- 1 - Revd 2460/2020-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. T. iz R., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica V. T., odvjetnica u R., protiv tuženice A. F. (S. M.) Š. – S. iz P., OIB: …, koju zastupa punomoćnica I. F. P., odvjetnica u O., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž - 291/2019-2 od 19. ožujka 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci broj Povrv - 1447/2016-33 od 13. prosinca 2018., u sjednici održanoj 16. ožujka 2021.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž - 291/2019-2 od 19. ožujka 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci broj Povrv - 1447/2016-33 od 13. prosinca 2018.
Postupajući sukladno odredbi 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer se pobijana presuda temelji na činjeničnom utvrđenju da priloženi Sporazum na obrascu punomoći za zastupanje u sudskom postupku koju je pravni prednik tuženice nesporno potpisao nije vjerodostojan. U tom smislu se i pitanja kako ih je u prijedlogu po ovom osnovu postavio tužitelj u bitnom odnose na ispitivanje činjeničnih okolnosti konkretnog slučaja, odnosno na ocjenu dokaza provedenih u postupku kod utvrđivanja relevantnih činjenica od strane nižestupanjskog suda, a kakva pitanja se ne mogu cijeniti kao važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Kada je riječ o trećem postavljenom pitanju u prijedlogu treba reći da se pobijana presuda temelji na činjeničnom utvrđenju dospjelih tražbina do 19. veljače 2011., dakle u razdoblju u kojem se primjenjivala Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 69/93, 87/93, 16/94 i 11/96), te tako na shvaćanju koje je podudarno pravnom shvaćanju ovog revizijskog suda iznijetom u odlukama br. Rev – 843/2007 od 12. 12. 2007., Revx – 68/17 od 24. siječnja 2017. i Rev – 953/12 od 26. veljače 2013., dok se odluke na koje se poziva tužitelj u razlozima važnosti postavljenog pitanja ne temelje na istim činjeničnim utvrđenjima na kojima se temelji pobijana odluka. Daljnji navodi u prijedlogu u svojoj biti predstavljaju prigovor počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, a ne pravno pitanje kakvo je propisala odredba čl. 385.a st. 1. ZPP-a koje bi omogućilo ovom sudu da odgovorom na njega osigura jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u svezi s čl. 387. st. 5. ZPP-a riješeno kao u izreci.
