- 1 -                   Poslovni broj: II Kž-76/2021-5

Poslovni broj: II Kž-76/2021-5

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Tanje Pavelin, predsjednice vijeća te mr.sc. Marijana Bitange i Tomislava Juriše, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog B. B. zbog kaznenih djela iz članka 111. točke 4. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu, broj Ov Kov-7/2021 od 26. veljače 2021. o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 16. ožujka 2021.,

 

 

r i j e š i o  j e

 

 

Odbija se žalba okrivljenog B. B. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

Uvodno citiranim prvostupanjskim rješenjem, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog B. B. zbog kaznenog djela teškog ubojstva iz članka 111. točke 4. KZ/11. te kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1.  KZ/11., produljen je istražni zatvor protiv okrivljenika po zakonskim osnovama iz članka 123. stavka 1. točki 1. i 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.).

 

Žalbu protiv navedenog rješenja podnio je okrivljeni B. B. po braniteljici, odvjetnici Ž. M., s prijedlogom ,,da se pobijano rješenje preinači na način da se okrivljeniku ukine istražni zatvor.''

 

Spis je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba nije osnovana.

 

Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, prvostupanjski sud pravilno je utvrdio postojanje opće kao i posebnih pretpostavki za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog B. B. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. i 3. ZKP/08. i to kao nužne i za sada jedine prikladne mjere kojom će se ostvariti istražnozatvorska svrha. Jednako tako, prvostupanjski je sud iznio i dostatne razloge u odnosu na nemogućnost zamjene mjere istražnog zatvora blažim mjerama.

 

Tako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i valjano obrazložio kako osnovana sumnja da je  okrivljeni B. B. počinio kaznena djela koja mu se podignutom optužnicom stavljaju na teret u ovom kaznenom postupku proizlazi iz optužnice i svih dokaza na kojima se ista temelji. Osnovana sumnja posebice proizlazi iz snimke nadzorne kamere trgovine S. od 1. studenog 2019. na kojoj je zabilježeno kretanje okrivljenog B. B. te R. B. i M. M., dok je T. Š. ostao u autu, koji su trčeći izašli iz osobnog automobila VW Passat CC, registarskih oznaka Z… koje vozilo je T. Š. unajmio od svjedoka A. W., i prišli kući oštećenog J. H. koja se nalazila nasuprot spomenute trgovine, da bi se nakon nekoliko minuta opet trčećim korakom vratili s predmetima u ruci, ušli u navedeno vozilo i odvezli se s mjesta događaja. Nadalje, predmetni automobil je zabilježen u kretanju na naplatnim postajama Sv. Helena (prilikom ulaska) te Varaždinske Toplice, Ivanja Reka i Novska (izlazak). Iz evidencije informacijskog sustava Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske kao i GPS uređaja za praćenje kretanja automobila proizlazi da je 31. listopada 2019. navedeni automobil evidentiran prilikom prelaska državne granice iz Bosne i Hercegovine u Republiku Hrvatsku na graničnom prijelazu Hrvatska Dubica, dok je pet minuta kasnije kao pješak isti granični prijelaz prešao M. M.. Nadalje, 1. studenog 2019. navedeni automobil evidentiran je prilikom prelaska državne granice na graničnom prijelazu Hrvatska Dubica prilikom izlaska iz Republike Hrvatske u cilju ostavljanja M. M., koji je pješke prešao državnu granicu, u Bosni i Hercegovini da bi se potom sljedećeg dana T. Š. i okrivljeni B. B. vratili u Republiku Hrvatsku. Također, osnovana sumnja proizlazi i iz okolnosti da je kod T. Š. pronađen kožni etui s metalnom značkom međunarodnog policijskog udruženja I., a iz činjeničnog opisa kaznenih djela proizlazi da su se počinitelji oštećenom J. H. predstavili kao djelatnici policije.

 

Stoga je i prema ocjeni drugostupanjskog suda, a protivno navodima žalitelja kako ne postoji osnovana sumnja da je okrivljeni B. B. jedan od počinitelja ovih kaznenih djela, ispunjena opća zakonska pretpostavka iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog B. B.. 

 

Naime, za odlučivanje o postojanju temeljne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora dostatan je odgovarajući stupanj osnovane sumnje da je okrivljenik počinio kazneno djelo za koje se tereti u ovom postupku, što je ovdje i ostvareno, kako je prethodno utvrđeno, dok će odluku o kaznenoj odgovornosti okrivljenika i o stupnju njegove krivnje, u slučaju potvrđivanja optužnice, ocjenjujući sve izvedene dokaze pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, donijeti raspravno vijeće tek na završetku dokaznog postupka.

 

Nadalje, ispravan je zaključak prvostupanjskog suda kako u odnosu na okrivljenog B. B. postoje one osobite okolnosti koje upućuju na opasnost od bijega u slučaju ukidanja istražnog zatvora, a koja opasnost je takvog intenziteta da se ne može prevenirati blažim mjerama.

