- 1 -

Broj: Jž-1260/2018

 

                                 

Broj: Jž-1260/2018

 

 

                                  U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

                                            P R E S U D A

             

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća, te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice specijalistice Martine Bastić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. T. B., zbog prekršaja iz čl. 5. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj: broj: 5/90., pročišćeni tekst, 30/90, 47/90., 29/94.), odlučujući o žalbi okr. T. B. podnesenoj protiv presude Prekršajnog suda u Splitu, Stalna služba u Kaštel Sućurcu od 5. veljače 2018., broj: 13. Pp J-5215/17, u sjednici vijeća održanoj 17. ožujka 2021.,

 

                            p r e s u d i o    j e:

 

I. Djelomično se prihvaća žalba okr. T. B.,  preinačuje se prvostupanjska  presuda u odluci o kazni na način da se okrivljeniku, za prekršaj iz čl. 5. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji je tom presudom proglašen krivim, na temelju tog zakonskog propisa izriče novčana kazna od 387,50 kn (tristo osamdeset pet kuna i pedeset lipa), što je protuvrijednost 100 DEM, odnosno 51,13 €, koju kaznu je dužan platiti u roku od 15 (petnaest) dana po primitku ove presude, s time da će se izrečena novčana kazna smatrati plaćenom u cijelosti ako okrivljenik u tom roku plati dvije trećine novčane kazne izrečene ovom presudom.

                

              II. U ostalom dijelu odbija se žalba okr. T. B. kao neosnovana, te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu prvostupanjska presuda potvrđuje.

 

            III. Na temelju čl. 138. st. 2. toč. 3. c)  Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) okr. T. B. obvezan je naknaditi paušalni trošak žalbenog postupka od 200,00 (dvjesto) kuna, u roku od 15 dana od primitka ove presude.

 

Obrazloženje

 

Pobijanom prvostupanjskom presudom Prekršajnog suda u Splitu, Stalna služba u Kaštel Sućurcu od 5. veljače 2018., broj: 13. Pp J-5215/17 proglašen je krivim okr. T. B., da je na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz čl. 5. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji mu je izrečena novčana kazna od 759,00 kuna, što je protuvrijednost domaće valute od 200 DEM, odnosno 102,25 EUR, koju kaznu je dužan platiti u roku 15 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne, a obvezan je naknaditi troškove prekršajnog postupka od 150,00 kuna.

 

Protiv presude okr. T. B. osobno je pravodobno podnio žalbu iz svih žalbenih razloga, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda ukine i vrati predmet na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

 

Žalba nije osnovana.

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a  po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 6., 7., 9. i 10. toga Zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog, te nije tvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

 

Okrivljenik žalbom ističe da je sud njegovu pisanu obranu ocijenio neosnovanom te ga proglasio krivim na temelju dokaza u spisu, pri čemu nije smatrao potrebnim niti pozvati ga na pregled snimke DVD-a sa športskog natjecanja, niti zatražiti od nadležne PU dostavu njegove fotografije kako bi sud mogao utvrditi da li je on zaista osoba koja na snimci koja je pregledana drži sporni crtež uvredljivog sadržaja. Smatra da je prvostupanjski postupak proveden nezakonito i nepravilno bez njegovog sudjelovanja, te da se pobijana presuda temelji na nezakonitom dokazu – Izvješću PU splitsko-dalmatinske od 28. studenog 2017., jer se u konkretnom slučaju ne radi o službenim bilješkama iz čl. 158. st. 5 Prekršajnog zakona koje se mogu koristiti kao dokaz u prekršajnom postupku, kao ni o zapisnicima o ispitivanju svjedoka iz st. 8. istog članka istog Zakona.

 

Nije u pravu okrivljenik da je počinjena bitna povreda iz čl. 195. st. 1. toč. 10. Prekršajnog zakona, odnosno da je Izvješće PU splitsko-dalmatinske, na kojem se temelji pobijana presuda, nezakonit dokaz.

