- 1 -              Rev 683/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 683/2017-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, te Jasenke Žabčić, Marine Paulić i Darka Milkovića članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I. B. iz M., ..., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik Ž. K., odvjetnik u D., protiv tuženika M. M. iz D., ..., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik B. M., odvjetnik u D., radi iseljenja i predaje, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude i rješenja Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-171/2014-3 od 2. studenoga 2016., kojima su dijelom potvrđeni, a dijelom preinačeni presuda i rješenje Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-1031/11 od 20. prosinca 2013., u sjednici održanoj 16. ožujka 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Prihvaća se revizija tužiteljice, te se preinačuje presuda Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-171/2014-3 od 2. studenoga 2016., u dijelu u kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-1031/11 od 20. prosinca 2013., u točki II. njezine izreke, na način da se odbija žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-1031/11 od 20. prosinca 2013., u točki II. izreke, u dijelu u kojem je nalažena uspostava ranijeg stanja na način što će se M. i I. V. otkazati suglasnost i iseliti ih iz predmetnog stana, zajedno sa njihovim stvarima, u roku od 15. dana.

 

r i j e š i o   j e :

 

I. Prihvaća se revizija tužiteljice, te se preinačuje rješenje Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-171/2014-3 od 2. studenoga 2016., u dijelu u kojom je preinačeno rješenje Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-1031/11 od 20. prosinca 2013., u točki III. njegove izreke, na način da se odbija žalba tuženika i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-1031/11 od 20. prosinca 2013., u točki III. izreke, kojim je naloženo tuženiku da tužiteljici nadoknadi trošak postupka u iznosu od 9.950,00 kuna.

 

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove revizijskog postupka u iznosu od 1.875,00 kuna u roku od 15. dana, dok se preko toga pa do zatraženog iznosa za sastav revizije (6.250,00 kn) tužiteljica odbija sa zahtjevom.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom i rješenjem suda prvog stupnja u točki I. izreke dopuštena je preinaka tužbe.

 

U točki II. izreke utvrđeno je da je tuženik predavajući stan u D., u ulici ..., pobliže opisan u izreci te presude, na korištenje i bez naknade na neodređeno vrijeme M. i I. V., povrijedio suvlasnička prava tužiteljice, te mu je zabranjena takva i slična povreda suvlasničkih prava tužiteljice i nalažena uspostava ranijeg stanja na način što će se M. i I. V. otkazati suglasnost i iseliti ih iz predmetnog stana, zajedno sa njihovim stvarima, u roku od 15 dana.

 

U točki III. izreke tuženik je obvezan tužiteljici nadoknaditi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 9.950,00 Kn.

 

Presudom i rješenjem suda drugog stupnja:

 

- potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu točke II. izreke u kojoj je utvrđeno da je tuženik predavajući navedeni stan M. i I. V., povrijedio suvlasnička prava tužiteljice, te je potvrđeno rješenje prvostupanjskog suda sadržano u toč. I. izreke,

 

- preinačena je prvostupanjska presuda u preostalom dijelu točke II. izreke u dijelu u kojem je naložena uspostava ranijeg stanja na način što će se M. i I. V. otkazati suglasnost i iseliti ih iz predmetnog stana, zajedno sa njihovim stvarima, na način da je u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen, te je preinačena i odluka o troškovima postupka sadržanima u točki III. izreke prvostupanjske presude na način da je određeno da svaka stranka snosi svoje parnične troškove.

 

Protiv drugostupanjske presude i rješenja tužiteljica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. ZPP-a zbog pravnog pitanja koje smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i preinači drugostupanjsku presudu na način da u cijelosti odbije žalbu tuženika i da obveže tuženika da joj nadoknadi troškove postupka, uključujući i revizijski trošak.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija je osnovana.

