- 1 -              Rev-x 206/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev-x 206/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. B. L. H. d.o.o., OIB ..., Z., kojeg zastupa punomoćnica D. F., odvjetnica u Z., protiv tuženice M. M. B., OIB ..., Z., koju zastupa punomoćnica M. P. F., odvjetnica u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2601/15-3 od 31. listopada 2017., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7973/08-74 od 18. prosinca 2014., u sjednici održanoj 16. ožujka 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

I.              Prihvaća se revizija tužitelja te se preinačuje presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2601/15-3 od 31. listopada 2017., u dijelu kojim je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7973/08-74 od 18. prosinca 2014. u dijelu pod st. II. i IV. izreke, i sudi:

 

Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7973/08-74 od 18. prosinca 2014. u dijelu pod st. II. i IV. izreke.

 

II.              Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju trošak revizije u iznosu od 9.375,00 kn, u roku od 15 dana.

 

III.              Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troška odgovora na reviziju, kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom u st. I. izreke ukinut je u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Z. F. poslovni broj Ovrv-27/07 od 1. veljače 2007. U st. II. izreke tuženici je naloženo platiti tužitelju iznos od 491.828,69 kn sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose tekuće svakomjesečno od lipnja 2002. do veljače 2009. kako je to pobliže označeno u izreci. U st. III. izreke odbijen je dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 2.196,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 13. veljače 2009. do isplate. U st. IV. izreke tuženici je naloženo naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 99.405,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 18. prosinca 2014. do isplate.

 

2. Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda u dijelu pod st. II. i IV. izreke na način da je odbijen kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj potražuje od tuženice iznos od 491.828,69 kn sa zakonskim zateznim kamatama na pojedinačno određene iznose, kao i zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 99.405,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 18. prosinca 2014. do isplate, te je naloženo tužitelju naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 27.500,00 kn.

 

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj podnosi reviziju u smislu odredbi iz čl. 382. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže da revizijski sud pobijanu presudu preinači, podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje. Potražuje trošak revizije.

 

4. Tuženica u odgovoru na reviziju osporava revizijske navode tužitelja te predlaže revizijskom sudu odbiti reviziju, uz naknadu troška odgovora na reviziju.

 

5. Revizija je osnovana.

 

6. Revizijski sud ispitao je pobijanu drugostupanjsku presudu u smislu odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Pritom valja reći, u odnosu na istaknuti razlog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, da reviziju zbog istog nije dopušteno podnijeti (čl. 385. st. 1. ZPP).

 

8. Predmet spora u revizijskom stupnju postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 491.828,69 kn s pripadajućim zateznim kamatama po osnovi vlastite trasirane bianco mjenice koju je tuženica izdala tužitelju kao jamac-platac kao osiguranje u slučaju neplaćanja po ugovorima o poslovnom najmu vozila koji su sklopljeni s prednikom tužitelja.

 

9. Sporno je u revizijskom stupnju postupka je li nastupila zastara tražbine iz vlastite trasirane bianco mjenice.

 

10. Prvostupanjski sud je utvrdio:

 

- da je prednik tužitelja D. l. H. d.o.o. kao najmodavac ugovorio sa društvom L. G. d.o.o. kao najmoprimcem tri ugovora o poslovnom najmu vozila,

 

- da je prednik tužitelja kao najmodavac sa tuženicom kao jamcem-platcem ugovorio jamstvo tuženice da će izvršiti dospjele obveze najmoprimca iz ugovora o poslovnom najmu vozila u slučaju da to ne učini najmoprimac,

 

- da mjenica ima sve sastojke koje mjenica mora sadržavati,

 

- da je na izvorniku mjenice određen rok dospijeća 30. siječnja 2007.,

 

- da je na ime nepodmirene glavnice ostao za naplatu iznos od 491.828,69 kn.

 

11. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je na temelju odredbe čl. 451. st. 3. ZPP, ukinuo platni nalog sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi i dosudio tužitelju iznos od 491.828,69 sa zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa utvrđenog financijskim vještačenjem do isplate, te je primjenom odredbe čl. 221.a ZPP odbio preostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 2.196,00 kn na ime poreza na promet vozila za 2006., 2007. i 2008. godinu.

