- 1 -              Rev 998/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 998/2017-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Viktorije Lovrić, Marine Paulić i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. Z. iz K., OIB:..., koju zastupa punomoćnik K. M., odvjetnik u Z., protiv tuženika A. n. d.o.o., Z., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnica A. K. R., odvjetnica u Z., Č. - N. d.o.o., Č., M. OIB:..., kojeg zastupa punomoćnica G. Ć., i Z. Z. iz K., OIB:..., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Varaždinu - Stalna u Koprivnici broj Gž-3648/14-8 od 17. studenoga 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Koprivnici broj P-843/12-25 od 29. studenoga 2013., u sjednici održanoj 16. ožujka 2021.

 

 

p r e s u d i o j e

 

 

Revizija se odbija kao neosnovana.

 

Odbija se zahtjev tuženika A. n. d.o.o. za naknadu troška odgovora na reviziju.

 

 

Obrazloženje

 

 

Prvostupanjskom presudom odbijen je tuženi zahtjev koji glasi:

 

„1. Utvrđuje se da je tužiteljica M. Z. iz K., suvlasnica u ½ dijela nekretnine zk.č. 1003 u naravi zgrada, dvorište površine 6651 m2. upisane u zk.ul.br. 12678 k.o. K., te je I. tuženik A. n. d.o.o. Z., dužan trpjeti upis prava vlasništva tužiteljice u zemljišnim knjigama.

 

2. Nalaže se zemljišno-knjižnom odjelu Općinskog suda u Koprivnici uknjižiti pravo suvlasništva tužiteljice M. Z. iz K., a prema toč. I. izreke ove presude.

 

3. Utvrđuje se da je tužiteljica M. Z. iz K., suvlasnica u ½ dijela nekretnine zk.č. 1012/2, izgrađeno zemljište, izgrađeno zemljište površine 8357 m2 upisane u zk.ul.br. 23 k.o. K., te je II. tuženik Č. - N. d.o.o. Č., dužan trpjeti upis prava suvlasništva tužiteljice u navedenom dijelu u zemljišnim knjigama.

 

4. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Koprivnici uknjižiti pravo suvlasništva tužiteljice M. Z. iz K., a prema toč. III. izreke ove presude.

 

5. Nalaže se tuženicima solidarno tužiteljici naknaditi troškove ovog postupka, sve u roku od 15 dana“ (toč. I. izreke).

 

Ujedno je naloženo tužiteljici da tuženiku A. n. d.o.o. naknadi troškove postupka u iznosu od 44.375,00 kn, a tuženiku Č. – N. d.o.o. u iznosu od 2.500,00 kn (toč. II. izreke).

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju pozivom na odredbu članka 382. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP) i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Navodi da reviziju podnosi i pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. ZPP. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju, preinači nižestupanjske presude prihvaćanjem tužbenog zahtjeva, odnosno da ih ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Svi tuženici odgovorili su na reviziju, time da tuženici A. n. d.o.o. i Č. – N. osporavaju njenu osnovanost i predlažu istu odbiti, dok je tuženik Z. Z. smatra osnovanom. Tuženik A. n. d.o.o. traži trošak odgovora na reviziju.

 

Revizija nije osnovana.

 

Budući da s obzirom na naznačenu vrijednost predmeta spora tužiteljica ima pravo na podnošenje revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizija je ispitana samo kao revizija iz navedene odredbe.

 

Predmet spora je zahtjev za utvrđenje prava suvlasništva u ½ kčbr. 1003 upisane u z.k.ul. br. 12678  k.o. K. na ime tuženika A. n. d.o.o., te za utvrđenje prava suvlasništva u ½ dijela kčbr. 1012/2 upisanie u z.k.ul. br. 23 k. o. K. na ime tuženika Č. - N. d.o.o., a koji zahtjev tužiteljica temelji na činjeničnoj osnovi iz koje bi proizlazilo

 

- da navedene nekretnine predstavljaju bračnu stečevinu nje i tuženika Z. Z.;

 

- da je tuženik Z. Z. ugovorom od 30. travnja 2003. prodao nekretnine Č. d.d. u stečaju;

 

- da je Č. d.d. u stečaju istog dana tuženiku A. n. d.o.o. prodao kčbr. 1003 k.o. K., dok je kčbr. 1012/2 k.o. K. prodao tuženiku Č. - N. d.o.o ugovorom od 6. veljače 2007.;

 

- da je tuženik Z. Z. nekretnine otuđio bez njene suglasnosti, a tuženici A. n. d.o.o. i Č. - N. d.o.o. da su znali, odnosno s obzirom na okolnosti imali dovoljno razloga posumnjati u to da nekretnine ne pripadaju Z. Z. u cijelosti;

 

stoga da se tuženici, iako su upisani kao samovlasnici kčbr. 1003 i 1012/2 k.o. K. ne mogu pozivati na načelo zaštite povjerenja u zemljišne knjige te da u ½ dijela, u kojem dijelu nekretnine predstavljaju suvlasništvo tužiteljice, nisu stekli suvlasništvo.

