Pristupanje sadržaju
REPUBLIKA HRVATSKA OPĆINSKI SUD U SPLITU
Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac
21000 Split Pn-916/2015-69
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sutkinji Jasenka Pavlović, u pravnoj stvari tužitelja J.
N., OIB…, S., zastupanog po opunomoćenici P. D.,
odvjetnici u S., protiv tuženika pod 1. G. S., OIB…, S., zastupanog po opunomoćenici I.D., dipl. iur., zaposlenici tuženika
pod 1., te tuženika pod 2. C. d.o.o., OIB…, zastupanog po
opunomoćenici M. B., dipl.iur., zaposlenici tuženika pod 2., uz sudjelovanje
umješača na strani tuženika pod 2. C.o. d.d., OIB…, Zagreb,
zastupana po
opunomoćenici R. G., radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave
zaključene 28. siječnja 2021. u prisutnosti opunomoćenice tužitelja, opunomoćenice tuženika
pod 1., opunomoćenice tuženika pod 2. i opunomoćenice umješača na strani tuženika pod 2.,
objavljene 15. ožujka 2021.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku pod 1. G. S.,, Split i tuženiku
pod 2. C. d.o.o., S., da tužitelju J. N.
, OIB… solidarno na ime naknade neimovinske štete isplate
iznos od 40.000,00 kuna, a na ime naknade imovinske štete s osnove tuđe pomoći
i njege isplate iznos od 1.050,00 kuna sve sa zakonskim zateznim kamatama
tekućim od 23. travnja 2015., do isplate po stopi u visini eskontne stope Hrvatske
narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo
tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do
isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne
stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim
trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem
polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe,
dok se za više traženu kamatu od 1. ožujka 2015. zahtjev odbija kao neosnovan.
II. Nalaže se tuženicima pod 1.G.S. S. i pod
2.C., da tužitelju J.N.,
OIB… solidarno s osnove naknade imovinske štete zbog
oštećenja vozila isplate iznos od 6.032,90 kuna, a zbog oštećenja zaštitne kacige
da isplate iznos od 3.599,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od
23. travnja 2015., do isplate po stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne
banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem
polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po
stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na
stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim
trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem
polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe,
dok se za više traženu kamatu od 1. ožujka 2015. zahtjev odbija kao neosnovan.
III. Nalaže se tuženicima pod 1. G. S.S. pod 2.
C. d.o.o., S., da tužitelju J. N.,
OIB… solidarno nadoknade trošak parničnog postupka u iznosu od
21.885,00 kuna, dok se više traženi iznos od 500,00 kuna odbija kao
neosnovan.
Obrazloženje
Tužbom zaprimljenom kod ovog suda 23. travnja 2015. tužitelj je ustao protiv
tuženika radi naknade štete, radi prometne nezgode od 26. studenog 2014. kada je tužitelj
upravljao motociklom reg. oznake i broja ST-7966-A te se kretao kolnikom Kranjčevićeve
ulice u smjeru istok-zapad. U neposrednoj blizini križanja kolnika Kranjčevičeve ulice s
kolnikom Osječke ulice da je naišao na masnu mrlju ulja na kolniku uslijed čega da je
proklizao i izgubio kontrolu nad vozilom i pao na kolnik, te da je zadobio tjelesne ozljede
koje su dovele do narušenja tjelesnog i duševnog zdravlja tužitelja, pa potražuje neimovinsku
štetu, te da mu je nastala imovinska šteta radi oštećenja motocikla i uništene kacige, pa
potražuje i imovinsku štetu. Konačan tužbeni zahtjev tužitelj je postavio podneskom od 27.
siječnja 2021 na način da od tuženika solidarno potražuje neimovinsku štetu u visini od
40.000,00 kuna, imovinsku štetu s osnove tuđe njege i pomoći u visini od 1.050,00 kuna, te
imovinske štete s osnove oštećenja vozila u iznosu od 6.032,90 kuna te oštećenja kacige iznos
od 3.599,00 kuna.
Tuženik pod 1. G.S. u svom odgovoru na tužbu protivio se tužbi i tužbenom
zahtjevu i to kako osnovi tako i visini istoga. Istaknuo je prigovor pasivne legitimacije jer da
je ugovorom broj 453/13 G. S. s tuženikom pod 2. ugovorio obavljanje poslova
održavanja kolnika nerazvrstanih cesta u gradu S. na temelju kojeg je tuženik pod 2.
preuzeo obvezu obavljanja pregleda i općeg održavanja cesta putem svoje ophodarske službe
pa da je upravo tuženik pod 2. odgovorna osoba. Također, da je tužitelj upravljao vozilom
kategorije koja nije upisana u njegovu vozačku dozvolu, pa da je tužitelj isključivo svojim
ponašanjem prouzročio nastanak štetnog događaja.
Tuženik pod 2. C. d.o.o. u svom odgovoru na tužbu protivio se tužbi i tužbenom
zahtjevu kao neosnovanom. Istaknuo je prigovor nedostatka pasivne legitimacije. Navodi
kako je na temelju ugovora broj 32/13 od 2013. do 2017. preuzeo poslove održavanja kolnika
nerazvrstanih cesta u gradu S. pa da bi eventualno bila moguća ugovorna odgovornost
zbog neurednog ispunjenih ugovornih obveza. Još navodi kako nije na temelju zakona dužan
održavati ceste. Ugovor koji ima zaključen s tuženikom pod 1. da djeluje samo između
ugovornih stranaka i da nema učinka prema trećim osobama. Još je naveo kako je formirana
ophodarska služba koja redovito obilazi prometnice za koje je zadužena, te kako prilikom
redovne ophodnje nije uočena bilo kakva zapreka za sigurno odvijanje prometa. Na osnovi
dojave da je dežurni ophodar sanirao kolnik. Predložio je da se C. o. o
parnici jer da je s C. o. ima sklopljenu policu osiguranja od 2. siječnja 2014.
do 2. siječnja 2015. s kojom policom je osigurana javna odgovornost prema trećim osobama,
te je pokrivena odgovornost tuženika za štete nastale uslijed zapreka na kolnikom traku bez
obzira kako su dospjele tamo.
Umješač na strani tuženika pod 2. u svom odgovoru na tužbu osporio je osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, te se pridružio svim navodima tuženika pod 2.
