- 1 -              Rev-x 1072/2015-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev-x 1072/2015-3

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. n. b., koga zastupa punomoćnik R. Ž., odvjetnik u O. društvu Ž. i partneri iz Zagreba, protiv tuženika F. a., koga zastupa punomoćnica I. Š., odvjetnica u Odvjetničkom društvu Š., Š. i G. j.t.d., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika podnesene protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, broj Gž-9544/11-2 od 9. lipnja 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj P-12435/03-100 od 17. prosinca 2010., u sjednici održanoj 16. ožujka 2021.,

 

r i j e š i o   j e :

 

Ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu, broj Gž-9544/11-2 od 9. lipnja 2015. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj P-12435/03-100 od 17. prosinca 2010., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

O troškovima postupka odlučit će se konačnom odlukom.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da tužitelju isplati 51.406.691,73 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kao i da mu nadoknadi parnični trošak od 1.599.000,00 kn.

 

Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primijene materijalnog prava. Predlaže preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu troškova postupka, podredno ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti na ponovno odlučivanje.

 

Sukladno čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) ovaj revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

U odgovoru na reviziju tužitelj ističe da revizija nije osnovana te je predlaže odbiti.

 

Revizija je osnovana.

 

Predmet postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa koji mu je tuženik kao pravni slijednik Zavoda za … bio dužan predati u postupku preuzimanja poslova … na temelju stupanja na snagu Zakona o platnom prometu u zemlji ("Narodne novine", br. 117/2001 -u daljnjem tekstu: ZPPZ) i Odluke o opskrbi banaka gotovim novcem ("Narodne novine", broj 22/2002).

 

Tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno je sljedeće;

 

- da je tužitelj u postupku preuzimanja poslova … upravni tuženika 14. srpnja 2003. uputio dopis kojim ga upozorava da je prema poslovnim knjigama za obavljeni … od strane prednika tuženika, sa zaključno 3. ožujka 2002., ostalo potraživanje budući da je tuženik bez odobrenja tužitelja izvršio emisiju novca u ukupnom iznosu od 51.401.691,73 kn i to; s osnova upada u platni promet Podružnice V. iznos od 29.800.000,00 kn, iznos od 146.420,55 kn s osnova početka rada podružnice V. u Z. 4.917.024,50 kn, s osnova odobravanja računa Ministarstva … iznos od 16.044.649,83 kn, s osnova upada u platni promet podružnice V. te iznos od 483.596,85 kn s osnova pogreške u obradi naloga,

 

- da je Upravni odbor tuženika 1999. utvrdio da će se dugovani iznosi zatvoriti s računa za redovno poslovanje prednika tuženika i podmiriti na teret viška prihoda, odnosno zadržati na računima do pravomoćnog okončanja sudskih postupaka,

 

- da je dopisom od 14. lipnja 2001. tuženik zatražio dodatni rok radi razjašnjenja spornih odnosa i pri tom priznao da je dužan zatvoriti otvorene stavke,

 

- da je tužitelj 29. svibnja 2001. obavijestio tuženika da je uvidom u bilancu prometa na dan 30. travnja 2001., utvrđeno da nisu zatvorene stavke na obračunskim računima zbog upada u platni promet Podružnice u V. u ukupnom iznosu od 45.844.649,83 kn i stavke nastale zbog pogrešaka u obradi naloga platnog prometa od 483.596,85 kn, te da je te stavke potrebno zatvoriti na račun redovnog poslovanja prednika tuženika,

 

- da iz iskaza saslušanih svjedoka I. K., A. N. proizlazi da je tužitelj u ranijem razdoblju tj. 1995. i 1996. kada su nastala potraživanja po navedenim otvorenim stavkama, tužitelj zaprimao mjesečna izvješća i bilance potrebne za praćenje likvidnosti sustava, ali samo na razini informacije, bez mogućnosti kontrole ili aktivnog djelovanja tužitelja,

 

- da iz iskaza svjedoka A. V., J. Š. i N. B. proizlazi da su se podaci o prometu po računima prednika tuženika i to gotovinski i bez gotovinski dostavljali tužitelju u vidu svakodnevnih izvješća, a po evidentiranom prometu tužitelj je vršio dnevna knjižna stanja depozita tuženika, ali da iz predanih izvješća tužitelj nije mogao vidjeti o kojim se transakcijama radi, a također da tužitelj nije dobivao promjene i stanja na internim računima tuženika pa u tom smislu da u izvješćima nisu bile vidljive nedozvoljene isplate na pozicijama emisije nastale 1995. i 1996. upadom u platni promet u Podružnicu V.,

 

- da je provedenim financijskim vještačenjem utvrđeno da tužitelj nje dokazao da bi prednik tuženika ostvario imovinsku korist iz sredstava emisije,

 

- da je tuženik vršio uplate koje predstavljaju nepokriveni saldo, a na teret emisije novca, te da nadoknadom tih sredstava iz sredstava iz vlastitih sredstava ne bi postojao nepokriveni saldo sredstava iz emisije.