 

12. Nadalje, drugostupanjski sud koristeći ovlaštenja iz odredbe čl. 373.a st. 1. toč. 1. i 2. i st. 3. ZPP, utvrđuje:

 

- da je tuženica predala predmetnu mjenicu kao vlastitu akceptiranu bianco mjenicu sa napomenom "bez protesta", bez naznačenog mjeničnog iznosa i datuma dospijeća, ovlašćujući tužitelja da popuni mjenicu i odredi mjeničnu svotu i točan datum dospijeća za slučaj neispunjenja obveze iz ugovora,

 

- da je tužitelj mjenicu ispunio sa datumom dospijeća 30. siječnja 2007., prema stanju otvorenih potraživanja na dan 21. ožujka 2007. i sukladno Općim uvjetima ugovora o poslovnom najmu,

 

- da su ugovori o poslovnom najmu vozila zaključeni 24. svibnja 2000. na vrijeme od 48 mjeseci, uz 48 najamnina sa početkom u lipnju 2000. i sa dospijećem najamnine 1. srpnja 2004.,

 

- da je ugovor o poslovnom najmu, za ispunjenje kojeg je jamčila tuženica, ugovoren za vrijeme od 48 mjeseci ili 4 godine i pri redovnim isplatama najamnina, posljednja bi dospjela 1. srpnja 2004.,

 

- da prema stanju otvorenih potraživanja najmoprimac L. G. d.o.o. nije platio najamnine iz ugovora br. ... od lipnja 2002. nadalje, za ugovor br. ... iskazano je prvo dugovanje iz veljače 2002., a za ugovor br. ... iz svibnja 2002.

 

13. Slijedom navedenog, drugostupanjski sud zaključuje da je tužitelj bio ovlašten podnijeti mjenicu na naplatu već sredinom 2002. jer su zbog neispunjenja i u skladu s odredbom čl. 9. Općih uvjeta ugovora o poslovnom najmu obveze najmoprimca tada dospjele, a svakako je mogao aktivirati mjenicu izdanu kao osiguranje za slučaj neplaćanja po ugovoru o poslovnom najmu vozila po dospijeću posljednje rate najamnine 1. srpnja 2004. Kako je potraživanje tužitelja iz ugovora o poslovnom najmu vozila najkasnije dospjelo 1. srpnja 2004., do kada su trebale biti plaćene posljednje rate najma po tim ugovorima, to proizlazi da je tužitelj bio dužan ispuniti predmetnu bianco mjenicu u skladu sa dospijećem obveze iz ugovora o poslovnom najmu vozila. Time što je bianco mjenicu tuženice ispunio na način da je odredio datum dospijeća mjenice 30. siječnja 2007. tužitelj je postupio suprotno načelu savjesnosti i poštenja u ostvarivanju mjenično pravnog potraživanja vezanog za ugovor koji je dospio 1. srpnja 2004. Stoga, drugostupanjski sud zaključuje da zastarni rok od jedne godine za potraživanja imatelja mjenice prema trasantu u slučaju bianco vlastite mjenice u kojoj nije naznačen datum dospijeća, a sadrži naznaku "bez protesta", u smislu odredbe čl. 78. st. 2. Zakona o mjenici ("Narodne novine", broj 74/94 i 92/10 – dalje: ZM), počinje teći od dana dospijeća potraživanja iz osnovnog pravnog posla odnosno u ovom slučaju od 1. srpnja 2004. kada je dospjela posljednja mjesečna rata najma, neovisno o protuugovornom ispunjenju datuma dospijeća na mjenici, te da je u trenutku podnošenja ovršnog prijedloga na temelju predmetne mjenice 31. siječnja 2007. protekao zastarni rok od jedne godine u kojem zastarijevaju mjenično pravni zahtjevi imatelja mjenice prema tuženici kao trasantu.

 

14. Međutim, prema pravnom shvaćanju ovoga suda osnovan je revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava u pogledu zastare mjenično pravnog potraživanja.

 

15. Polazeći od osnovne svrhe mjenice - kao jednostranog apstraktnog pravnog posla - kojem njen izdavatelj (trasant) daje nalog drugoj osobi (trasatu) da korisniku mjenice (remitentu) isplati određeni iznos novca ili se njime obvezuje da će sam obaviti tu isplatu, valja primijeniti odredbu čl. 78. st. 1. ZM prema kojem svi mjeničnopravni zahtjevi protiv akceptanta zastarijevaju za tri godine, računajući od dospjelosti.

 

16. U navedenim okolnostima odlučno je pitanje je li valjana odredba u sporazumu stranaka kojom izdavatelj vlastite mjenice (trasant) ovlašćuje remitenta da naknadno popuni bianco mjenicu predanu radi osiguranja plaćanja iz osnovnog posla tako da po svojoj volji odredi dan dospjelosti. S tim u vezi je odlučno s kojim danom počinje teći zastarni rok od tri godine za potraživanja imatelja mjenice prema trasantu u slučaju kada je mjenica predana mjeničnom vjerovniku kao bjanko mjenica u kojoj nije bio označen datum dospjelosti, i koja sadrži odredbu "bez protesta", polazeći od toga da bjanko mjenica postaje vrijednosni papir -mjenica tek ako i kada se ispuni u skladu sa zakonom i ovlaštenjima iz ugovora.

