- 1 -              Revd 3306/2020-2

Broj: Revd 3306/2020-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika B. E. iz Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik L. M., odvjetnik u Š., protiv tuženika-protutužitelja A. E. iz V., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici Ž. Č. i D. Č., odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Ž. Č. i D. Č. u Š., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika-protutužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu, broj Gž-1972/19-2 od 6. svibnja 2020., kojom je potvrđena i preinačena presuda Općinskog suda u Šibeniku broj P-494/2014 od 28. ožujka 2019., u sjednici održanoj 16. ožujka 2021.,

r i j e š i o   j e:

Prijedlog tuženika-protutužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.

Obrazloženje

Tuženik-protutužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu, broj Gž-1972/19-2 od 6. svibnja 2020., kojom je potvrđena i preinačena presuda Općinskog suda u Šibeniku broj P-494/2014 od 28. ožujka 2019.

Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

Prijedlog za dopuštenje revizije je nedopušten.

Prema ocjeni vijeća tuženik-protutužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije nije izložio niti naveo odgovarajuće razloge zbog kojih smatra da je pravno pitanje postavljeno u prijedlogu za dopuštenje revizije važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu u smislu odredbe članka 385a. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), a to je bio dužan učiniti sukladno čl. 387. st. 3. ZPP. Naime, tuženik-protutužitelj se u prijedlogu pozvao na odluku Županijskog suda u Splitu broj Gž-104/2015 od 24. kolovoza 2017. i odluku Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-4213/2014-2 od 16. ožujka 2017., koje nisu donesene u istoj pravnoj i činjeničnoj situaciji kakva je u ovom postupku. U presudi Županijskog suda u Splitu broj Gž-104/2015 od 24. kolovoza 2017. sud od osnovanosti tužbenog zahtjeva nije odlučivao primjenom odredbe čl. 165. st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj  91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10 i 143/12), dok je u presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-4213/2014-2 od 16. ožujka 2017. utvrđeno da stvar koja je bila u posjedu nepoštenog posjednika nije bila uporabljiva na način koji bi posjedniku mogao dati koristi.

Zbog navedenog je prijedlog za dopuštenje revizije nedopušten pa je na temelju odredbe čl. 392. st. 6. ZPP odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 16. ožujka 2021.