- 1 -              Rev 585/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 585/2019-2

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. C. iz G., kojeg zastupa punomoćnica G. B., odvjetnica u S., protiv tuženika A. o. (ranije J. o.) d.d. Z., kojeg zastupa punomoćnik I. K., odvjetnik u Odvjetničkom društvu G. & Partneri u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-511/2016-2 od 22. studenoga 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-1081/15 od 17. prosinca 2015., u sjednici održanoj 16. ožujka 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Ukidaju se presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-511/2016-2 od 22. studenoga 2018. i presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-1081/15 od 17. prosinca 2015. te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu 291.658,63 kn s pripadajućim zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose pobliže određene izrekom presude (stavak I. izreke) te je odlučeno da svaka stranka snosi svoj trošak postupka (stavak II. izreke).

 

Drugostupanjskom presudom potvrđena je presuda suda prvog stupnja (stavak I. izreke); a odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu (stavak II. izreke).

 

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju iz članka 382. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP). Iako u reviziji, kao revizijski razlog, izrijekom navodi pogrešnu primjenu materijalnog prava, iz sadržaja revizije proizlazi da istu podnosi i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka. Predložio je pobijanu presudu preinačiti, a podredno da se obje nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija je osnovana.

 

Predmet spora u ovom stupnju postupka je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete u vidu izgubljene zarade za razdoblje od 1. studenoga 2006. do 1. listopada 2009., u kojem razdoblju tužitelj zbog ozljeđivanja u štetnom događaju od 21. listopada 2006. nije mogao obavljati poslove pomorca.

 

Polazeći od toga:

- da je tužitelj prije predmetnog štetnog događaja obavljao poslove kadeta na ribarskom brodu „M. B.“,

- da tužitelj ni nakon završenog liječenja nije radio na brodu kao časnik palube,

- da je tužitelj tek 20. travnja 2009. osposobljen za časnika odgovornog za plovidbenu stražu,

- da tužitelj nije dokazao da je nekoliko dana prije štetnog događaja trebao polagati ispit za časnika broda,

- da tužitelj tijekom postupka nije predlagao da se od brodarske kompanije kod koje je bio zaposlen prije štetnog događaja pribave podaci o visini plaće kadeta, koje poslove je obavljao prije ozljeđivanja,

- da tužitelj nije dokazao da bi u utuženom razdoblju, da štetnog događaja nije bilo, radio na stranom brodu,

nižestupanjski sudovi zaključuju da na temelju podataka/isprava koje prileže spisu financijskim vještačenjem nije bilo moguće utvrditi visinu izgubljene zarade, slijedom čega je primjenom pravila o teretu dokazivanja iz članka 221. a ZPP, a u vezi s odredbom članka 1095. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO), tužbeni zahtjev u cijelosti odbijen, kao neosnovan.

 

Osnovano tužitelj u reviziji sadržajno ukazuje da je u postupku koji je prethodio reviziji počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, budući da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. To stoga što razlozi koji su u pobijanoj presudi navedeni o odlučnoj činjenici - zaradi koju bi tužitelj ostvario obavljajući poslove pomorca (za koje se zvanje školovao, koje poslove je obavljao nakon završenog školovanja sve do predmetne prometne nesreće i koje poslove je nastavio obavljati nakon prestanka nesposobnosti za rad uzrokovane predmetnim štetnim događajem) - nisu jasni, odnosno postoji proturječnost između onoga što sud u pobijanoj presudi navodi kao razlog odbijanja tužbenog zahtjeva i sadržaja isprava u spisu.

 

Naime, iz sadržaja spisa proizlazi da je tužitelj završio srednju pomorsku školu za pomorskog nautičara, da je u vrijeme štetnog događaja bio kadet na hrvatskom ribarskom brodu, da je 20. travnja 2009. osposobljen za časnika odgovornog za plovidbenu stražu na brodu od 550 BT ili većem, da je liječenje tužitelja završeno 3. rujna 2009., da se tužitelj posredstvom agencije O. M. L. d.o.o. S. zaposlio na brodu M. K. u svojstvu kormilara s plaćom od 2.200 $ u razdoblju od 23. rujna 2009. do 5. prosinca 2009., nakon čega je na istom brodu, u razdoblju od 5. prosinca 2009. do 3. ožujka 2010. bio zaposlen kao 4. časnik palube s plaćom od 2.900 €, a u razdoblju od 10. srpnja 2010. do 16. studenoga 2010. s plaćom od 3.100 €, nakon čega je 15. veljače 2011. ukrcan na brod M. S. u svojstvu 3. časnika palube s istom plaćom. Nadalje, kako to proizlazi iz sadržaja njegove pomorske knjižice, tužitelj je napredovao sve do 1. časnika palube.

 

Citirane isprave, suprotno zaključku nižestupanjskih sudova, ukazuju na to da je tužitelj odmah nakon završenog liječenja osposobljen za časnika palube, da se odmah ponovno i zaposlio na brodu, da je poslove kormilara obavljao nepuna tri mjeseca, da je već 5. prosinca 2009. zaposlen na mjestu časnika palube, a kontinuirano napredovanje tužitelja od 4. do 1. časnika palube upravo upućuju na zaključak da bi se tužitelj izvjesno, po redovnom tijeku stvari, da štetnog događaja nije bilo, osposobio za obavljanje dužnosti časnika plovidbene straže, a onda te poslove i obavljao.

 

Budući da u spisu prileže određene potvrde o plaći koju je tužitelj ostvarivao u razdoblju nakon završenog liječenja, te očitovanje Sindikata o minimalnim plaćama časnika palube (list 52 spisa), nejasan je i zaključak drugostupanjskog suda da financijskim vještačenjem nije moguće utvrditi visinu zarade koju je tužitelj gubio u utuženom razdoblju.

 

Činjenica nedokazane tvrdnje da bi se po redovnom tijeku stvari, nakon završenog liječenja, zaposlio na stranom brodu ne utječe sama po sebi na pravo tužitelja ostvariti visinu izgubljene zarade u visini plaće koja bi mu bila isplaćivana kao časniku palube na domaćem brodu, vodeći računa da, prema očitovanju Sindikata, pomorac nakon polaganja poručničkog ispita za časnika plovidbene straže, karijeru započinje u svojstvu 3. časnika palube.

 

Slijedom svega navedenoga, ostvaren je revizijski razlog iz članka 385. stavak 1. točka 1. ZPP, pa je na temelju odredbe članka 394. stavak 1. ZPP odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

U ponovljenom postupku sudovi će donijeti novu i zakonitu odluku te pritom otkloniti bitnu povredu odredaba parničnog postupka zbog koje su nižestupanjske odluke ukinute.

 

O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci (članak 166. stavak 3. ZPP).

 

Zagreb, 16. ožujka 2021.