- 1 -              Rev-x 417/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev-x 417/2018-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. K. iz S., OIB ..., kojeg zastupaju punomoćnici M. T.-B. i Ž. O., odvjetnici u Z., protiv tuženika E. o. d.d., Z., OIB ..., kojeg zastupaju punomoćnici I. S. i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu G. & Partneri u Z., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Ž. G. iz S., OIB ..., kojeg zastupaju punomoćnici V. Lj. i Ž. V., odvjetnici u Odvjetničkom društvu Lj., V. i Partneri u S., radi naknade štete, odlučujući o revizijama tužitelja od 27. veljače 2018. i od 1. ožujka 2018. protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici, broj Gž-1917/17-2 od 12. prosinca 2017., kojom je potvrđena i preinačena presuda Općinskog suda u Splitu broj P-894/02 od 6. srpnja 2017., u sjednici održanoj 16. ožujka 2021.,

p r e s u d i o   j e :

 

              Odbijaju se kao neosnovane revizije tužitelja podnesene protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici, broj Gž-1917/17-2 od 12. prosinca 2017., u dijelu pod točkom I., alineja 1. izreke, kojom je odbijena žalba tužitelja i potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj P-894/02 od 6. srpnja 2017. u dijelu pod točkom I. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 10.000,00 kuna te u dijelu pod točkom II. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznos od 2.400.720,58 kuna.

 

r i j e š i o   j e :

 

              I. Prihvaćaju se revizije tužitelja kao djelomično osnovane, ukida se presuda Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici, broj Gž-1917/17-2 od 12. prosinca 2017., u dijelu pod točkom I., alineja 2. izreke, kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu broj P-894/02 od 6. srpnja 2017. u dijelu pod točkom II. izreke na način da je odbijen zahtjev tužitelja na isplatu naknade štete s osnova izgubljene zarade u iznosu od 1.219.983,10 kuna zajedno sa zateznim kamatama, kao i u dijelu odluke o troškovima parničnog postupka pod točkom III. izreke, te se predmet u tom dijelu vraća sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.

 

              II. Odluka o troškovima revizijskog postupka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

              „I.              Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatit tužitelju iznos od ukupno 52.440,00 kn i to, za duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti  iznos od 20.000,00 kn, za pretrpljene tjelesne bolove iznos od 5.000,00 kn, za pretrpljeni strah iznos od 12.000,00 kn, za duševnu bol zbog naruženosti iznos od 13.000,00 kn, te za tuđu pomoć i njegu iznos od 2.440,00 kn, sve sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja do konačne isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, dok se za više zatraženi iznos 10.000,00 kn zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

 

              II.              Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe na ime izgubljene zarade isplatiti tužitelju iznos od 1.219.983,10 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate po stopi koja  se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, dok se za više zatraženi iznos od 2.400.720,58 kn, kao i za više zatraženu stopu i tijek zatezne kamate zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

 

              III.              Nalaže se tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka  u iznosu od  415.442,22 kn zajedno sa zateznom kamatom od dana donošenja ove presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope  na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od  godine dana nefinancijskim  trgovačkim društvima izračunate  za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za  3%  poena, dok se za više  zatraženi  zahtjev  tužitelja odbija kao  neosnovan.“

 

              Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

 

              „Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana dok se žalbe tuženika te umješača na strani tuženika djelomično usvajaju kao osnovane a djelomično odbijaju kao neosnovane te se presuda Općinskog suda u Splitu broj P-894/02 od 6. srpnja 2017. godine:

              - potvrđuje u točki I izreke u dosuđujućem i odbijajućem dijelu, te u točki II izreke u odbijajućem dijelu za iznos od 2.400.720,58 kn (slovima: dva miliona četiristo tisuća sedamsto dvadeset kuna i pedeset i osam lipa), kao i za više zatraženu stopu i tijek zakonske zatezne kamate,

              - preinačuje u točki II izreke u dosuđujućem dijelu u kojem je naloženo tužitelju da tuženiku na ime izgubljene zarade isplati iznos od 1.219.283,10 kn (slovima: milion dvjesto devetnaest tisuća dvjesto osamdeset i tri kune i deset lipa) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, te u točki III izreke tako da se sudi:

             

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kojim se nalaže tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe na ime izgubljene zarade isplatiti tužitelju iznos od 1.219.983,10 kn (slovima: milion dvjesto devetnaest tisuća devetsto osamdeset tri kune i deset lipa) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena.

