Poslovni broj: I Kž-uv-15/2021-4

Poslovni broj: I Kž-uv-15/2021-4

 

 

 

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Sanje Katušić- Jergović, predsjednice vijeća te dr. sc. Lane Petö Kujundžić i mr. sc. Ljiljane Stipišić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika M. I. Z., zbog kaznenih djela iz članka 230. stavak 1. i 2. i članka 229. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu broj Ik-I-970/2020-7 od 22. siječnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 16. ožujka 2021.,

 

 

r i j e š i o  j e

 

 

Odbija se žalba zatvorenika M. I. Z. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

Prvostupanjskim je rješenjem Županijski sud u Varaždinu odbio kao neosnovan prijedlog kaznionice za uvjetni otpust zatvorenika M. I. Z. podnesen po službenoj dužnosti. Zatvorenik se nalazi u kaznionici na izdržavanju jedinstvene kazne zatvora u trajanju 7 (sedam) godina i 10 (deset) mjeseci, na koju je osuđen pravomoćnom presudom koju čine presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Kv-I-271/2016. od 16. veljače 2017., koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj I Kž-166/2017. od 26. travnja 2017., zbog kaznenih djela razbojništva iz članka 230. stavak 1. i 2. i kaznenog djela teške krađe iz članka 229. stavak 1. KZ/11. Predviđeni istek kazne zatvora je 21. prosinca 2022.

 

Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je osobno zatvorenik M. I. Z., zbog „nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja“. U žalbi predlaže Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da preinači pobijano rješenje na način da ga se uvjetno otpusti s izdržavanja kazne zatvora.

 

Spis je u skladu s člankom 495. i člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.), na čiju primjenu upućuje članak 44. stavak 2. Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“ broj 128/99., 55/00., 59/00. – ispravak, 129/00., 59/01., 67/01. – ispravak, 11/02. – ispravak, 190/03. – pročišćeni tekst, 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 125/11. – Kazneni zakon, 56/13., 150/13. i 98/19., dalje: ZIKZ), prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba zatvorenika nije osnovana.

 

Osporavajući pravilnost i potpunost činjeničnih utvrđenja u pobijanom rješenju, žalitelj ističe da se prevelik značaj daje okolnostima iz izvješća Kaznionice koje mu ne idu u prilog, dok se zanemaruju okolnosti iz izvješća koje mu idu u prilog pa tako da je kod njega utvrđen čitav niz pozitivnih pomaka, da je ocijenjen kao „naročito uspješan“ u izvršavanju pojedinačnog programa, da poštuje kućni red, primjerenog je ponašanja, aktivno sudjeluje u provedbi pojedinačnog programa, radno je aktivan i ocijenjen kao „naročito uspješan“ radnik i više puta novčano nagrađivan, da stegovno nije kažnjavan, koristio je pogodnosti izlaska, priznaje počinjenje kaznenih djela i prema istima je kritičan te se kaje zbog počinjenja kaznenih djela. Nadalje, da je u izvješću izostavljeno da se samoinicijativno uključio u programe obrazovanja - osposobljavanja te razne tečajeve, koje je i završio. Na kraju ističe da nije prije osuđivan niti je drugi kazneni postupak u tijeku, ima osiguran postpenalni smještaj i podršku obitelji te ga čeka trajno zaposlenje.

 

Izloženim žalbenim navodima zatvorenika, međutim, nije s uspjehom dovedena u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda koji je, odlučujući o prijedlogu za uvjetni otpust podnesenom po službenoj dužnosti po članku 158. a ZIKZ-a, uzeo u obzir i ocijenio sve za to odlučne okolnosti u smislu članka 59. stavak 2. KZ/11. Potom je pravilno prvostupanjski sud zaključio da do sada izdržani dio (jedinstvene) kazne zatvora nije u dovoljnoj mjeri utjecao na zatvorenika u smislu uključivanja u život na slobodi bez rizika od kriminalnog povrata te da je radi postizanja svrhe kažnjavanja nužno da on nastavi s izdržavanjem (jedinstvene) kazne zatvora. Pri tome je prvostupanjski sud, uz činjenicu da je neizdržani dio kazne zatvora visok, uzeo u obzir i negativno mišljenje kaznene ustanove o prijedlogu za uvjetni otpust. Također je imao u vidu i one pozitivne okolnosti na strani zatvorenika koje proizlaze iz izvješća kaznene ustanove u kojoj se on nalazi na izdržavanju jedinstvene kazne zatvora (ocijenjen je ocjenom „naročito uspješan“ u provedbi pojedinačnog programa izvršavanja kazne zatvora, radno je angažiran, nije stegovno tretiran, završio je programe obrazovanja), kao i okolnost da ima osiguran postpenalni prihvat i podršku obitelji. Međutim, značaj onih okolnosti zbog kojih je ocijenio da na strani zatvorenika još uvijek nije ostvarena svrha kažnjavanja je u konkretnom slučaju prevladao.

 

Svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11. (izražavanje društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanje povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecaj na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućavanje počinitelju ponovnog uključivanja u društvo) treba se postići, ne samo izricanjem kazne, već i načinom te duljinom njezinog izvršavanja. Uzevši u obzir visoki neizdržani dio jedinstvene kazne zatvora na koju je zatvorenik osuđen (jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju sedam godina i deset mjeseci počeo je izdržavati 21. veljače 2015., a ista mu ističe 21. prosinca 2022.), kao i težinu i prirodu počinjenih kaznenih djela zbog kojih je on pravomoćno osuđen te procijenjeni visoko vjerojatni kriminalni povrat, i prema ocjeni drugostupanjskog suda na strani zatvorenika još uvijek nije ostvarena svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11. Radi njezina ostvarenja je nužno da zatvorenik nastavi s izdržavanjem jedinstvene kazne zatvora.

 

S obzirom na navedeno neosnovani su navodi žalbe zatvorenika da je u dosadašnjem tijeku izvršavanja kazne zatvora došlo do njegove resocijalizacije, da je postignuta povoljna mjera specijalne prevencije i da se može uključiti u život na slobodi bez rizika od kriminalnog recidiva.

 

Okolnost da zatvorenik ima osiguran posao na slobodi kao i da je završio razne programe i tečajeve u kaznenoj ustanovi u kojoj se nalazi na izdržavanju jedinstvene kazne zatvora, o čemu prilaže dokumentaciju, nisu takvog značaja da bi za sada opravdale drugačiju odluku.

 

Budući da ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno članku 494. stavak 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi bile ostvarene zakonske povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavak 3. točka 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

 

U Zagrebu 16. ožujka 2021.