- 1 -              Revd 2977/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 2977/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice K. A. iz Z., OIB:..., koju zastupa punomoćnik E. G., odvjetnik u Z., protiv tuženika H. o. k. d.d. Z., OIB:..., kojeg zastupaju punomoćnica S. P. i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu O., P.&P. u Z., radi naknade štete, odlučujući o tužiteljičinom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-541/2019-3 od 9. srpnja 2020., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-1286/16-46 od 29. travnja 2019., u sjednici održanoj 16. ožujka 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Odbacuje se tužiteljičin prijedlog za dopuštenje revizije kao nedopušten.

 

 

Obrazloženje

 

Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-541/2019-3 od 9. srpnja 2020., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-1286/16-46 od 29. travnja 2019.

 

Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

 

Prijedlog za dopuštenje revizije je nedopušten.

 

Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) i čl. 387. ZPP vijeće je ocijenilo da prvo pravno pitanje koje je tužiteljica postavila u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 5. ožujka 2020. donesena je odluka o promjeni Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade na način da se ranije prihvaćeni iznosi podignu u odnosu na ranije Orijentacijske kriterije za 50%, te da se tako izmijenjeni Orijentacijski kriteriji primjenjuju na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja (ubuduće) od 15. lipnja 2020.. Međutim, kako je sud pravičnu novčanu naknadu tužiteljici u ovom parničnom postupku dosudio na temelju odlučnih činjenica utvrđenih dokazima izvedenim u postupku, to činjenica da je revizijski sud donio  odluku o izmjeni  Orijentacijskih kriterija sama po sebi ne predstavlja obvezu i dužnost drugostupanjskog suda da dosuđeni iznos pravične novčane naknade po prvostupanjskom sudu povodom žalbe tužitelja mora uvijek uvećati za 50%.

 

U odnosu na drugo pravno pitanje postavljeno u prijedlogu za dopuštenje revizije treba navesti da niti to pravno pitanje nije važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu u smislu odredbe čl. 385. ZPP budući da u pobijanoj odluci o postavljenom pravnom pitanju nije zauzeto pravno shvaćanje koje bi bilo nepodudarno sa pravnim shvaćanjem zauzetim u odluci ovoga suda broj Rev-341/09-2 od 7. travnja 2010. na koju se predlagateljica poziva u prijedlogu, niti sa pravnim shvaćanjem koje je revizijski sud zauzeo na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 6. lipnja 1980.

 

Nadalje, treće pitanje postavljeno u prijedlogu ne predstavlja pravno pitanje u smislu odredbe čl. 385.a. ZPP jer odgovor na tako formulirano pitanje ovisi o činjeničnim utvrđenjima suda. Osim toga, čak i kad bi se uzelo da je predlagateljica postavila pravno pitanje u smislu odredbe čl. 385.a ZPP treba navesti da u prijedlogu nisu određeno izloženi razlozi zbog kojih smatra da je ono važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, a to je bila dužna učiniti sukladno odredbi čl. 387. st. 3. ZPP. Naime, pravna i činjenična situacija u ovoj pravnoj stvari nije ista kao u parničnom postupku koji je prethodio donošenju odluke Europskog suda za ljudska prava u predmetu Klauz protiv Hrvatske (Zahtjev broj 28963/10) od 18. srpnja 2013.

 

Budući da u ovoj pravnoj stvari nisu kumulativno ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 387. st. 3. ZPP, u odnosu na niti jedno pitanje postavljeno u prijedlogu za dopuštenje revizije, vijeće je na temelju čl. 392. st. 1. i 6. ZPP odlučilo kao u izreci  ovog rješenja.

 

Zagreb, 16. ožujka 2021.

 

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.