Poslovni broj: I Kž-uv-31/2021-4

Poslovni broj: I Kž-uv-31/2021-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Sanje Katušić- Jergović, predsjednice vijeća te dr. sc. Lane Petö Kujundžić i mr. sc. Ljiljane Stipišić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika V. M., zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 2. i 3. ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Ik-I-47/2021-4 od 11. veljače 2021., u sjednici vijeća održanoj 16. ožujka 2021.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba zatvorenika V. M. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim je rješenjem Županijski sud u Slavonskom Brodu, na temelju članka 42. stavak 2., članka 158.a i članka 159.a stavak 2. Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“ broj 128/99., 55/00., 59/00. – ispravak, 129/00., 59/01., 67/01. – ispravak, 11/02. – ispravak, 190/03. – pročišćeni tekst, 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 125/11. – Kazneni zakon, 56/13., 150/13. i 98/19., dalje: ZIKZ), odbio prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika V. M. podnesen po službenoj dužnosti kao neosnovan. Zatvorenik se nalazi u kaznionici na izdržavanju jedinstvene kazne zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci, na koju je osuđen presudom Općinskog suda u Požegi broj K-30/2020-16 od 17. travnja 2020., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Dubrovniku broj Kž-145/2020-3 od 20. srpnja 2020., zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 2. i 3. KZ/11. Predviđeni istek kazne zatvora je 14. srpnja 2021.

Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je osobno zatvorenik V. M., bez navođenja žalbene osnove. U žalbi predlaže Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da donese odluku da li „ne zaslužuje taj uvjetni otpust ili ga zaslužuje“.

Spis je u skladu s člankom 44. stavak 2. ZIKZ/99. u vezi s člankom 495. i člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.), prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba zatvorenika nije osnovana.

Iako žalitelj ne osporava da nije dao suglasnost da ga se uvjetno otpusti te da je odbio prisustvovati sjednici vijeća na kojoj se odlučivalo o prijedlogu kaznionice podnesenom po službenoj dužnosti za njegovim uvjetnim otpustom, žalbom problematizira razloge zbog kojih se na to odlučio te iznosi prigovore na ranija postupanja sudaca i sudske odluke na temelju kojih je upućen na izdržavanje kazne zatvora. Tvrdi da je u postupku odlučivanja o uvjetom otpustu sudjelovalo dvoje sudaca koji su u ranijim odlukama povrijedili zakon. Sumnja u njihov rad, pravičnost i zakonitost odluka koje su donijeli te je zbog toga i zatražio sudsku zaštitu pa tvrdi da mu je time povrijeđeno pravo na pravično postupanje. Nadalje, navodi da je znao da je samo formalnost da se pojavi na sjednici vijeća i da će odluka biti kakva i je i da se zato nije složio s prijedlogom za uvjetni otpust, a što ne bi napravio da je netko drugi predsjedao vijećem. Smatra da ga se treba uvjetno otpustiti jer je ocijenjen kao „uspješan“ u kaznionici, poštuje sva pravila ponašanja, otac je maloljetnog djeteta, a obitelj mu živi od socijalne pomoći. Želi raditi u zatvoru, ali mu ništa nisu ponudili. Stegovno nije kažnjavan, prestao je s drogom kao i sa supstitucijskom terapijom. Pristaje na uvjetni otpust, ali ne od sudaca Nenada Vlašića i Mirjane Madunić.

Iz navedenog je vidljivo da se glavnina prigovora žalbe, ustvari, odnosi na postupak koji je prethodio započinjanju izdržavanju kazne zatvora na koju je osuđen zatvorenik, a u povodu zakonske obveze izvršenja kazne zatvora nakon što je odluka o toj kazni postala pravomoćna i izvršna. Zatvorenik je tom postupku pravomoćno odbijen rješenjem Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Kž-I-28/2020-2 od 27. kolovoza 2020. Budući da su prigovori koji se sada ponavljaju u žalbi već bili predmetom razmatranja Županijskog suda u Slavonskom Brodu, žalitelj se upućuje na razloge iz navedenog pravomoćnog rješenja.

U prilogu žalbe zatvorenik je dostavio odgovor Državnog odvjetništva Republike Hrvatske broj Ksm-DO-154/2020. od 21. kolovoza 2020. u povodu zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, ali iz ovog spisa nije vidljivo u kojoj je fazi postupanje po takvom zahtjevu optuženika.

