- 1 -              Rev-x 748/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev-x 748/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari N. S. iz B. O., B., koju zastupa punomoćnik Ž. Š., odvjetnik iz D. S., protiv tuženika B. o. d.d., Z., (danas U. o. d.d., Z.), kojeg zastupa punomoćnik A. H., odvjetnik u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn-1522/14-2 od 31. siječnja 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2596/12-35 od 20. ožujka 2013., u sjednici održanoj 16. ožujka 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 240.000,00 DEM u kunskoj protuvrijednosti na dan isplate po srednjem tečaju HNB, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, kao i zahtjev za naknadu parničnog troška (točka I. izreke). Nadalje je naloženo tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 80.450,00 kuna u roku od 15 dana (točka II. izreke).

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda (točka I. izreke). Ujedno je odbijen kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu (točka II. izreke).

 

Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju koja sadržajno predstavlja reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP). Predložila je reviziju prihvatiti i ukinuti pobijane presude te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Tuženik nije odgovorio na reviziju.

 

Revizija nije osnovana.

 

Na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Suprotno revizijskim navodima pobijana presuda sadrži razloge o činjenicama odlučnim za ovaj spor, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, zbog čega nema apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP na koju tužiteljica u reviziji sadržajno ukazuje navodima da iz obrazloženja ne proizlazi što je pojedinim dokazima utvrđeno.

 

Tužiteljica nadalje u reviziji ukazuje da sud nije dao jasne odgovore na pojedine navode žalbe. Time sadržajno upire na relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP u svezi s čl. 375. st. 1. ZPP.

 

Odredbom čl. 375. st. 1. ZPP propisano je da drugostupanjski sud u obrazloženju presude odnosno rješenja treba ocijeniti žalbene navode koji su od odlučnog značaja i označiti razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti.

 

Drugostupanjski sud je u obrazloženju svoje presude, odgovorio na žalbene navode koji su od odlučnog značaja za odluku u sporu, pa nije ostvarena navedena relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka.

 

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 240.000,00 DEM u kunskoj protuvrijednosti na temelju dvije police životnog osiguranja, a radi nastupa osiguranog slučaja za koji tvrdi da se dogodio u prometnoj nezgodi 25. studenog 1998.

 

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je u bitnom utvrđeno:

 

- da je tužiteljica osigurana kod tuženika policama osiguranja života i to br. ...-Z i br. ..., kojima je ugovoreno i osiguranje tužiteljice od posljedica nesretnog slučaja,

 

- da tužbeni zahtjev temelji na nesretnom slučaju koji joj se dogodio 25. studenog 1998. kao vozačici osobnog automobila u sudaru s drugim vozilom (nepoznatim vozilom),

 

- da joj je utvrđena i postavljena dijagnoza istegnuća mišića vrata (trzajna ozljeda vratne kralježnice),

 

- da iz nalaza i mišljenja medicinskog vještaka, a koji nalaz je izradio zajedno s vještakom prometne struke, proizlazi da pri utvrđenoj dinamici odigravanja nezgode i pri utvrđenoj brzini vozila od 5 km/h, tužiteljica nije mogla zadobiti trzajnu ozljedu vratne kralježnice.

 

Na temelju tako utvrđenih činjenica, posebno cijeneći nalaz i mišljenje kombiniranog prometno-medicinskog vještačenja, nižestupanjski sudovi zaključuju da tužiteljica nije mogla u nesretnom slučaju, za koji tvrdi da je nastupio u prometnoj nezgodi 25. studenog 1998., zadobiti ozljede na kojima temelji zahtjev za isplatu iz ugovorenih polica životnog osiguranja. Slijedom navedenog ocjenjuju tužbeni zahtjev neosnovanim.

 

Tužiteljica kroz razlog pogrešne primjene materijalnog prava u bitnom navodi da je za primjenu materijalnog prava nebitno što se osiguran slučaj nije dogodio kako se to činjeničnim navodima tužbe navodi, već je bitno samo da se dogodio.

 

Prema odredbi čl. 919. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO) kada se dogodi osigurani slučaj, osiguratelj je dužan isplatiti naknadu ili svotu određenu ugovorom. U ugovorima o osiguranju osoba visina osigurane svote koju je osiguratelj dužan isplatiti kad nastupi osigurani slučaj utvrđuje se u polici prema sporazumu stranaka (čl. 942. ZOO).

 

Polazeći od utvrđenja da tužiteljica nije u prometnoj nezgodi 25. studenog 1998. zadobila tjelesnu ozljedu uslijed koje su nastupile trajne posljedice za njezino zdravlje, a na kojoj temelji tužbeni zahtjev, pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo iz odredbe čl. 919. st. 1. ZOO kada su tužbeni zahtjev za isplatu naknade određene ugovorom o osiguranju ocijenili neosnovanim.

 

S obzirom da nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, valjalo je, na temelju čl. 393. ZPP, reviziju tužiteljice odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci presude.

 

Zagreb, 16. ožujka 2021.

 

                            Predsjednik vijeća:

                            Ivan Vučemil, v.r.