 

              Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od ukupno 899.183,51 kn (slovima: osamsto devedeset devet tisuća sto osamdeset i tri kune i pedeset i jednu lipu), te da umješaču na strani tuženika naknadi parnični trošak u iznosu od 604.500,00 kn (slovima: šesto četiri tisuće pet stotina kuna), u roku od 15 dana.“

 

              Tužitelj je u zakonskom roku podnio dvije revizije (27. veljače 2018. i 1. ožujka 2018.), protiv dijela drugostupanjske presude (točka I. izreke), kojom je potvrđena prvostupanjska presuda u odbijajućem dijelu pod točkom I. izreke za iznos od 10.000,00 kuna, pod točkom II. izreke za iznos od 2.400.720,58 kuna (alineja 1.), te u dijelu kojim je preinačena prvostupanjska presuda i odbijen tužbeni zahtjev za iznos od 1.219.983,10 kuna (alineja 2.), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je reviziju prihvatiti, preinačiti pobijane presude i prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno ukinuti i vratiti na ponovno suđenje, uz naknadu troškova postupka.

 

              Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

              Revizije tužitelja su djelomično osnovane.

 

              Predmet spora jest zahtjev tužitelja za naknadu materijalne i nematerijalne štete koju je pretrpio u prometnoj nezgodi koja se dogodila 13. travnja 2001. u K. S.

 

              Na temelju činjeničnih utvrđenja:

 

              - da je tužitelj doživio prometnu nezgodu 13. travnja 2001. u kojoj je sudjelovao tužitelj kao vozač automobila "Honda Prelude", reg. oznake ..., te umješač Ž. G., koji je upravljao vozilom "Mercedes  CLK", reg. oznake ..., ujedno osiguranik tuženika,

 

              - da je do nesreće došlo na cesti D 8 u mjestu K. S. i to najprije naletom vozila "Mercedes CLK" na vozilo "Peugeot 405" koje se kretalo u  istom smjeru ispred vozila "Mercedes CLK" procijenjenom brzinom oko 8,33 m/s ili 30,0 km/h, dok je naletna brzina vozila "Mercedes CLK" iznosila oko 22,4 m/s ili 80,5 km/h,

 

              - da se nakon sudara s vozilom "Peugeot  405" vozilo "Mercedes CLK" nastavilo kretati u smjeru zapada prešavši na lijevu voznu traku na kojoj se sudarilo sa vozilom "Honda Prelude" koje se kretalo u suprotnom smjeru južnom voznom trakom,

 

              - da brzina kojom je tužitelj vozio osobni automobil "Honda Prelude", nije od značaja u ovom postupku, odnosno nije u uzročno posljedičnoj vezi sa štetnim događajem,

 

              - da je u navedenoj prometnoj nezgodi tužitelj zadobio teške tjelesne ozljede zbog kojih je trpio fizičke bolove i strah,

 

              - da su navedene ozljede kod tužitelja uzrok trajnog umanjenja životne aktivnosti od 32,5 % te su ostavile trajno naruženje uslijed čega tužitelj trpi duševne boli,

 

              - da je tuženik tijekom postupka isplatio tužitelju na ime naknade štete ukupno iznos od 77.560,00 kuna,

 

              - da je odlukom Općinskog suda u Kaštel Lukšiću, broj K-78/02, osiguranik tuženika Ž. G. pravomoćno proglašen krivim i osuđen za prouzročenu prometnu nezgodu,

 

              - da su posljedice prometne nezgode za tužitelja skraćenje desne noge za 1 cm, te smanjenje opsega kretnji u desnom kuku do 1/3,

 

              - da tužitelj pokus ravnoteže ne može izvesti, a prema kompletno provedenom psihologijskom testiranju od strane industrijskog psihologa nesposoban je za rad na brodu prema Pravilniku o utvrđivanja uvjeta zdravstvene sposobnosti članove posade pomorskih brodova („Narodne novine“, broj 93/07),