 

Predmet spora je tužiteljičin deklaratorni zahtjev radi utvrđenja povrede njezinog suvlasničkog prava od strane drugog suvlasnika tuženika M. M. (time što je predao stan u suvlasništvu stranaka bez naknade, na korištenje na neodređeno vrijeme svojoj kćerki M. V. i zetu I. V.), te kondemnatorni zahtjev kojim bi se tuženiku zabranila takva i slična povreda tužiteljičinog prava, te M. i I. V. otkazala suglasnost i naložilo iseljenje ih iz prijepornog stana zajedno s njihovim stvarima.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a u slučajevima u kojima reviziju ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. toga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Prema odredbi st. 3. toga članka, u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP-a stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela, te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Navedene pretpostavke iz čl. 382. st. 3. ZPP-a moraju biti kumulativno ispunjene, a u slučaju da nije ispunjena bilo koja od navedenih pretpostavki revizija nije dopuštena.

 

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je da su stranke suvlasnici i suposjednici predmetnog stana koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, blagovaone, banje s wc-om, wc-a, hodnika i verande, da je tuženik svojoj kćerki M. V. dao taj stan na korištenje, bez naknade, na neodređeno vrijeme, bez znanja i bez suglasnosti tužiteljice kao suvlasnice predmetnog stana, te da kćerka tuženika koristi jednu sobu, kuhinju, blagovaonu, banju s wc-om i hodnik.

 

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud smatra da je tuženik postupajući na navedeni način povrijedio tužiteljičino suvlasničko pravo jer je za takvu radnju potrebna suglasnost tužiteljice kao suvlasnice budući se radi o poslovima koji premašuju okvir redovitog upravljanja stvari, pa pozivom na odredbu čl. 41. st. 1. i čl. 42. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12 – dalje: ZVDSP-a) u cijelosti prihvaća tužbeni zahtjev tužiteljice.

 

Prema pravnom shvaćanju drugostupanjskog suda prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbu čl. 41. st. 1. i čl. 42. ZVDSP-a u dijelu presude kojom je utvrđena povreda tužiteljičinog suvlasničkog prava, a da u preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan jer tuženik nije pasivno legitimiran tražiti uspostavu ranijeg stanja i otkazivanje suglasnosti za korištenje stana i iseljenje istih iz predmetnog stana, zajedno sa njihovim stvarima, iz razloga što tuženikova obveza, uskrate suglasnosti na već sklopljeni ugovor kojeg je tuženik sklopio s kćerkom i zetom ne proizlazi iz zakona, slijedom čega je u tom dijelu točku II. izreke prvostupanjske presude preinačio i u tom dijelu odbio tužbeni zahtjev tužiteljice, a preinačio je i odluku o troškovima postupka,  primjenom odredbe članka 373. toč. 3. ZPP-a.

 

Tužiteljica je u reviziji postavila pravno pitanje koje se svodi na to je li sud ovlašten, nakon što utvrdi postojanje štetne radnje (konkretno uznemiravanja davanjem u najam nekretnine bez suglasnosti drugog suvlasnika) i nakon što tuženiku zabrani novo poduzimanje iste takve štetne radnje (uznemiravanja) u budućnosti, odbiti uspostaviti stanje (naložiti iseljenje trećih osoba i stvari) koje je bilo prije nego što je šteta nastala, (uznemiravanje davanjem u najam nekretnine bez suglasnosti drugog suvlasnika) iako je to i dopušteno i moguće, kao i uopće svako drugo popravljanje štete.

 

Obrazlažući razloge važnosti postavljenih pitanja poziva se na odluku Ustavnog suda RH broj U-III-1569/2003 od 22. rujna 2004., na odluke ovog suda poslovni broj Revx-29/08 od 7. listopada 2008., Revx-99/14-2 od 21. svibnja 2014., Revx-542/2013-2 od 2. travnja 2014., Rev-1358/02-2 od 4. veljače 2003., Rev-907/03-2 od 10. kolovoza 2005., Rev-818/11-2 od 4. lipnja 2014., Rev-998/12-2 od 17. studenoga 2015., Rev-2100/11-2 od 16. srpnja 2015., i Rev-1843/11-2 od 2. rujna 2015. Navodi da su iznesena pravna shvaćanja u pobijanoj presudi suprotna pravnim shvaćanjima iznesenim u citiranim odlukama.

