Poslovni broj: I Kž-uv-23/2021-4

Poslovni broj: I Kž-uv-23/2021-4

 

 

 

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Sanje Katušić- Jergović, predsjednice vijeća te dr. sc. Lane Petö Kujundžić i mr. sc. Ljiljane Stipišić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika M. C., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi članka 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Ik-I-822/2020-7 od 27. siječnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 16. ožujka 2021.,

 

 

r i j e š i o  j e

 

 

Odbija se žalba zatvorenika M. C. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

Prvostupanjskim je rješenjem Županijski sud u Velikoj Gorici, na temelju članka 159. a točka 2. Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“ broj 128/99., 55/00., 59/00. – ispravak, 129/00., 59/01., 67/01. – ispravak, 11/02. – ispravak, 190/03. – pročišćeni tekst, 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 125/11. – Kazneni zakon, 56/13., 150/13. i 98/19., dalje: ZIKZ) odbio prijedlog Zatvora u Zagrebu za uvjetni otpust zatvorenika M. C. podnesen po službenoj dužnosti. Zatvorenik se nalazi u zatvoru na izdržavanju kazne zatvora u trajanju 3 (tri) godine, na koju je osuđen pravomoćnom presudom Županijskog suda u Zagrebu broj K-68/2018. od 19. prosinca 2018., zbog kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi članka 34. KZ/11. Predviđeni istek kazne zatvora je 11. rujna 2021.

 

Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je osobno zatvorenik M. C., bez navođenja žalbene osnove. U žalbi predlaže Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da „mu se iziđe u susret“, što evidentno sadrži prijedlog da ga se uvjetno otpusti s izdržavanja kazne zatvora.

 

Spis je u skladu s člankom 44. stavak 2. ZIKZ-a u vezi s člankom 495. i člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.), prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba zatvorenika nije osnovana.

 

Zatvorenik M. C. u svojoj žalbi ističe da se kaje zbog djela koje je počinio, da je shvatio za vrijeme izdržavanja kazne zatvora da je pogriješio, da je zatvor na njega utjecao i da je mnogo toga naučio kroz razne programe u kojima je sudjelovao u zatvoru. Moli da mu se uzmu u obzir zdravstveni problemi koje ima i da je hrvatski branitelj sa 5 godina ratnog puta. Nadalje, navodi da ima tri sestre od kojih će ga jedna primiti kad bude na slobodi i da su jedan drugome potrebni, a da je potreban i ostalim članovima uže i šire obitelji te da je sposoban uzdržavati se.

 

Istaknutim žalbenim navodima, međutim, nije s uspjehom dovedena u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda. Pravilno je prvostupanjski sud na temelju članka 159.a. točka 2. ZIKZ-a odbio prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika podnesen po službenoj dužnosti. Odlučujući o prijedlogu za uvjetni otpust, prvostupanjski je sud uzeo u obzir i ocijenio sve one okolnosti koje ima u vidu članak 59. stavak 2. KZ/11., uključujući i zatvorenikovu dob i zdravstveno stanje, što posebno apostrofira u svojoj žalbi te je, na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, i po mišljenju drugostupanjskog suda pravilno zaključio da prijedlog za uvjetni otpust nije osnovan.

 

Uzimajući u obzir negativno mišljenje zatvora kao i okolnosti (koje proizlaze iz socioanamnestičkih podataka izvješća zatvora) da je rizik od kriminalnog povrata procijenjen srednjim, da je ponašanje zatvorenika teže predvidljivo i za očekivati je manje oscilacije kao posljedicu spoznajnih kapaciteta i pada mentalnih sposobnosti uslijed organskih i psihičkih poremećaja (boluje od trajne i kronične prave duševne bolesti paranoidne shizofrenije), da je u provedbi pojedinačnog programa izvršavanja kazne zatvora ocijenjen razinom zadovoljava, a zbog učestalog kršenja kućnog reda ukinute su mu pogodnosti izlaska koje je ranije imao te da nije radno raspoređen niti uključen u posebne programe, i prema ocjeni drugostupanjskog suda na strani zatvorenika još uvijek nije ostvarena svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11. te je radi njezina ostvarenja nužno da zatvorenik nastavi s izdržavanjem kazne zatvora. K tome, za dodati je da iz podataka u spisu proizlazi da zatvorenik nema konkretnu i učinkovitu postpenalu podršku i pomoć.

 

Svrha kažnjavanja propisana tom zakonskom odredbom (izražavanje društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanje povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecaj na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućavanje počinitelju ponovnog uključivanja u društvo) treba se postići, ne samo izricanjem kazne, već i načinom te duljinom njezinog izvršavanja.

 

Okolnosti da je zatvorenik star 63 godine, da je potreban članovima svoje uže i šire i obitelji, kao i oni njemu, nemaju takav značaj da bi opravdavale uvjetno otpuštanje zatvorenika s izdržavanja kazne zatvora.

 

Budući da ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno članku 494. stavak 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi bile ostvarene zakonske povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavak 3. točka 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

 

U Zagrebu 16. ožujka 2021.