 

Naime, okrivljeni B. B., osim državljanstva Republike Hrvatske, ima državljanstvo i Bosne i Hercegovine, te prijavljeno prebivalište u Kninu na kojoj adresi nije pronađen, dok je prije uhićenja boravio na teritoriju Savezne Republike Njemačke, pa kada se istome pridoda činjenica da je nazočnost okrivljenika pred pravosudnim tijelima Republike Hrvatske osigurana tek po realiziranoj međunarodnoj tjeralici i izručenjem iz Bosne u Hercegovine u Republiku Hrvatsku 16. prosinca 2020., pritom imajući u vidu težinu inkriminiranih kaznenih djela kao i zapriječenu kaznu, sve opisane okolnosti u svojoj ukupnosti i logičkoj povezanosti upućuju na postojanje neposredne i razborito predvidive opasnosti da će okrivljenik u slučaju puštanja na slobodu pobjeći u cilju izbjegavanja svoje kaznenopravne odgovornosti.

 

Uslijed prednje navedenog, nije prihvatljiv žalbeni navod okrivljenika kako nema razloga izbjegavati ovaj kazneni postupak jer je dao svoj pristanak na izručenje Republici Hrvatskoj budući da ta okolnost nije niti odlučna prilikom donošenja rješenja o izručenju u skladu s odredbama Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima ("Narodne novine" br. 178/04.) te  Ugovora između Republike Hrvatske i Republike Bosne i Hercegovine o izručenju ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 1/2014).

 

Navedeno treba cijeniti u vezi s činjenicom kako je okrivljenik bio u bijegu šest mjeseci za vrijeme trajanja istrage u ovom postupku te je uhićen tek u rujnu 2020. na teritoriju Bosne i Hercegovine, po međunarodnoj tjeralici, iz kojeg razloga je i razdvojen postupak u odnosu na njega i M. M. koji je i dalje u bijegu te T. Š. i R. B. koji su uhićeni u lipnju 2020.

 

Nadalje, nasuprot žalbenim navodima okrivljenog B. B., prvostupanjski sud s pravom zaključak o postojanju posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08 pravilno temelji na činjenici kako je okrivljenik višestruko pravomoćno osuđivana osoba zbog različitih kaznenih djela (teška tjelesna ozljeda, nasilničko ponašanje u dva navrata, sprječavanje službene osobe u obavljanju službene dužnosti, teška krađa u pokušaju, teška tjelesna ozljeda u pokušaju, pomaganje u protupravnoj naplati, teška tjelesna ozljeda te nedozvoljeno posjedovanje, izrada i nabavljanje oružja i eksplozivnih tvari kao i zbog istovrsnog kaznenog djela teškog ubojstva u pokušaju). Osim toga, inkriminirana kaznena djela su počinjena za vrijeme roka provjeravanja iz pravomoćne presude Općinskog suda u Šibeniku, broj Kzd-7/2020 od 4. svibnja 2020. kojom je okrivljenik osuđen zbog kaznenog djela teške tjelesne ozljede te kaznenog djela nedozvoljenog posjedovanja, izrade i nabavljanja oružja i eksplozivnih tvari na kaznu zatvora u trajanju od jedanaest mjeseci uz primjenu uvjetne osude s rokom provjeravanja od četiri godine.

 

Slijedom navedenog, razvidno je kako se u konkretnom slučaju radi o višestrukom povratniku na kojega niti bezuvjetne niti uvjetne osude nisu utjecale da se suzdrži od daljnjih protupravnih aktivnosti i svoje ponašanje uskladi sa zakonom.

 

Imajući u vidu okrivljenikovu prethodnu osuđivanost te činjenicu da je okrivljenikovo protupravno ponašanje progrediralo s obzirom na težinu kaznenih djela koja mu se u ovom postupku stavljaju na teret, kao i zapriječenu kaznu te stupanj iskazane kriminalne volje, upornosti i bezobzirnosti u inkriminiranom postupanju na štetu oštećenog J. H., sve navedene okolnosti u svojoj ukupnosti i logičkoj povezanosti predstavljaju osobite okolnosti koje upućuju na opasnost od ponavljanja djela na strani okrivljenika. Stoga je, protivno žalbenim navodima, neophodna daljnja primjena mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika, kao, za sada, jedine prikladne mjere u svrhu otklanjanja opasnosti od ponavljanja djela.

 

Stoga, prvostupanjski sud s pravom zaključuje da kvaliteta i značaj iznesenih okolnosti koje opravdavaju daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog B. B. iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točkama 1. i 3. ZKP/08 upućuju na zaključak da se svrha istražnog zatvora u konkretnoj situaciji ne može ostvariti njegovom zamjenom blažim mjerama.

 

Slijedom iznesenog, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

 

 

Zagreb, 16. ožujka 2021.

 

Predsjednica vijeća:

dr.sc. Tanja Pavelin, v.r.