 

Naime, navedeno Izvješće sastavljeno je po policijskom službeniku A. J,  i sadrži činjenice koje je policijski službenik utvrdio prilikom pregleda video snimaka  nogometne utakmice HNL između HNK „Hajduk“ i NK „Osijek“ koja se odigravala kritične prigode na gradskom stadionu Poljud, točnije snimke „Krov sjeveroistok 2“ u vrijeme 19:49:27.

 

U pravu je okrivljenik da Izviješće PU splitsko-dalmatinske ne predstavlja ni službenu bilješku iz čl. 158. st. 5 Prekršajnog zakona koja se može koristiti kao dokaz u prekršajnom postupku, kao ni zapisnik o ispitivanju svjedoka iz st. 8. istog članka istog Zakona.

 

Međutim, čl. 158. Prekršajnog zakona, kojim su propisani izvidi prekršaja i prikupljanje dokaza u provođenju nadzora, u st. 4. propisuje:

 

„(4) O činjenicama i okolnostima koje su utvrđene prilikom poduzimanja pojedinih radnji iz stavka 1. – 3. ovoga članka, a od interesa su za prekršajni postupak, sastavit će se službena bilješka, ako ovim Zakonom ili posebnim propisom nije određeno da se sastavlja zapisnik.“

 

Čl. 90. st. 1. Prekršajnog zakona propisano je, da se sudske odluke ne mogu utemeljiti na dokazima pribavljenim na nezakonit način (nezakoniti dokazi), a u smislu stavka 2. istog članka nezakoniti su oni dokazi koji su pribavljeni povredom odredaba prekršajnog postupka i koji su izričito predviđeni ovim Zakonom, te drugi dokazi za koje se iz njih saznalo. Niti jednom odredbom Prekršajnog zakona nije propisano da se na dokazu iz čl. 158. st. 4. Prekršajnog zakona ne može temeljiti sudska odluka.

             

Okolnost da je navedeni materijalni dokaz nazvan „izviješće“, a ne „službena bilješka“, nije od značaja, jer sadržajno predstavlja dokaz iz čl. 158. st. 4. Prekršajnog zakona, koji je o činjenicama i okolnostima koje je utvrdio pregledom video snimke nogometne utakmice, a od interesa su za ovaj prekršajni postupak, sastavio policijski službenik, otkrivajući i prikupljajući podatke o počinjenom prekršaju i njegovom počinitelju.

 

Stoga, nije u pravu okrivljenik da se presuda temelji na nezakonitom dokazu.

 

Nadalje, iz sadržaja žalbe kojim okrivljenik navodi da ga je sud proglasio krivim na temelju dokaza u spisu, pri čemu nije smatrao potrebnim pozvati ga na pregled snimke DVD-a športskog natjecanja, može se zaključiti da okrivljenik ističe bitnu povredu iz čl. 195. st. 2. u vezi čl. 85. st. 2. Prekršajnog zakona, odnosno povredu prava na obranu.

 

Međutim, nije u pravu okrivljenik da mu je u ovom prekršajnom postupku povrijeđeno pravo na obranu.

 

Prema stanju spisa predmeta okr. T. B. pozvan je na glavnu raspravu za 5. veljače 2018., s upozorenjem da može sudu dostaviti i pisanu obranu. Napominje se da pravo izbora načina obrane pripada okrivljeniku, a ne sudu. Uredno pozvani okrivljenik pozivu na glavnu raspravu se nije odazvao, a u spis je dostavio pisanu obranu u kojoj poriče prekršaj prema optuženju. Potom je na zapisniku o glavnoj raspravi od 5. veljače 2018. sutkinja prvostupanjskog suda, utvrđujući pretpostavke za održavanje glavne rasprave konstatirala da se uredno pozvani okrivljenik pozivu nije odazvao, da je u spis dostavio svoju pisanu obranu, te je održana glavna rasprava i izvedeni su dokazi - pročitana je pisana obrana okrivljenika, pregledana DVD snimka nogometne utakmice, pročitani su materijalni dokazi koji prileže spisu predmeta, te je sud donio i javno objavio presuda. Prema sadržaju spisa, poziva i dostavnice koja prileže spisu, vidljivo je da je okrivljenik zaprimio poziv za glavnu raspravu 5. veljače 2018.