U provedenom postupku sud je pružio strankama mogućnost izjašnjavanja te je izveo
dokaze pregledom zapisnika o očevidu (list 6-9), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola
broj 1162981 (list 10 spisa), fotografija (list 11-13 spisa), prijave i zahtjeva za naknadu
materijalne štete od 4. prosinca 2014. (list 14 spisa), izvida štete (list 15 spisa), računa broj
6/2015 servisa M. d.o.o. od 3. ožujka 2015. (list 16 spisa), specijalističkog nalaza od 26.
studenog 2014. (list 14 spisa), nalaza od 4. prosinca 2014. (list 18-19 spisa), specijalističkog
nazala od 28. studenog 2014. (list 20 spisa), fizioterapeutskog kartona (list 21-22 spisa),
specijalističkog nalaza od 17. prosinca 2014. (list 23 spisa), bolesničkog terapeutskog kartona
(list 24-25 spisa), specijalistički nalaz od 25. veljače 2015. (list 26-27 spisa), potvrde o
privremenoj nesposobnosti za rad (list 28 spisa),odštetnih zahtjev upućenih tuženiku pod 1. i
tuženiku pod 2. (list 29-32 spisa), police osiguranja broj 099291002127 od 20. prosinca 2013.
(list 48-49 spisa), EMNG snimanje poliklinike K. (list 56-57 spisa), ponude broj 37/2018
od 2. svibnja 2017. Y. S. na kacigu (list 66 spisa), izvatka iz knjige služe obi0laska
od 26. studenog 2014. (list 79 spisa), izvješće PPP S. od 15. travnja 2019 (list 119 spisa),
pregledom spisa Prekršajnog suda u S., poslovni broj PP1 P-31/15 saslušanje vještaka
Ž. M., ortopeda, M.J., neurokirurga i Č. L., psihijatra,
dopunskim saslušanjem vještaka Ž. M. i M. J., prometno-tehničko
vještačenje stalnog sudskog vještaka N. K. od 14. siječnja 2019., te dopunskim
saslušanjem vještaka N. K., saslušanjem svjedoka A. L., M. D.,
D. T., saslušanjem tužitelja.
Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.
U svom iskazu saslušani tužitelj je naveo kako je dugogodišnji vozač motora te da ima
popriličan broj godina vozačkog iskustva posebice na našim cestama. Što se tiče same
nezgode kako smatra bitnim navesti da je toga dana kolnik bio vlažan, da je padala kišica pa
da se ta mrlja zapravo stopila s tamnom bojom asfalta od kiše zbog čega da nije bila uočljiva.
Toga dana da je išao kući s posla i da je ispred njega u tom dijelu Kranjčevićeve ulice bio
automobil koji je usporavao vožnju, pa da je i on, ne uočavajući mrlju pustio gas, da nije
kočio, međutim, zbog izrazito skliske ceste da je došlo do proklizavanje motora i da je pao s
motora. Osobno da je nazvao centar 112 kako bi ih obavijestio prvenstveno o stanju na tom
dijelu ceste s ciljem da oni o tome obavijeste daljnje nadležne službe. Dodaje kako je bio
ozlijeđen, ali da je sam došao do hitne pomoći, gurajući motor, ta kako je tamo dao izjavu
policijskim službenicima. Još je dodao kako je na putu do hitne vidio teretno vozilo-kombi
koje da se zarotiralo na cesti upravo zbog mrlje. Što se tiče same mrlje ona da je
najintenzivnija bila upravo na dijelu gdje je pao i proklizao a protezala se od Kranjčevićeve
preko Osječke.
U svom iskazu svjedok A. L. je naveo kako je obavljao očevid ove prometne
nezgode i kako se posebno sjeća da se radilo o velikoj naftnoj mrlji koja se protezala po
dužini otprilike 200-300 metara na kolniku Kranjčevićeve, Osječke, Ulice Matice Hrvatske i
Ulice slobode, te kako se nije radilo o maloj masnoj mrlji. Njihovo dežurstvo da je
obavijestilo ophodarsku službu, te kako su on i kolega uočili dežurnog ophodara na drugoj
strani kolnika na mjestu gdje mrlja završava, budući da su vozilom prošli cijeli kolnik na
kojem je bila mrlja. Naveo je kako se ophodar nalazio na mjestu gdje je mrlja završavala iako
da je bilo za očekivati da će čišćenje odnosno posipanje započeti na mjestu gdje mrlja počinje.
Svjedok M. D. u svom iskazu je naveo kako se sjeća prometne nezgode koja se
dogodila u Kranjćevićevoj ulici, prije križanja s Osječkom, a u kojoj je došlo do proklizavanja
motora. Po njegovoj procjeni da se radilo o naftnoj mrlji koja se protezala skoro 800 metara
ulicama Kranjčevićeva, Osječka, Ulica Matice Hrvatske sve do Ulice slobode. U odnosu na
ophodarsku službu C. naveo je kako je uočio djelatnika C. u trenutku dok su on i
kolega obilazili dionicu gdje je bila mrlja. Dodao je kako se ne može sjetiti jesu li bili
postavljeni bilo kakvi znakovi prometne signalizacije radi sigurnosti ostalih sudionika u
prometu.
Svjedok D. T. u svom iskazu je naveo kako je zaposlen kao ophodar C.
d.o.o., te kako je toga dana kao i svih prijašnjih dana obavljao ophodnju cesta na području
G. S. i okolice. Što se tiče samog mjesta na kojem je došlo do prometne nezgode, da
ga je toga dana već ranije obišao i tada da nije bilo nikakvih tragova ulja na cesti. Po njegovoj
procjeni da je mrlja bila otprilike oko 100 m dužine. Nikakva prometna signalizacija na tom
dijelu kolnika da nije bila postavljena jer po njegovoj procjeni za to nije bilo potrebe.