 

Prema ocjeni ovog suda radi se o pitanju od kojeg u ovom slučaju zavisi odluka u ovoj pravnoj stvari, i o pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a.

 

Ocjena je ovog suda da izraženi stav drugostupanjskog suda nije pravilan.

 

Prema odredbi čl. 40. st. 1. ZVDSP-a o poslovima koji se tiču samo redovitoga upravljanja stvarju odlučuju suvlasnici većinom glasova.

 

Za poduzimanje poslova koji premašuju okvir redovitoga upravljanja, a između ostalog to su i davanje cijele stvari u zakup ili najam na dulje od godinu dana, prema izričitoj odredbi članka 41. st. 1. ZVDSP-a potrebna je suglasnost svih suvlasnika, dok je odredbom čl. 42. st. 1. ZVDSP-a određeno da svim suvlasnicima pripada pravo na suposjed stvari, ali oni mogu odlučiti da će oni međusobno podijeliti posjed stvari i izvršavanje svih ili nekih vlasničkih ovlasti.

 

S obzirom da su u konkretnom slučaju stranke suvlasnici i suposjednici predmetnog stana i da je tuženik svojoj kćerki i zetu dao predmetni stan na korištenje (u najam) na neodređeno vrijeme bez znanja i suglasnosti tužiteljice, kao preostale suvlasnice predmetnog stana, tuženik je postupajući na navedeni način povrijedio tužiteljičino suvlasničko pravo jer mu je za poduzimanje takve radnje bila potrebna suglasnost tužiteljice kao suvlasnice s obzirom da se radi o poslovima izvanredne uprave u smislu odredbe čl. 41. st. 1. ZVDSP-a. Stoga tužiteljica kao suvlasnica, kada nije dala pristanak na zaključenje predmetnog ugovora o najmu zajedničke nekretnine, ovlaštena je tražiti iseljenje osoba koje se koriste nekretninom po ugovoru koji je kao najmodavac sklopio jedan od suvlasnika bez znanja drugog suvlasnika, (drugim riječima uspostavu ranijeg stanja tj. otkazivanje M. i I. V. suglasnosti za korištenje toga stana i njihovo iseljenje, zajedno sa njihovim stvarima), a za koji posao je potreban pristanak drugog suvlasnika (tako i u Rev-2434/86 od 12. travnja 1987., Rev-2296/87 od 28. travnja 1988., Rev-1120/97 od 22. rujna 1999., Rev-619/98 od 6. lipnja 2001. i dr.).

 

Slijedom iznesenog drugostupanjski sud je preinačavajući u navedenom dijelu prvostupanjsku presudu pogrešno primijenio materijalno pravo pa je, na temelju čl. 395. st. 1. ZPP, reviziju tužiteljice valjalo prihvatiti i preinačiti drugostupanjsku odluku i odbiti žalbu tuženika protiv navedenog dijela prvostupanjske presude.

 

Preinačenjem drugostupanjske presude valjalo je preinačiti i pobijano rješenje (odluku o troškovima postupka) te tužiteljici sukladno odredbama čl. 166. st. 2., čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a, dosuditi troškove prvostupanjskog postupka sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/2012, 103/14 i 118/14 – dalje: OT), u ukupnom iznosu od 9.950,00 kn, te joj dosuditi i trošak revizijskog postupka, prema VPS i to trošak sastava revizije u iznosu od 1.500,00 kuna, PDV-a na navedeni iznos od 375,00 kuna odnosno ukupno 1.875,00 kuna, dok je sa zahtjevom preko toga iznosa tužiteljica odbijena jer u odnosu na njega nema uporišta u Odvjetničkoj tarifi i VPS-a predmeta.

 

Zagreb, 16. ožujka 2021.