 

17. U odnosu na primjenu ovdje mjerodavnog materijalnog prava na to sporno pitanje, shvaćanje na kojemu je temeljena i osporena presuda revizijski sud je već izrazio u više svojih odluka (primjerice u odluci Rev-760/04-2 od 16. siječnja 2008., Rev 3091/15-2 od 12. ožujka 2019.), pa i u odluci broj Rev-x 329/11-2 od 30. studenoga 2011., u kojoj je, odgovarajući na pitanje: "Je li valjana odredba u mjeničnom očitovanju kojom izdavatelj vlastite mjenice (trasant) ovlašćuje remitenta da naknadno popuni mjenicu predanu radi osiguranja plaćanja iz osnovnog posla tako da po svojoj volji odredi dan dospjelosti" navedeno: "Bianco mjenica izdana radi osiguranja kredita popunjava se u skladu s međusobnim sporazumom mjeničnog vjerovnika i dužnika. Ako nema posebnog sporazuma o popunjavanju mjenične isprave imatelj mjenice je dužan mjenicu popuniti u skladu s uvjetima i rokovima otplate iz osnovnog posla u svezi s kojim se obvezao mjenični dužnik."

 

18. Prema pravnom shvaćanju iz presude poslovni broj Rev-760/2004-2 od 16. siječnja 2008. i presude Rev-3091/15-2 od 12. ožujka 2019. ovog revizijskog suda, ništava je odredba mjeničnog očitovanja po kojoj je tužitelj ovlašten sam ispuniti bianco mjenicu tako da odredi dan dospjelosti po svojoj volji. Naime, takva je odredba u suprotnosti s odredbama Zakona o mjenici koje govore o dospjelosti mjenično pravne obveze i zastari mjenično pravnih zahtjeva.

 

19. Takvo shvaćanje prihvaćeno je prethodno i na četvrtoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske Su-IV-46/07-4 održanoj 16. travnja 2007. i glasi: "Ništava je odredba sporazuma o popunjavanju bianco mjenice po kojoj je imatelj bianco mjenice ovlašten po svojoj volji učiniti bianco mjenicu dospjelom. U tom slučaju dospjelost mjenice se određuje u skladu s osnovnim pravnim poslom".

 

20. Zastarni rok u kojem zastarijevaju mjenično pravni zahtjevi daje pravnu sigurnost mjenično pravnim dužnicima da se od njih neće moći naplatiti neki mjenično pravni zahtjevi nakon proteka određenog zastarnog roka od dospjelosti mjenično pravnog zahtjeva odnosno pravodobno podignutog protesta tj. da će se moći uspješno protiviti takvim zahtjevima isticanjem prigovora zastare mjenično pravnog zahtjeva.

 

21. Slijedom navedenog, u ovom slučaju je potraživanje iz osnovnog posla – ugovora o najmu vozila – dospjelo 1. srpnja 2004., pa je s tim datumom dospjela obveza trasanta, neovisno od toga što je na mjenici nezakonito naveden kao dan dospijeća mjenice 30. siječnja 2007.

 

Prema tome, u trenutku podnošenja prijedloga za ovrhu na temelju predmetne mjenice 31. siječnja 2007. nije protekao zastarni rok od tri godine propisan odredbom čl. 78. st. 1. ZM.

 

22. Kako tuženica nakon konačnog usmenog očitovanja financijskog vještaka nije osporavala visinu potraživanja, to je pravilno prvostupanjski sud dosudio tužitelju iznos od 491.828,69 sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate.

 

23. Stoga je na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP valjalo preinačiti drugostupanjsku presudu te odbiti žalbu tuženice kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.

 

24. S obzirom da je revident uspio s revizijom, valjalo mu je na temelju odredbi čl. 166. st. 2. u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP, dosuditi i trošak sastava revizije u iznosu od 9.375,00 kn prema Tbr. 10. toč. 6. i Tbr. 42. i 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'', broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15). Nije mu priznat trošak sudske pristojbe na reviziju jer u spisu nema dokaza da je pristojba plaćena.

 

25. Tuženici nije priznat trošak odgovora na reviziju jer u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP isti nije bio potreban u ovom postupku.

 

Zagreb, 16. ožujka 2021.

 

                            Predsjednik vijeća:

                            Ivan Vučemil, v.r.