U svom nalazu i mišljenju sudski vještak za cestovni promet dipl. ing. N. K. je
naveo kako se mjesto prometne nezgode nalazi se u S. na kolniku Kranjčevićeve ulice ,
kod kućnog broja 1. Neposredno prije destabilizacije i pada na kolničku površinu, motocikl
Piaggio Beverly 200 reg. oznake i broja ST …, kreće se južnom prometnom a sjevernom
kolničkom trakom Kranjčevićeve ulice iz pravca istoka u pravdu zapada, brzinom koju nije
moguće egzaktno izračunati, jer na kolničkoj površini nije zabilježen konačni položaj
motocikla nakon pada. Na kolničkoj površini duž čitave južne prometne trake Kranjčevićeve
ulice, a s kojom se kretao motocikl Piaggio Beverly 200 zabilježen je trag tekućine nalik na
naftu u ukupnoj dužini preko 100 metara. Nailaskom na naftnu mrlju koju nije bilo moguće
primijetiti jer je kolnik u trenutku nezgode bio mokar, motocikl zbog različitog koeficijenta
trenja između kotača i podloge se destabilizira i pada na kolničku površinu na udaljenosti od
oko 12 metara od završetka istočnog kolničkog traka Kranječeviće ulice u pravcu istoka.
Isključivi uzrok predmet prometne nezgode je destabilizacija predmetnog motocikla zbog
nailaska na naftnu mrlju na južnom prometnom traku sjevernog kolničkog traka
Kranjčevićeve ulice s kojom se gibao motocikl iz pravca istoka u pravcu zapada. Na
predmetnom motociklu da je nastala potpuna ili totalna šteta u ukupno iznosu od 6.032,90
kuna.
Na tako dani nalaz i mišljenje vještaka tuženik je prigovorio navodeći kako vještak
nije uzeo u obzir, a da to nije niti mogao, brzinu kojom se kretao tužitelj. Stoga da vještak ne
može kategorički isključiti faktor brzine i doprinos tužitelja nastanku nezgode. Stoga je sud
pozvao sudskog vještaka N. K.da odgovori na prigovore tuženika.
U svom dodatnom nalazu i mišljenju sudski vještak N. K. je naveo kako brzinu
kretanja predmetnog motocikla nije bilo moguće izračunati jer nije poznat konačan položaj,
ali kako nailazak svakog motocikla na naftnu mrlju zbog bitne promjene koeficijenta trenja
kotača i podloge uzrokuje destabilizaciju motocikla i u najvećem broju slučajeva pad
motocikla na kolničku površinu. Vještak je naveo da bi mogao izračunati koliko je brzina
motocikla mogla utjecati na uočavanje predmetne mrlje, da bi trebao izračunati kinetiku
kretanja motocikla, a što da nije moguće obzirom da ne raspolaže s brzinom kretanja
neposredno prije kritičnog događaja. Ponovio je kako je i pri brzinama od 10 km/h nailaskom
na naftnu mrlju tehnički gledano vrlo velika vjerojatnost da će doći do destabilizacije
motocikla zbog različitog koeficijenta trenja između kotača i podloge.
Nakon tako danog nalaza i mišljenja sudskog vještaka N. K. tuženik nije imao daljnjih prigovora.
Vještak ortoped, Ž. M. u svom nalazu i mišljenju je naveo kako je J.
N. sudjelovao u prometnoj nezgodi vozeći motocikl. Naišao je na masnu mrlju na cesti i
pao. Tako se opisuje događaj na pregledu koji je napravljen odmah na HKP KBC S. Iz
opisa da proizlazi da je imao na glavi kacigu. Navodi se da je pri tome došlo do nagnječenja
desnog dijela zdjelice i desnog ramena. I kao dominirajuća ozljeda istegnuće mišića vratne
kralježnice. Napomenuo da prvi put u 50 godina bavljenja medicinom vidi da nakon prometne
nesreće liječnik u prijemu navodi da nema indikacije za RTG snimanjem. Dalje se predlaže po
pravilima struke imobilizacija vrata tzv. schanzov ovratnik, sredstva protiv bolova, hladni
oblozi (valjda na zdjelicu i rame) i mirovanje. Kontrola kirurga po potrebi. Dalje nalazi su po
fizijatru i to pisani rukom što da smatra apsurdnim jer je riječ o 2014. godini. Dana 28.
studenog 2014. neurolog pisano rukom predlaže dalje mirovanje, lijekove protiv bolova,
sedative i kao naknadno fizikalnu terapiju, pečat i potpis nečitki. Dana 17. prosinca 2014.
izdan je nalaz u dijagnozama pa se tada jasno vidi da je glavna ozljeda trzaj vratom i
nategnuće mišića, ali se sada spominju dvije ozljede, 8. mjesec i 11. mjesec 2014. Iz kartona
provedene fizikalne terapije proizlazi da je ista provedena u odnosu na trzajnu ozljedu vrata s
ciljem smanjenja boli i poboljšanja pokretljivosti. Iz liječničkog kartona proizlazi da je tužitelj
tri puta pregledan i to u KBC S., Ortopedska klinika na Š. u Z., Ortopedskoj
bolnici u B. proizlazi da su promjene koljena degenerativne, a ne mehaničke (dr. J,
KBC Š.). U odnosu na provedenu fizikalne terapiju, a na postavljenu dijagnozu trzajne
ozljede vrata tužitelja kao dominante ozljede, ista je provedena od 25. veljače 2015., iako se
spominje i nešto raniji datum kao datum dolaska na fizikalnu terapiju i to siječanj 2014., a
očito je riječ o omašci s obzirom da se nezgoda dogodila u studenome 2014. pa drži da je
jedini točan datum 25. veljače 2015.,a ukoliko je riječ o omašci za godinu 2014. koja je
navedena na kartonu, onda od siječnja 2015. do kraja veljače 2015. kada je dr. T. na neki
način zaključila terapiju nalazom od 25. veljače 2015. Nagnječenje zdjelice odnosno kuka da
nema nikakve veze s ozljedom koljena, jer da je u nalazima navedeno da je ozljeda koljena
posljedica degenerativnih promjena, a ne mehaničkih. Dakle, da ostaje kao dominanta jedina
dokaziva ozljeda "trzajna ozljeda vrata" koja je dalje tretirana. Kod ovakvih ozljeda može se
javiti bol više jakosti jedan dan, srednje jakosti tri tjedna (u čemu je uključen događaj nošenje
imobilizacijskog ovratnika i fizikalna terapija) i laki bolovi do tri mjeseca. Ono što bi
temeljeno na ovu dokumentaciju zaostalo kao trajna posljedica, kako se u više puta u spisu
spominje kao mehanička bi bile određene smetnje kod tzv. većih zahtjeva na taj dio tijela,
primjerice kod dužeg čitanja, pisanja, gledanja TV i sl. Postotkom izraženo 2%. Što se tiče
tuđe njege i pomoći prvih mjesec dana od jednog sata dnevno, za obavljanje osobnih potreba,
više od toga ne. S obzirom na poprilično zbrkanu dokumentaciju i čudnu odluku da se nakon
zaprimanja tužitelja na HKP KBC ne obavi RTG, da može samo na temelju svog 40-
godišnjeg iskustva reći da se navedena ozljeda i provedena terapija odnosi isključivo na
nezgodu iz studenog 2014., ali da je to njegov iskustveni zaključak, a ne dokumentirani iz
nalaza.