 

              Prema čl. 85. st. 2. Prekršajnog zakona okrivljeniku se mora omogućiti da se očituje o svim činjenicama i dokazima koje ga terete i da iznese sve činjenice i dokaze koje mu idu u korist, a podaci u spisu ukazuju na obavještavanja okrivljenika o glavnoj raspravi. Ostvarenje prava na obranu propisano u čl. 85. st. 2. Prekršajnog zakona u ovom konkretnom slučaju ispunjeno je pozivanjem okrivljenika na glavnu raspravu čime mu je dana  mogućnost očitovati se o svim činjenicama i dokazima koji ga terete, kao i da osobno prisustvuje pregledu DVD snimke nogometne utakmice, koju mogućnost okrivljenik u postupku nije iskoristio, već je u spis dostavio pisanu obranu.

 

Stoga, nije osnovana ni žalba zbog povrede prava na obranu.

 

Žaleći se zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja okrivljenik navodi da ga je sud proglasio krivim na temelju izvješća službene osobe, bez da je saslušao tog policijskog službenika ili zatražio njegovu fotografiju i na taj način nesporno utvrdio identitet osobe koja drži sporni crtež.

 

Iz sadržaja pobijane presude razvidno je da je zaključak o prekršajnoj odgovornosti okrivljenika temeljen na pregledu snimke sjeverne tribine gradskog stadiona Poljud u Splitu za vrijeme održavanja nogometne utakmice HNL između HNK „Hajduk“ i NK „Osijek“ od 25. studenog 2017., snimka kamere „Krov sjeveroistok 2“ u vrijeme 19:49:27.  i Izvješću PU splitsko-dalmatinske od 28. studenog 2017., uz otklon obrane okrivljenika Prvostupanjski je sud u obrazloženju presude opisao ono što je neposrednim opažanjem utvrdio pregledom video snimke, naveo činjenice koje su utvrđene pregledom video snimke, te svoje neposredno zapažanje i zaključke doveo u vezu s navedenim Izvješćem, iz kojeg proizlazi da je osoba koja drži sporni transparent prepoznata od policijskog službenika A. J. kao T. B., a koji mu je poznat po prijašnjim postupanjima. Nasuprot ovim dokazima, okrivljenik je u pisanoj obrani paušalno porekao prekršaj navodeći „nisam dana 25. studenog 2017. na gradskom stadionu Poljud istaknuo nikakav crtež uvredljivog sadržaja prema Hrvatskom nogometnom savezu“.  Kada se imaju u vidu izneseni razlozi iz pobijane presude, kvaliteta dokaza izvedenih u postupku,   nasuprot paušalnog poricanja djela, to je po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, u ovom prekršajnom predmetu, činjenično stanje u potpunosti i pravilno utvrđeno.

 

U odnosu na pogrešnu primjenu materijalnog prekršajnog prava okr. T. B. smatra da u konkretnom slučaju uopće nisu ostvarena zakonska obilježja prekršaja za koji je proglašen krivim, navodeći da ako je nekakvo ponašanje ili radnja uvreda, to istodobno na znači da se radi o remećenju javnog reda i mira. 

 

Čl. 5. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira propisano je da će se kazniti tko na javnom mjestu izvođenjem, reproduciranjem pjesama, skladbi i tekstova ili nošenjem ili isticanjem simbola, tekstova, slika, crteža, remeti javni red i mir.