 

Prvostupanjski sud je zaključio osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja koji potražuje navedene uplate upravo iz vlastitih sredstava tuženika radi pokrivanja salda sredstava emisije, u trenutku preuzimanja platnog prometa, za koji saldo nakon stupanja na snagu ZPPZ i Odluke o opskrbi banaka gotovim novcem, odgovara tužitelj na temelju odredbe čl. 3. ZPPZ.

 

Prigovor zastare prvostupanjski sud otklanja uz obrazloženje da je utuženo potraživanje utvrđeno prilikom primopredaje knjigovodstva platnog prometa kada je tužitelj mogao saznati za predmetni nepokriveni saldo, odnosno 31. svibnja 2002., a kako je tužba u ovom predmetu podnesena 16. prosinca 2003.,  da utuženo potraživanje nije u zastari.

 

Premda izrijekom ne navodi o kojem institutu obveznog prava je u ovom predmetu riječ, budući da prvostupanjski sud polazi od toga da tužitelju nije protekao subjektivni rok koji računa od dana saznanja za nepokriveni saldo, moglo bi se zaključiti da prvostupanjski sud polazi od toga da je u ovom postupku riječ o naknadi štete. Naime, jedino je kod naknade štete propisan subjektivni rok koji teče od dana saznanja za štetu i osobu koja je štetu učinila (čl. 376. st. 1. Zakona o obveznim odnosima "Narodne novine", broj 53/91, 71/91, 3/94, 7/96 i 112/99 - u daljnjem tekstu: ZOO).

 

Drugostupanjski sud potvrđuje zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik dužan tužitelju isplatiti utuženi iznos. Ističe da nisu osnovani žalbeni navodi kojima se osporava zaključak prvostupanjskog suda o zastari, koja i po ocjeni drugostupanjskog suda nije nastupila jer da se zahtjev ne odnosi na štetne radnje nastale 1995. i 1996. kako to ističe tuženik, već u pravu na naknadu gotovog novca iz vlastitih sredstava radi pokrivanja manjka primarne emisije.

 

Pritom drugostupanjski sud, isto kao i prvostupanjski sud, ne navodi na temelju kojeg pravnog instituta obveznog prava tužitelju dosuđuje navedeni iznos. Drugostupanjski sud je to bio dužan naznačiti upravo zato kako bi se mogao raspraviti tuženikov prigovor zastare, to tim više što on ne polazi od subjektivnog roka kao i prvostupanjski sud. U tom bi se smislu moglo zaključiti da drugostupanjski sud smatra da je ovdje riječ o stjecanju bez osnove u smislu čl. 210. st. 1. ZOO. Međutim, kod tog se instituta primjenjuje opći zastarni rok od pet godina sukladno čl. 371. ZOO.

 

Budući da nižestupanjski sudovi nisu naznačili na temelju kojeg instituta obveznog prava tužitelj ima pravo potraživati navedeni novčani iznos od tuženika, to se u ovom trenutku ne može ispitati je li opravdan prigovor zastare koji tuženik ističe.

 

U tom je smislu osnovan revizijski prigovor tuženika da su sudovi propustili navesti koje su odredbe materijalnog prava primijenili odlučujući o zahtjevu tužitelja i da to nije moguće sa sigurnošću utvrditi niti iz obrazloženja presuda pa da je stoga počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč.11. ZPP, obzirom da presude imaju nedostatke zbog kojih se ne mogu ispitati.

 

Stoga je na temelju čl. 394. st. 1. ZPP valjalo ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U ponovnom suđenju sudovi će otkloniti počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka na način da će naznačiti svoj zaključak o kojem je institutu obveznog prava u konkretnom slučaju riječ te u skladu s zaključenim ocijeniti osnovanost prigovora zastare.

 

Na temelju čl. 166. st. 3. ZPP ostavljeno je da se o troškovima postupka odluči u konačnoj odluci.

 

Zagreb, 16. ožujka 2021.