Republika Hrvatska                                                                                              

  Županijski sud u Šibeniku                                                                                                   Gž-218/2021-2

 

                                         

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

                                                                 R J E Š E N J E

 

              Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, po sucu pojedincu Ordani Labura, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika P. d.o.o. G., G. OIB: …(dalje: tužitelj) zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda H. Ž. i R. Ž. iz V., protiv tuženika-protutužitelja: 1/ M. I., V., O.H., OIB: …, 2/ M. B., V., O.H., OIB: …, 3/ M. T., V., O.H., OIB: …, (dalje: tuženika), tuženici ad 1 i ad 3/ zastupani po punomoćnici tuženici ad 2/, radi isplate i radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu broj P-1310/16 od 20. listopada 2020. godine, dana 16. ožujka 2021. godine,

 

r i j e š i o    j e

 

 

Uvažava se žalba tužitelja te se ukida rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu broj P-1310/16 od 20. listopada 2020. godine i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

Obrazloženje

 

 

              Prvostupanjskim rješenjem odbačen je prijedlog tužitelja za povrat u prijašnje stanje koji je kod prvostupanjskog suda zaprimljen dana 21. listopada 2019.

Protiv tog rješenja žalbu je izjavio tužitelj uvodno zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP) u vezi članka 381. ZPP s prijedlogom da se žalba uvaži i pobijano rješenje preinači na način da se dopusti tužitelju povrat u prijašnje stanje te da nadležni drugostupanjski sud odluči o tužiteljevoj žalbi od 15. listopada 2019. godine.

              Odgovor na žalbu nije podnesen.

              Žalba je osnovana.

              Naime, iz pobijanog rješenja kao i iz stanja spisa proizlazi:

- da je u predmetnom postupku ročište objave prvostupanjske oduke, na koje uredno pozvani tužitelj nije pristupio, održano dana 18. studenoga 2016. godine te je na istom objavljena presuda kojom je djelomično prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja te odbijen protutužbeni zahtjev tuženika;

- da je navedena presuda sadržajno identična presudi koja se nalazi u spisu predmeta (list 80-85 spisa) te da ista ima potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti time da je odluka pravomoćna dana 23. travnja 2019. godine a ovršna dana 18. rujna 2019. godine;

- da je prvostupanjskom presudom pod istim poslovnim brojem donesenom istog dana kad je održano ročište objave odluke i koja je unesena u eSpis u cijelosti prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja dok je odbijen protutužbeni zahtjev tuženika te je ista različitog sadržaja od one koja je objavljena na ročištu objave i od one koja se nalazi u spisu predmeta;

- da tužitelj nije izjavio žalbu protiv prvostupanjske presude dok je žalbu izjavio samo tuženik te je povodom žalbe tuženika Županijski sud u Šibeniku donio odluku broj Gž-208/2017 od 23. travnja 2019. godine,

- da je službenim dopisom predsjednice Općinskog suda u Splitu broj 9 Su-2638/2019 od 30. listopada 2019. godine upućenom Uredu predsjednika Županijskog suda u Splitu a povodom predstavke punomoćnika tužitelja, utvrđeno da je zapisnik o objavi prvostupanjske presude identičan presudi koja se fizički nalazi u spisu, ali da je presuda u eSpisu različitog sadržaja kao i da je omaškom zapisničara u eSpis umetnuta „radna verzija“ presude koja ne sadrži grb ni naziv suda te je ista putem eSpisa otpremljena stranci putem eOglasne ploče.

              Prvostupanjski je sud donio pobijano rješenje jer je zaključio da su punomoćnici tužitelja već iz činjenice da je u e Spisu unesena presuda bez grba i oznake suda mogli posumnjati da nešto nije u redu, a da su izvršili uvid u zapisnik koji je priložen e spisu tada bi utvrdili da je presuda koja je objavljena u zapisniku o objavi sadržajno različita od one koja je objavljena putem e Oglasne ploče.

Nadalje, pored navedenog, prvostupanjski je sud zaključio da je prijedlog podnesen izvan objektivnog roka od dva mjeseca od dana propuštanja koji je za tužitelja počeo teći od dana kada je tužitelj mogao podnijeti žalbu protiv prvostupanjske presude a ne od dana kada je saznao da je presuda koju je primio dana 3. listopada 2019. godine sadržajno različita od presude koju je sud dana 18. studenoga 2016. godine objavio na e oglasnoj ploči slijedom čega je pozivom na odredbu članka 118. stavak 4. ZPP odbacio prijedlog tužitelja za povrat u prijašnje stanje.

