Poslovni broj: I Kž-uv-19/2021-5

Poslovni broj: I Kž-uv-19/2021-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Sanje Katušić Jergović, predsjednice vijeća te dr. sc. Lane Petö Kujundžić i mr. sc. Ljiljane Stipišić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika D. B., zbog kaznenih djela iz članka 154. stavak 2. u vezi članka 154. stavak 1. točka 7. i članka 153. stavka 1. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11. i 144/12., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku broj Ik-I-705/2020-13 od 8. veljače 2021., u sjednici vijeća održanoj 16. ožujka 2021.,

r i j e š i o  j e

I. U povodu žalbe državnog odvjetnika, a po službenoj dužnosti, ukida se prvostupanjsko rješenje i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

II. Uslijed odluke pod točkom I., žalba državnog odvjetnika je bespredmetna.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Sisku, zatvorenik D. B. je otpušten na uvjetni otpust sa izdržavanja jedinstvene kazne zatvora u trajanju 5 (pet) godina i 2 (dva) mjeseca, na koju je osuđen pravomoćnom presudom Županijskog suda u Rijeci broj Kv-I-396/2017. od 20. prosinca 2017., zbog kaznenih djela iz članka 154. stavak 2. u vezi članka 154. stavak 1. točka 7. i članka 153. stavka 1., članka 172. stavak 1. i 2. i članka 177. stavak 1. KZ/11. Zatvoreniku uvjetni otpust započinje trenutkom otpusta s izdržavanja kazne zatvora, a datum otpuštanja odredit će nalogom sudac izvršenja sukladno članku 159.d stavak 1. Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“ broj 128/99., 55/00., 59/00. – ispravak, 129/00., 59/01., 67/01. – ispravak, 11/02. – ispravak, 190/03. – pročišćeni tekst, 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 125/11. – Kazneni zakon, 56/13., 150/13. i 98/19., dalje: ZIKZ), te traje do isteka neizdržanog dijela kazne zatvora na koju je zatvorenik osuđen, odnosno do 16. svibnja 2021. Boravak zatvorenika po izlasku na slobodu je M., J., M. Temeljem članka 163. ZIKZ-a u vezi članka 62. stavka 2. točke 11. KZ/11. uvjetno otpušteni zatvorenik se tijekom uvjetnog otpusta dužan javljati Policijskoj upravi primorsko-goranskoj, Policijskoj postaji O., a prvi puta se dužan javiti tome tijelu u roku 2 dana od dana otpuštanja na uvjetni otpust, a potom dalje jednom mjesečno do isteka uvjetnog otpusta. Nadalje, temeljem članka 163. ZIKZ-a u vezi članka 62. stavka 2. točke 11. KZ/11. uvjetno otpušteni zatvorenik se dužan javiti i Probacijskom uredu R., u roku dva dana od dana otpuštanja na uvjetni otpust i dalje prema pojedinačnom programu postupanja koji će Probacijski ured izraditi za zatvorenika. Temeljem članka 161. stavak 2. ZIKZ-a uvjetno otpušteni zatvorenik može promijeniti mjesto prebivališta, odnosno boravišta, samo uz suglasnost suca izvršenja Županijskog suda u Rijeci, kojem se treba javiti u roku od 2 dana po uvjetnom otpustu radi nadzora i u vezi pomoći tijekom uvjetnog otpusta, sukladno članku 165. ZIKZ-a.

Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu je podnio državni odvjetnik, bez navođenja žalbene osnove, a sadržajno zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi predlaže Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da prihvati žalbu, pobijano rješenje preinači, odnosno predmet vrati na ponovno odlučivanje.

Spis je u skladu s člankom 44. stavak 2. ZIKZ-a u vezi s člankom 495. i člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.), prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba državnog odvjetnika je bespredmetna.

Ispitujući pobijano rješenje po službenoj dužnosti na temelju članka 494. stavka 4. ZKP/08., Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, utvrdio je da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., odnosno pobijano rješenje ne može se ispitati jer u rješenju nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a oni razlozi koji su navedeni su nejasni i u znatnoj mjeri proturječni.