 

Tumačenje propisa odnosi se na sve poruke kojima se uznemiruju građani, kojima se napadaju vrijednosti imanentne određenoj sredini. Stoga, kako bi se moglo zaključiti da se radi o prekršaju iz čl. 5. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, u radnjama počinitelja prekršaja trebaju biti opisane vrijednosti koje se napadaju nekom od radnji počinjenja navedenih u zakonskom opisu prekršaja. U činjeničnom opisu djela opisanog u izreci pobijane presude, jednako kao i u optužnom prijedlogu jasno je navedeno da je crtež uvredljivog sadržaja (stisnuta šaka sa ispruženim srednjim prstom i natpisom HNS)  upućen prema Hrvatskom nogometnom savezu u vezi športskog javnog okupljanja – nogometne utakmice.  Način na koji je okrivljenik izražavao svoje mišljenje o Hrvatskom nogometnom savezu nije samo uvredljivo, kako to smatra prvostupanjski sud, nego i uznemirujuće, budući da predmetni crtež u sebi sadrži i značajnu dozu provokacije, te je nedvojbeno okr. T. B. isticanjem spornog crteža remetio javni red i mir na nogometnoj utakmici. 

 

Iz navedenog razloga nije osnovana žalba ni zbog pogrešne primjene materijalnog prekršajnog prava, jer iz činjeničnog opisa djela za koji je okr. T. B. proglašen krivim proizlaze zakonska obilježja prekršaja iz čl. 5. zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

 

Žaleći se zbog izrečene novčane kazne okrivljenik ističe da su pobijanom presudom povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na njegovu štetu (odredbe o rehabilitaciji) jer je kao otegotna okolnost prilikom izricanja prekršajne sankcije uzeta njegova ranija prekršajna osuđivanost, a u trenutku pisanja žalbe nastupila je rehabilitacija, pa se smatra prekršajno nekažnjavanom osobom.

 

Za prekršaj iz čl. 5. Zakona prekršajima protiv javnog reda i mira propisana je novčana kazna u protuvrijednosti domaće valute od 50-300 DEM, odnosno odgovarajuća protuvrijednost € ili alternativno kazna zatvora do 30 dana.

 

Ispitujući pobijanu presudu u odnosu na izrečenu novčanu kaznu, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da je prvostupanjski je sud, ocjenjujući sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, okrivljeniku izrekao blažu vrstu kazne propisane, koju je, cijeneći prekršajno kažnjavanje okrivljenika presudom istog suda broj 11 PPJ-675/15, pravomoćna 2. ožujka 2015., kao otegotnu okolnost, odmjerio u maksimumu propisane novčane kazne u protuvrijednosti domaće valute od 200 DEM. 

 

Međutim, u pravu je okrivljenik kada ističe u žalbi da je u odnosu na osuđivanost koju je prvostupanjski sud cijenio otegotnom, nastupila rehabilitacija. Stoga, cijeneći da je sukladno odredbi čl. 77. st. 2. Prekršajnog zakona u odnosu na osuđivanost okrivljenika,  nastupila rehabilitacija, jer je od pravomoćnosti gore navedene odluke proteklo više od tri godine, pa se okrivljenik sukladno navedenoj zakonskoj odredbi smatra neosuđivanom osobom u odnosu na tu presudu,  ovaj drugostupanjski sud je preinačio pobijanu presudu u odluci o kazni kao pod toč. I. u izreci ove presude, smatrajući da će se i ovako odmjerenom novčanom kaznom ostvariti svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona i svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona.

 

Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika. Naime, okrivljenik je mlada osoba, u spisu nema podataka da bi bio nesposoban za rad, pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu od 200,00 kuna, dakle doista blizu minimalno mogućeg iznosu paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

 

 

Slijedom navedenog, na temelju čl. 207. (toč. I.) i čl. 205. (toč. II.) Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

 

Zagreb, 17. ožujka 2017.

 

 

 

 

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenika i tužitelja.