REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B

Broj: Revd 201/2021-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila
predsjednika vijeća, te Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Jasenke
Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Massa d.o.o. Osijek, Sv. L. B. Mandića bb,
OIB: 22830417662, kojeg zastupa punomoćnik Zdravko Dumančić, odvjetnik u Osijeku,
protiv tuženika Romos-commerce d.o.o. Osijek, Županijska 8, OIB: 23988915754, kojeg
zastupa punomoćnik Mislav Matijević, odvjetnik u Osijeku, radi povrata stečenog bez osnove,
odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog
suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2228/2018-2 od 6. svibnja 2020., kojom je
djelomično potvrđena presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-626/2016-37 od

29. studenog 2017., u sjednici održanoj 16. ožujka 2021.

r i j e š i o j e:

Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda
Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2228/2018-2 od 6. svibnja 2020. u toč. I. izreke, kojom
je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-626/2016-37 od 29.
studenog 2017., u dijelu toč, 1. izreke kojim je tužitelju dosuđen iznos od 892.064,58 kuna sa
zateznim kamatama, se odbacuje kao nedopušten.

Obrazloženje

Tuženik Romos-commerce d.o.o. Osijek je podneskom od 9. listopada 2020. predložio
da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Visokog trgovačkog suda
Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2228/2018-2 od 6. svibnja 2020. u toč. I. izreke, kojom
je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-626/2016-37 od 29.
studenog 2017., u dijelu toč, 1. izreke, radi pravnih pitanja naznačenih u prijedlogu.

Tužitelj nije odgovorio na prijedlog.

Postupajući po odredbi čl. 387. st. 1. i 6. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14,

- 2 - Revd 201/2021-2

70/19 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda RH je ocijenilo da nisu kumulativno ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. al. druga ZPP.

Presuda je donesena u sporu radi povrata iznosa kojeg je tužitelj isplatio tuženiku po
presudi Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-7723/10-6 od 17. rujna 2014., koja je
potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7723/10-
6 od 17. rujna 2014., a koja je donesena u sporu između tužitelja Romos-commerce d.o.o.
Osijek (ovdje tuženika) protiv tuženika Massa d.o.o. Osijek (ovdje tužitelja).

Vrhovni sud Republike Hrvatske je presudom poslovni broj Revt-9/15 od 10. svibnja

2016., prihvaćanjem prigovora zastare, preinačio gore navedenu presudu Visokog trgovačkog
suda RH i odbio tužbeni zahtjev, čime je prestala pravna osnova (presuda) po kojoj je ovdje
tužitelj ispunio tuženiku obvezu. Stoga je u ovom sporu naloženo tuženiku vratiti tužitelju
iznos stečen na temelju osnove koja je naknadno otpala, umanjen za iznos koji je prebijen s
tražbinom tužitelja, pozivom na odredbu čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (Narodne
novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/05, 29/18).

Tuženik je osporio pravno shvaćanje na kojemu se temelji obrazloženje
drugostupanjske presuda te je predložio da mu se dopusti podnošenje revizije radi pravnih
pitanja:

1. Kad je po pravomoćnoj presudi tužitelj platio tuženiku novčani iznos, a ta je
pravomoćna presuda djelomično preinačena po izvanrednom pravnom lijeku- reviziji, zbog
usvajanja prigovora zastare, može li se tužiteljevom pravu na povrat stečenog bez osnove, tj.
po osnovi koja je kasnije otpala, s uspjehom suprotstaviti pravo tuženika kao stjecatelja bez
osnove na mirno uživanje vlasništva zajamčeno Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i
temeljnih sloboda?

2. Kad je tužitelj-protutuženik po ugovoru sklopljenim s tuženikom-
protutužiteljem ovome isplatio zastarjeli dug dosuđen pravomoćnom presudom, ima li pravo
potraživati od tuženika-protutužitelja stečeno bez osnove, tj. po osnovi koja je naknadno
otpala nakon što je po odluci temeljem izvanrednog pravnog lijeka, reviziji, usvojen
tužiteljev-protutuženikov prigovor zastare, te je pravomoćna presuda djelomično preinačena?

Tuženik je u odnosu na prvo pitanje naveo da je pitanje važno zato što je Vrhovni sud
RH rješenjem poslovni broj Revd-94/2020-2 od 4. veljače 2020. već dopustio reviziju radi
sadržajno identičnog pitanja.

Također je naveo da se presuda temelji na shvaćanju koje je suprotno shvaćanju u
odlukama Europskog suda za Ljudska prava u predmetima Čakarević protiv Republike
Hrvatske (zahtjev 48921/13) i Solomon protiv Republike Hrvatske (zahtjev 679/2011).

Ovaj sud nalazi da tuženik nije dao odgovarajuće razloge važnosti pitanja za
osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj
prava kroz sudsku praksu u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP.

Naime, okolnost što je Vrhovni sud RH u nekom drugom predmetu, u kojemu se obrazloženje presude odnosi na istu pravnu normu (ovdje čl. 1111. ZOO) dopustio reviziju,

- 3 - Revd 201/2021-2

nije odlučna za dopuštenost revizije protiv neke druge presude donesene na temelju drugačijih
činjeničnih utvrđenja.

Nadalje, odluke Europskog suda za Ljudska prava u predmetima Čakarević protiv
Republike Hrvatske (zahtjev 48921/13) i Solomon protiv Republike Hrvatske (zahtjev
679/2011) nisu usporedive s predmetnim slučajem u odnosu na legitimna očekivanja stranaka
i sve okolnosti konkretnih slučajeva.

Podredno se napominje se da se presuda temelji na jasnoj zakonskoj odredbi čl. 1111.
ZOO, koja je identična ranijoj odredbi čl. 210. Zakona o obveznim odnosima (Zakona o
obveznim odnosima („Narodne Novine“ broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96.,
112/99. i 88/01., dalje u tekstu: ZOO). U primjeni tih odredaba je uspostavljena ujednačena
sudska praksa Vrhovnog suda RH, s kojom je u skladu i obrazloženje drugostupanjske
presude.

Stoga se ne radi o važnom pitanju u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP.

Drugo pitanje je određeno naznačeno, ali tuženik u prijedlogu nije naveo razlog
važnosti tog pitanja u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP, pa u odnosu na to pitanje nisu
kumulativno ispunjene formalne pretpostavke dopuštenosti revizije.

Također se primjećuje da se u drugom pitanju polazi od tvrdnje da je ugovor bio
pravna osnova po kojoj je ovdje tužitelj ispunio obvezu, iako se vraćanje traži na temelju
činjenice da je plaćanje duga izvršeno na temelju pravomoćne presude koja je naknadno
ukinuta. Stranke su prije ispunjenja obveze iz presude ugovarale samo rokove ispunjenja
obveze iz presude, što nije odlučno za rješenje ovog spora.

Stoga se radi o nedopuštenom prijedlogu pa je valjalo na temelju odredbe čl. 392. st.

1. u vezi s čl. 387. st. 1. i 5. ZPP riješiti kao u izreci.

Zagreb, 16. ožujka 2021.

Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil

Broj zapisa: eb2f8-d09d1

Kontrolni broj: 0ccbb-871d9-3124e

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=IVAN VUČEMIL, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.