Vještak neurokirurg M. J. u svom nalazu i mišljenju je naveo kako je tužitelj
ozljede zadobio u prometnoj nesreći kada je sa svojim motorkotačem naišao na masnu mrlju,
kako se to navodi u spisu. Istog dana 26. studenog 2014. javio se na HKP KBC zabilježene su
dijagnoze zadobivenog udara u području desnog kuka i desnog ramena te također dijagnoza
istegnuća vratnih struktura. Imao je bolove u mišićima vrata i napete mišiće. Tužitelju je
postavljen imobilizacijski okovratnik, preporučeno mirovanje, da uzima tablete protiv bolova
po potrebi, a lokalno da stavlja obloge. Slijedeći medicinski nalaz je za fizikalnu medicinu od
4. prosinca koja na temelju dijagnoze istegnuća vratnih struktura određuje fizikalnu terapiju
kroz dva tjedna. Istu tužitelj provodi tijekom 12-og mjeseca, kasnije u prvom mjesecu još 2
tjedna odlazio je na fizikalno liječenje. Spisu prileži nalaz neurologa od 30. svibnja 2017. u
kojem nalazu nakon učinjene pretrage EMNG (elktromioneurografije) konstatira oštećenje 2
vratna živčana korijena s desne strane i to šestog i sedmog bilježi također da se radi otprilike
od 30% destrukcije neurona. Doživio je tužitelj povredu njegovog osobnog prava na tjelesno i
duševno zdravlje koja povreda prava osobnosti je blaga, izražava se u trpljenju bolova, imao
je neugodnosti radi ovog ozljeđivanja, privremeno su mu bile reducirane životne aktivnosti u
punom obimu, potom djelomično u blagom stupnju i s neurokirurške strane preostale je trajno
oštećenje tjelesnog zdravlja. Imao je imovinsku štete radi pomoći i njege od strane treće
osobe.
Cijeni, na račun zadobivenih udaraca i istegnuća vratnih struktura bolove u jakom stupnju 1
dan, a potom bolove u srednjem stupnju 6 dana i u blagom intenzitetu 4 tjedna. Neugodnosti
za tužitelja bile su ponajprije sam odlazak na HKP što je za njega predstavljalo umjereni
stresni događaj, potom nosio je okovratnik zasigurno od 10-14 dana, nakon toga odlazio je na
kontrole kod specijalista, na fizikalno liječenje, fizikalne procedure su umjereno nelagodne,
svega toga ne bi bilo da nije ozlijeđen na način kako sam ga na početku spomenuo.
Procjenjuje da su mu povremeno u punom obimu bile reducirane životne aktivnosti 15 dana, a
poslije toga kroz 3 tjedna u polovičnom obimu. Na račun oštećenja 2 vratna živčana korijena
cijeni trajno oštećenje za 3%. Vještak ortoped da je na račun smanjenje pokretljivosti vratnom
kralježnicom cijenio za 2% u blagom stupnju. Sugerira se postotak 2 i 3 pribrojiti jer se radi o
posljedicama nakon traumatskih oštećenja 2 različita organska sustava. S neurokirurškog
gledišta pri svim poslovima gdje se iziskuje uporaba desne šake imat će blaže poteškoće u
slučaju uporabe kroz duže vrijeme, ali će uz ulaganje napora u malenom stupnju biti radno
efikasan. Mišljenja je da je kod kuće trebao pomoć i njegu prvi tjedan 2 sata i još jedan tjedan
1 sat u danu, njemu samom za osobne potrebe dok je nosio okovratnik i ujedno u vidu
pripomoći pri održavanju osobnu higijene. Nalaz i mišljenje da je iskazao temeljem priložene
medicinske dokumentacije i uvida u preslike elektroničkih ispisa zdravstvenog kartona gdje
nije bilo vidljivo da je ranije imao ozljede vratnog segmenta kao niti bolesti vratnog područja
i vratnih živčanih korjenova. Dodao je kako nerijetko imamo nalaze specijalista, neurologa s
učinjenom pretragom EMNG od strane privatnika, a da je to donekle razumljivo s obzirom da
se na pretragu EMNG u bolnici čeka otprilike od 3-6 mjeseci.
Nakon ovako danih nalaza i mišljenja tuženik pod 1. je prigovorio nalazu mišljenju
sudskih vještaka ortopeda i neurokirurga navodeći kako nije jasno na temelju čega je vještak
zaključio da je u predmetnoj nesreći tužitelj zadobio navedenu ozljedu obzirom da nalazima
ne prileži RTG snimka. Kako je tužitelj imao avionsku nezgodu tri mjeseca ranije da se
vještak rukovodio iskustvom a ne dokumentacijom. Tužitelj da je imao trzajnu ozljedu i
prilikom avionske nesreće. Vještak neurokirurg da je svoj nalaz temeljio na nalazu iz 2017. a
da je liječenje tužitelja završeno u veljači 2015. pa da se naknadni nalazi ne mogu koristiti pri
vještačenju ove nezgode, te kako je nalaz temeljio na dokumentaciji i zdravstvenom kartonu
gdje nije bilo ranijih ozljeda vratnog segmenta niti bolesti vratnog područja. S obzirom na
prigovore tuženika pod 1. sud je pozvao vještake ortopeda i neurokirurga da otklone
prigovore tuženika pod 1. davanjem dodatnog usmenog nalaza i mišljenja.
Vještak ortoped Ž. M. u svom dodatnom nalazu i mišljenju je naveo
kako je na temelju pregledane dokumentacije po logici provedena terapija kao i broj sati za
tuđu njegu i pomoć koju je odredio s obzirom na terapiju, odnosi na prometnu nezgodu.