 

              - da kod tužitelja postoji profesionalna nesposobnost za rad, odnosno postoji preostala radna sposobnost i to za sve one poslove koji ne zahtijevaju uredan psihološki nalaz, rad na rotirajućim strojevima, dugotrajno stajanje, klečanje, čučanje, rad na visini, te hod po neravnom terenu,

 

              -  da je prema podacima iz pomorske knjižice do trenutka nesreće tužitelj ostvario sljedeće vrijeme plovidbe: na brodu R. u svojstvu kadeta od 14. listopada 1998. do 12. prosinca 1998. (60 dana), na brodu B. J. od 11. veljače 1999. do 28. svibnja 1999. (107 dana) i na brodu R. od 11. rujna 1999. do 31. listopada 1999. (51 dan), ukupno 218 dana,              

 

              - da je prema podnesku Lučke kapetanije, u svojstvu kadeta tužitelj trebao ploviti 12 mjeseci (365 dana) pa bi da nije bilo prometne nesreće tužitelj plovio u svojstvu kadeta još 147 dana,

 

              - da se nakon plovidbe kao kadet tužitelj mogao osposobiti za časnika plovidbene  straže i tako ploviti 12 mjeseci,  nakon toga se tužitelj mogao osposobiti za I. časnika palube i kao I. časnik palube trebao je ploviti najmanje 12 mjeseci, odnosno do 30. lipnja 2004., nakon čega se mogao osposobiti za zapovjednika,

 

              - da je na području županije veliki broj nezaposlenih osoba, a tužitelj s obzirom na preostalu radnu sposobnost može obavljati vrlo ograničen broj poslova, prvostupanjski sud ocjenjuje da bi tužitelj po redovnom tijeku stvari napredovao do pozicije II. časnika palube  trgovačke mornarice, dok nije izgledno da bi radio kao zapovjednik broda, slijedom čega je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev kao osnovan te na ime naknade nematerijalne štete priznao tužitelju iznos od 120.000,00 kuna, na ime materijalne štete, tuđe pomoći i njege iznos od 10.000,00 kuna ili ukupan iznos od 130.000,00 kuna, ali imajući u vidu da je tuženik tužitelju isplatio 77.560,00 kuna, to je konačno dosuđen iznos od 52.440,00 kuna, pozivom na odredbu čl. 200 Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO). Nadalje djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu naknade za izgubljenu zaradu prema plaći II. časnika palube u iznosu od 1.310.954,24 kuna, umanjeno za iznos od 90.971,14 kuna koji je tužitelj primio s osnove obiteljske mirovine, te mu je konačno s te osnove dosuđeno 1.219,983,10 kuna, pozivom na odredbu čl. 195. ZOO.

 

              Drugostupanjski sud je odlučujući o žalbama stranaka, odbio žalbe kao neosnovane i potvrdio prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom I. izreke te u dijelu pod točkom II. izreke kojim je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 2.400.720,58 kuna na temelju odredbe čl. 368. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 - dalje: ZPP), dok je djelomično prihvatio žalbu tuženika i preinačio prvostupanjsku presudu u dosuđujućem dijelu za iznos od 1.219.283,10 kuna i odbio navedeni zahtjev tužitelja pozivom na odredbu čl. 373.a ZPP i čl. 373. st. 1. točku 3. ZPP.

 

              Pobijana drugostupanjska presuda je na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP ispitana samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

              U odnosu na naknadu nematerijalne štete zbog povrede prava osobnosti te naknadu daljnjeg iznosa materijalne štete po osnovi izgubljene zarade, u okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava revident sadržajno osporava pravilnost primjene odredbe čl. 200. ZOO smatrajući da se sudovi nisu vodili kriterijima propisanim navedenom odredbom zbog čega su prenisko ocijenili pravičnu novčanu naknadu za pretrpljenu nematerijalnu štetu, te odredbu čl. 195. st. 2. ZOO, jer smatra da bi po redovitom tijeku stvari ostvarivao zaradu u visini plaće zapovjednika broda.