Nije osnovan prigovor zatvorenika da su njegova prava povrijeđena tako što su mu isti suci ranije odlučivali o njegovom upućivanju na izdržavanje kazne zatvora. Naime, činjenica što je sudac Županijskog suda u Slavonskom Brodu Nenad Vlašić kao sudac izvršenja donio rješenje 21. kolovoza 2020. kojim je zatvorenik V. M. upućen na izdržavanje kazne zatvora te činjenica što je sutkinja Županijskog suda u Slavonskom Brodu Mirjana Madunić kao predsjednica vijeća odlučivala o žalbi protiv tog rješenja, a potom su ti suci, Nenad Vlašić kao predsjednik vijeća, a Mirjana Madunić kao članica vijeća, sudjelovali u radu vijeća koje je donijelo pobijano rješenje, nisu razlozi za njihovo isključenje od obavljanja sudske dužnosti u smislu članka 32. stavak 1. ZKP/08. koje se primjenjuje u skladu s člankom 44. stavak 2. ZIKZ pri čemu treba naglasiti da je prema članku 157. ZIKZ predsjednik vijeća prvostupanjskog suda koji odlučuje o uvjetnom otpustu upravo sudac izvršenja.

Stoga nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 1. ZKP/08. na koju žalitelj očito upire. U tom kontekstu, a imajući na umu sve ranije rečeno, nije nađeno da bi prvostupanjski sud donošenjem pobijanog rješenja narušio pravo na pravičan postupak.

Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da mu se uvjetni otpust trebalo odobriti. Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, prvostupanjski je sud, nakon što je pravilno utvrdio da u konkretnoj situaciji postoje razlozi za odbijanje prijedloga za uvjetni otpust podnesen po službenoj dužnosti, koji su izrijekom propisani člankom 159.a ZIKZ, pravilno i na zakonu osnovano odbio prijedlog za uvjetni otpust podnesen po službenoj dužnosti.

Naime, prvostupanjski sud je utvrdio, što ne osporava niti zatvorenik, da nije dao suglasnost da ga se uvjetno otpusti i da je odbio prisustvovati sjednici vijeća na kojoj se odlučivalo o prijedlogu kaznionice za njegovim uvjetnim otpustom. To je razvidno iz rukom pisane izjave zatvorenika sa lista 22 spisa predmeta u kojoj je navedeno „ukoliko mi uvjetni otpust bude odobren ne slažem se s istim da budem prije isteka kazne pušten“ dok je na zapisniku sa sjednice vijeća na kojoj se odlučivalo o konkretnom prijedlogu za uvjetni otpust (list 19 spisa predmeta) konstatirano da je pročitana prethodna izjava, a zatvorenik nije pristupio na ročište za uvjetni otpust. Treba navesti da je u konkretnom slučaju predmet odlučivanja bio prijedlog za uvjetni otpust podnesen po službenoj dužnosti od strane upravitelja kaznionice sukladno članku 158.a ZIKZ-a. U tom slučaju zatvorenik ima mogućnost ne pristati na uvjetni otpust, što je onda jedan od razloga za obligatorno odbijanje prijedloga za uvjetni otpust podnesenog po službenoj dužnosti (članak 159.a točka 1. ZIKZ-a).

Stoga, s obzirom na to da zatvorenik nije pristao na uvjetni otpust, što predstavlja obligatoran razlog za odbijanje prijedloga za uvjetni otpust, podnesenog po službenoj dužnosti u smislu članka 158.a ZIKZ, to druge okolnosti na koje ukazuje zatvorenik nisu od značaja pa je prvostupanjski sud pravilno zaključio da u konkretnoj situaciji postoji zakonska smetnja za odobravanje uvjetnog otpusta iz članka 159.a točka 1. ZIKZ, te s pravom takav prijedlog odbio.

U odnosu na žalbene navode žalitelja da je ostvario sve predispozicije za uvjetni otpust ističe se da je u prijedlogu kaznionice za uvjetni otpust po službenoj dužnosti izraženo negativno mišljenje za uvjetni otpust (s obzirom na sve okolnosti na strani zatvorenika koje proizlaze iz izvješća ove kaznene ustanove) pa proizlazi da je i pisana izjava zatvorenika suglasna s tim prijedlogom, odnosno s time da ga se uvjetno ne otpusti s izdržavanja kazne zatvora, što je, pored razloga zbog kojih je prvostupanjski sud pravilno odbio prijedlog za uvjetni otpust podnesen po službenoj dužnosti u smislu članka 159.a točka 1. ZIKZ-a, još jedan razlog za odbijanje prijedloga za uvjetni otpust i to u smislu članka 159.a točke 2. ZIKZ-a.

Budući da ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno članku 494. stavak 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi bile ostvarene zakonske povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavak 3. točka 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 16. ožujka 2021.