Vještak M. J., neurokirurg u svom dodatnom nalazu i mišljenju je naveo
kako mu tuženik pod 1. prigovara da je s više slobode procijenio posljedicu od 3% na račun
neurološkog pregleda izvršene pretrage EMNG pri čemu da nije uzeo u obzir mogućnost
ozljede u kolovozu mjesecu 2014. godine kada je, između ostalih ozljeda zabilježena i ozljeda
vratne trzajne ozljede, ali da je on u veljači 2020. odgovorio da je pregledao zdravstveni
karton – elektroničke ispise u razdoblju između 2014. i 2017. i da tu nije zabilježeno da je
imao ozljedu niti bolesti područja vrata odnosno vranih živčanih korjenova. Ozljeda istegnuća
vratnih struktura u blagom stupnju da je zasigurno bila u kolovozu jer tada tužitelj nije upućen
niti neurologu niti je radio pretragu EMNG. Naveo je kako ostaje pri nalazu i mišljenju što ga
je dao ovom sudu prošle godine pa da je na račun dva vratna živčana korijena umanjena
životna aktivnost za 3%. Podrobnije, kako može kazati da je ozljeda trzajna kako je navedena
u mjesecu kolovozu bila tzv. prvog stupnja, to je blagi stupanj pri kojem traumatskom
oštećenju ne zaostaju posljedice. Ozljedu iz studenog 2014. da cijeni da je bila drugog stupnja
i tada da je bilo moguće da dođe do oštećenja vratnih živčanih korijena koje je objektivizirano
tri godine kasnije.
Na ovako dane dodatne nalaze i mišljenja vještaka nije bilo prigovora stranaka.
Vještak psihijatar Č. L. u svom nalazu i mišljenju je naveo kako je tužitelj
26. studenog 2014. stradao u prometnoj nezgodi, a na način kako je to opisano u spisu.
Prilikom nezgode bio je na motorkotaču. Zbog posljedica ozljeđivanja isti dan je pregledan na
HKP KBC S. gdje se kao dijagnoze navode udarac u predjelu desnog kuka, desnog ramena
i istegnuće vratnih struktura. Uslijedilo je liječenje po kirurgu i fizijatru. U spisu se ne nalazi
psihijatrijskih nalaza. U trenutku nalaza tužitelj je doživio "primarni strah" jakog intenziteta u
trajanju d 2 do 3 minute. Nastavio se sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od dva
dana, a prvi dan je podržavan i trpljenjem boli jakog intenziteta. Strah srednjeg intenziteta
tužitelj je mogao trpjeti iduća tri tjedna, a strah blagog intenziteta 3 do 4 mjeseca. Zbog
ograničenja na somatskom planu, a koja su opisali vještaci somatske medicine, tužitelj će
cijeli život trpjeti posljedice predmetnog ozljeđivanja pa da je to dovelo i do trajne povrede
duševnog integriteta lakog stupnja što procjenjuje do 5%. Ova procjena da se ne pribraja
procjeni drugih vještaka već se uklapa.
Kako nije bilo daljnjih dokaznih prijedloga, sud je na prijedlog stranaka zaključio raspravljanje.
Među strankama nije sporno da je 26. studenog 2014. u S., u Kranjčevićevoj ulici,
koja je nerazvrstana cesta, došlo do prometne nesreće u kojoj je tužitelj kao vozač motocikla
zadobio tjelesne ozljede.
Kao sporno trebalo je raspraviti odgovornost tuženika za štetu nastalu tužitelju u
naprijed navedenom štetnom događaju, te postoji li doprinos tužitelja nastanku štete.
U postupku je utvrđeno sljedeće:
- da je 26. studenog 2014. tužitelj upravljao motociklom reg. oznake i broja ST-
…te se kretao kolnikom Kranjčevićeve ulice u smjeru istok-zapad, a u
neposrednoj blizini križanja kolnika Kranjčevičeve ulice s kolnikom Osječke ulice
naišao je na masnu mrlju ulja na kolniku uslijed čega je proklizao i izgubio
kontrolu nad vozilom te pao na kolnik, te zadobio tjelesne ozljede,
- kako je u zapisniku o očevidu PU S.D. PPP S., od 8. prosinca
2014. navedeno kako se nesreća dogodila u S., u naselju, na kolniku
Kranjčevićeve ulice kod kbr.1., te da je brzina kretanja na tom dijelu ceste
ograničena na 50 km/h pravilom prometa, a kolnik da je bio mokar, klizav od
razlivene tekućine nalik na naftu,
- kako je Kranjčevića ulica u S. nerazvrstana cesta,
- kako je tuženik pod 1. zaključio ugovor broj 32/13 s tuženikom pod 2. kojim je
tuženik pod 2. preuzeo poslove održavanja kolnika nerazvrstanih cesta u Gradu
Splitu za period od 2013. do 2017.
Sva naprijed navedena utvrđenja nisu sporna među parničnim strankama.
Odredbom članka 1045. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05,
41/08, 125/11,78/15, 29/18, dalje ZOO) propisano je da tko drugome prouzroči štetu, dužan je
naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.
Prema odredbi članka 1046. ZOO propisano je da je šteta umanjenje nečije imovine
(obična šteta) sprječavanja njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti
(neimovinska šteta).
Prema odredbi članka 4. Zakona o javnim cestama (Narodne Novine br. 180/04,
82/06.138/06, 146/08, 152/08, 38/09 i 124/09 ) javne ceste u smislu ovog Zakona jesu ceste
koje se ovisno o njihovom društvenom, prometnom i gospodarskom značaju razvrstavaju u
jedne od četiri skupine: autoceste, državne ceste, županijske ceste i lokalne ceste.
Prema odredbi članka 3. stavka 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu (Narodne
Novine br. 36/95, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 26/03, 82/04, 110/04, 178/04, 38/09,
79/09, 193/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12, 94/13, 153/13, 147/14 i 36/15) kao važećeg u
vrijeme nastanka štetnog događaja, propisano je da je komunalna djelatnost u smislu ovoga
Zakona, između ostalog i odvodnja i pročišćavanje otpadnih voda, odlaganje komunalnog
otpada, održavanje javnih površina i održavanje nerazvrstanih cesta. Pod odvodnjom i
pročišćavanjem otpadnih voda razumijeva se odvodnja i pročišćavanje otpadnih voda,
odvodnja atmosferskih voda te crpljenje, odvoz i zbrinjavanje fekalija iz septičkih, sabirnih i
crnih jama (st.3.). Pod održavanjem čistoće razumijeva se čišćenje javnih površina te
sakupljanje i odvoz komunalnog otpada na uređena odlagališta utvrđenima prema posebnim
propisima (st. 5.), dok se pod održavanjem javnih površina naročito razumijeva održavanje
javnih zelenih površina, pješačkih staza, pješačkih zona, otvorenih odvodnih kanala, trgova,
parkova, dječjih igrališta i javnih prometnih površina te dijelova javnih cesta koje prolaze
kroz naselje, kad se ti dijelovi ne održavaju kao javne ceste prema posebnom zakonu.