 

              Suprotno navodima revidenta, pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo sadržano u odredbi čl. 200. st. 1. i 2. ZOO na utvrđeno činjenično stanje te zaključili da tužitelju pripada pravo na naknadu nematerijalne štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u ukupnom iznosu od 120.000,00 kuna, umanjeno za već isplaćeni iznos.

 

              U odnosu na naknadu materijalne štete za daljnji iznos izgubljene zarade, valja reći da su nižestupanjski sudovi pravilno zaključili da tužitelj nije dokazao da bi po redovnom tijeku bio unaprijeđen do zvanja zapovjednika i ostvarivao plaću zapovjednika broda, slijedom čega je pravilno primijenjena odredba čl. 195. ZOO.

 

              Zbog navedenog je na temelju čl. 393. ZPP reviziju tužitelja, u dijelu kojim je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom I. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 10.000,00 kuna te u dijelu pod točkom II. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 2.400.720,58 kuna, valjalo odbiti kao neosnovanu pa je odlučeno kao u izreci ove presude.

 

              U okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka tužitelj u reviziji navodi da je obrazloženje drugostupanjske presude, odnosno zaključak drugostupanjskog suda da tužitelju ne pripada pravo na naknadu izgubljene zarade, proturječno činjenicama utvrđenim u postupku, čime upire na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP.

 

              Osnovano revident ukazuje na proturječnost i nejasnoće u obrazloženju presude drugostupanjskog suda koji o neosnovanosti tužbenog zahtjeva na isplatu izgubljene zarade, odnosno preostaloj radnoj sposobnosti tužitelja zaključuje na temelju priloženih fotografija rada tužitelja na tunolovcu neovisno što su nalazi i mišljenja svih vještačenjima provedenih u postupku (dr. M. V. B., dr. M. M. D. i Medicinskog fakulteta u Z.) sukladni glede zaključka da je tužitelj trajno nesposoban za obavljanja poslova pomorca u službi palube, nautičar-kadet prema kriterijima navedenim Pravilnika o utvrđivanju uvjeta zdravstvene sposobnosti članova posade pomorskih brodova, brodica i jahti  („Narodne novine“, broj 93/07), jer utvrđene trajne funkcijske promjene na tužitelju nepovoljno utječu na sposobnost za uspješno obavljanje poslova i dužnosti na brodu, mogu ugroziti zdravlje i sigurnost drugih osoba na brodu (u hitnim slučajevima, npr. evakuacija robe i putnika, sprječavanje požara i sudjelovanje u gašenju i sl.), te sa takvom funkcijom lokomotornog sustava pomorac ne može uspješno obavljati svoje poslove.

 

              Pored toga drugostupanjski sud o radnoj sposobnosti tužitelja zaključuje isključivo na temelju fotografija na brodu – tunolovcu, zanemarujući pritom ocijeniti i druge provedene dokaze (nalaz i mišljenje vještaka i iskaz tužitelja), koji ukazuju na suprotan zaključak.

 

              Osim toga, zaključak drugostupanjskog suda da se tužitelj nije pokušao zaposliti u skladu s preostalom radnom sposobnošću ne proizlazi iz isprava priloženih spisu, odnosno evidencijskog lista Zavoda za zapošljavanje.

 

              Prema tome, nije jasan zaključak drugostupanjskog suda koji o neosnovanosti tužbenog zahtjeva za naknadu izgubljene zarade u visini 1.219.283,10 kuna, zaključuje prihvaćajući i ocjenjujući pojedine dokaze, koji su proturječni ostalim izvedenim dokazima koje je drugostupanjski sud propustio ocijeniti.

 

              Opisanim postupanjem drugostupanjski sud je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP zbog čega je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP, valjalo ukinuti drugostupanjsku presudu u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja na isplatu naknade štete s osnova izgubljene zarade u iznosu od 1.219.983,10 kuna zajedno sa zateznim kamatama, te predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

              U ponovljenom postupku drugostupanjski sud će otkloniti počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka i ponovno odlučiti o žalbi dajući jasne i neproturječne razloge o žalbenim navodima, imajući na umu gore izneseni stav revizijskog suda.

 

              Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je, sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP, za konačnu odluku.

 

Zagreb, 16. ožujka 2021.

 

                                                                                                                Predsjednik vijeća:

                                                                                                                Željko Glušić, v. r.