Međutim, osnovano žalitelj navodi da je odluka prvostupanjskog suda pogrešna.

              Naime, tužitelj je prijedlogom zaprimljenim kod prvostupanjskog suda  od 21. listopada 2019. godine zatražio povrat u prijašnje stanje navodeći u bitnome da je dana 3. listopada 2019. godine zaprimio prvostupanjsku presudu s potvrdama pravomoćnosti i ovršnosti kao i da je navedena presuda sadržajno različita od presude koju je prvostupanjski sud objavio na e-oglasnoj ploči suda dana 18. studenoga 2016. godine protiv koje nije izjavio žalbu jer je prema istoj u cijelosti uspio u sporu. Uz prijedlog za povrat u prijašnje stanje tužitelj je ujedno dostavio i žalbu protiv odgovarajućeg odbijajućeg dijela prvostupanjske presude.

              Prema odredbi članka 335. stavak 9. ZPP ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje, dok je u stavku 10. istog članka propisano da će u slučaju iz stavka 9. ovoga članka sud istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova.

              Stoga, sukladno citiranoj odredbi tužitelj koji nije pristupio na ročište objave ima mogućnost uvida u presudu putem internetske stranice e-oglasna ploča sudova te je, polazeći od presumpcije potpunosti i istinitosti isprava objavljenih u službenim evidencijama suda, prema stajalištu ovog drugostupanjskog suda, imao opravdan razlog vjerovati u istinitost odluke istaknute na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova te nije bio u obvezi preispitivati podudarnost takve odluke sa izvornikom sadržanim u zapisniku o objavi odluke kao niti sa odlukom koja je priložena spisu predmeta, kako pogrešno smatra prvostupanjski sud.

Kraj takvog stanja stvari, omaška koja se u konkretnom slučaju dogodila prilikom unošenja odluke na e-oglasnu ploču koja je sadržajno različita od odluke koja je objavljena na ročištu objave, dostavljena protivnoj stranci te koja se fizički nalazi u spisu predmeta, ne može se tumačiti na štetu stranke koja postupajući s povjerenjem u istinitost tako objavljene isprave putem e oglasne ploče nije poduzimala daljnje procesne radnje  - konkretno izjavila pravni lijek radi čega je osnovana žalba tužitelja prihvaćena te je, na temelju članka 380. točke 3. ZPP, riješeno kao u izreci.

Ujedno treba reći da se, polazeći od činjenica proizašlih iz stanja spisa, u konkretnom slučaju radi o propustu suda, a ne o propuštanju tužitelja za poduzimanje kakve radnje u smislu odredbi članka 117. stavak 1. ZPP, radi čega je o prijedlogu tužitelja zaprimljenom kod prvostupanjskog suda dana 21. listopada 2019. godine valjalo odlučiti kao o prijedlogu za ukidanje potvrde pravomoćnosti i ovršnosti prvostupanjske presude.

Odredbom članka 36. stavak 2. Ovršnog zakona („Narodne novine„ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17 dalje: OZ), propisano je da potvrdu o ovršnosti daje sud, odnosno tijelo koje je odlučivalo o tražbini u prvom stupnju, dok prema stavku 3. istog članka potvrdu o ovršnosti, za izdavanje koje nisu bili ispunjeni zakonom propisani uvjeti, ukinut će rješenjem isti sud, odnosno tijelo na prijedlog ili po službenoj dužnosti.

Navedenu odredbu, prema pravnom shvaćanju ovog suda, valja primijeniti i u slučaju kada stranka zahtijeva  ukidanje potvrde pravomoćnosti.

Slijedom navedenog, prvostupanjski sud će u nastavku postupku odlučiti o prijedlogu tužitelja od 21. listopada 2019. godine i preispitati da li su se u konkretnom slučaju ispunile zakonske pretpostavke za izdavanje potvrde pravomoćnosti i ovršnosti prvostupanjske presude broj P-1310/2016 od 18. studenoga 2016. godine, pa ukoliko utvrdi da takve pretpostavke nisu ispunjene te ih u smislu citirane odredbe članka 36. stavak 3. OZ ukine, tada će po pravomoćnosti tog rješenja, izjavljenu žalbu tužitelja dostaviti protivnoj stranci na odgovor u smislu odredbe članka 359. ZPP a potom, po proteku roka za davanje odgovora na žalbu, dostaviti spis ovom drugostupanjskom sudu radi donošenja odluke povodom izjavljene žalbe tužitelja, uz n o v o popratno izvješće.

 

U Šibeniku, 16. ožujka 2021. godine

 

                                                                                                                              S U D A C

 

                                                                                                                           Ordana Labura v.r.