Odredbom članka 4. Zakona o komunalnom gospodarstvu propisano je da komunalne
djelatnosti u skladu s odredbama ovog Zakona mogu obavljati pravne i fizičke osobe na
temelju ugovora o povjeravanju komunalnih poslova.
Zakon o sigurnosti prometa na cestama nerazvrstanu cestu definira kao površinu koja
se koristi za promet po bilo kojoj osnovi i koja je dostupna većem broju raznih korisnika
poput seoskih, poljskih i šumskih putova, putova na nasipima za obranu od poplava,
pristupnih cesta i prostora parkirališta, benzinskih crpki i slično. Zakonom o javnim cestama,
ukinuta odredba Zakona o komunalnom gospodarstvu istu je definirala kao površinu koja se
koristi za promet po bilo kojoj osnovi i koja je pristupačna većem broju korisnika, a koja nije
razvrstana cesta u smislu posebnih propisa (odredba čl. 3/8 ZKG-a derogirana odredbom čl.
141. ZOC-a). Prema Zakonu o cestama (NN 84/11) nerazvrstane ceste su ceste koje se koriste
za promet vozila i koje svatko može slobodno koristiti na način i pod uvjetima određenim
Zakonom i drugim propisom, a koje nisu razvrstane kao javne ceste u smislu Zakona o
cestama (Zakona o javnim cestama). Nerazvrstanu cestu odlukom određuje Ministar, a ista se
objavljuje u Narodnim Novinama (članak 98. stavak 3. i članak 139. stavak1. ZOC-a).
Nerazvrstanu cestu čine cestovna građevina, nogostup, biciklističke staze te sve
prometne i druge površine na pripadajućem zemljištu, građevna čestica, odnosno cestovno
zemljište u površini koju čine površina zemljišta na kojoj prema projektu treba izgraditi ili je
izgrađena cestovna građevina, površina zemljišnog pojasa, te površina zemljišta na kojima su
prema projektu ceste izgrađene ili se trebaju izgraditi građevine za potrebe održavanja ceste ili
pružanja usluga vozačima i putnicima, zemljišni pojas s obiju strana ceste potreban za
nesmetano održavanje ceste širine prema projektu ceste, prometna signalizacija i oprema za
upravljanje i nadzor prometa, te javna rasvjeta i oprema ceste (članak100. ZOC-a).
Nerazvrstana cesta je javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu jedince lokalne
samouprave na čijem se području nalazi (članak 101. stavak 1. ZOC-a). Upravljanje, građenje
i održavanje nerazvrstanih cesta obavlja se na način propisan za obavljanje komunalnih
djelatnosti sukladno propisima kojima se uređuje komunalno gospodarstvo ako zakonom nije
propisano drukčije (naprijed citirana odredba čl. 3 Zakona o komunalnom gospodarstvu).
Među strankama nije sporno da je do štetnog događaja došlo u Kranjčevićoj ulici, u
S. Navedena ulica predstavlja nerazvrstanu cestu, što nitko od stranaka nije sporio
tijekom postupka, s njom upravlja jedinica lokalne samouprave, odnosno tuženik pod 1.,
odnosno tvrtka kojoj je ono povjerilo održavanje cesta na svom području, dakle tuženik pod 2.
Iako tuženik pod 1. osporava pasivnu legitimaciju, navodeći kako je tuženikom pod 2.
potpisao ugovor o obavljanju poslova održavanja kolnika nerazvrstanih cesta u G. S.
pa da je na temelju tog ugovora tuženik pod 2. odgovorna osoba, dok tuženik pod 2. drži kako
on ima ugovornu obvezu prema tuženiku pod 1. na temelju zaključenog ugovora broj 32/13
od 2013. do 2017., te da nije odgovoran prema trećim osobama, tome nije tako. Name,
odgovornost tuženika pod 1. kao jedinice lokalne samouprave i tuženika pod 2. kao pravne
osobe kojoj je tuženik povjerio obavljanje poslova održavanja javnih cesta kroz naseljeno
mjesto temelji se na odredbi članka 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu koji propisuje
kako su jedinice lokalne samouprave te pravne i fizičke osobe koje obavljaju komunalne
djelatnosti dužne osigurati trajno i kvalitetno obavljanje komunalnih djelatnosti te osigurati
održavanje komunalnih objekata i uređaja u stanju funkcionalne sposobnosti. Tuženik pod 2.
kao pravna osoba kojoj je povjereno obavljanje poslova iz nadležnosti tuženika pod 1.
odgovoran zajedno s tuženikom pod 1. prema trećim osobama, a zaključeni ugovor između
tuženika može biti temelj za eventualni regresni zahtjev između tuženika. Stoga se prigovor
tuženika o nedostatku pasivne legitimacije ukazuje neosnovanim.
Dalje je u postupku trebalo raspraviti je li tužitelj svojim ponašanjem doprinio
nastanku ove prometne nezgode činjenicom da je upravljao vozilom one kategorije koja nije
upisana u njegovu vozačku dozvolu, a koju činjenicu tuženik nije sporio, te u kojem omjeru je
doprinio ovoj prometnoj nezgodi.
Odredba članka 223. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne
Novine" broj 67/08,48/10,74/11,80/13,158/13,92/14,64/15108/17,70/19,42/20) propisuje da
vozač ima pravo upravljati samo onim vozilima i kategorijama vozila koje su upisane u
vozačkoj dozvoli.
Radi utvrđenja okolnosti vezanih uz nastanak predmetnog štetnog događaja, odnosno
uzroka nastanka štete i uloge tužitelja u istom štetnom događaju, izveden je dokaz
vještačenjem po vještaku prometne struke N. K. Vještak u svom nalazu opisuje
izgled lica mjesta prometne nesreće, oštećenja na vozilu tužitelja, dok brzinu kretanja vozila
nije odredio jer na kolničkoj površini nije zabilježen konačni položaj motocikla nakon pada.