Naime, člankom 59. stavkom 2. KZ/11. propisano je da će sud, prilikom odlučivanja o prijedlogu (za uvjetni otpust) cijeniti ličnost osuđenika, njegov prijašnji život i osuđivanost, je li protiv njega u tijeku drugi kazneni postupak, odnos prema počinjenom kaznenom djelu i žrtvi, ponašanje tijekom izdržavanja kazne zatvora, uspješnost primjene programa izvršavanja kazne zatvora, je li došlo do promjene njegova ponašanja nakon počinjenog kaznenog djela ili se očekuje da će do tih promjena doći primjenom mjera nadzora za vrijeme uvjetnog otpusta te životne okolnosti i njegovu spremnost za uključivanje u život na slobodi.

O tim okolnostima, odlučnima za uvjetni otpust zatvorenika, sud treba dati jasne i cjelovite razloge jer se u suprotnome odluka ne može ispitati.

Nedostatak razloga o odlučnim činjenicama u pobijanom rješenju sastoji se u tome što je prvostupanjski sud u obrazloženju pobijanog rješenja propustio vrednovati kako zasebno tako i dovodeći u vezu sve one odlučne okolnosti (pozitivne i negativne) iz članka 59. stavka 2. KZ/11 koje proizlaze iz spisa predmeta, a koje je valjalo uzeti u obzir prilikom donošenja odluke kojom se zatvorenik D. B. otpušta na uvjetni otpust.

Tako prvostupanjski sud navodi da je zatvorenik u provedbi pojedinačnog programa izvršavanja kazne zatvora procijenjen ,, uspješan'', tijekom izdržavanja kazne zatvora da je jednom stegovno kažnjen 2018., a kroz jedno vrijeme kaznu izdržavao i na poluotvorenom odjelu kaznionice, da imao je utvrđene izvankaznioničke pogodnosti koje su mu ukinute radi stegovnog kažnjavanja, da ima osiguran poslijepenalni prihvat u obiteljskom okruženju, uslijed kojih razloga je u konkretnom slučaju ostvarena svrha kažnjavanja jer je osnovano očekivati da neće počiniti kazneno djelo.

Nadalje, stav je prvostupanjskog suda kako okolnosti da je procjena stručnih osoba kaznionice da se kriminalni povrat ne može isključiti, protivljenje Županijskog državnog odvjetništva u Sisku da se zatvorenik uvjetno otpusti i negativno mišljenje kaznionice o uvjetnom otpustu zatvorenika kao i činjenice ranije osuđivanosti zatvorenika, ne pružaju pouzdanu osnovu za zaključak o nepostojanju uvjeta za uvjetni otpust zatvorenika D. B..

Pri tome prvostupanjski sud uopće ne navodi na koji način je vrednovao kako prednje navedene pozitivne, tako i negativne okolnosti na strani zatvorenika, uslijed čega su u pobijanom rješenju izostali razlozi o odlučnim činjenicama, a oni razlozi koji su navedeni su nejasni ili su u znatnoj mjeri proturječni (negativno mišljenje kaznionice, vjerojatnost kriminalnog povrata ne može se isključiti, procjena rizičnosti zlouporabe izvankaznioničkih pogodnosti visoka ne pružaju pouzdanu osnovu za zaključak o nepostojanju uvjeta za uvjetni otpust zatvorenika).

Daljnja proturječnost u obrazloženju pobijanog rješenja ogleda se u tome što se navodi da imajući u vidu vrstu i narav počinjenih kaznenih djela, prvostupanjski sud smatra da je postignuta svrha kažnjavanja u odnosu na zatvorenika jer se prema njegovom ponašanju može očekivati da neće počiniti kazneno djelo, dok upravo iz izvješća kaznionice proizlazi da je zatvorenikovo ponašanje u penalnim uvjetima ocijenjeno uredne samokontrole, ali kriminalni povrat i nadalje se ne može isključiti.

Slijedom svega navedenog, trebalo je u povodu žalbe državnog odvjetnika, a po službenoj dužnosti, ukinuti pobijano rješenje i odlučiti kao pod točkom I. izreke na temelju članka 494. stavka 3. točke 3. ZKP/08., čime je žalba državnog odvjetnika postala bespredmetna.

U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti opisanu bitnu povredu, na način da će dati jasne i iscrpne razloge kako o pozitivnim tako i o negativnim okolnostima iz članka 59. stavka 2. KZ/11. na strani zatvorenika, a prema potrebi i dodatno utvrditi okolnosti koje su od značaja za donošenje odluke o uvjetnom otpustu, a nakon čega će donijeti novu na zakonu zasnovanu odluku, koju će u svim dijelovima valjano i obrazložiti.

U Zagrebu 16. ožujka 2021.