- 1 -              Revd 699/2021-2

Broj: Revd 699/2021-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja i Viktorije Lovrić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. R. iz Z., OIB: …, koju zastupa punomoćnik M. Š., odvjetnik u Odvjetničkom društvu E. i Š. u Z., protiv tuženika Z. b. d.d., Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik H. I., odvjetnik u Odvjetničkom društvu P.1 & P.2, Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-268/2019-2 od 7. listopada 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5906/2016-21 od 28. prosinca 2018., u sjednici vijeća dana 16. ožujka 2021.,

r i j e š i o   j e :

              Prijedlog tuženika Z. b. d.d. Z. za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-268/2019-2 od 7. listopada 2020. odbacuje se kao nedopušten.

Obrazloženje

              Tuženik Z. b. d.d. Z. je predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-268/2019-2 od 7. listopada 2020. radi pravnih pitanja naznačenih u prijedlogu.

              Odgovor na prijedlog nije podnesen.

              Prijedlog je nedopušten.

              Pravomoćnom presudom je utvrđeno da je ništetna odredba članka 2. Ugovora o stambenom kreditu broj: … od 12. travnja 2006. sklopljenog između tužiteljice kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora, koji je potvrđen po Javnom bilježniku M. G. iz Z. dana 14. travnja 2006. pod brojem OU-428/2006 u dijelu u kojem je određeno da je kamatna stopa promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Z. b. d.d. Tuženiku je naloženo vratiti tužiteljici ukupan iznos od 4.628,80 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na ime preplaćenih kamata, sa daljnjim kamatama kako je navedeno u prvostupanjskoj presudi.

              Prigovor zastare je odbijen pozivom na pravna shvaćanja Vrhovnog suda RH i to:

              - shvaćanje izneseno u odluci poslovni broj Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018. (pogrešno drugostupanjski sud navodi Rev-2245/18), prema kojemu pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl.241. ZOO/05., a zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći iz početka tek od trenutka pravomoćne sudske odluke donesene u povodu te tužbe,

              - shvaćanje prihvaćeno na 1. sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod brojem broj Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020., a koje glasi: "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05. (članak 104. stavak 1. ZOO/91.) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.“

              Tuženik je osporio pravno shvaćanje na kojemu se temelji obrazloženje drugostupanjske presude, te je naznačio više materijalnopravnih i postupovnopravnih pitanja koja se sva sadržajno odnose na pravne učinke pravnog shvaćanja iz odluke Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev-2245/17-2 nakon što je Vrhovni sud RH 1. sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod brojem broj Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020., uzajamnu kontradiktornost tih dvaju pravnih shvaćanja, i mogućnost primjene pravnog shvaćanja sjednice Građanskog odjela u parničnim postupcima koji su u tijeku.

              Naznačena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP, jer prema  jasnoj odredbi čl. 40. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20), za koju nije potrebno posebno tumačenje, sjednica odjela saziva se kad se utvrdi da o pitanjima primjene zakona postoje razlike u shvaćanjima između pojedinih odjela, vijeća ili sudaca ili kad u jednom odjelu vijeće ili sudac odstupi od ranije prihvaćenog pravnog shvaćanja (st. 1.). Pravno shvaćanje prihvaćeno na sjednici svih sudaca odnosno sudskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske i sjednici odjela županijskog suda obvezno je za sva drugostupanjska vijeća ili suce pojedince tog odjela, odnosno suda (st. 2.).

              Sporno pitanje početka tijeka zastarnog roka u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91.) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, riješeno je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH. Zauzeto shvaćanje su sudovi dužni primijeniti na sve sporove u kojima je riječ o zahtjevima iz članka 323. stavak 1. ZOO/05. (članak 104. stavak 1. ZOO/91.), neovisno o tome u kojem stupnju se predmet trenutačno nalazi na rješavanju.

              Pravno shvaćanje na kojemu se temelji pravomoćna presuda u ovom sporu je u skladu s pravnim shvaćanjem zauzetim na prvoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod brojem broj Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020. Okolnost što je u nižestupanjskim presudama nepotrebno navedeno i shvaćanje iz odluke revizijskog suda poslovni broj Rev-2245/17-2, ne utječe na dopuštenost revizije.

              Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 1. i 5. ZPP riješiti kao u izreci.

Zagreb, 16. ožujka 2021.