Vještak zaključuje kako je isključivi uzrok predmetne prometne nezgode destabilizacija
predmetnog motocikla zbog nailaska na naftnu mrlju na južnom prometnom traku sjevernog
kolničkog traka Kranjčevićeve ulice s kojom se gibao motocikl iz pravca istoka u pravcu
zapada.
Dakle, ovaj sud u cijelosti prihvaća mišljenje vještaka prometne struke da do prometne
nezgode ne bi došlo da tužitelj nije naišao na naftnu mrlju na prometnom traku kolnika
Kranjčevićeve ulice, pa i da se kretao brzinom od 10 km/h da bi došlo do pada, odnosno
destabilizacije motocikla zbog različitog koeficijenta trenja između kotača i podloge, kako je
to naveo vještak u svom dodanom nalazu i mišljenju. Činjenica da je tužitelj upravljao
vozilom za kojeg nema upisanu kategoriju u vozačkoj dozvoli ovaj sud drži da je tužitelj time
počinio prometni prekršaj, ali takvo kršenje prometne discipline nije u konkretnom slučaju
doprinijelo štetnom događaju, već je ovaj sud utvrdio kako je do štete došlo isključivo zbog
stanja ceste, odnosno kolnika, radi čega je odlučio da za nastalu štetu tužitelju odgovaraju u
cijelosti tuženici pod 1. i pod 2.
Dakle, ovaj sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje sudskog vještaka N. K.,
a na koji nalaz, nakon dodatnih razjašnjenja, ni stranke nisu imale primjedbi, pa ovaj sud
zaključuje kako nema doprinosa tužitelja nastanku štetnog događaja i kako je upravo radi
naftne mrlje na kolniku nastao ovaj štetni događaj.
Dalje je trebalo odlučiti o visini nematerijalne štete.
Na okolnost visine nematerijalne štete nastale tužitelju prilikom predmetnog štetnog
događaja izveden je dokaz pregledom medicinske dokumentacije te vještačenjem po
vještacima medicinske struke, dok je u odnosu na utvrđenje postojanja i visine štete na vozilu
izveden dokaz prometno-tehničkim vještačenjem po vještaku N. K..
Iz priležeće medicinske dokumentacije te nalaza i mišljenja vještaka dr. Ž.
M., ortopeda proizlazi kako je dominirajuća ozljeda istegnuće mišića vratne
kralježnice, odnosno "trzajna ozljeda vrata" koja je dalje tretirana. Kod ovakvih ozljeda može
se javiti kao prvo bol više jakosti jedan dan, srednje jakosti tri tjedna (u čemu je uključen
događaj nošenje imobilizacijskog ovratnika i fizikalna terapija) i laki bolovi do tri mjeseca.
Ono što bi temeljeno na ovu dokumentaciju zaostalo kao trajna posljedica, kako se u više puta
u spisu spominje kao mehanička bi bile određene smetnje kod tzv. većih zahtjeva na taj dio
tijela, primjerice kod dužeg čitanja, pisanja, gledanja TV i sl. Postotkom izraženo 2%. Što se
tiče tuđe njege i pomoći prvih mjesec dana od jednog sata dnevno, za obavljanje osobnih
potreba, više od toga ne.
Prema nalazu i mišljenju vještaka dr. M. J., neurokirurga proizlazi kako je
tužitelj doživio povredu osobnog prava na tjelesno i duševno zdravlje koja povreda prava
osobnosti je blaga, izražava se u trpljenju bolova, neugodnosti radi tog ozljeđivanja,
privremeno su mu bile reducirane životne aktivnosti u punom obimu, potom djelomično u
blagom stupnju i s neurokirurške strane preostale je trajno oštećenje tjelesnog zdravlja. Imao
je imovinsku štete radi pomoći i njege od strane treće osobe. Na račun zadobivenih udaraca i
istegnuća vratnih struktura cijeni bolove u jakom stupnju jedan dan, a potom bolove u
srednjem stupnju šest dana i u blagom intenzitetu četiri tjedna. Neugodnosti za tužitelja bile
su ponajprije sam odlazak na HKP što je za njega predstavljalo umjereni stresni događaj,
potom nosio je okovratnik zasigurno od deset do četrnaest dana, nakon toga da je odlazio na
kontrole kod specijalista, na fizikalno liječenje, a fizikalne procedure da su umjereno
nelagodne, svega toga ne bi bilo da nije ozlijeđen. Procjenjuje da su mu povremeno u punom
obimu bile reducirane životne aktivnosti petnaest dana, a poslije toga kroz tri tjedna u
polovičnom obimu. Na račun oštećenja dva vratna živčana korijena cijeni trajno oštećenje za
3%. Vještak ortoped je na račun smanjenje pokretljivosti vratnom kralježnicom cijenio za 2%
u blagom stupnju. Sugerira se postotak 2 i 3 pribrojiti jer se radi o posljedicama nakon
traumatskih oštećenja 2 različita organska sustava. S neurokirurškog gledišta pri svim
poslovima gdje se iziskuje uporaba desne šake imat će blaže poteškoće u slučaju uporabe kroz
duže vrijeme, ali će uz ulaganje napora u malenom stupnju biti radno efikasan. Mišljenja je da
je kod kuće trebao pomoć i njegu prvi tjedan dva sata i još jedan tjedan jedan sat u danu,
njemu samom za osobne potrebe dok je nosio okovratnik i ujedno u vidu pripomoći pri
održavanju osobnu higijene. Nalaz i mišljenje da je iskazao temeljem priložene medicinske
dokumentacije i uvida u preslike elektroničkih ispisa zdravstvenog kartona gdje nije bilo
vidljivo da je ranije imao ozljede vratnog segmenta kao niti bolesti vratnog područja i vratnih
živčanih korjenova. Dodao je kako nerijetko imamo nalaze specijalista, neurologa s
učinjenom pretragom EMNG od strane privatnika, a da je to donekle razumljivo s obzirom da
se na pretragu EMNG u bolnici čeka otprilike od 3-6 mjeseci.
Prema nalazu i mišljenju vještaka psihijatra dr. Č. L.tužitelj je nakon
štetnog
događaja doživio "primarni strah" jakog intenziteta u trajanju od dvije do tri minute. Nastavio
se sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od dva dana, a prvi dan je podržavan i
trpljenjem boli jakog intenziteta. Strah srednjeg intenziteta tužitelj je mogao trpjeti iduća tri
tjedna, a strah blagog intenziteta tri do četiri mjeseca. Zbog ograničenja na somatskom planu,
a koja su opisali vještaci somatske medicine, tužitelj će cijeli život trpjeti posljedice
predmetnog ozljeđivanja pa da je to dovelo i do trajne povrede duševnog integriteta lakog
stupnja što procjenjuje do 5%. Ova procjena da se ne pribraja procjeni drugih vještaka već se uklapa.
