1              Poslovni broj: II Kž-72/2021-5

Poslovni broj: II Kž-72/2021-5

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinje dr.sc. Tanje Pavelin, predsjednice vijeća te mr.sc. Marijana Bitange i Tomislava Juriše, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Barišić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog D. S., zbog kaznenih djela iz članka 158. stavak 5. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog D. S. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Bjelovaru od 18. veljače 2021. broj Kovm-2/2021., o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 16. ožujka 2021.,

r i j e š i o j e

Odbija se žalba okrivljenog Daniela Srdića kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog D. S., zbog kaznenih djela spolne zlouporabe djeteta mlađeg od petnaest godina iz članka 158. stavka 5. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog D. S. iz osnove u članku 123. stavku 1.točki 3. ZKP/08.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni D. S., po branitelju, odvjetniku J. J. s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine.

U skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08. spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razmatranje.

Žalba nije osnovana.

U konkretnom predmetu prvostupanjski sud je ispravno i na zakonu osnovano produljio istražni zatvor okrivljenom D. S. na temelju članka 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08. zbog opasnosti od ponavljanja kaznenog djela, te je stoga u potpunosti promašen žalbeni navod da "otpada razlog da bi okrivljenik boravkom na slobodi mogao utjecati na svjedoke ili samu žrtvu", jer istražni zatvor nije produljen po toj zakonskoj osnovi iz članka 123. stavak 1. točka 1. ZKP/08.,odnosno zbog opasnosti od utjecaja na svjedoke.

Također, žalbeni navodi okrivljenika da je otac četvero djece od kojih je dvoje maloljetno, te je u obvezi uzdržavati svoju kako maloljetnu djecu, tako i punoljetnu, jer se školuju, kao i da je vlasnik trgovačkog društva koje će završiti u stečaju s obzirom da firma ne može sama poslovati, kad se stave u odnos sa težinom inkriminacije, osnovanom sumnjom na počinjenje kaznenih djela koja kao objekt zaštite imaju dijete, kriminalnom količinom i visokim stupnjem kriminalne volje, nisu od utjecaja na ocjenu drugostupanjskog suda o ispravnosti odluke o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika zbog opasnosti od ponavljanja djela.

Naime, okrivljenik je osnovano sumnjiv da bi počinio trideset i pet kaznenih djela spolne zlouporabe djeteta mlađeg od petnaest godina iz članka 158. stavka 5. u vezi stavka 1. KZ/11. i jedno kazneno djelo spolne zlouporabe djeteta mlađeg od petnaest godina iz članka 158. stavka 6. u vezi stavka 2. KZ/11., kroz inkriminirani period od dvije godine, što unatoč dosadašnjoj neosuđivanosti ukazuje na postojanje visokog stupnja upornosti, koja upornost i dugotrajnost postupanja, čini opasnost od ponavljanja kaznenog djela izglednom s visokim stupnjem vjerojatnosti.

Upravo zbog opisane opasnosti na strani okrivljenika nije od značaja žalbeni navod istoga da će se pridržavati nekontaktiranja sa žrtvom, kao i da bi se pridržavao bilo koje mjere opreza koju mu sud odredi, te da fizički neće biti blizu žrtve jer će živjeti u obitelji svoje majke na području Hrgovljana, već naprotiv, drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud ispravno otklonio mogućnost zamjene istražnog zatvora blažim mjerama, a imajući u vidu sve okolnosti na strani okrivljenika ustrajnog u seksualnom iskorištavanju maloljetne žrtve i sve okolnosti počinjenja kaznenih djela.

U odnosu na žalbeni navod da kod kaznenog postupka valja odmjeriti do koje mjere treba zadirati u slobodu pojedinca žalitelj gubi iz vida da, u ovom trenutku, imajući u vidu ranije izložene okolnosti koje opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu primjene mjere istražnog zatvora i temeljem kojih je njeno produljenje razmjerno postizanju opravdanog cilja, zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti, i to sigurnosti maloljetne osobe pretežu nad pravom okrivljenika na slobodu.

Jednako tako, žalbenim navodom da je okrivljenik nevin dok ga se pravomoćno ne osudi, te da istražni zavor nije sankcija, promašeno se upire na povredu presumpcije nedužnosti, jer, suprotno žalbenom navodu, iz pobijanog rješenja jasno proizlazi da vođenje kaznenog postupka podrazumijeva osnovanu sumnju, a ne kaznenu odgovornost kako to žalba sugerira, pa stoga nije moglo doći do povrede presumpcije nedužnosti.

Okrivljenik žalbenim navodom da je već tri mjeseca u istražnom zatvoru u žalbi sadržajno upire na povredu načela razmjernosti. Međutim, pri ocjeni eventualne povrede navedenog načela, osim vremena provedenog u istražnom zatvoru, treba voditi računa o razmjeru između težine počinjenih kaznenih djela, kazne koju se prema podacima u spisu može očekivati i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora pa, sagledavajući sve navedeno, po ocjeni drugostupanjskog suda, dosadašnjim trajanjem istražnog zatvora koji teče od dana uhićenja 20. studenog 2020. načelo razmjernosti nije ugroženo, pri čemu ne prijeti ni iscrpljivanje rokova iz članka 133. ZKP 08.

Budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb,16. ožujka 2021.