- 1 -

Broj: Ppž-1557/2021

 

  

 

Broj: Ppž-1557/2021

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

                                                                     

                                                                     

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća, te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice specijalistice Martine Bastić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. M. M., zbog prekršaja iz čl. 39. a st. 1. toč. 3. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima („Narodne novine“, broj 117 /03., 71/06., 43/09. i 34/11.), odlučujući o žalbi okr. M. M. podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 30. prosinca 2020., broj: 72. Pp J-3065/2020, u sjednici vijeća održanoj 17. ožujka 2021.,

 

 

p r e s u d i o    j e:

 

I. Odbija se kao neosnovana žalba okr. M. M. i potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

            II. Na temelju čl. 138. st. 2. točke. 3. c)  Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13.,157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) okr. M. M. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka od  200,00 (dvjesto) kuna, u roku od 30 dana od primitka ove presude.

 

 

Obrazloženje

 

Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 30. prosinca 2020., broj: 72. Pp J-3065/2020 proglašen je krivim okr. M. M., da je na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz čl. 39. a st. 1. toč. 3. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, za koji mu je na temelju tog zakonskog propisa, a uz primjenu propisa o ublažavanju kazne izrečena novčana kazna od 1.000,00 kuna, u koju kaznu je uračunato oduzimanje slobode okrivljenika 14. listopada 2020. u 20,00 sati do 23,01 sat istog dana kao 300,00 kuna novčane kazne, tako da mu preostaje 700,00 kuna novčane kazne, koju je dužan platiti u roku od 30 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene (preostale) novčane kazne.

 

 

Na temelju čl. 32. st. 1. podst. 1. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane prisustvovanja svim nogometnim utakmicama Hrvatske nogometne reprezentacije u RH, s obvezom javljanja u policijsku postaju u trajanju od 1 godine.

 

Na temelju čl. 32. st. 1. podst. 3. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane odlaska na športska natjecanja u inozemstvu na kojima sudjeluje Hrvatska nogometna reprezentacija, s obvezom javljanja u policijsku postaju u trajanju od 1 godine.

 

Na temelju čl. 76. a Prekršajnog zakona od okrivljenika je oduzeta jedna ulaznica, serijskog broja 172205396430 za nogometnu utakmicu Hrvatske i Francuske.    

 

Istom presudom okrivljenik je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova prekršajnog postupka od 150,00 kuna.

 

Protiv te presude okr. M. M. po branitelju odvjetniku D. K. pravodobno je u dijelu izrečenih zaštitnih mjera podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, s prijedlogom, da se pobijana presuda ukine, podredno da se  preinači u dijelu u kojem su izrečene zaštitne mjere.

 

Žalba nije osnovana.

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a  po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 6., 7., 9. i 10. toga Zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog, te nije tvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

 

Podnositelj žalbe smatra da je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 11. Prekršajnog zakona budući u tom smislu nema valjanih razloga, a ono što se navodi u korist potrebe za primjenom zaštitne mjere je nejasno i nerazumljivo. Ističe se da sud okrivljenika unaprijed ocjenjuje kao osobu koja će samim  time jer je navodno navijač hrvatske nogometne reprezentacije svojim ponašanjem, držanjem i posjedovanjem pirotehničkih sredstava ponoviti prekršaj. Žalbom se navodi da je sudska praksa u više presuda zauzela stav da se pobijana zaštitna mjera ne može primijeniti prema osobi koja je neosuđivana, a prvostupanjski je sud utvrdio toliko olakotnih okolnosti na strani okrivljenika, da mu je znatno umanjio iznos novčane kazne, pa nije jasno zašto sud takvu osobu smatra opasnom za pravni poredak u smislu činjenja identičnih prekršaja. Podnositelj žalbe smatra da motiv i svrha zaštitnih mjera ne ovise o težini počinjenih prekršaja, nego o okolnostima na kojima se može zaključiti da donošenje pravomoćne presude neće dovoljno utjecati na počinitelja da se u budućnosti uzdrži od sličnih ponašanja, ističe da je neosuđivana osoba, ne pripada navijačkim skupinama, star je 49 godina, te ovaj događaj predstavlja eksces, a ne konstantu u njegovom ponašanju.

