlaže sudu postupiti sa žalbom MUP-a – odbaciti ju ili dostaviti drugostupanjskom sudu) bile radnje koje su bile nužne u postupku, a požurnice koje je okrivljenik slao drugostupanjskom sudu su ipak požurile sud u odlučivanju žalbama pa je sud dužan dosuditi troškove sastava istih.

Zbog iznesenog potražuje ukupni trošak u iznosu od 3.593,75 kn, uz specifikaciju, te predlaže prihvatiti žalbu, naložiti isplatu okrivljeniku navedenog troška, a podredno, pobijano rješenje ukinuti i vratiti na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

Prvenstveno treba istaknuti odredbu čl. 138. st. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18., dalje: PZ), kojom je izrijekom propisano da su troškovi prekršajnog postupka izdaci učinjeni u povodu prekršajnog postupka od njegova pokretanja, pa i prije, pa sve do njegova završetka. Po logici stvari, zakonski izraz „do njegova završetka“ znači do pravomoćnog dovršetka prekršajnog postupka. Obzirom da je ovaj prekršajni postupak pravomoćno dovršen presudom Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske, broj Jž-4574/2013 od 11. veljače 2016., to radnje za koje žalitelj zahtijeva naknadu troška poduzete nakon pravomoćnog dovršetka prekršajnog postupka (podnesak od 19. svibnja 2016., žalba protiv rješenja od 1. rujna 2016., podnesak od 26. rujna 2018. i žalba protiv rješenja od 28. rujna 2018.), ne ulaze u pojam troškova prekršajnog postupka kako je on definiran odredbom čl. 138. st 1. PZ-a pa stoga i trošak tih radnji ne može pasti na teret proračunskih sredstava suda odnosno biti predmetom odlučivanja po čl. 140. st. 2. PZ-a.

Stoga je pravilna odluka prvostupanjskog suda o odbijanju dijela zahtjeva za naknadu troška zastupanja okrivljenika po branitelju za sastav podneska od 19. svibnja 2016., iako iz drugog, naprijed navedenog razloga. Iz istog razloga, žalitelj neosnovano u ovoj žalbi potražuje i naknadu troškova sastava žalbe protiv rješenja od 1. rujna 2016., podneska od 26. rujna 2018. i žalbe protiv rješenja od 28. rujna 2018.

Nadalje, pravilna je i odluka prvostupanjskog suda o odbijanju dijela zahtjeva za naknadu troška zastupanja okrivljenika po branitelju za sastav podneska od 30. kolovoza 2013. kojim je dostavio zahtjev za naknadu troškova, budući da se ne radi o radnji nužnoj radi ostvarivanja prava na obranu te zbog toga ona ne predstavlja trošak postupka u smislu odredbe čl. 138. PZ-a, pa se niti ne nadoknađuje iz proračunskih sredstava suda. Stoga po stavu ovog suda, isti podnesak ne ulazi u kategoriju „ostalih podnesaka“ u smislu Tbr. 1. t. 6. Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15. - u daljnjem tekstu: Tarifa), kako to pogrešno navodi žalitelj.

Isto tako, pravilno je prvostupanjski sud odbio kao neosnovan zahtjev za naknadu troška zastupanja okrivljenika po branitelju za sastav podnesaka od 9. rujna 2013., te 15. siječnja 2014. i 18. srpnja 2014., budući da se istima ukazuje na zakonske obveze postupanja prvostupanjskog i drugostupanjskog suda, a koje razloge odbijanja prihvaća i ovaj sud pa neosnovano žalitelj navodi da isti predstavljaju „ostale podneske“ u smislu Tbr. 1. t. 6. Tarife.

Slijedom iznesenog je trebalo je žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje u pobijanom dijelu te je na temelju čl. 211. st. 2. PZ-a, odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 17. ožujka 2021.

Zapisničarka:                                                                Predsjednica vijeća:

Martina Bastić, v.r.                                                                           Goranka Ratković, v.r.

              Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, u 4 (tri) otpravka: za spis, okrivljenika i braniteljicu.