Odredbom članka 19. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05,
41/08, 125/11, 78/15, dalje: ZOO) propisano je da svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na
zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom, time da se pod
pravima osobnosti razumijevaju pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast,
dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i drugo.
Tužitelju je radi predmetne nezgode nastala šteta u vidu povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje (neimovinska šteta) te i imovinska šteta.
Odredbom članka 1100. ZOO-a propisano je da će sud u slučaju povrede prava
osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu
novčanu naknadu nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.
Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i
trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta
naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i
društvenom svrhom.
Neimovinska šteta sastoji se u povredi prava osobnosti, temelj prava na naknadu štete
je povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, pa je imajući u vidu nalaz i
mišljenje sudskih vještaka ortopeda, neurokirurga i psihijatra, koje ovaj sud u cijelosti
prihvaća kao stručne, objektivne, utemeljene na medicinskoj dokumentaciji i iskustvu, uzevši
u obzir i tužiteljevu dob (rođen 1971. godine), uvažavajući sve opisane neugodnosti tijekom
liječenja koje su bile popraćene bolovima, neugodnostima, potrebom odlaska na preglede,
mirovanjem i pretrpljenim strahom, te utemeljenjem na ovlaštenju iz odredbe članka 223.
ZPP-a, tužitelju za povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje valjalo utvrditi
iznos od 40.000,00 kuna.
Prema odredbi članka 1103. ZOO-a obveza pravične novčane nakade dospijeva danom
podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga.
Tužitelju je sukladno naprijed citiranoj odredbi na dosuđeni iznos neimovinske štete
obistinjena zatezna kamata od podnošenja tužbe do isplate.
Prema nalazu vještaka ortopeda i neurokirurga kirurga tužitelju je bila potrebna tuđa
njega i pomoć ukupno dva tjedan i to prvi tjedan u trajanju od dva sata dnevno, a drugi tjedan
sat dnevno. Dakle, tužitelju je tuđa njega i pomoć bila potrebna u trajanju od 21 sat.
Tužitelj potražuje cijenu naknade sata u iznosu od 35,00 kuna, pa bi iznos za tuđu
njegu i pomoć tužitelju iznosio 1.470,00 kuna. Međutim kako je tužitelj konačnim tužbenim
zahtjevom zatražio po ovoj osnovi iznos od 1.050,00 kuna, sud mu je taj iznos i priznao. Na
dosuđeni iznos naknade štete s osnova tuđe njege i pomoći tužitelju pripada zakonska zatezna
kamata koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude kojom je visina naknade
utvrđena, budući je riječ o naknadi nenovčane imovinske štete, kako je odlučeno u izreci pod
I.
Tužitelj tužbom potražuje i naknadu imovinske štete na motociklu kojim je upravljao
prilikom štetnog događaja, te iznos oštećene kacige u iznosu od 3.599,00 kuna. Prema
procjeni vještaka prometne struke dipl. ing. N. K. na motociklu je nastala potpuna ili
totalna šteta u ukupnom iznosu od 6.032,00 kune. Stoga sud prihvaća mišljenje vještaka
prometne struke , te nalazi da je materijalna šteta na vozilu upravo 6.032,00 kune.
Nadalje, materijalna šteta se odnosi i na štetu nastalu na uništenim stvarima za koju
tužitelj ističe da je šteta uništene zaštitne kacige.
Nije sporno da je tuženik za vrijeme prometne nezgode nosio zaštitnu kacigu. Na
fotografijama koje priležu spisu (list 13 spisa) vidljivo je oštećenje kacige. Spisu prileže
pregledana ponuda broj 37/2018 P.-B. d.o.o., prodavaonica Y. od 2. svibnja
2017. za kacigu za motocikl u iznosu od 3.599,00 kuna.
Tužitelju pripadaju troškovi uništenih stvari na temelju odredbe članka 1095. stavka 1.
ZOO-a, a predstavljaju zaštitnu kacigu koju je tužitelj imao prilikom predmetne nezgode.
Primjenom odredbe članka 223. ZPP-a, a ovaj sud nalazi da je uništena stvar uistinu u
vrijednosti od 3.599,00 kuna, a imajući u vidu dostavljenu ponudu koja prileže spisu.
Na dosuđeni iznos naknade štete s osnova štete na vozilu i štete oštećene stvari
tužitelju pripada zakonska zatezna kamata koja teče od dana donošenja prvostupanjske
presude kojom je visina naknade utvrđena, kako je odlučeno u izreci pod II.
Slijedom svega naprijed navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.
Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavku.2. ZPP-a, a
tužitelju je obistinjen trošak kako slijedi: za sastav odštetnih zahtjeva upućenih tuženiku pod
1. i pod 2., sastav tužbe, sastav četiri obrazložena podneska, te zastupanja na ročištima od 28.
ožujka 2018., 10. svibnja 2018., 3. srpnja 2018., 10. listopada 2018., 4. travnja 2019., 3.
svibnja 2019., 27. veljače 2020., 7. listopada 2020., te 28. siječnja 2020., od po 1.000,00 kuna,
sveukupno 16.000,00 kuna, uvećano za troškove vještačenja i to prometno-tehničkog
vještačenja u iznosu od 2.000,00 kuna, te medicinskog vještačenja ukupno 2.500,00 kuna,
uvećano za sudsku pristojbu na tužbu 528,00 kuna, te sudsku pristojbu na presudu 857,00
kuna, sveukupno 21.885,00 kuna, dok se više traženi iznos od 500,00 kuna odbija kao
neosnovan, jer nije riječ o trošku koji je neophodan za postupanje u ovoj pravnoj stvari.
U Splitu, 15. ožujka 2021.
Sutkinja
Jasenka Pavlović, v.r.
Uputa o pravnom lijeku: protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se
podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka, u roku 15 dana od dana dostave
presude.
Dostaviti:
- opunomoćenici tužitelja - tuženicima pod 1. i 2.
- umješaču na strani tuženika pod 2.