 

Međutim, nasuprot tvrdnjama žalbe, po ocjeni ovog suda, odlukom o izrečenim zaštitnim mjerama prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu iz čl. 195. st. 1. toč. 11. Prekršajnog zakona, jer je sud o primjeni istih dao valjane razloge, koje prihvaća i ovaj sud.

 

Naime, okrivljenik je kritične prigode, u Zagrebu, na raskrižju Maksimirske ceste i Svetica, prilikom dolaska na sportsko natjecanje, unutar veće skupine navijača u kojoj se nalazio, zapalio pirotehničko sredstvo – baklju, te je zapaljenu držao u ruci, u čemu je zatečen po policijskim službenicima, izdvojen je iz navijačke skupine i na njihovu naredbu baklju je ugasio.

 

Po ocjeni ovog suda, protupravna količina u postupanju, za koju je okr. M. M. proglašen krivim u ovom prekršajnom postupku, nedvojbeno upućuje na nužnost izricanja zaštitne mjera iz čl. 32. st. 1. pods. 1. i čl. 32. st. 1. pods. 3.  Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima da bi se otklonile okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka ili kako bi se preventivno djelovalo na buduće ponašanje okrivljenika. Naime, okrivljenik je zapalio pirotehničko sredstvo unutar veće skupine ljudi, na ulici, te na taj način doveo u opasnost druge navijače i građane, a kao osoba zrelih godina trebao je biti svjestan mogućih posljedica i pogibeljnosti takvog svog postupanja. Nije u pravu podnositelj žalbe kada navodi da motiv i svrha izricanja zaštitnih mjera ne ovise o težini počinjenih prekršaja. U smislu čl. 51. Prekršajnog zakona svrha je zaštitnih mjera da se njihovom primjenom otklanjaju uvjeti koji omogućavaju ili poticajno djeluju na počinjenje novog prekršaja, dakle, kriterij za izricanje tih mjera je, uz težinu počinjenog prekršaja, opasnost počinitelja. Činjenica je da je okr. M. M., prema stanju spisa predmeta, neosuđivana osoba, međutim, imajući u vidu težinu počinjenog prekršaja, ovaj sud u konkretnom slučaju smatra opravdanim izricanje navedenih zaštitnih mjera.  

 

Ovaj sud je imao u vidu i odredbu čl. 51. a Prekršajnog zakona kojim je propisano načelo razmjernosti, prema kojem je sud pri izricanju zaštitne mjere i određivanja duljine njezinog trajanja dužan voditi računa o težini počinjenog prekršaja i prekršaja koji se mogu očekivati kao i o stupnju počiniteljeve opasnosti. Slijedom navedenog, duljina trajanja izrečenih zaštitnih mjera od jedne godine, u okviru zakonom propisanog trajanja koje ne može biti kraće od jedne godine niti duže od dvije godine, dakle u donjoj zakonom propisanoj granici, po ocjeni ovog suda, u razmjeru je s težinom počinjenog prekršaja i prekršaja koji se mogu očekivati, kao i sa stupnjem počiniteljeve opasnosti. U konkretnom slučaju primjena navedenih zaštitnih mjere usmjerena je na legitimni cilj i razmjerna potrebi zaštite ugroženog dobra u odnosu na ograničenje prava imenovanoga.

 

I po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, upravo primjenom izrečenih zaštitnih mjera će se otkloniti uvjeti koji omogućavaju okrivljenika da prisustvovanjem nogometnim utakmicama na kojima sudjeluje reprezentacija Hrvatske stvara nerede i onemogućava druge da kvalitetno prisustvuju športskim natjecanjima i nesmetano ih prate, te svojim protupravnim ponašanjem iskrivljuje sliku o istinskim navijačima športskih klubova.

 

Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3. c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, sukladno čl.138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka ("Narodne novine" broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika. Naime, okrivljenik ostvaruje redovna primanja, pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 200,00 kuna, dakle doista vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

 

Budući da ne postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a ni ispitivanjem pobijane presude, sukladno odredbi čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.

 

 

                                     Zagreb, 17. ožujka 2021.

 

 

 

 

                                                                  

              Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 5 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenika, branitelja  i tužitelja.