 

Prvostupanjski sud prihvatio je činjenične tvrdnje tužiteljice o sklapanju navedenih ugovora, ali je utvrdio da je tužiteljica bila upoznata i suglasna sa sklapanjem ugovora s Č. d.d. u stečaju, kao i sklapanjem ugovora između Č. d.d. u stečaju. i A. n. d.o.o., dok je u odnosu na tuženika Č. - N. utvrdio da ovaj tuženik nije imao nikakvih razloga za sumnju da zemljišnoknjižno stanje ne odgovara izvanknjižnom stanju.

 

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, u povodu  revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).

 

Postojanje revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka tužiteljica temelji na tvrdnji o postojanju bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

             

Suprotno tvrdnji revidentice nižestupanjske presude nemaju nedostataka zbog kojih se ne bi mogle ispitati, jer imaju jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, pa tako i o savjesnosti same tužiteljice, njenom saznanju i odobrenju pravnog posla poduzetog po njenom suprugu, kao i o postupanju tuženika Č. – N. d.o.o. u dobroj vjeri.

 

Bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP uvijek postoji ako presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito ako je izreka presude nerazumljiva, ako proturječi sama sebi ili razlozima presude, ili ako presuda nema uopće razloga, ili u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, ili su ti razlozi nejasni ili proturječni, ili ako o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

 

U situaciji kad je suprug tužiteljice nekretnine prodao Č. d.d. u stečaju, da bi ih to društvo nastavno prodalo  tuženicima A. n. d.o.o. i Č. – N. d.o.o., koji su se u zemljišnim knjigama uknjižili kao vlasnici, za odluku o osnovanosti zahtjeva i pravilnu primjenu materijalnog prava iz čl. 123. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 141/06 i 146/08-dalje: ZV), odlučna je činjenica savjesnost osobe koja je upisana u zemljišnoj knjizi. Stoga pretežni revizijski razlozi u odnosu na savjesnost stečajnog upravitelja Č. d.d. u stečaju M. B., vezano na zaključke nižestupanjskih sudova o toj činjenici, kojima tužiteljica osim što osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, ističe i tvrdnju o postojanju bitne povrede odredaba parničnog postupka, nisu o odlučnoj činjenici.

 

Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj U - III-103/2008 od 14. lipnja 2011., vezano za situaciju otuđenja ili opterećenja suvlasničkog dijela nekretnina bračnog druga izrazio je shvaćanje da je nesporno da je opće načelo prava da nitko ne može na drugoga prenijeti više prava nego što ga sam ima. Međutim, i u tom slučaju prijenos mora biti u skladu s drugim općim načelima prava, u koja svakako spada i načelo savjesnosti i poštenja u pravnom prometu. Poštovanje ovog načela podrazumijeva ispitivanje savjesnosti svakog od sudionika određenog pravnog odnosa, uključujući i bračnog druga koji (eventualno) nije bio sudionik tog odnosa. Svako drugačije postupanje protivno je načelima vladavine prava i pravne sigurnosti kao najviših vrednota ustavnog poretka.

 

Sukladno navedenom shvaćanju nižestupanjski sudovi ispitali su savjesnost svih sudionika poslovnih odnosa, pa tako i tužiteljice te su utvrdili da je tužiteljica imala saznanja o raspoložbama svojeg supruga u vezi spornih nekretnina, da ih je odobrila, te da je tolerirala posljedice tih raspoložbi, posebno izgradnju trgovačkog centra B. i dugogodišnji posjed nekretnina po stjecateljima, da bi tužbu radi utvrđenja prava vlasništva, podnijela tek nakon deset godina po prvoj raspoložbi.

 

U situaciji kad su sudovi ocijenili da tužiteljica, koja tuženicima sada osporava pravo pozivanja na zaštitu povjerenja u zemljišne knjige, nije savjesna jer je odobrila raspoložbe svog supruga, ni revizijski navodi kojima tužiteljica ukazuje na nedostatke nižestupanjskih presuda u zaključivanju o savjesnosti tuženika nisu o odlučnoj činjenici.

 

Nije stoga počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP niti je osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

Pretežnim revizijskim navodima tužiteljica osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja. Budući da prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ti revizijski navodi kao nedopušteni nisu ocjenjivani.

 

Postojanje revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava tužiteljica osim paušalnim pozivanjem na zaštićena ustavna prava (pravo na naknadu tržišne vrijednosti za i ograničeno ili oduzeto vlasništvo, pravo vlasništva, pravo na jednakost pred zakonom i dr.) posebno ne obrazlaže.

 

Stoga ovaj sud ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi čl. 392.a st.1. i 386. ZPP, a posebno s obzirom na činjenicu da tužiteljica zahtjev temeljen na činjeničnoj osnovi iz tužbe nije istaknula na način i u rokovima propisanim odredbom čl. 123. st. 2. ZV, nije našao ni postojanje revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Slijedom iznesenog, kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju odbiti kao neosnovanu.

 

Odbijen je zahtjev tuženika A. n. d.o.o. za naknadu troška odgovora na reviziju jer ova postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje parnice (čl. 166. st. 1 i 155. st. 1. ZPP).

 

Zagreb, 16. ožujka 2021.